REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. Povrv-2409/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ABC SOLUTIONS d.o.o. Zagreb, Ulica sv. Mateja 45, OIB: 46094123911, protiv tuženika TIRKIZNO PLAVO j.d.o.o. Zagreb, Jurja ves III. odvojak 4, OIB: 07013647195, koga zastupa Maja Barbir Bekavac, odvjetnica u Zagrebu, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 14. ožujka 2025.g., danom objave 17. travnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog u toč. 1. rješenja o ovrsi donijetog po Jasminki Vrba, javnom bilježniku iz Zagreba, br. Ovrv-110/2021 od 26.08.2021.g. u kojem je tuženiku TIRKIZNO PLAVO j.d.o.o. Zagreb, Jurja ves III. odvojak 4, OIB: 07013647195 naloženo platiti tužitelju ABC SOLUTIONS d.o.o. Zagreb, Ulica sv. Mateja 45, OIB: 46094123911

– iznos od 232,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama:

na iznos od 116,13 EUR od 06.03.2020.g. pa do isplate,

na iznos od 116,13 EUR od 10.03.2020.g. pa do isplate,

prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotna poena, prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, te naknaditi tužitelju trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 26.08.2021.g. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju ABC SOLUTIONS d.o.o. Zagreb, Ulica sv. Mateja 45, OIB: 46094123911 naknaditi parnični trošak tuženiku TIRKIZNO PLAVO j.d.o.o. Zagreb, Jurja ves III. odvojak 4, OIB: 07013647195 u iznosu od 113,27 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Postupak je proveden kao povodom prigovora protiv platnog naloga temeljem čl. 58 st. 3 OZ-a, radi namirenja potraživanja u iznosu od 1.750,00 kn (sada 232,26 EUR) sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u prigovoru navodi da nikada nije zaprimio utužene račune jer bi ih inače stornirao i vratio tužitelju, navodi da je suradnja prekinuta i da nije konzumirana, i to netom što je ugovor potpisan, smatra da ga tužitelj ne može teretiti za uslugu koju nije nikada izvršio, tj. odradio, dostavlja račun drugog knjigovodstva za isto vremensko razdoblje za koje tužitelj potražuje isplatu, navodi da postoje brojni e-mailovi kao dokazi da je tuženik okončao suradnju s tužiteljem iz razloga što se tužitelj oglušio na sve naputke od strane tuženika, ističe kako se tvrtka tuženika nałazi u sustavu tromjesečnog PDV-a i da nema zaposlenih pa tužitelj ne može teretiti tuženika za mjesečno razdoblje, dodaje da je prekinuo suradnju s tužiteljem zbog, kako navodi, kaznenog djela pokušaja prijevare od strane tužitelja i za stjecanje materijalne koristi bez osnove, tj. za zaračunavanje troškova nepostojećih usługa, smatra da su računi iskazani na nezakonit, nerealan i neutemeljen način, protivi se navodima tužitelja u cijelosti.

3. Podneskom od 10.11.2022.g. tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja ovog suda br. Povrv-2409/2021 od 14.10.2022.g. kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha (uz ukidanje provedenih radnji), te kojim je odlučeno da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (uz upozorenje na primjenu čl. 461.a st. 2., 3. i 4. ZPP-a) i navodi da je 31.12.2019.g. između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o obavljanju računovodstvenih usluga kojim su definirani: predmet ugovora, obveze izvršitelja, obveze naručitelja, odgovornost izvršitelja, odgovornost naručitelja, naknada, zaštita osobnih podataka, trajanje i prestanak ugovora, a da je čl. 9. ugovora definirano da za usluge vođenja knjigovodstva, izvršitelj obračunava i fakturira mjesečnu naknadu u iznosu od 600,00 kn (sada 79,63 EUR) + PDV za mjesečnu količinu dokumentacije: do 10 ulaznih + 10 izlaznih faktura, 1 zaposlenik, 2 putna naloga ili loko vožnje ili obračun drugog dohotka - bez obračuna PDV-a jer porezni obveznik u trenutku sklapanja ugovora nije bio u sustavu PDV-a.

4. Tužitelj u podnesku od 10.11.2022.g. (žalbi) iznosi slijedeće činjenice:

- dana 07.01.2020.g. tuženik poslao e-mailom link na svom cloud serveru za pristup podacima tuženika,

- dana 13.01.2020.g. na temelju zahtjeva i punomoći tuženika, predan je zahtjev za ulazak u sustav PDV-a, o čemu je tuženik obavješten e-mailom, isti dan,

- dana 16.01.2020.g. tuženiku su e-mailom poslane upute o prijavi na mirovinsko osiguranje jer je utvrđen status da kao direktor nije nigdje socijalno osiguran,

- dana 07.02.2020.g. tuženiku su e-mailom poslane upute za plaćanje dugovanja članarine HGK i temeljnog kapitala,

- dana 24.03.2020.g. tuženik tužitelja e-mailom izvještava da su na cloud server postavljeni podaci, te da tužitelj može obračunati PDV za 1+2/2020 i ujedno se ispričava zbog neplaćanja računa,

- dana, 06.04.2020.g. su predani obračuni PDV-a za 1. i 2./2020.g. pa tužitelj zaključuje da ne stoji tvrdnja da usluga nije konzumirana, da nije postojala poslovna suradnja i da tuženik nije bio uključen u radnje oko svog poslovanja, dodaje da je iz e- mail poruke od 24.03.2020.g. jasno da je tuženik račune za uslugu zaprimio i da ih nije osporavao.

5. Tužitelj navodi da je čl. 11. Ugovora definirano je da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i s dvomjesečnim otkaznim rokom, te da je dana 30.03.2020.g., e- mailom tužitelj otkazao ugovor o obavljanju računovodstvenih usluga od 31.12.2019.g. zbog:

- nedostavljanja dokumentacije na vrijeme, loše komunikacije i neplaćanja 2 zadnja računa pa tužitelj smatra da dug nije sporan i navodi da "moli sud da uvaži žalbu i donese rješenje o plaćanju duga", ovim podneskom, tj. žalbom dostavlja e-mail poruke na koje se poziva.

6. Nakon što je drugostupanjski Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojim rješenjem br. Pž-92/2024 od 21.01.2025.g. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovog suda br. Povrv-2409/2021 od 14.10.2022.g., na ročištu 04.03.2025.g. tuženik je naveo da se žalba s prilozima ne može smatrati podneskom u smislu čl. 461.a ZPP-a, navodi da tužitelj nikada nije dostavio ugovor (u žalbi ga samo prepričava), isto tako navodi da nisu dostavljeni utuženi računi, također navodi da je ono što tužitelj navodi u pogledu ugovora u proturječnosti s dostavljenom dokumentacijom, tj. e-mail porukama u kojima se navodi da je usluga ugovorena bez obračuna PDV-a, a sam tužitelj navodi da je dan kasnije, 01.01.2020.g., nakon sklapanja ugovora, prijavio tuženika u sustav PDV-a, isto tako, tuženik navodi da je tuženik u sustavu PDV-a od 01.01.2020.g. i da je jedina usluga koja je izvršena od strane tužitelja, upravo ta prijava na PDV, a koja je pogrešno napravljena jer je tuženik tražio tromjesečnu predaju PDV- a, a napravljena je prijava za jednomjesečnu predaju, dodaje da je tuženik dostavio račun od druge firme koju je morao angažirati umjesto tužitelja, s obzirom da tužitelj u razdoblju od 01.01.2020.g. pa do 01.03.2020.g. nije izvršio ugovorenu uslugu.

7. Na ovom ročištu 04.03.2025.g. tužitelj navodi da sklapanje ugovora nije bilo sporno pa da iz tog razloga nije dostavio ugovor, protivio se navodima da bi bila izrađena samo prijava PDV-a s obzirom da je tuženik došao tužitelju bez knjigovodstva i dokumentacije i nije bio prijavljen niti na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, navodi da je tužitelj postavio savjetodavno njegov model praćenja tuženika, navodi da su se stranke sporazumjele da se napravi prijava PDV-a i da tuženik uđe u sustav PDV-a jer prije toga, tj. prije dolaska tužitelju – nije bio u sustavu PDV-a, a također prilikom dogovora o prijavi u sustav PDV-a, tuženik se nije izjasnio kako želi da ga se prijavi pa ga je tužitelj prijavio na mjesečnu predaju PDV-a, pri čemu sama prijava u sustav PDV- a - nije bila obuhvaćena ugovorom već tužitelj navodi da je to napravio "više iz usluge" (dodaje da se direktor tuženika nije želio prijaviti kao direktor na mirovinsko i zdravstveno osiguranje jer tuženik nije želio plaćati doprinose).

8. Na ovom ročištu 14.03.2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda i glavna rasprava je zaključena.

9. Provedeni su dokazi uvidom u ispis otvorenih stavki za konto 1200 na dan 17.06.2021.g. (l. 5), u račun MFK d.o.o. Bregana br. 135/1/1 od 01.07.2020.g. (l. 9, 13, 35), u e-mail poruku tuženika od 07.01.2020.g. (l. 36), u e-mail poruku tužitelja od 13.01.2020.g. (l. 37), e-mail poruku tužitelja od 16.01.2020.g. (l. 38-40), u e-mail poruku tužitelja od 07.02.2020.g. (l. 41), u e-mail poruku tuženika od 24.03.2020.g. (l. 42), u e- mail poruku tužitelja od 30.03.2020.g. (l. 43), u potvrdu zaprimanja obrasca od 06.04.2020.g. za razdoblje od 1.1.2020. – 31.1.2020. (l. 44), u potvrdu zaprimanja obrasca od 06.04.2020.g. za razdoblje od 1.2.2020. – 29.2.2020. (l. 45).

10. Saslušani su tužitelj kao stranka, direktor tužitelja LĆ i tuženik kao stranka, direktor tuženika CĆ, na ročištu 14.03.2025.g.

11. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu iznosa od 1.750,00 kn (sada 232,26 EUR) na temelju ispisa otvorenih stavki za konto 1200 na dan 17.06.2021.g. iz kojeg je razvidno da se ukupni ovaj iznos odnosi na račune za razdoblje: 31.01.2020.g. RA 67/2/201 i 29.02.2020.g. RA 76/2/201 (l. 5), te da po svakom od ovih računa potražuje iznos od 875,00 kn (sada 116,13 EUR).

14. Tužitelj protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dostavio ove svoje račune.

15. Tuženik je u prigovoru naveo da je ugovor potpisan: "ovršenik napominje da suradnja između ovršenika i ovrhovoditelja nije konzumirana već je ista prekinuta, netom što je Ugovor potpisan" te je dakle osporio da bi tužitelj izvršio uslugu, dok je na ročištu 14.03.2025.g. direktor tuženika, CĆ, saslušan kao stranka, u svom iskazu naveo: "Na pitanje tužitelja mogu reći da mi nismo zaključili pisani ugovor o knjigovodstvenim uslugama, te ja nikakav takav ugovor nisam potpisao, već je postojao samo usmeni dogovor o vođenju knjigovodstva, te mogu reći da nikakav čl. 9. ugovora nije postojao i ja nisam ništa potpisao...", no isto tako je naveo da je direktorica tužitelja rekla da bi se trebalo ugovoriti 10 računa mjesečno, 10 izlaznih, 10 ulaznih, te da su stranke to doista i dogovorile i da je on prihvatio takav ugovor pa je stoga razvidno da je doista ugovor o obavljanju određenih knjigovodstvenih usluga i zaključen, no protivno čl. 219. st. 1. ZPP- a tužitelj nije dostavio bilo kakav pisani ugovor koji bi bio potpisan, tj. zaključen između stranaka, a kako bi sud mogao izvršiti uvid u isti i nedvojbeno utvrditi predmet ugovora tj. ono što je među strankama nedvojbeno ugovoreno, tj. koje su knjigovodstvene usluge ugovorene, kako je ugovorena predaja dokumentacije, koju dokumentaciju obuhvaćaju knjigovodstvene usluge i sl., te način obavljanja tih usluga, tj. što sve obuhvaća mjesečna cijena ovih knjigovodstvenih usluga.

16. Tužitelj saslušan kao stranka, tj. direktorica tužitelja LĆ na ročištu 14.03.2025.g. navodi da je po ugovoru tužitelj trebao voditi knjigovodstvo tuženika od 2020.g. pa nadalje, no navodi da je usmeni dogovor bio da se napravi završni račun za prethodnu, 2019.g. – besplatno: "te je to trebalo biti napravljeno od nas gratis", a isto tako, direktorica tužitelja LĆ na predočenje navoda iz podneska tužitelja od 09.11.2022.g. (žalbe), u pogledu sadržaja ugovora tj. usluga koje obuhvaća ugovor u čl. 9., prema navodima samog tužitelja: "za mjesečnu količinu dokumentacije: do 10 ulaznih + 10 izlaznih faktura, 1 zaposlenik, 2 putna naloga ili loko vožnje ili obračun drugog dohotka i bez obračuna PDV-a jer porezni obveznik u trenutku sklapanja ugovora nije bio u sustavu PDV-a - je navela da je doista tako i ugovoreno pa je prema tome razvidno da među strankama uopće nije bio ugovoren obračun poreza na dodanu vrijednost, no može se prihvatiti da je uslijed upute tužitelja dane tuženiku kako je potrebno se prijaviti u sustav poreza na dodanu vrijednost, takva usluga mogla biti ugovorena usmeno, dakle nakon sklapanja (pisanog) ugovora, no tužitelj, protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao što je među strankama u pogledu obračuna poreza na dodanu vrijednost bilo ugovoreno (usmeno) s obzirom da se iz navoda stranaka ne može zaključiti je li bila ugovorena prijava na jednomjesečni ili tromjesečni obračun poreza na dodanu vrijednost jer tužitelj navodi da je prijavio tuženika na mjesečni obračun poreza na dodanu vrijednost, a tuženik, direktor tuženika CĆ u svom iskazu na ročištu 14.03.2025.g. navodi da je tražio da bude prijavljen na tromjesečni obračun ("Nakon toga sam ja nazvao gđu LĆ i upitao ju zašto me je prijavila za mjesečni obračun PDV-a kada smo se dogovorili da to bude tromjesečni obračun, na što mi je ona odgovorila – da ću biti mjesečni obveznik a ja sam joj rekao da treba ispraviti tu grešku i da želim biti tromjesečni obveznik, što je ona odbila, odbila me prijaviti onako kako sam ja to tražio, na tromjesečni obračun").

17. S obzirom da je teret dokaza na tužitelju u pogledu sadržaja ugovorene usluge, i one usmeno ugovorene, to je tužitelj taj koji je trebao dostaviti dokaz o tome što je u pogledu poreza na dodanu vrijednost među strankama doista ugovoreno, a što tužitelj protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije učinio.

