Poslovni broj: P-1338/2024-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Tatjani Domijan - Mrva, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ostavinske imovine, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženice osobno, te objave 17. travnja 2025.,

presudio je

I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. VŽ, pok. G, rođ. N, s posljednjim prebivalištem u [adresa], rođene dana **.**.1931., a preminule dana **.**.2005., ne ulazi 1/3 dijela nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u posjedovni list 174 k. o. [katastarska općina], kojima je sada njen pok. suprug, odnosno nasljednik UŽ raspolagao Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao primatelj uzdržavanja, u korist nasljednika, sina GŽ, kao davatelja uzdržavanja, zaključenim dana 23. ožujka 2009. u Rijeci, potvrđenim kod javnog bilježnika pod posl. br. OV-530/09.

II. Utvrđuje se da je SŽ (Ive) Melada, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođen **.**.1928., a preminuo **.**.2010., kao suprug ostaviteljice VŽ, pok. G, rođ. N, s posljednjim prebivalištem u [adresa], rođene dana **.**.1931., a preminule dana **.**.2005., istu naslijedio u 1/3 dijela na cjelokupnoj ostavinskoj imovini, koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u posjedovni list 174 k. o. [katastarska općina] te je isti naslijeđenim dijelom imovine za života valjano raspolagao u korist sina GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim dana 23. ožujka 2009. u Rijeci i potvrđenim istog dana kod javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke pod br. OV-530/09, slijedom čega se utvrđuje da je tužitelj GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao vlasništvo nad 2/3 dijela nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u posjedovni list 174 k. o. [katastarska općina]- od čega 1/3 dijela nasljeđivanjem majke VŽ, pok. G, rođ. N i 1/3 dijela temeljem gore navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim sa svojim ocem SŽ (Ive) Melada, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 23. ožujka 2009., te je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis sebe kao izvanknjižnog vlasnika u suvlasničkom omjeru od 2/3 dijela na navedenim nekretninama u evidencijama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.694,72 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Revijskom odlukom posl. br. Rev-743/2023-2 od 21. svibnja 2024. prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3323/2021- 2 od 24. svibnja 2022. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-475/2020-13 od 31. kolovoza 2021. te predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja iste između ostalog slijedi da je presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. VŽ, pok. G, rođ. N, ne ulazi 1/3 dijela nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u posjedovni list 174 k. o. [katastarska općina], kojima je njezin sada pok. suprug, odnosno nasljednik UŽ raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao primatelj uzdržavanja, u korist nasljednika, sina GŽ, kao davatelja uzdržavanja, zaključenim dana 23. ožujka 2009. u Rijeci, potvrđenim kod javnog bilježnika pod posl. br. OV-530/09. Istom presudom odbijen i zahtjev za utvrđenje da je SŽ (Ive) Melada, kao suprug ostaviteljice VŽ, pok., G, rođ. N, istu naslijedio u 1/3 dijela na cjelokupnoj ostavinskoj imovini, koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u posjedovni list 174 k. o. [katastarska općina] te da je isti naslijeđenim dijelom imovine za života valjano raspolagao u korist sina GŽ ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim dana 23. ožujka 2009. u Rijeci i potvrđenim istog dana kod javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke pod br. OV-530/09 kao i zahtjev za utvrđenje da je tužitelj GŽ stekao vlasništvo nad 2/3 dijela nekretnina navedenih nekretnina - od čega 1/3 dijela nasljeđivanjem majke VŽ, pok. G, rođ. N i 1/3 dijela temeljem navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim sa svojim ocem SŽ (Ive) Melada, dana 23. ožujka 2009., te da je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis sebe kao izvanknjižnog vlasnika u suvlasničkom omjeru od 2/3 dijela na navedenim nekretninama u evidencijama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da predmetno raspolaganje ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nije valjano odnosno da se radi o ništetnom ugovoru koji je protivan kogentnoj odredbi iz čl. 148. (ispravno čl. 145.) Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje: ZN) budući da se radi o raspolaganju samo jednog sunasljednika predmetom nasljedničke zajednice, a da pravna raspolaganja predmetom nasljedničke zajednice mogu valjano učiniti jedino svi sunasljednici - zajedničari zajedno. Sud drugog stupnja smatra da je otac stranaka za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza majke stranaka (dok je postojala nasljednička zajednica) mogao raspolagati svojim nasljednim dijelom u korist sunasljednika, ovdje tužitelja, ali da je to raspolaganje trebalo biti učinjeno ugovorom o prijenosu nasljednog dijela (čl. 145. st. 1. i 2. ZN-a). Budući da je otac stranaka svojim nasljednim dijelom raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, zaključuje da je predmetno raspolaganje protivno čl. 145. st. 1. i 2. ZN-a i da tužitelj na takvom ništetnom ugovoru ne može s uspjehom temeljiti svoj zahtjev. Zaključak nižestupanjskih sudova da je navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav, jer da otac tužitelja na taj način nije mogao valjano raspolagati svojim nasljednim dijelom, ne može se prihvatiti i predstavlja pretjerani formalizam. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, smatrajući da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ne može valjano raspolagati sunasljednim dijelom te da zbog toga u konkretnom slučaju nije došlo do ustupanja sunasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a, nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučne činjenice za osnovanost tužbenog zahtjeva.

2. Tužitelj GŽ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi, u bitnom, navodi da se pred naslovnim sudom vodi ostavinski postupak iza pok. VŽ, pok. G, rođ. N, s posljednjim prebivalištem u [adresa], rođene dana **.**.1931., a preminule dana **.**.2005., koji je prekinut rješenjem od **.**.2019. VŽ od zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda ostavila je supruga SŽ (Ivu) Meladu i djecu NŽ i GŽ, a ista je upisana kao izvanknjižna vlasnica nekretnina opisanih kao k. č. [katastarska čestica], dio 557, dio 985/2, dio 986/2, 991/4, 911/5, 991/6, dio 994/1, 1056/4, 1344/8 i 2100 u posjedovnom listu 174 k. o. [katastarska općina]. Ostavinski postupak bio je prekinut rješenjem od 7. rujna 2006. te je tuženica upućena u parnicu protiv supruga ostaviteljice UŽ i ovdje tužitelja radi utvrđivanja pravne valjanosti oporuke ostaviteljice od 19. srpnja 2004., dok su suprug i sin ostaviteljice upućeni u parnicu protiv kćerke ostaviteljice radi izdvajanja ½ dijela na čitavoj imovini ostaviteljice s osnova bračne stečevine, odnosno radi utvrđenja da polovina dijela imovine ostaviteljice ne ulazi u ostavinu, koje parnice su pokrenute i obje okončane na način da su tužbeni zahtjevi odbijeni. Osim navedenih parnica, pred naslovnim sudom vođen je i parnični postupak pod poslovnim brojem P-1996/14 po tužbi ovdje tuženice radi utvrđenja ništavosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaključenog u Rijeci dana 23. ožujka 2009. između SŽ kao primatelja uzdržavanja i ovdje tužitelja kao davatelja uzdržavanja, u odnosu na nekretnine kao k. č. [katastarska čestica], dio 557, dio 985/2, dio 986/2, 991/4, 911/5, 991/6, dio 994/1, 1056/4, 1344/8 i 2100 sve k. o. [katastarska općina], a dio tužbenog zahtjeva bio je i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da te nekretnine predstavljaju vlasništvo ostaviteljice pa da slijedom toga iste spadaju u njezinu ostavinsku imovinu. Predmetni parnični postupak okončan je presudom od 7. studenog 2014. kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a prvostupanjska odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-45/15 od 25. travnja 2017. Nadalje, ističe da je suprug ostaviteljice preminuo **.**.2010., a iza istog je pred javnim bilježnikom Davorom Miškovićem iz [adresa], kao povjerenikom naslovnog suda, proveden ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-713/2010, UPP/OS-106/2014 te je dana 28. kolovoza 2014. donijeto rješenje kojim je raspoređena imovina koja nije bila obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 23. ožujka 2009. U ostavinskom postupku iza pok. VŽ, među nasljednicima i to djecom ostaviteljice, a strankama ovog postupka, sporna je ostavinska imovina u odnosu na raspolaganje pok. SŽ citiranim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, sve imajući u vidu da se radi o pravnom poslu obveznog, a ne nasljednog prava, koji stav je iznio i drugostupanjski sud, odlučujući u predmetnom ostavinskom postupku o žalbi na ranije donijeto, a ukinuto rješenje o nasljeđivanju od 4. siječnja 2018. pod brojem O- 2682/2017. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru broj O-137/2019 od 27. veljače 2019. pod toč. I. izreke prekinut je ostavinski postupak iza pok. SŽ. Toč. II. istog rješenja zakonski nasljednik GŽ upućen je pokrenuti parnicu protiv nasljednice NŽ radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi 1/3 dijela nekretnina ostaviteljice, kojima je njen sada pok. suprug, odnosno nasljednik UŽ, raspolagao Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao primatelj uzdržavanja, u korist nasljednika, sina GŽ, kao davatelja uzdržavanja, zaključenim dana 23. ožujka 2009. u Rijeci, potvrđenim kod javnog bilježnika pod brojem OV-530/09. Na citirano rješenje tužitelj je smatrajući da ne treba voditi posebnu parnicu, odnosno da u parnicu nije trebalo uputiti njega, a držeći pri tome da je njegovo pravo više vjerojatno, uložio žalbu, ali je žalba odbijena te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž- 804/2019 od 9. listopada 2019. U odnosu na postojeće sporno pitanje tužitelj ističe da je odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15, dalje u tekstu: ZN) propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Primjenom citirane zakonske odredbe na relevantno činjenično stanje, za utvrditi je da, budući da ostaviteljica nije ostavila oporuku, u primjenu dolazi nasljeđivanje iste temeljem zakona. Ostaviteljicu su nadživjela tri nasljednika prvog nasljednog reda (suprug, kćerka i sin), koji, sukladno odredbi čl. 9. st. 2. ZN, nasljeđuju na jednake dijelove. Drugim riječima, u trenutku ostaviteljičine smrti, njen suprug je ex lege naslijedio 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine, kojom je isti potom valjano raspolagao Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 23. ožujka 2009. u korist svoga sina, ovdje tužitelja. Na navedeni način tužitelj je stekao 1/3 dijela imovine koja je predstavljala ostavinsku imovinu njegove majke. Citiranim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju suprug ostaviteljice UŽ (Ivan) Melada, na sila GŽ prenio je tamo navedene nekretnine koje su u posjedovnom listu 174 k. o. [katastarska općina] upisane na ime ostaviteljice. Pri tome je bitno imati u vidu da je ostaviteljica preminula **.**.2005., a njezin suprug nakon nje i to 21. travnja 2010., pa kako se nasljednikom postaje u trenutku smrti ostavitelja, jasno je da je suprug ostaviteljice stekao svoj zakonski dio nasljedstva, te je isti taj dio Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenio na svog sina GŽ. To dodatno potvrđuje i formulacija iz čl. 2. predmetnog Ugovora u kojoj stoji da primatelj uzdržavanja "daje davatelju uzdržavanja svoju nepokretnu imovinu, koja se sastoji od…" te su potom, između ostalih, nabrojane i gore navedene nekretnine. Čak štoviše, pravne zapreke za predmetno raspolaganje nisu postojale. Predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev.

