Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-550/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. K-466/2022-51 od 7. lipnja 2024. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025. godine u nazočnosti optuženikovog branitelja Dražena Oreškovića, odvj. iz Osijeka, a u odsutnosti uredno pozvanog zamjenika ŽDO u Osijeku i opt. VI,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba opt. VI, preinačuje se prvostupanjska presuda i izriče:
prema opt. VI (osobni podaci kao u spisu), temeljem čl. 452. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08),
OPTUŽBA SE ODBIJA
da bi:
u razdoblju između 1. siječnja do 31. prosinca 2015., u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, kao direktor i osoba ovlaštena za izdavanje računa u ime trgovačkog društva "Exabit" d.o.o. Osijek, iako svjestan da navedena tvrtka nije obveznik poreza na dodanu vrijednost i ne može ga obračunavati na prodane robe i usluge, izdavao račune drugim poreznim obveznicima u kojima je neovlašteno iskazivao porez na dodanu vrijednost, te svjestan da do prodaje roba i usluga naznačenih u tim računima nikada nije došlo, pa je tako u više navrata izdavao neistinite račune kao da je trgovačko društvo "Exabit" d.o.o. Osijek trgovačkim društvima "Dok" d.o.o. Osijek i "Versus" j.d.o.o. Osijek prodavala građevinski materijal i to:
- trgovačkom društvu "Dok" d.o.o. Osijek izdao račune broj 2/POSL1/1 od 13.10.2015.g. račun broj 3/POSL1/1 od 10. listopada 2015., račun broj 4/POSL1/1 od 5. listopada 2015., račun broj 5/POSL1/1 od 20. listopada 2015., račun broj 6/POSL1/1 od 10. listopada 2015. i račun broj 7/POSL/1-/1 od 19. listopada 2015. godine, a
- trgovačkom društvu "Versus" j.d.o.o. Osijek izdao račune broj 2015-118 od 3. listopada 2015., račun broj 2015-122 od 8. listopada 2015., račun broj 2015-125 od 12. listopada 2015., račun broj 2015-116 od 14. listopada 2015, račun broj 2015- 115 od 14. listopada 2015., račun broj 2015-127 od 16. listopada 2015. i račun broj 2015- 130 od 19. listopada 2015.,iako je znao da robu navedenu na ovim računima njegovo trgovačko društvo nikada nije prodalo i isporučilo trgovačkim društvima "Dok" d.o.o. Osijek i "Versus" j.d.o.o. Osijek,
na temelju čega je ČI, kao odgovorna osoba trgovačkog društva "Dok" d.o.o. iskazao odbitak pretporeza u iznosu 66.949,47 kuna uslijed čega je navedeno trgovačko društvo propustilo platiti dužni porez na dodanu vrijednost i time se okoristilo na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske za ukupan iznos 66.949,47 kuna, dok je CI, kao odgovorna osoba trgovačkog društva "Versus" j.d.o.o. na temelju navedenih računa za to trgovačko društvo iskazao odbitak pretporeza u iznosu 81.247,78 kuna uslijed čega je trgovačko društvo "Versus" j.d.o.o. propustilo platiti dužni porez na dodanu vrijednost i time se okoristilo na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske za iznos 81.247,78 kuna,
čime da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. u svezi članka 38. i članka 52. Kaznenog zakona/11.
II/ Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku br. K-466/2022-51 od 7. lipnja 2024. godine opt. VI proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. u svezi čl. 38. i čl. 52. KZ/11, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. VI oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žali se opt. VI po branitelju Draženu Oreškoviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-477/2024 od 3. listopada 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
5. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. VI i njegov branitelj Dražen Orešković, odvj. iz Osijeka.
5.1. Na sjednicu vijeća je pristupio optuženikov branitelj Dražen Orešković, odvj. iz Osijeka, dok nisu pristupili zamjenik ŽDO u Osijeku i opt. VI, za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.
5.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe opt. VI od 13. rujna 2024. godine, podnesene po branitelju Draženu Oreškoviću, odvj. iz Osijeka, koju izlaže branitelj, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
6. Žalba opt. VI je osnovana.
7. Žalitelj (opt. VI) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
8. Međutim, osnovano žalitelj (opt. VI) pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da se u predmetnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari.
8.1. Naime, za sadržaj izreke pobijane presude koji glasi:
„U razdoblju između 1. siječnja do 31. prosinca 2015. godine, u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, kao direktor i osoba ovlaštena za izdavanje računa u ime trgovačkog društva "Exabit" d.o.o. Osijek, iako svjestan da navedena tvrtka nije obveznik poreza na dodanu vrijednost i ne može ga obračunavati na prodane robe i usluge, izdavao račune drugim poreznim obveznicima u kojima je neovlašteno iskazivao porez na dodanu vrijednost, te svjestan da do prodaje roba i usluga naznačenih u tim računima nikada nije došlo, pa je tako u više navrata izdavao neistinite račune kao da je trgovačko društvo "Exabit" d.o.o. Osijek trgovačkim društvima "Dok" d.o.o. Osijek i "Versus" j.d.o.o. Osijek prodavala građevinski materijal i to:
- trgovačkom društvu "Dok" d.o.o. Osijek izdao račune broj 2/POSL1/1 od 13.10.2015.g. račun broj 3/POSL1/1 od 10. listopada 2015., račun broj 4/POSL1/1 od 5. listopada 2015., račun broj 5/POSL1/1 od 20. listopada 2015., račun broj 6/POSL1/1 od 10. listopada 2015. i račun broj 7/POSL/1-/1 od 19. listopada 2015. godine, a
- trgovačkom društvu "Versus" j.d.o.o. Osijek izdao račune broj 2015-118 od 3. listopada 2015., račun broj 2015-122 od 8. listopada 2015., račun broj 2015-125 od 12. listopada 2015., račun broj 2015-116 od 14. listopada 2015, račun broj 2015-115 od 14. listopada 2015., račun broj 2015-127 od 16. listopada 2015. i račun broj 2015- 130 od 19. listopada 2015.,iako je znao da robu navedenu na ovim računima njegovo trgovačko društvo nikada nije prodalo i isporučilo trgovačkim društvima "Dok" d.o.o.
Osijek i "Versus" j.d.o.o. Osijek“,
opt. VI pravomoćno je osuđen za kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenje poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, označeno u toč. 1/ presude Općinskog suda u Osijeku br. K-585/2018-23 od 22. listopada 2020. godine, koja je preinačena u odluci o kazni presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. KŽ-406/2021-4 od 2. lipnja 2022. godine na način da je optuženik za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 279. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. VI je izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo. Dakle, u tome dijelu se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.
8.2. Odredbom čl. 12. st. 1. ZKP/08, propisano je da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska presuda, čime je nedvojbeno zaštićeno načelo "non bis in idem". Načelo „non bis in idem“ sadržajno se može promatrati tako što se: 1) za isto kazneno djelo protiv nikoga ne može pokrenuti više od jednog kaznenog postupka (nemo debet bis vexari pro una et eadem causa) i 2) nitko ne smije biti dvaput kažnjen za isto kazneno djelo (nemo debet bis puniri pro uno delicto). Poštovanjem tog načela postiže se zaštita građana od ponovnog suđenja za presuđenu stvar i nalaže pridržavanje pravila po kojem pravomoćnu presudu treba smatrati istinitom.
9. U odnosu na sadržaj izreke pobijane presude koji glasi:
„trgovačkom društvu "Versus" j.d.o.o. Osijek izdao račune broj 2015-118 od 3. listopada 2015. godine, račun broj 2015-122 od 8. listopada 2015. godine, račun broj 2015-125 od 12. listopada 2015. godine, račun broj 2015-116 od 14. listopada 2015. godine, račun broj 2015-115 od 14. listopada 2015. godine, račun broj 2015-127 od 16. listopada 2015. godine i račun broj 2015-130 od 19. listopada 2015. godine, iako je znao da robu navedenu na ovim računima njegovo trgovačko društvo nikada nije prodalo i isporučilo trgovačkim društvima "Dok" d.o.o. Osijek i "Versus" j.d.o.o. Osijek“,
glede kaznenog djela protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 uz daljnju primjenu čl. 52. KZ/11 i čl. 38. KZ/11, iz sadržaja spisa nije sporno da je vezano uz toč. 2/ i 3/ izreke presude Općinskog suda u Osijeku br. K-585/2018-23 od 22. listopada 2020. godine, presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-406/2021-4 od 2. lipnja 2022. godine odlučeno:
„Povodom žalbe III opt. CI, po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na I opt. VI kojom je proglašen krivim za počinjenje produljenog kaznenog djela protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 38. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, navedenog u toč. 2) i 3) izreke pobijane presude, te se predmet u tome dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje“.
9.1. Iz sadržaja predmetnog spisa je razvidno da je na prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-585/2018-23 od 27. listopada 2020. godine, žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku samo iz žalbenog razloga zbog odluke o uvjetnoj osudi koja je izrečena u odnosu na II opt. ČI. Dakle, iz navedenog proizlazi da se državni odvjetnik nije žalio na odluku prvostupanjskog suda koja se odnosi na I opt. VI u odnosu na kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 i čl. 38. KZ/11, činjenično opisanih u toč. 2/ i 3/, navedene presude.
9.2. Nadalje, iz sadržaja spisa je razvidno da je ODO u Osijeku podneskom od 22. ožujka 2023. godine izmijenio činjenični opis optužnog akta na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude (list 266 spisa).
9.3. Kada je ranije drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu prihvaćajući optuženikovu žalbu, te kada je predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, tada prvostupanjski sud nije smio prilikom donošenje nove prvostupanjske presude prihvatiti novu nepovoljniju inkriminaciju za optuženika. To iz razloga što se državni odvjetnik glede ranije presude br. K-585/2018-23 od 27. listopada 2020. godine nije žalio u odnosu na kaznena djela protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 i čl. 38. KZ/11, za koja se teretio opt. VI, pa je tako samo povodom svoje žalbe bio doveden u teži položaj nego prije uslijed čega je povrijeđen Kazneni zakon na štetu opt. VI iz čl. 13. ZKP/08, povreda zabrane reformatio in peius.
10. Imajući u vidu prethodno navedeno, ovaj drugostupanjski sud smatra da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude povrijedio Kazneni zakon na štetu opt. VI. To iz razloga što se u činjeničnom opisu pobijane presude ponavljaju navodi za kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenje poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, za koje je već pravomoćno osuđen čime je došlo do povreda načela „non bis in idem“, kako je to navedeno u toč. 8.-8.2. ove odluke, dok je u ostalom dijelu pobijane presude došlo do povrede zabrane reformatio in peius, kako je to navedeno u toč. 9.-9.3. ove odluke.
10.1. Uslijed navedenog, kako je na štetu opt. VI povrijeđen Kazneni zakon, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je, temeljem čl. 452. toč. 5. ZKP/08, u odnosu na opt. VI odbio optužbu da bi počinio terećeno kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganjem u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 i čl. 38. KZ/11.
11. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu, kako je to navedeno u izreci ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08).
Osijek, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić