REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
21000 Split
Posl. broj: P-3366/2019-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanoga po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 22. siječnja 2025. godine u prisustvu punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika – ĐĆ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Domagoja Olujića, dana 17. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu od 09. siječnja 2007. god. broj 418-50-3868896, u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, a koja je označena u dijelu čl. 2. st.1. Ugovora i koja glasi: „Redovna kamata: 5,20 % (pet zarez dvadeset posto), godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 429,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena te od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče:
na iznos od 2,83 eura od 30.11.2007. godine pa do isplate:
na iznos od 2,81 eura od 31.12.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 2,86 eura od 31.01.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,89 eura od 29.02.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,94 eura od 31.03.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,87 eura od 30.04.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,28 eura od 31.05.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,33 eura od 30.06.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,26 eura od 31.07.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,26 eura od 31.08.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,31 eura od 30.09.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,66 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,42 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,72 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,76 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 4,79 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,17 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,19 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,06 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 6,96 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 6,98 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,04 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,03 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 6,98 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,08 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,16 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 7,27 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,24 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,39 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,36 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,42 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,90 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,80 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 8,11 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 8,00 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,83 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 8,19 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 8,64 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 8,32 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,43 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,29 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,32 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,92 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,98 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 9,14 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,88 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 8,61 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 7,74 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 7,73 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 7,84 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 7,95 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,96 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,89 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,94 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,97 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,92 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,93 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,89 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,80 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,89 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,94 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,91 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,73 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.239,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu s prilozima (listovi 1-3 spisa) protiv tuženika radi utvrđenja i isplate.
1.1. Dana 09.01.2007. godine tužiteljica i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu broj 418-50- 3868896, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 11.604,58 CHF (jedanaesttisućašestočetiri švicarskih franaka i pedesetosam centima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate.
1.2. Predmetnim ugovorom, odnosno odredbom čl. 2. istog određena je kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje, koja je tijekom postojanja obveze tužitelja promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora-tuženika.
1.3. Kao instrument osiguranja povrata kredita tužiteljica je kod tuženika dana 21.03.2011. god. deponirala izvornik (original) knjižice vozila.
1.4. Kredit je otplaćivan u mjesečnim anuitetima te je glavnica kredita na dan 31. siječnja 2013.g. bila u cijelosti otplaćena.
1.5. Gore označena odredba kojom je isključivo jedna ugovorna strana – tuženik jednostrano određivao visinu kamatne stope, odnosno obvezu tužitelja je ništetna. Pravni osnov ništetnosti te odredbe odredio je Visoki trgovački sud RH, a na čiju se odluku tužitelj i poziva.
1.6. Naime, dana 16.07.2014. godine, Visoki trgovački sud RH donio je presudu broj P2. 7129/13 u kolektivnom postupku koji je savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač, kao ovlašteni tužitelj temeljem tužbe od 04. travnja 2012. god. pokrenuo i to i vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tužene. Pravomoćnom presudom utvrdeno je u točki II slijedeće:
1.7. "potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.04.2013. godine u dijelu točke...3... izreke, kojim se utvrđuje da su... razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna."
1.8. U točki IV predmetne presude utvrđeno je i slijedeće:
1.9. "... potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.04.2013. godine u dijelu točke 9 i točke 10 izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima....nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće.
1.10. Temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502.c Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
1.11. Identičan stav u pogledu zakonitosti ugovaranja najprije označene ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope isključivo voljom tuženika zauzeo je i Županijski sud u Splitu u odluci pod poslovnim brojem Gžo-199/14, a pri čemu se navedeni Sud poziva i na odluku Europskog suda od 30. travnja 2014. god broj C- 26/13.
1.12. Odredbe o promjenjivosti kamate su ništetne i u smislu odredbe iz čl.3.st.1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. jer stranke nisu pojedinačno pregovarale o njima, a koje se kao takve smatraju nepoštenima, ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročile znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Odredba čl.81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) temelji se na citiranoj Direktivi.
1.13. Ništetnost odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, proizlazi iz odredaba iz čl.269.st.2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 itd.) te iz odredaba iz čl.81.st. 1.i 2., čl.84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
1.14. Osim gore navedene presude VTS-a P2-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. i presudom Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 9. travnja 2015.g. utvrđeno je da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći Ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o ugovornoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženice te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
1.15. Citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača te ih je sud dužan uzeti u obzir. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu a odredbom iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz č iz čl.131.st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
1.16. Tuženik je kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ništetna. Svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatila temeljem povećane kamatne stope protivno pozitivno pravnim propisima RH, odnosno potražuje iznos neosnovano stečenog koji se utvrđuje kao razlika isplaćenog po kamatnoj stopi koja je prvotno ugovorena, i povećavane kamatne stope tijekom otplatnog perioda od strane tužene. Tužbenim zahtjevom stoga se traži isplata iznosa kamate koje je tužena stekla bez pravne osnove poviše iznosa kamatne stope od 5,20% godišnje koja je početno ugovorena i jedina poznata tužiteljici.
1.17. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužiteljica je dala u podnesku od 28. listopada 2024. godine (listovi 80 do 82 spisa).
2. U svom odgovoru na tužbu (listovi 32-35 spisa) tuženik uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
2.1. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište.
2.2. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 418-50-3868896, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.
2.3. Imajući u vidu navedeno, jasno je da naslovljeni sud ni u kojem slučaju ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti isključivo sud u mjestu sjedišta tuženika.
2.4. Osim toga, uz tužbu nije dostavljena nikakva službena isprava iz koje bi proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa prebivališta tužitelja bila upravo na području mjesne nadležnosti ovog suda, a što tuženik stoga, opreza radi, osporava.
2.5. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.
2.6. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga.
2.7. Naime, navedena presuda donesena je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“.
2.8. Dakle, predmetnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnom postupku utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.
2.9. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedena presuda nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe.
2.10. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.
2.11. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Joška Donika-Stanojevića, pod brojem OU-14/2007, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.
2.12. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina GĆ, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju.
2.13. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari.
2.14. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od šest godina, to nije životno uvjerljivo da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem promjenjive kamatne stope nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su ugovorili drugačiji način obračuna kamata.
2.15. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.
2.16. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.
2.17. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 5-30 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 36- 42 spisa), saslušao tužiteljicu u svojstvu parnične stranke na ročištu od 7. svibnja 2024. godine (listovi 54-55 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 14. svibnja 2024. godine (list 57 spisa), pregledao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije Ines Lozić (listovi 61-67 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 10. srpnja 2024. godine (listovi 73-79 spisa), pregledao podnesak tužiteljice od 28. listopada 2024. godine (listovi 80-84 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 21. studenog 2024. godine (listovi 86-98 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužiteljice od 10. siječnja 2025. godine (listovi 99-102 spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Naime, među strankama nije sporno da je tužiteljica bila korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigla kod tuženika.
7. Među strankama jest sporno jesu li ništetne i bez pravnog učinka specificirane odredbe navedenog ugovora.
7.1. Sporno jest nadalje je li tuženik obvezan isplatiti tužiteljici precizirane novčane iznose koje je tužiteljica preplatila temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
8. Ugovor o kreditu (listovi 5-9 spisa) zaključen je 9. siječnja 2007. godine između Raiffeisen Bank Austrija d.d. Zagreb kao kreditora i Zoranić Anđele iz Splita kao korisnika kredita.
8.1. Kredit je plasiran u iznosu od 11.604,58 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora nad na dan korištenja (članak 1. ugovora).
8.2. Redovna kamata iznosi 5,20 % godišnje. Ona je promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2. ugovora).
8.3. Namjena kredita je za kupnju rabljenih automobila već registriranih u [adresa] (članak 6. ugovora).
9. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P – 1401/12 protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.
9.1. U navedenom postupku, Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju u razdoblju od 7. travnja 2005. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Prema odredbi članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 56/23), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 114. stavak 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga zakona obvezuje ostale sudova u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.
11. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
11.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi.
12. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc), pa je nepoštena odredba ništetna od samog ugovaranja.
13. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.
14. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
15. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
16. Nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke - nije pojedinačno pregovaralo.
17. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavak 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
18. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
19. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
20. Prema Presudi Suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
21. U konkretnom slučaju to znači da su u predmetnom ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.
22. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
23. Ni zakon o zaštiti potrošača niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
24. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
25. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
26. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu - treba ocijeniti protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
27. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".
28. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
29. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene.
30. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
31. Tome u prilog govori iskaz saslušane tužiteljice (listovi 54, 55 spisa), u dijelu gdje ona navodi da su joj odmah u banci ponudili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te joj ništa pri tom nisu objašnjavali posebno u vezi tog kredita.
32. Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke nepoštene i prema tome ništetne.
33. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 11. lipnja 2019. godine.
34. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo.
34.1. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO).
34.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
34.3. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.
35. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ines Lozić (listovi 61-67 spisa) proizlazi sljedeće:
35.1. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa:
-Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi 429,71 EUR.
36. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).
37. Tužiteljica je, prema izloženom, tijekom postupka dokazala da joj je nastala šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazala odgovornost tuženika za to.
38. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 429,71 EUR, koliko je tužiteljica više uplatila.
39. Na pojedinačne iznose glavnice tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
40. Tome dosljedno, valjalo je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev.
41. Radi toga je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.
42. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici.
42.1. Pripada joj stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).
43. Na ime naknade popisanog parničnog troška (list 105 spisa), temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP., tužiteljici je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 13. travnja 2023. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2023. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2024. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 7. studenog 2024. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 28. listopada 2024. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. O.T.), trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. O.T.), odnosno ukupno iznos od 650,00 EUR.
43.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 162,50 EUR na ime PDV-a, zatim iznos od 400,00 EUR na ime troškova vještačenja, iznos od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na presudu.
43.2. Tako se dobije sveukupni iznos od 1.239,04 EUR.
44. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja, tj. od 17. travnja 2025. godine do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.).
45. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
46. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu.
46.1. Stoga mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP.).
47. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
U Splitu, dana 17. travnja 2025. god.
SUDAC
Željko Borić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti: tužiteljici, po punomoćniku; tuženoj, po punomoćniku;