3. Tuženica NŽ (dalje u tekstu: tuženica) u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da je u ostavinskom postupku pred naslovnim sudom u tijeku postupak radi raspravljanja ostavine iza pok. VŽ pod brojem O-137/2019. u kojem je došlo do prekida ostavinske rasprave prema rješenju od 27. veljače 2019. Dalje tuženica navodi da je tužba tužitelja nedopuštena, posebno iz razloga što je dostavljena sudu 13. ožujka 2020., dakle, u vrijeme kada nije bila dozvoljena, s obzirom da je rok za podnošenje tužbe istekao protekom 30 dana od dana dostave rješenja o upućivanju u parnicu. Slijedom iznijetog, tuženica smatra da je ostavinski sud postupao zakonito i ispravno donošenjem rješenja o nasljeđivanju koje je datirano sa 7. veljače 2020. broj O-250/20-43. Nadalje, da ako se komentira pitanje primjene materijalnog prava, o spornom pitanju koje se svodi na mogućnost raspolaganja nasljednim dijelom prije njegovog stjecanja, tuženica zauzima stajalište da takvo raspolaganje od strane oca stranaka SŽ nije bilo u skladu sa odredbama Zakona o nasljeđivanju. Nije točno da se časom smrti ostavitelja VŽ stječe nasljedni dio koji bi pripao nasljedniku SŽ, preminulom prije završetka te ostavinske rasprave. Ovo bez obzira da li je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju institut nasljednog ili obveznog prava. Tuženica prihvaća da se radi o ugovoru koji je reguliran Zakonom o obveznopravnim odnosima, ali smatra da se nasljeđe ne stječe časom smrti ostavitelja, već jedino i isključivo donošenjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Ovdje nije sporno da SŽ kao nasljednik nije dao nasljedničku izjavu, te da je Sud dosudio zakonski dio naslijeđa od ½ dijela u korist preostalih zakonskih nasljednika. Tuženica ističe da je zakonom propisano za slučaj da tijekom ostavinskog postupka jedan od nasljednika premine, treba nastaviti raspravljanje sa preostalim zakonskim nasljednicima. Upravo tako je sud i odlučio. Prema izloženom se zaključuje, da je tužba bespredmetna i nedozvoljena, pa se predlaže da ju primarno i bez održavanja pripremnog ročišta sud odbaci. Ističe da postupanje brata kao tužitelja doživljava kao psihičko zlostavljanje, jer joj se bez valjanog osnova kroz proteklih 15- ak godina od strane istog brani ulazak u roditeljsku kuću. Ističe da je tužitelj kao nasljednik konzumirao svako pravo koje mu je preostalo podnošenjem žalbe protiv rješenja o nasljeđivanju tog suda od 7. veljače 2020. broj O-250/20-43. Na temelju svih naprijed izloženih razloga, ako sud smatra da nema osnove za odbaciti tužbu, tuženica predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu: prijepis posjedovnog lista broj 174 k. o. [katastarska općina] (l.s.8-9), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (l.s.34-38), rješenje o nasljeđivanju broj O-713/10, UPP/OS-106/14 (l.s.44-45), izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s.77-79), te pročitao spise ovog suda broj O-250/20, P-2173/06, P-1996/14 i P-2227/06.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. majke stranaka VŽ ne ulazi 1/3 dijela nekretnina opisanih kao k.č. kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u posjedovni list 174 k. o. [katastarska općina]; zahtjev za utvrđenje da je otac stranaka, suprug ostaviteljice VŽ, istu naslijedio u 1/3 dijela te da je naslijeđenim dijelom imovine valjano raspolagao u korist tužitelja slijedom čega da je tužitelj stekao vlasništvo na 2/3 dijela predmetnih nekretnina od čega 1/3 dijela nasljeđivanjem majke, a 1/3 dijela temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od oca.

7. Navedene zahtjeve tužitelj temelji na činjenici da je otac stranaka za vrijeme ostavinskog postupka iza pok. supruge VŽ raspolagao svojim nasljednim dijelom u korist tužitelja, kao sunasljednika, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

8. Iz provedenih dokaza u postupku, u bitnome, je utvrđeno:

-da je majka stranaka VŽ umrla **.**.2005. te da se nakon njezine smrti vodio ostavinski postupak pod brojem O-350/20 (ranije O-339/05 i O-2682/17) u kojem je na ročištu 7. prosinca 2005. utvrđeno da su njezini zakonski nasljednici suprug ŽŽ te djeca GŽ (tužitelj) i NŽ (tuženica),

-da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. VŽ otac stranaka svojim nasljednim dijelom raspolagao u korist sunasljednika, svog sina (ovdje tužitelja), ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je potvrđen od strane javnog bilježnika 23. ožujka 2009.,

-da je otac stranaka preminuo **.**.2010., tijekom ostavinskog postupka iza pok. VŽ,

-da su pravomoćnim rješenjem iza smrti oca stranaka, njegovom ostavinskom imovinom utvrđene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je isti bio upisan za 3/72 dijela, a njegovim nasljednicima proglašeni su ovdje tužitelj i tuženica, svaki za ½ dijela,

- da je 7. veljače 2020. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. VŽ, kojim su njezinom ostavinskom imovinom utvrđene nekretnine upisane u posjedovni 174 k. o. [katastarska općina], a njezinim nasljednicima proglašeni su ovdje tužitelj i tuženica, svaki za ½ dijela, a da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 5. lipnja 2020. odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-454/20 od 5. lipnja 2020. uz obrazloženje da nasljednik GŽ nije pokrenuo parnicu na koju je bio upućen,

-da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. ožujka 2020.

9. U ovoj pravnoj stvari, sporno je može li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u sebi sadržavati i ugovor o ustupu nasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a.

10. Odredba čl. 145. ZN-a koja regulira ustupanje nasljednog dijela prije diobe glasi: „(1) Svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika.

(2) Ugovor o prijenosu nasljednog dijela valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

(4) Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku; njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.“.

11. Iz provedenih dokaza u postupku proizlazi da su na nasljeđivanje iza pokojne majke stranaka (VŽ) kao zakonski nasljednici bili pozvani tužitelj, tuženica i njihov otac (sada pok. UŽ). Nije sporno su predmetne nekretnine ostavinska imovina iza pok. VŽ te da je tijekom trajanja ostavinskog postupka iza pok. VŽ otac stranaka (sada pok. UŽ) raspolagao predmetnim nekretninama u korist sunasljednika (ovdje tužitelja) ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je pravno valjan, jer je otac tužitelja na taj način mogao valjano raspolagati svojim nasljednim dijelom, obzirom da se suprotno stajalište ne može prihvatiti i predstavlja pretjerani formalizam.

12. Prema ocjeni ovog suda ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je sklopljen u propisanom obliku, kao što je u konkretnom slučaju riječ, u sebi ujedno sadrži i ugovor o ustupanju nasljednog dijela prije diobe. Naime, pravni posao, formalno nazvan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, može ujedno predstavljati i ugovor o ustupu nasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a. Dakle, valja zaključiti da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju može valjano raspolagati sunasljednim dijelom te da je zbog toga u konkretnom slučaju došlo do ustupanja sunasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a.

13. U odnosu na navode tuženice da sud nije imao u vidu činjenicu donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza majke stranaka pok. VŽ, prema kojem su stranke nasljednici za ½ dijela svaki ,valja kazati da je u pravu tužitelj kada navodi da su iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske razvidna stajališta u prilog tvrdnji tužitelja, uključujući i stajalište da se o predmetnim pitanjima, neovisno o ostavinskom postupku, može raspravljati u parnici, na što je ukazao i sud drugog stupanja i VSRH a koje stajalište prihvaća i ovaj sud, tim više što se radi o pitanjima obvezno pravne naravi a ne o pitanjima koja bi bila stvar striktno nasljednog prava.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u visini od 200,00 Eur, sastav podneska s očitovanjem na odgovor na tužbu u visini od 200,00 eur, za zastupanje na ročištima od 8.3.2021., 24.5.2021., 19.7.2021. i 5.3.2025 u visini od po 200,00 Eur, za sastav žalbe na presudu (Tbr.10. t.1.) u visini od 250,00 eur, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr.10.t.5) u visini od 300,00 eur, za sastav revizije (Tbr.10.t.5) u visini od 300,00 eur sve uz pripadajući PDV 25%, što ukupno iznosi 2.562,00 eura, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur, na presudu u iznosu od 26,54 eur, na žalbu u iznosu od 53,09 eur i sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 53,09 eur, što sveukupno iznosi 2.694,72 eur.

15. Slijedom svega odlučeno je kao u pravorijeku presude.

Zadar, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Domijan – Mrva

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju p.p.

2. Tuženici osobno