Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-230/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Štefice Bukvić predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatskog telekoma d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 163/2020-52 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-163/2020-52 od 19. srpnja 2024.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke), kao i u odnosu na troškove postupka kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 3.937,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke)

b) preinačava u odnosu na pobijani dio kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka pored dosuđenog iznosa iz toč. III. izreke prvostupanjske presude (toč. IV. izreke) i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici pored već dosuđenog iznosa od 3.937,50 eura isplati i iznos od 2.187,50 eura u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2024. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom telekomu d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, isplatiti tužiteljici CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadu izgubljenih bruto mjesečnih plaća zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, i to: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kako slijedi:

- za 07/2017. iznos od 734,68 EUR s dospijećem 15. kolovoza 2017.

- za 08/2017. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. rujna 2017.

- za 09/2017. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. listopada 2017.

- za 10/2017. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. studenoga 2017.

- za 11/2017. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. prosinca 2017.

- za 12/2017. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. siječnja 2018.

- za 01/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. veljače 2018.

- za 02/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. ožujka 2018.

- za 03/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. travnja 2018.

- za 04/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. svibnja 2018.

- za 05/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. lipnja 2018.

- za 06/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. srpnja 2018.

- za 07/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. kolovoza 2018.

- za 08/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. rujna 2018.

- za 09/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. listopada 2018.

- za 10/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. studenoga 2018.

- za 11/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. prosinca 2018.

- za 12/2018. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. siječnja 2019.

- za 01/2019. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. veljače 2019.

- za 02/2019. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. ožujka 2019.

- za 03/2019. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. travnja 2019.

- za 04/2019. iznos od 875,97 EUR s dospijećem 15. svibnja 2019.

- za 05/2019. iznos od 304,68 EUR s dospijećem 15. lipnja 2019.,

sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom telekomu d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, naknaditi tužiteljici CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.937,50 eura (slovima: tri tisuće devetsto trideset sedam eura pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu pod toč. I. i III. izreke iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje:ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv oduke o trošku postupka kojom je odbijena sa zatraženim troškom (toč. III. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a s prijedlogom da prvostupanjski sud usvoji žalbu i tužiteljici prizna i dodatni trošak od 4.187,50 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomičnom osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi tuženika, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za razdoblje od 6. srpnja 2017. pa do 12. svibnja 2019., a u kojem razdoblju tužiteljica nije radila zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.

8. Među strankama nije bilo sporno:

- da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 1. srpnja 2015. bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu Viši agent – Odsjek za komercijalne upite privatnih korisnika – Odjel za podršku privatnim korisnicima – Područje za korisničko iskustvo,

- da je tuženik 31. ožujka 2016. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu od 1. srpnja 2015. zbog poslovno uvjetovanih razloga, time da tužiteljici Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od 3 mjeseca i 2 tjedna,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-408/2016-30 od 9. svibnja 2019., među ostalim, utvrđeno da je Odluka o otkazu Ugovora o radu nedopuštena i nezakonita, i naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta prema Ugovoru o radu od 1. srpnja 2015. i da je navedena presuda potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž R-379/2019-2 od 5. ožujka 2020.

- da je rješenjem od 18. svibnja 2016. određena privremena mjera kojom je tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad, da je navedeno rješenje po žalbi ukinuto i da je nakon toga ponovo određena privremena mjera istog sadržaja.

9. Sporno je da li je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena odnosno da li je primala plaću.

10. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tužiteljici prestao radni odnos 5. srpnja 2017. i da se počevši od 17. srpnja 2017. vodi u evidenciji nezaposlenih osoba gdje je još uvijek prijavljena,

- da iz potvrde HZMO-a od 29. travnja 2022. proizlazi da tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila zaposlena kod nekog drugog poslodavca,

- da je prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, tužiteljica u razdoblju od srpnja 2017. do prosinca 2017. ostvarila primitak po osnovi dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 12.240,29 kn, kao i da je isplatitelj tog dohotka bio tuženik i da u cijeloj 2018. godini, te od siječnja 2019. godine do svibnja 2019. godine nije imala primitaka po osnovi dohotka od nesamostalnog rada,

- da je sukladno Ugovoru o radu od 1. srpnja 2015. koji je sklopljen između ovdje stranaka, ugovorena plaća u iznosu od 6.600,00 kn / 875,97 eura.

11. Odredbom čl. 95. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR) je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

12. Dakle kako je utvrđeno da je do prekida rada tužiteljice došlo zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, da tužiteljica nije bila zaposlena u utuženom razdoblju i da je njezina mjesečna plaća određena ugovorom o radu 6.600,00 kn / 875,97 eura, to je s pravom prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće od 6.600,00 kn / 875,97 eura umanjene za dane u kojima je radila (5 dana u srpnju 2017. i 26 dana u svibnju 2019.).

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica je dokazala osnov i visinu svog zahtjeva.

14. Naime, tuženik u žalbi ističe da je iz Potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju primila iznos od 12.240,29 kn odnosno da je ostvarila plaću pa smatra da je tužitelj trebao predložiti provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja na što se točno odnosi navedeni iznos, kao i glede izračuna visine zahtjeva u odnosu na mjesece kada tužiteljica nije radila cijeli mjesec.

14.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljica je dokazala da u utuženom razdoblju nije bila zaposlena, jer to proizlazi iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a prema potvrdi Porezne uprave primitak po osnovi nesamostalnog rada u iznosu od 12.240,29 kn je uplatio zapravo tuženik.

14.2. Dakle, ako tvrdi da se ne radi o primanju ostvarenom po osnovi rada u prethodnom razdoblju bio je to dužan i dokazati. Također je tužiteljica jednostavnom računskom operacijom izračunala razmjerni dio plaće pa je tuženik ukoliko je smatrao da izračun nije dobar uz obrazloženje zbog čega, mogao predložiti financijsko knjigovodstveno vještačenje, a što nije učinio.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika objavljenu u Narodnim novinama broj 138/2023.

15.1. Naime, prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (kao i Rev 562/2024).

16. Međutim, s pravom tužiteljica u žalbi navodi da je u cijelosti uspjela u sporu te joj je trošak trebao biti dosuđen sukladno propisu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga je tužiteljici trebalo i priznati i trošak koji je neosnovano prebijen s troškom tuženika, u iznosu od 625,00 eura.

17. Ovaj sud prihvaća argumentaciju i stav prvostupanjskog suda da su odgovor na žalbu i podnesci od 31. listopada 2017., 17. svibnja 2018. i 18. travnja 2024., nepotrebni podnesci, a prijedlog za određivanje privremene mjere već priznat kao trošak sastava tužbe.

18. Međutim, pravilno tužiteljica u žalbi ukazuje da je podnesak od 7. listopada 2022. kojim uređuje zahtjev u valuti euro sukladno zakonu potreban podnesak.

18.1. Naime, po ocjeni ovog suda radi se o podnesku iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife pa tužiteljici za sastav tog podneska po punomoćniku pripada iznos od 125,00 eura s PDV-om od 25%. Također je i podnesak od 23. lipnja 2022. godine potreban podnesak jer se tužiteljica po pozivu suda obrazloženo očituje na zaprimljenu dokumentaciju pa joj za sastav tog podneska pripada iznos od 500,00 eura s PDV- om od 25% (Tbr. 8. toč. 1.). Međutim u podnescima od 23. lipnja 2022., 13. srpnja 2022. i 26. travnja 2023. se ponavljaju navodi izneseni tijekom postupka, pa ih i ovaj sud smatra nepotrebnim za ovaj postupak.

19. Nadalje, podnesak od 6. prosinca 2022. je potreban podnesak, jer se tužiteljica očituje na novo zaprimljenu dokumentaciju po pozivu suda, te joj pripada trošak za sastav tog podneska sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, odnosno iznos od 125,00 eura s PDV-om od 25%.

20. Podnesak od 22. ožujka 2023. je također potreban podnesak te tužiteljici za sastav istog podneska pripada trošak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife odnosno iznos od 500,00 eura s PDV-om od 25%.

21. Slijedom navedenog je odluka o trošku preinačena i tužiteljici dosuđen i daljnji trošak u iznosu od 2.187,50 eura.

22. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

23. Kako je tužiteljica uspjela u neznatnom dijelu u ovom sporu, to je odbijen zatraženi trošak žalbenog postupka.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić