REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-186/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu Tatjani Škorić Radaković, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Maji Vukelić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice TTK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Slavku Milardoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon nejavne glavne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, te objave odluke dana 17. travnja 2025.,

presudio je

I. Utvrđuje se da je tužitelj TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva u 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine, stana br. 9 na drugom katu, koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, tri sobe, kupaone, WC-a, izbe i loggie u ukupnoj površini od 81,74 m2 i pripadajuće drvarnice u suterenu ulaza (E-22), na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa] u [adresa], površine 1510 m2 , k. o. [katastarska općina] upisanoj u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška], te je tužena MTK iz [adresa], 00655138057 dužna priznati i trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude, u roku od 15 dana izvrši uknjižba brisanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja TT.

II. Nalaže se tuženici LTK, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.043,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. travnja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj TT podnosi tužbu 26. svibnja 2022. protiv tuženice MTK radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini koja u naravi predstavlja stan broj 9, na drugom katu zgrade površine 81,74 m[2] i pripadajuće drvarnice u suterenu, u 1/2 dijela.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Osporava činjenicu u tužbi da su stranke prije sklapanja braka bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 1991. do sklapanja braka te da su prije sklapanja istog kupile predmetnu nekretninu putem kredita, kao i da su istog zajednički otplaćivali do konačne otplate 2018. godine. Tuženica tvrdi da je predmetnu nekretninu kupila dok su stranke bile u vezi 2002. godine, u koje vrijeme su obje stranke živjeli kod svojih roditelja, a sklopile su brak 14. lipnja 2004. Stoga da se radi o posebnoj imovini tužene, slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik u polovini dijela trosobnog stana br. 9 na drugom katu zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], površine 81,74 m[2] , upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999906 Plase.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu koju su stranke dostavile u spis i to u izvadak iz zemljišne knjige, elektronički zapis iz matice vjenčanih, Predugovor o prodaji od 25. travnja 2002., Ugovor o prodaji od 17. srpnja 2002., aneks br. 1. Ugovor o prodaji od 18. srpnja 2002., tabularnu izjavu, Ugovor o namjenskom kreditu od 24. srpnja 2002., izvadak iz zemljišne knjige, brisovno očitovanje zagrebačke banke od 17. svibnja 2018. i od 6. travnja 2017., punomoć, pregled transakcija Zagrebačke banke, prijedlog za upis hipoteke na nekretnini, izvadak iz knjige položenog ugovora, prijedlog za sporazumni razvod braka, zapisnik Centra za socijalnu skrb Rijeka od 28. travnja 2022., Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi zaključen 28. travnja 2022., Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, rješenje o upisu u zemljišnu knjigu pod Z- 177-61/2022, pozivnicu za vjenčanje, rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-281/2022 od 20. lipnja 2022., povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, otplatni plan i dokaz o uplatama po kreditu. Također su saslušane parnične stranke i svjedoci MT, LT, CTK, UTK, CT i UT.

5. Nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Među strankama nije sporno da su brak zaključile 12. lipnja 2004. te da je isti razveden pravomoćnom sudskom odlukom od 20. lipnja 2022., te da je njihova bračna zajednica prestala 29. travnja 2022.

6.1. Nije sporno da je predmetni stan kupljen iz iznosa dobivenog iz kredita ostvarenog temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 24. srpnja 2002., koji kredit je u cijelosti vraćen 16. svibnja 2018., tijekom trajanja bračne zajednice stranaka.

6.2. Također, nije sporno da je tuženica upisana kao isključiva vlasnica predmetnog stana, koja činjenica dodatno proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige. Obzirom na ovu činjenicu neosnovan je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije od strane tuženice, jer se tužba za priznavanje prava vlasništva podnosi protiv osobe koja je upisana kao vlasnik stvari u trenutku podnošenja tužbe.

7. Sud je uvidom u priležeće isprave utvrdio da je Predugovor o prodaji od 25. travnja 2002. i Ugovor o prodaji od 17. srpnja 2002., s pripadajućim aneksom br. 1. Ugovor o prodaji od 18. srpnja 2002., zaključen između prodavatelja ET i tuženice NT radi kupnje predmetnoga stana za cijenu od 53.686,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. Stranke su također ugovorile plaćanje kapare u trenutku potpisa predugovora u iznosu od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te su ugovorile da će ostatak kupoprodajne cijene u visini od 51.186,00 eura biti isplaćen prodavatelju putem stambenog kredita Zagrebačke banke temeljem najkasnije do 25. srpnja 2002.

7.1. Ugovor o namjenskom kreditu zaključen je 24. srpnja 2002., između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tuženice NT, kao korisnice kredita te založnog dužnika LT i IT te solidarnih jamaca ETK i TT.

8. Među strankama je sporno da li su stranke bile u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka, odnosno da li je predmetni stan kupljen tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka. Pritom, tužitelj tvrdi da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, dok tužena tvrdi da je njihova bračna zajednica započela tek zaključenjem braka 12. lipnja 2004.

8.1. Obzirom na navedeno, među strankama je sporno da li predmetna nekretnina predstavlja izvanbračnu, odnosno bračnu stečevinu, a obzirom na tvrdnje tuženice da ista predstavlja njezinu osobnu imovinu.

9. Sud je iz suglasnih navoda iz iskaza stranaka utvrdio da su se stranke upoznale 1991. i započele emotivnu vezu tijekom studentskih dana, da su bili u vezi 14 godina prije sklapanja braka, međutim da su 2003., prije sklapanja braka, započeli zajednički život upravo u predmetnom stanu.

9.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su stranke prije zaključenja braka i predmetnog ugovora o kupoprodaji zajednički odlučili kupiti nekretninu u kojoj će živjeti, da su pronašli upravo predmetni stan i išli u realizaciju kredita radi isplate kupoprodajne cijene kojeg je zaključila tuženica obzirom na svoja primanja koja su tada iznosila 10.000,00 kuna i obzirom da je jedino ona mogla biti nositelj kredita. Ovo stoga što je tužitelj u to vrijeme imao manju plaću u visini od 5.000,00 kuna i honorarna primanja od profesionalnog bavljenja nogometom u visini od 6.000,00 kuna koja nisu bila službeno evidentirana. Kako je uvjet za zaključenje ugovora o kreditu bilo da istog potpišu dva jamca i hipoteka, majka tužitelja LT je dozvolila da se upiše hipoteka na njezinom stanu na Krnjevu, čija je bila vlasnica, a sestra od tužitelja NTK je bila prvi jamac, obzirom na svoja primanja, a tužitelj drugi jamac. Ovo stoga što su majka i sestra tužitelja bile uvjerenja da se predmetni stan stranke kupuju zajednički, a iako će isti glasiti na ime tuženice. Tužitelj navodi da mu je njegova obitelj pomogla isplatiti kaparu za predmetni stan u visini od 2.500,00 eura te da su stranke zajednički otplaćivale kredit prije zaključenja braka kako je tko imao novaca na svom računu. Kako je nastao dug o kreditu. Tužitelj je podigao kredit i dio 2018. zatvorio dug po kreditu u iznosu od 62.000,00 kuna tijekom trajanja bračne zajednice. Adaptacija predmetnog stana je izvršena iz preostalog iznosa kredita i primanja stranaka, pritom tužitelj navodi da nikada nije tražio da se upiše kao suvlasnik ove nekretnine jer nije pomislio da bi moglo doći do razvoda stranaka.

9.2. Činjenice o zaključenju i uvjetima zaključenja ugovora o kreditu potvrdili su svjedoci LT, majka tužitelja i NTK, sestra tužitelja, koji su suglasno iskazivali i sukladno navodima iz iskaza tužitelja.

9.3. Iz iskaza tuženice u bitnome proizlazi da je sama organizirala kupnju predmetnoga stana i pritom angažirala agenciju za posredovanje u kupnji te nekretnine "Prima" u čijim prostorijama je potpisala kupoprodajni ugovor i isplatila kaparu. Ne sjeća se na koji način je ista isplaćena. Moguće da ju je platio tužitelj, a moguće i da joj je taj iznos posudila prijateljica. Tužitelj s kojim je tada bila u emotivnoj vezi da joj je pomagao pri kupnji predmetnoga stana, išao s njom pogledati stan, kada mu je javila da je našla stan, te s njom išao u banku. Pritom je pitala prvo tužitelja da joj bude jamac po kreditu, a da on to nije mogao, da bi pitala nekog drugog. Glede jamaca tuženica je navela da njeni roditelji i sestra nisu ostvarivali uvjete da joj budu jamci, pa da je pitala sestru tužitelja da li bi joj bila jamac, koja je u to vrijeme radila u Zagrebačkoj banci i imala je jako dobra primanja što je ona odmah prihvatila i smatra da joj je time htjela učiniti uslugu. Pritom se ne sjeća da li su tužitelj i ona bili zajedno kada je pitala njegovu majku LT da dozvoli upis hipoteke na njezinu nekretninu, no da joj je pritom rekla da joj treba još jedna nekretnina, radi osiguranja ovog kredita, a na što je majka tužitelja pristala. Hipoteka je bila upisana na toj nekretnini do trenutka kada je LT prodala njezin stan. Rata kredita iz kojeg je isplaćena kupoprodajna cijena je tada iznosila 504,20 eura (3.500,00 kuna), a otplata je započela odmah nakon zaključenja ugovora u kreditu, a istog je podmirivala putem trajnog naloga sa njene plaće. Pritom potvrđuje navode tužitelja da su adaptirali predmetni stan iz preostalog iznosa kredita nakon isplate kupoprodajne cijene. Namještaj za predmetni stan je kupovala iz svoje plaće. Iz obiteljskog doma odselila se u veljači ili ožujku 2003., tužitelj je povremeno dolazi, a preselio se u lipnju 2003. Kroz zajednički život stranke su se odlučile vjenčati koje je realizirano 2004. Predmetni kredit je zatvoren uplatom od 62.000,00 kuna iz zajedničkih honorarnih primanja stranaka, jer su obje stranke radile u kafiću, a dijelom iz kredita kojeg je podigao tužitelj.

10. Svjedoci LT i NTK suglasno su potvrdile da su bile založni vjerovnik, odnosno solidarni jamac u predmetnom kreditu, iz razloga što su ih stranke, odnosno tužitelj obavijestili da su donijeli zajedničku odluku o zajedničkom životu te da žele zajedno kupiti stan u kojem bi živjeli, a u to vrijeme da su u vezi bili preko 10 godina. Također da su nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji i ugovora o kreditu, stranke zajednički uselili u taj stan 2003., sklopili brak 2004., a 2005. da im je rođen zajednički sin T.

10.1. Svjedok LT je dodatno navela, da kada je došla na potpisivanje ugovora u nečiji ured u Rijeci u Garibaldijevoj ulici i vidjela ugovor, kojeg je u spisu prepoznala na listu 16-19 spisa, da u njemu nije vidjela ime svog sina PT te je rekla "što mi to sad servirate, gdje si PT ti?", no tužitelj da je rekao da ne komplicira i isti potpiše jer da je to njihovo, jer su zajedno kupili, nakon čega je istog potpisala. Pritom, da joj je bilo drago da su se oni nakon tako duge veze, odlučili da zajedno kupe stan. Također se sjeća da je predmetni stan bilo potrebno urediti da bi se u njega uselilo te da su njezin suprug M i otac tužene GT sudjelovali u adaptaciji toga stana prema željama TT i NT. Sjeća se da su krečili i skidali tapete a ona je neprestano dolazila i donosila im hranu jer se u tom stanu nije moglo kuhati. Tužitelj je nakon posla dolazio i sudjelovao u tim radovima, a u to vrijeme je radio u skladištu i distribuciji pića Studio G3.

10. 2. Svjedok NTK je dodatno navela da ju je tužitelj pitao preko telefona da bude jamac za navedeni kredit, a sjeća se i svoje ljutnje kada joj je rekao da će tuženica biti nositelj kredita jer to, obzirom na praksu banke čiji je bila zaposlenik, podrazumijeva a će tuženica zaključiti ugovor o kupoprodaji i biti upisana kao jedina vlasnica predmetnoga stana. Svjedok je iskazala da je pristala biti jamac u dobroj vjeri, jer je njezin brat vjerovao NT no da je ona bila time iznenađena. Pritom je istaknula da tuženica nikada nije ni nju ni njezinu majku LT pitala da li bi joj bili jamci da ona sama kupi stan za sebe, a tu činjenicu da joj je potvrdila i njena majka LT. Istaknula je da ne bi bila jamac tuženoj, da je ona kupovala predmetni stan za sebe. Svjedok je pojasnila da je u vrijeme zaključenja navedenog ugovora o kreditu bila direktorica za upravljanje rizicima u Zagrebačkoj banci te da je upoznata sa sadržajem ugovora o kreditu koji je tipski ugovor. Pritom da je bilo moguće da obje stranke budu nositelji tog kredita no da bi u tom slučaju postupak odobrenja kredita duže trajao, jer bi se moralo procjenjivati imovno stanje svakoga od njih. Također je ukazala i na praksu imenovane banke da ista brže odobrava krediti bračnim ili izvanbračnim drugovima na način da jedan od njih bude nositelj kredita, a drugi sudužnik te da je u tom slučaju cijeli postupak odobrenja kredita jednostavniji i brži. Tužitelj je u to vrijeme radio u istoj firmi gdje radi i danas Studio G3 te profesionalno igrao nogomet u nogometnog klubu Pomorac, a sigurna je da je imao i ušteđevinu za kupnju predmetnog stana te je platio kaparu za isti. Tužiteljeva primanja od nogometnog kluba banka da nije uzela kao stalan prihod, već je uračunala 10% ovih primanja, pored redovnih primanja, a ukazuje da 2002. ni pomorci nisu mogli dizati kredit, jer nisu mogli dokazati stabilnost svojih primanja.

10.3. Svjedok UT je u iskazu naveo da poznaje tužitelja 40 godina, od kada su zajedno počeli igrati nogomet, a tuženicu je upoznao kada su tužitelj i ona postali dečko i cura, pritom su se svakodnevno družili i viđali te je NT s njima izlazila zajedno van. TT i NT su prije kupnje stana bili u vezi 12 godina, da je to bila jedna od većih ljubavi u Rijeci i okolici i da smo ih svi pitali kada se misle oženiti. Nije se mogao točno sjetiti detalja na koji način su oni priopćili vijest o kupnji stana, no sjeća se da su zajednički tražili i našli stan kako bi se skrasili i imali svoju obitelj. Stan su kupili 2002. godine, a oženili su se 2004. godine te im je bio kum na vjenčanju. Taj stan se preuređivao nakon kupnje do 2003. i na radovima preuređivanja su sudjelovali osim TT, njegov otac i njegov ujak DT. Marijanin otac je također sudjelovao no u manjoj mjeri. Sjeća se da je NT podigla kredit za kupnju predmetnoga stana i to iz razloga što je TT u to vrijeme igrao nogomet profesionalno te je primao plaću na račun u jednome dijelu, tzv. hranarinu, dok je drugi iznos dobivao kao premije za dobivane utakmice te je bio isplaćen na ruke igračima uz potpisivanje isplatnice u klubu i taj prihod i kako nije išao preko računa, nije bio evidentiran kao prihod u banci. Damirova sestra KT je u to vrijeme radila u Zagrebačkoj banci u Zagrebu te je imala veliku plaću i ona mu je bila jamac ili sudužnik na tom kreditu, a Damirovi roditelji su dali pod hipoteku stan u [adresa] u [adresa] u kojem su živjeli, no da je NT sama kupovala stan, tada to sigurno ne bi bio slučaj.

10.4. Svjedok MT, sestra tuženice, u iskazu navela da je za kupnju predmetnog stana njena sestra, ovdje tuženica podignula kredit 2002. da su zajedno uselili u taj stan 2003. te u njemu zajedno živjeli sve dok nije prestala njihova bračna zajednica i tužitelj se odselio. Ovom svjedoku nisu poznate okolnosti o uvjetima kredita radi kupnje predmetnoga stana, na koji način se isti isplaćivao niti o financijama stranaka. Jedino se sjeća da su u adaptaciji toga stana sudjelovali njezin otac VT i otac tužitelja BT. Prije kupnje ovog stana tuženica je živjela s njom u roditeljskom stanu, a tužitelj u svom stanu. Svjedok je navela da je pretpostavljala da je njena sestra ovaj stan kupila s namjerom da u njemu živi s tužiteljem, no da joj ona to nikada izričito nije rekla odnosno da se toga ne sjeća.

10.5. Sud je ocjenjujući ove dokaze, poklonio u cijelosti vjeru iskazu tužitelja TT, jer je isti logičan, životan i ovom sudu uvjerljiv, tim više što je potkrijepljen navodima iz iskaza svjedoka LT, ETK te UT, koji su međusobno sukladni i vjerodostojni. Iako se radi o majci i sestri tužitelja, iste su o spornim činjenicama iskazivale uvjerljivo i imaju neposredna saznanja, kao i svjedok UT, zajednički prijatelj stranaka, jer su sa svima njima stranke bile u neprestanom i neposrednom kontaktu prije kupnje predmetne nekretnine, a i tijekom njihovog zajedničkog života. Iz iskaza svjedoka LT, ETK proizlazi da su jedini imali neposrednih saznanja o namjeri i uvjetima kupnje predmetne nekretnine, a i bile su stranke ugovora o kreditu čijem zaključenja nitko drugi nije bio prisutan, dok je svjedok UT bio u svakodnevnom i neposrednom kontaktu s obje stranke.

10.6. Iskaz tuženice MTK sud ocjenjuje nevjerodostojnim, jer je u potpunosti nelogičan i neuvjerljiv. Naime, neuvjerljivo je da bi sestra tužitelja bila tuženoj jamac i da bi majka tužitelja založila stan u kojem stanuje sa svojim suprugom, da bi tuženica kupila stan samo za sebe, u situaciji kada je u to vrijeme u dugogodišnjoj vezi sa sinom, odnosno bratom ovih svjedoka, a imajući u vidu navode svjedoka UT da se radilo o jednoj od "većih ljubavi u Rijeci" te su se svi "pitali kada se misle oženiti", kao i činjenicu da su stranke godinu dana nakon useljenja u predmetni stan sklopile brak i imale zajedničko dijete godinu dana kasnije. Sve navedeno ide u prilog utvrđenju ovog suda da su stranke imale namjeru zajedničkog stjecanja predmetnog stana da bi u njemu živjele i svoju zajednicu okrunile brakom.

10.6. Svjedoci MT, sestra tuženice te UTK i CT, prijateljice tuženice, nisu imale neposrednih saznanja o okolnostima koje su prethodile kupnji predmetne nekretnine, životnoj zajednici stranaka, niti o načinu otplate i upravljanju financijama od strane stranaka, već su iskazivale o onome što im je poznato, a što su čule od same tuženice pa njihov iskaz nije prihvaćen kao vjerodostojan, jer imaju posredna saznanja o činjenicama koje su relevantne za ovaj spor. Osim toga, svjedok MT je isprva u iskazu navela da je tuženica ovaj stan kupila s namjerom da u njemu živi s tužiteljem, da bi kasnije svoj iskaz ispravila, navodeći da je to njezina pretpostavka, jer su tada stranke bile u vezi, a ona to od njih nije čula, odnosno toga se ne sjeća. Iz ovih navoda proizlazi da ovaj svjedok nema neposrednih saznanja, odnosno se ne sjeća relevantnih okolnosti, a to je namjera stranaka pri kupnji predmetne nekretnine. Preostali predloženi svjedoci nisu saslušani, jer je isto sud ocijenio nepotrebnim, obzirom je u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje za donošenje ove odluke.

11. Temeljem provedenih dokaza sud utvrđuje da je izvanbračna zajednica stranaka započela kada su stranke započele zajednički život u predmetnom stanu 2003. te da je trajala do 29. travnja 2022. kada je tužitelj istu napustio.

11.1. Stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o prodaji, međutim imale su namjeru zajednički steći predmetnu nekretninu, tužitelj je platio kaparu, a temeljem njihovog dogovora tužena se samo formalno upisala kao vlasnica iste u zemljišnu knjigu 13. kolovoza 2002. Stranke su započele svoj zajednički život 2003. te je ova zajednica godinu dana kasnije nastavljena zaključenjem braka 12. lipnja 2004. Stoga u okolnostima predmetnog slučaja, sud utvrđuje da se radilo o izvanbračnoj zajednici stranaka, koja je nakon godine dana promijenila oblik sklapanjem braka stranaka, a u kojem je braku rođeno i zajedničko dijete stranaka. S obzirom na postojeći kontinuitet zajednice stranaka, a osobito s obzirom na njezino povećanje kvalitete u pogledu pravnog statusa, sud smatra da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja stečevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova. (vidi stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1364/2010-2 od 21.studenog 2012.). Ovo stoga što su stranke ovu nekretninu zajednički otplaćivale iz svojih zajedničkih primanja ostvarenih radom, neovisno o činjenici što se kredit isplaćivao putem trajnog naloga iz plaće tuženice, jer se radilo o dogovoru stranaka. Obje stranke su bile u radnom odnosu u trenutku stjecanja predmetne nekretnine i tijekom trajanja ugovora o kreditu, a tužitelj je taj kredit zatvorio iz drugog kredita kojeg još uvijek otplaćuje.

11.2. Obzirom na vrijeme stjecanja vlasništva prijepora u primjenu dolaze odredbe Obiteljskog zakona iz u primjeni je Obiteljski zakon iz 1998. godine (Narodne novine, broj 162/98 – dalje ObZ/1998), koji zakon predviđa da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, a radi se o imovini koja je stečena radom ili iz iste potječe, sve ako nisu drugačije ugovorili, što među strankama nije bio slučaj.

12. Slijedom iznijetih činjeničnih i pravnih utvrđenja, sud ocjenjuje da su stranke u jednakim dijelovima stekle predmetnu nekretninu koja je stečena i upisana kao vlasništvo tuženice prije početka izvanbračne zajednice, stečena je s namjerom stranaka da iste u njoj zajednički žive te je i otplaćena iz kredita tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice koja je prerasla u bračnu zajednice. Primjenjujući odredbe ObZ-a sud utvrđuje da, uslijed kontinuiteta zajednice stranaka i kontinuiteta imovine, koja predstavlja stečevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova, predmetna nekretnina u jednakim dijelovima suvlasništvo stranaka, slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u ½ suvlasničkog omjera iste.

12.1 Tuženica, pritom, nije dokazala svoje navode da se radilo o njezinoj vlastitoj imovini, a teret dokaza ovih činjenica je upravo na tuženici. Štoviše, iz iskaza tuženice proizlazi da je spontani dogovor stranaka, dok su zajednički živjele bio da ona podmiruje dospjele rate kredita i troškove prehrane, a tužitelj da podmiruje režijske troškove, te da su obje stranke ostvarivale primanja od svog rada i da je predmetni kredit zatvoren uplatom od 62.000,00 kn iz njihovih zajedničkih honorarnih primanja. Ovi navodi govore u prilog činjenice da su stranke faktički imale ne samo zajednicu života, već i ekonomsku zajednicu do zaključenja braka.

13. Pri odlučivanju o troškovima cjelokupnog postupka, sud je imao u vidu da je tužitelj uspio u cijelosti u ovom sporu. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj odvjetnik ima pravo po radnji zahtijevati 250 bodova, prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi od 1.327,22 € (10.000,01 kn). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, i to sastav tužbe i 1 podneska od 31.5.2023., iznos od po 200,00 € (Tbr.8.1. Tarife), sastav 3 podneska od 12.4.2024., 23.5.2024. i 27.5.2024. u iznosu od po 50,00€ (Tbr. 8.3 Tarife) te za zastupanje na 5 ročišta od 4.12.2023., 11.4.2024., 27.9.2024., 5.12.2024 i 27.2.2025. iznos od po 200,00 € po ročištu (Tbr.9.1. Tarife), što predstavlja ukupan iznos od 1.550,00 €, a s PDV od 25% ukupno 1.937,50 €. Tužitelju je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 €.

14. Slijedom iznijetog, presuđeno je na način vidljiv iz izreke.

Rijeka, 17. travnja 2025

Sudac

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

- pun. tuženice