18. Tužitelj je nas spis dostavio e-mail korespondenciju stranaka iz koje je razvidno da je bilo dogovora u pogledu knjigovodstvenih usluga, te da je tužitelj tuženika prijavio kao osiguranika mirovinskog osiguranja (e-mail poruka od 16.01.2020.g. – "Prijava ide od tog datuma kad nosite obrazac ili 8 dana unaprijed") – l. 38, iako direktor tuženika, CĆ u svom iskazu navodi da on to zapravo nije htio niti trebao jer je bio prijavljen već u drugoj "firmi", zatim je iz e-mail poruke od 07.02.2020.g. razvidno da je tužitelj dao uputu tuženiku da treba uplatiti temeljni kapital 108,00 kn, te platiti dug HGK na ime članarine za 2019.g. i za 2020.g. ("ako ste u mogućnosti platite za cijelu 2020. godinu da nemate problema"), te je tužitelj dao uputu da se stave ulazni računi iz 2019.g. na cloud, zatim navodi da treba napraviti interni akt po fiskalizaciji + Odluka o blagajničkom maksimumu (l. 41).

19. Također u e-mailu od 24.03.2020.g. tuženik navodi da će izvršiti plaćanje u najskorijem vremenu, navodi da su svi u većim ili manjim problemima zbog novonastale situacije i da zbog jednog investitora koji je njegov najveći klijent i koji mu je dužan preko stotinu tisuća kuna (Ivanko gradnja) trpe sve obveze, te se ispričava zbog kašnjenja u plaćanju za koje navodi da će u najkraćem roku riješiti (l. 42), a na ročištu 14.03.2025.g. direktor tužitelja navodi da je ovakvu poruku napisao, iako račune tužitelja nije dobio, te da je to napisao zato što je mislio da se računi moraju plaćati, a oba utužena računa su prema iskazima obje stranke ispostavljeni zapravo – 25.02.2020.g. i 29.02.2020.g. (dakle račun za 01. mj. 2020.g. je ispostavljen 25.02.2020.g.) s obrazloženjem direktorice tužitelja da je tako ispostavljen račun za 1. mj. 2020.g. zbog toga što je kasnila dokumentacija.

20. U ovom predmetu, u sporu male vrijednosti, tužitelj je bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a kako je već navedeno, tužitelj protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dostavio niti ugovor koji bi bio zaključen između stranaka, niti je dokazao protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a što je u pogledu obračuna PDV-a bilo usmeno ugovoreno, niti je dostavio dokumentaciju u odnosu na koju je izvršio knjigovodstvene usluge, te ove svoje obračunate usluge po računima koji se navode u ispisu otvorenih stavki za konto 1200 na dan 17.06.2021.g. na l. 5 spisa - nije onda niti povezao s dokumentacijom koju je predavao nadležnim organima ili koju je knjižio, pri čemu protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije niti dostavio račune za utužene knjigovodstvene usluge, iz kojih bi onda eventualno bilo razvidno što je tužitelj njima obračunao, a pri tom, izrada završnog računa za 2019.g. bila od strane tužitelja dana - besplatno, "gratis", tako da ona nije mogla niti biti obračunata bilo kojim od ovih utuženih računa tužitelja, a iz dostavljenih e-mail poruka je razvidno da je tužitelj neke radnje izvršio i da je uspostavljen način dostavljanja dokumentacije na cloud server tuženika, no uzevši u obzir sve ove činjenice, tužitelj protivno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da bi izvršio usluge koje su ugovorene, te nije dokazao opseg tih usluga iz predmetnog ugovora iz čl. 590 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) – ugovora o djelu pa je primjenom čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev odbijen, te je primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a ukinut platni nalog.

21. Tuženik je imao parnični trošak zastupanja na ročištu 04.03.2025.g. i 14.03.2025.g. u iznosu od po 50,00 EUR (tbr. 9 toč. 1. odvj. tar. NN 138/23), te sudske pristojbe na prigovor u potrebnom i plaćenom iznosu od 13,27 EUR (tuženik je pristojbu trebao platiti uz prigovor), te mu je isti dosuđen temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog koji se ona ne može podnijeti bit će odbačena, kao nedopuštena (čl. 467 st. 1, 3, 4 i 5 ZPP-a).

Dna:

tužitelju izravno

tuženiku po pun.