Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-354/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Čulav Aličić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 18, protiv tuženika SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vukoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Vuković i Krešimir Vuković iz Omiša, Č. Ž. DražojevićA 1a, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-589/2019 od 19. siječnja 2024., dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika SŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-589/2019 od 19. siječnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke, kojim je naloženo tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju DŽ iznos od 637,07 EUR sa zateznim zakonskim kamatama, te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.986,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 589/2019 od 19. siječnja 2024. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku SŽ naknaditi tužitelju DŽ parnični trošak preko iznosa od 1.986,06 EUR pa do iznosa od 2.321,91 EUR, odnosno za iznos od 335,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, tako da se u tom dijelu sudi na način da se odbija zahtjev tužitelja za iznos od 335,85 EUR.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika SŽ, preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-589/2019 od 19. siječnja 2024. u nedosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke i u tom dijelu rješava na način da se tužitelju DŽ nalaže naknaditi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DŽ za naknadom troškova na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 637,07 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27.04.2018.g., pa sve do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je za više zatraženo u iznosu od 291,99 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.321,91 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

»I. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev pod točkom 2. tužbe od 21.listopada 2019. koji glasi "Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 26.000 kuna sa zateznim kamatama koje a navedeni iznos teku od 17.veljače 2017. pa sve do konačne isplate i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena" povučen.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eura u roku od 15 dana.«

3. Protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. II. izreke, kao i u ne dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke rješenja žalbu je izjavio tuženik pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te tuženiku priznaju troškovi postupka, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pri donošenju presude u pobijanom dijelu sud prvog stupnja počinio bitu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da ista proturječi dokazima izvedenim kroz postupak. Ustraje u tvrdnji da je tužbeni zahtjev zastario, jer je tužba sudu podnesena 21. listopada 2019., dakle, nakon proteka roka iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, ističe kako je višestruko prekomjerno postavljen iznos naknade štete za štetni događaj za koji se sa tuženikom nagodio prije utuživanja i koji mu je tuženik u cijelosti isplatio. Osporava i odluku o troškovima postupka, jer je istu sud prvog stupnja donio protivno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te protivno odredbama odvjetničke tarife. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio jediničnu naknadu neprimjerenu vrijednosti predmeta spora u parnici, budući da je tijekom postupka djelomično povučena tužba, pa nije imao osnova procjenjivati trošak za zastupanje u visini od 100 bodova, već samo po nižoj vrijednosti od 75 bodova. Pogrešno je tužitelju priznat trošak za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 25. svibnja 2022. i 19. rujna 2022. u punom iznosu, budući da se na tim raspravama nije raspravljalo o glavnoj stvari. Također, tužitelju je za glavnu raspravu od 11. veljače 2021. priznat trošak zastupanja u vrijednosti od 100 bodova, a za isto ročište tuženiku u visini od 25 bodova. Neosnovano je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da ni tužitelj ni njegov punomoćnik nisu bili prisutni na tom ročištu. Sud prvog stupnja nije niti odlučio o naknadi troškova za zastupanje koje je tuženik postavio.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući da iz teksta same žalbe proizlazi da se tuženik žali i protiv toč. II. rješenja, kojom je odlučeno o naknadi troškova tuženiku. Svi navodi iz žalbe tuženika su u cijelosti neosnovani, izneseni samo paušalno te ničim nisu doveli u pitanje zakonitost presude i rješenja u pobijanom dijelu. Tuženik je detaljnije prigovore iznio samo u odnosu na odluku o trošku, u odnosu na koji je sud prvog stupnja donio pravilnu odluku, jer je pravilno izračunao uspjeh tužitelja, a sve odlučne činjenice precizno i valjano obrazložio, imajući u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u parnici. Prvostupanjski sud je tuženiku u cijelosti priznao trošak za sve radnje koje su nastale prije djelomičnog povlačenja tužbe pa bi u slučaju da je od uspjeha tužitelja odbio uspjeh tuženika, kako to predlaže tuženik, u konačnici značilo da se tuženiku u dva navrata priznaje isti trošak, što je nemoguće. Tuženik u niti jednom dijelu ovog postupka nije prigovorio visini utvrđene vrijednosti predmeta spora niti je sud prvog stupnja utvrdio drugačiju vrijednosti predmeta spora, te je pravilno i točno za svaku odrađenu radnju tužitelju priznao naknadu troškova u visini od 100 bodova. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja te tužitelju prizna trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 637,07 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. travnja 2018., koju je pretrpio kada ga je tuženik 18. listopada 2016. verbalno i fizički napao uhvativši ga objema rukama za vrat te ga dva puta snažno udario šakom u glavu.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno ocijenivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare, utvrdio da su ozljede kod tužitelja posljedica fizičkog napada, te da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju u predmetnom štetnog događaju, slijedom čega mu je s osnova pretrpljenih bolova i straha, uzimajući u obzir njihovu jačinu, trajanje i trpljenje, dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 637,07 EUR, sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

10. Prvenstveno je u odnosu na istaknuti prigovor zastare istaći da u smislu odredbe čl. 230. ZOO tražbina naknade štete zastarjeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju saznanje tužitelja o pretpostavkama iz navedene zakonske odredbe datira od samog štetnog događaja koji se zbio 18. listopada 2016. pa kako je tužitelj podnio tužbu preporučeno poštom 17. listopada 2019., kako to proizlazi iz pečata na podnesenoj tužbi, to nije istekao rok od tri godine iz čl. 230. ZOO.

11. Tuženik u podnesenoj žalbi ne osporava zakonitost i pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu mehanizma nastanka predmetnog štetnog događaja i odgovornost tuženika za nastanak štete, s tim da smatra da je tužbeni zahtjev u pogledu visine višestruko prekomjerno postavljen, posebno što je tuženik tužitelju u cijelosti isplatio naknadu za koju se s istim nagodio.

12. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analizom izvedenih dokaza, posebno iskaza tužitelja i nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da su ozljede nastale kod tužitelja posljedica fizičkog napada te da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju u predmetnom štetnom događaju.

13. Imajući u vidu da je tužitelj prema mišljenju vještaka ortopeda i traumatologa zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, zatim srednjeg intenziteta dva dana, te potom lakog intenziteta deset dana, a prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 podržavan trpljenjem boli jakog intenziteta, kao i strah srednjeg intenziteta dva dana te blagog intenziteta deset dana, to je ocjena ovog drugostupanjskog suda da tužitelju pripada iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 637,07 EUR, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, težinu i jačinu pretrpljenih posljedica, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete.

14. U odnosu na navode tuženika da je tužitelju u cijelosti isplatio štetu, valja reći da iz iskaza tužitelja i tuženika proizlazi da je tuženik isplatio štetu tužitelju u visini od 5.000,00 kn iz drugog osnova (na ime uništenog vinograda), zbog čega takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude.

15. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu, kao i odredbu čl. 154. st. 2. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

16. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja tužitelju priznao trošak za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora u visini od 36.000,00 kn, već mu je, s obzirom na vrijednosti predmeta spora u visini od 929,06 EUR trebalo priznati nagradu za pojedine radnje u visini od po 75 bodova, osim za zastupanje na ročištima od 25. svibnja 2022. i 19. rujna 2022., za koje mu je valjalo priznati 50% od nagrade, odnosno po 37,5 bodova, sukladno Tar. br. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023 – dalje Tarifa). Pogrešno je sud prvog stupnja priznao tužitelju nagradu za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da na to ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio.

16.1. Stoga je tužitelju konačno, s obzirom na uspjeh u parnici, valjalo priznati ukupan iznos od 843,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući PDV ukupno iznosi 2.109,38 EUR. S obzirom na utvrđeni uspjeh tužitelja u parnici u omjeru od 84% pripada mu trošak u visini od 1.771,88, što uvećano za trošak vještačenja u visini od 214,18 EUR, sveukupno iznosi 1.986,06 EUR.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 1.986,06 EUR, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke preko iznosa od1.986,06 EUR i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

18. Osnovano tuženik u žalbi ističe kako mu sud prvog stupnja nije priznao nagradu u punom iznosu za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu od 11. veljače 2021., koja ga u punom iznosu pripada po Tar. br. 9. toč. 1. Tarife.

19. Zbog navedenog je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tuženika, djelomično preinačiti rješenje suda prvog stupnja u nedosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke, te u tom dijelu odlučiti kao pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalba, budući da je sa istom uspio samo u dijelu koji se odnosi na sporedni zahtjev koji se odnosi na parnični trošak.

21. Zahtjev tužitelja za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna za vođenje postupka.

22. Rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke, te presuda suda prvog stupnja u ne pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kojim je za više zatraženo u iznosu od 291,99 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ostaju neizmijenjeni.

Zadar, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Katija Hrabrov