Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj Ovr-608/2022-2

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

             

                           

              Poslovni broj Ovr-608/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici Ž. K., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika M. d.o.o. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1948/2022-4 od 19. kolovoza 2022., 13. studenoga 2023.

 

 

r i j e š i o     j e

 

              I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1948/2022-4 od 19. kolovoza 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke odbijen je prijedloga ovršenika od 29. lipnja 2022. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije (dalje FINA) temeljem bjanko zadužnice izdane 24. ožujka 2017., solemnizirane istog dana po javnom bilježniku O. R. iz Z. poslovni broj OV-1472/2017, kao neosnovan. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika od 29. lipnja 2022. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije (dalje FINA) temeljem bjanko zadužnice izdane 24. ožujka 2017., solemnizirane istog dana po javnom bilježniku O. R. iz Z. poslovni broj OV-1472/2017, u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 8. Ovršnog zakona.

 

              2. Zaključkom sadržanim u istom pisanom otpravku upućen je ovršenik, u roku od 15 dana od dana dostave zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, koji postupak se vodi pred FINA-om temeljem bjanko zadužnice izdane 24. ožujka 2017., solemnizirane istog dana po javnom bilježniku O. R. iz Z. poslovni broj OV-1472/2017 iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. Ovršnog zakona.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona(„Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ), predlažući da se pobijano preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

             

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenik 29. lipnja 2022. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi kod FINA-e temeljem bjanko zadužnice izdane 24. ožujka 2017., solemnizirane istog dana po javnom bilježniku O. R. iz Z. poslovni broj OV-1472/2017, radi naplate iznosa od 13.272,28 EUR/100.000,00 kuna[1] uvećano za zatezne kamate tekuće od 2. lipnja 2022. do naplate. Nadalje, utvrđuje da je ovršenik istaknuo da navedena tražbina ovrhovoditelja ne postoji, odnosno da ne postoji nikakvo dugovanje ovršenika prema ovrhovoditelju, kao i da je odredbom članka 11. stavka 2. Predugovora o podzakupu poslovnog prostora, sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenika 24. ožujka 2017., navedeno da je zakupnik, ovdje ovrhovoditelj, ovlašten upotrijebiti sredstva osiguranja plaćanja po isteku 60 dana od dana dospijeća naplaćene obveze, a sve i da postoji tražbina ovrhovoditelja koja je navodno dospjela 1. lipnja 2022., da ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten isto naplatiti prije isteka roka od 60 dana od dana dospijeća. Utvrđuje i da je ovršenik naveo da je odredbom članka 4. Ugovora o zakupu s pravom podzakupa, sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenika 25. svibnja 2017., navedeno da ugovor prestaje važiti raskidom po sili Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine sa danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, a s obzirom da je rješenje G. Z. Klasa: .... od 28. ožujka 2022., kojim je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske, postalo pravomoćno 03. ožujka 2022., to da je i navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa raskinut s 3. ožujka 2022., slijedom čega predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavkom 1. točaka 7., 8., 9. i 10. OZ-a. Također, utvrđuje da je ovršenik istaknuo da je pravna osoba koja zapošljava 19 osoba, te da bi provedbom ovrhe bila ugrožena njegova egzistencija i egzistencija njegovih zaposlenika jer u slučaju provedbe ovrhe neće biti u mogućnosti isplaćivati plaće zaposlenicima i podmirivati obveze, a što u konačnici može dovesti do stečaja ovršenika, kao i da je ovrhovoditelj društvo koje ostvaruje niske prihode, i to u pretežnom dijelu od uplata temeljem gore navedenog Predugovora o podzakupu (npr. u 2021. godini da je neto rezultat poslovanja u iznosu od 22.761,30 EUR/171.495,00 kuna), te da nema imovine iz koje bi se mogao naplatiti u slučaju uspjeha u parnici, slijedom čega predlaže da sud naloži FINA-i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

6. U odnosu na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava prvostupanjski sud zaključuje da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a, slijedom čega da je ispunjen prvi uvjet iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, ali da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer iz Sudskog registra Republike Hrvatske i podataka o poslovanju ovrhovoditelja sa portala Poslovna Hrvatska proizlazi da je ovrhovoditelj u 2021. godini ostvario dobit u iznosu od 24.819,15 EUR/187.000,00 kuna (prije oporezivanja), odnosno 22.761,96 EUR/171.500,00 kuna (nakon oporezivanja), da je tvrtka aktivna, odnosno nije u blokadi, da ovrhovoditelj u ovoj godini nema iskazani gubitak već da godinama posluje s dobiti, te da nema blokiran račun, odnosno da je likvidan, kao i da iz Registra godišnjih financijskih izvještaja FINA-e proizlazi da ovrhovoditelj ima kratkotrajnu imovinu u visini od 61.754,20 EUR/465.287,00 kuna, kao i materijalnu vrijednost imovine od 76.448,20 EUR/575.999,00 kuna. S obzirom na navedeno, zaključuje da navodi ovršenika o nastanku nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete nisu osnovani, jer navodi da bi provedbom ovrhe bila ugrožena njegova egzistencija i egzistencija njegovih zaposlenika nisu dostatni, budući da se nastanak navedene štete ne može tumačiti samom činjenicom provođenja naplate s računa ovršenika.

 

7. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prvostupanjski sud utvrđuje da ovršenik ne navodi, a niti obrazlaže ostvarenje žalbenog razloga iz odredbe članka 50 stavka 1. točke 8. OZ-a, jer ovršnom ispravom – bjanko zadužnicom od 24. ožujka 2017. nije određen nikakav uvjet za isplatu, dok u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a, primjenom odredbe članka 55. stavka 1. OZ-a, zaključkom upućuje ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i razumljivi, te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9. Također, pravilo je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate i prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

10. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ukoliko je udovoljeno i nekom od razloga navedenih u točkama 1. - 8. citiranoga članka.

 

              11. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika moraju biti kumulativno ispunjene da bi takav prijedlog bio osnovan, a koje u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

12. Naime, svaki ovršni postupak je tegoban za ovršenika, međutim, ovršenik u tom postupku, ukoliko ne dokaže suprotno, trpi realnu i očekivanu štetu do koje dolazi uslijed prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio, te je to upravo ona šteta koju ovršenik u svojem prijedlogu, a i sada u žalbi, ističe navodima da bi provedba naplate mogla uzrokovati poremećaje u njegovom poslovanju, jer bi u suprotnom ovrhovoditelj bio doveden u situaciju da ne može naplatiti svoju tražbinu u ovršnom postupku, a što je protivno i svrsi pokrenutog postupka i načelu pravne sigurnosti.

 

13. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da neće moći ostvariti povrat sredstava naplaćenih provedbom izravne naplate iz razloga financijskog stanja i načina poslovanja ovrhovoditelja u slučaju uspjeha u parnici za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer iz dostavljene dokumentacije ne bi proizlazila nelikvidnost ovrhovoditelja, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud.

 

14. Isto tako, žalbeni navodi ovršenika da je ovrhovoditelj protiv ovršenika pokrenuo još dva postupka izravne naplate na temelju drugih ovršnih isprava – bjanko zadužnica, nisu od utjecaja na odluku u ovom postupku.

 

15. Također, odredbom članka 50 stavka 1. točke 8. OZ-a propisano je da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

 

16. U konkretnom slučaju, ovršenik žalbenim navodima ponavlja istaknuto u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno da je odredbama predugovora o zakupu i Ugovora o podzakupu određeno da je ovrhovoditelj ovlašten upotrijebiti sredstava osiguranja plaćanja po isteku 60 dana od dana dospijeća neplaćene obveze, iz čega proizlazi da se radi o roku, a ne o uvjetu iz ranije citirane odredbe.

 

17. S tim u vezi valja navesti da je, u odnosu na navode o roku nakon čijeg isteka je ovrhovoditelj ovlašten tražiti naplatu temeljem predmetne ovršne isprave, te navode kojima ističe da je predmetna bjanko zadužnica izdana isključivo radi osiguranja tražbine s osnova zakupnine i režijskih troškova koji su u cijelosti podmireni, ovršenik zaključkom sadržanim u istom pisanom otpravku, upućen na pokretanje parnice radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom.

 

18. Slijedom obrazloženog, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

19. Ovršenik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka

 

 

U Rijeci, 13. studenoga 2022.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.


[1] Fiksni tečaj komverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu