Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-277/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verica Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3991/2024-77 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ĆE i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3991/2024-77 od 31. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĆE za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.140,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆE kojim zahtijeva nalaganje tuženoj ŠE neka mu plati 80.000,00 eur s zateznim kamatama od 24. svibnja 2018. godine do isplate i naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju ĆE naknaditi trošak parničnog postupka tuženoj ŠE u svoti od 18.331,81 eur, u roku 15 dana.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 1.140,00 eur, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe, no ne naznačuje iznos.

3. U odgovoru na žalbu tužena predlaže žalbu odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 80.000,00 eur. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su on i tužena bivši bračni drugovi, da su za vrijeme trajanja braka kupili stan u [adresa], da je tužena formalno bila upisana kao samovlasnica, iako je stan kupljen sredstvima koja su posebna imovina tužitelja, a stekao ih je prodajom svojih nekretnina koje mu je darovala teta, odnosno koje je iza tete naslijedio. Nadalje tvrdi da su stranke pisanim sporazumom podijelile svoju bračnu stečevinu, da mu se tužena obvezala isplatiti iznos od 70.000,00 eur na ime bračne stečevine, da mu je tužena isplatila 30.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, ali mu nikada nije isplatila iznos od 40.000,00 eur, mada je on, u zabludi, potpisao izjavu kojom priznaje primitak novčanog iznosa od 40.000,00 eur. Navodi da je tužena taj stan, kupljen isključivo njegovim sredstvima, prodala, a kupoprodajnu cijenu zadržala za sebe pa stoga zahtijeva isplatu utuženog iznosa.

6. Tužena osporava tužbeni zahtjev navodom da su stranke davnih dana riješile sva svoja potraživanja, da je tužitelj u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6024/08 pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje da je vlasnik stana u [adresa] pa da mu ne pripada ni stan niti pravo na isplatu bilo kakvog iznosa, a sve što je dogovoreno između stranaka mu je isplaćeno, što je tužitelj potvrdio izjavom od 16. ožujka 2004. i 28. lipnja 2005.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tužitelj. Suprotno tvrdnji tužitelja, izreka pobijane presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe izvedenim dokazima te se može ispitati.

8. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja da je tužitelj darovnim ugovorom od 28. svibnja 1993. od AE stekao nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na dijelu 8642/3 popisni broj 2441 k. o. [katastarska općina], a nasljeđivanjem iza SE vlasništvo kuće u [adresa], da je kupoprodajnim ugovorom od **.**.1994. DE prodao tuženoj dvosobni stan u [adresa] u [adresa], da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-6024/08 od 24. siječnja 2012. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za utvrđenje da je on vlasnik stana u [adresa], da su stranke podijelile bračnu stečevinu, između kojih je i nekretnina u [adresa], da je tužena isplatila tužitelju iznos od 40.000,00 eur, a da tužitelj ničim nije dokazao da je izjavu od 28. lipnja 2005. potpisao u zabludi, odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

9. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. U smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. To znači da je tužitelj, na kojem je teret dokaza, morao dokazati svoje tvrdnje iznesene u tužbi.

9.1. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

10. Stoga kada tužitelj u postupku nije dokazao da mu pripada pravo na isplatu utuženog iznosa od 80.000,00 eur pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

11. Na žalbene navode tužitelja kojima iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza valja reći da njegova ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu. Tužitelj, naime, u postupku nije dokazao da je izjavu o primitku iznosa od 40.000,00 eur potpisao u zabludi. Valja reći i to, na žalbene navode, da zabluda kod sporazuma stranaka taj sporazum može učiniti samo relativno ništavim, a relativno ništavi sporazum ima pravne učinke i obvezuje ugovorne stranke sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne ponište, što međutim u ovom predmetu nije.

12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je izgubio parnicu pa je dužan tuženoj u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

13. Neosnovano ističe tužitelj i da mu je prvostupanjski sud nanio štetu u vidu naknade parničnog troška koji treba platiti, jer da nastavlja voditi postupak znajući da će donijeti presudu na temelju odricanja, odnosno odbijajuću. Naime, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku te je ovlašten izvesti samo one dokaze koje su stranke predložile, a zahtjevima koje su stavile u postupku, sukladno čl. 3. st. 1. ZPP, raspolažu stranke. Prema tome, tužitelj je morao predložiti dokaze kojima dokazuje svoje tvrdnje, a ukoliko je smatrao da neće uspjeti u sporu mogao se zahtjeva odreći. Odricanje od tužbenog zahtjeva tužitelj je, međutim, opozvao.

14. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat