REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1211/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NČ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Canjuga, odvjetnik u Sesvetama, protiv 1. tuženika VČ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krleža, odvjetnik u Krapini i 2. tuženika KČ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Miljenka Klasić, odvjetnica u Krapini, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2265/2024-2 od 18. prosinca 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P- 1251/2022-39 od 4. travnja 2024. u sjednici održanoj 17. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2265/2024-2 od 18. prosinca 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P-1251/2022-39 od 4. travnja 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. revd- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pravno pitanje za koje smatra da je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvala na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
5. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeće pravno pitanje:
„Da li je drugostupanjski sud dužan u svojoj presudi i rješenju jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu svih žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje te pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni, odnosno navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i rješenja, odnosno zbog čega smatra da prvostupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti i na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja i da li je sud drugog stupnja dužan radi pravilne ocjene žalbenih navoda ocijeniti svaki pojedini dokaz kao i sve dokaze zajedno u smislu odredaba članka 8. ZPP i valjano odgovoriti na sve žalbene navode?“.
6. Revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer njime tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvog pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreci ovog rješenja.
8. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
