Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-282/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Željko Lubina i Jelena Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-178/2023-9 od 20. siječnja 2025., 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-178/2023-9 od 20. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-178/2023-9 od 20. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 37,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 37,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženice Republike Hrvatske protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-178/2023-9 od 20. siječnja 2025. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 75,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 37,84 eura od 10. travnja 2020. do isplate i na iznos od 37,16 eura od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za isplati iznosa od 270,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka II. izreke).

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu točke I. izreke kojim nije uspjela u sporu te protiv točke II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer nije priložena valjana punomoć za zastupanje tužitelja u ovom postupku, te ujedno ističe da je time počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže odbaciti tužbu, podredno preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. ZPP-a. Prema čanku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6. Žalbeni navodi tuženice da punomoćnik tužitelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu, a što bi predstavljalo bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, nisu posebno razmatrani, jer prema članku 354. stavak 3. ZPP-a takvu žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle tužitelj.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 21. veljače 2010. u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2010. do isplate.

10. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 480. stavak 1. u vezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 75,00 eura za jedan dan (21. veljače 2010.) neutemeljenog boravka u pritvoru, a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 270,29 eura.

12. Tuženica u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti protekom roka od tri mjeseca, dakle 10. srpnja 2020., a kako je tužbu podnio tek 10. svibnja 2023., to je protekao zastarni rok od tri godine i tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

13. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

14. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

15. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

16. Člankom 478. stavak 1. ZKP propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

17. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

18. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

19. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05

20. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15 svibnja 2024.).

21. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 3. travnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 10. svibnja 2023.

22. Međutim, kako nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO/05, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO/05), pa za taj iznos od 37,16 eura tražbina tužitelja nije zastarjela.

23. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 37,84 eura sa zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., dok je u preostalom dijelu za iznos od 37,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti točku I. izreke i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. U odnosu na troškove postupka ističe se da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka II. izreke presude), a tuženica u žalbi navodi da se ne može prihvatiti odluka suda prema kojoj je tužitelju priznat cjelokupni trošak i da tužitelju treba odrediti trošak razmjerno uspjehu u sporu. Uzimajući u obzir odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka i sadržaj žalbe tuženice, razvidno je da tuženica nema pravni interes za podnošenje ovakve žalbe, pa je na temelju članka 366. stavak 1. u svezi članka 358. stavak 3. ZPP-a, žalbu tuženice u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

26. Dio točke I. izreke presude kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za iznos do 27,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama nije ispitivan budući nije pobijan žalbom (članaka 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.

Sutkinja

Tihana Cišper