Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4517/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima RĐ, Meliti Babić i Luki Antunoviću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1195/2023-10 od 10. lipnja 2024., 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1195/2023-10 od 10. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženice mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinači sukladno žalbenim navodima. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora te isplata na temelju tih odredaba ugovora.

6. Tuženica je u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovorila mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru navodeći da su stranke odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu broj 5103523275 od 16. travnja 2007. za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u sjedištu tuženice tj. u Rijeci te se u pogledu mjesne nadležnosti pozvala i na odredbe čl. 46. i 48. ZPP.

7. Prvostupanjski sud odbio je prigovor tuženice mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru uz obrazloženje da je predmetni ugovor zaključen u Poslovnici tuženice u [adresa] pa da u pogledu mjesne nadležnosti postoji izberiva mjesna nadležnost, tj. prema registriranom sjedištu tuženice (čl. 48. st. 1. ZPP) ili prema sjedištu poslovnice tuženice (čl. 59. ZPP), pa kako je tužba podnesena sudu na čijem području tuženica ima svoju poslovnu jedinicu to je isti nadležan za postupanje.

8. Neosnovani su navodi žalbe da prvostupanjski sud nije proveo kontradiktorni postupak, a sa svrhom da se ne povrijedi načelo saslušanja stranaka, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

9. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP propisano je da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

10. Prvostupanjski sud je suprotno navodima žalbe tuženice istoj dostavio očitovanje tužitelja na prigovor tuženice mjesnoj nenadležnosti i odredio mu daljnji rok od 15 dana radi očitovanja na podnesak tužitelja kojim se isti argumentirano usprotivio istaknutom prigovoru u kojem roku se tuženica nije očitovala, pa je protekom roka sud donio pobijano rješenje. Iz navedenog jasno slijedi da je sud povodom prigovora tuženice mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda proveo postupak radi utvrđenja činjenica od kojih ovisi donošenje odluke o tom prigovoru odnosno tuženici nije uskratio mogućnost raspravljanja pred sudom, pa stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koji ukazuje žalba tuženice.

11. Tuženica nije na okolnost osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti predložila saslušanje stranaka u smislu odredbe čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP, pa se i navedeni žalbeni razlozi ukazuju neosnovanima.

12. Pobijano rješenje sadrži jasne i dostane razloga o odlučnim činjenicama, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. S obzirom na to da se predmet spora odnosi na ugovor stranaka sklopljen 18. travnja 2007. godine u primjeni su odredbe čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 93/03, dalje: ZZP).

14. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP propisano je, da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima smatra se nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. U konkretnom slučaju mjesna nadležnost određena je Ugovorom o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, odnosno tipskom ugovoru, pa se ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda čime tuženica, banka, sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj, a sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu sjedišta tuženice. Takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer bi tužitelj radi ostvarivanja svojih prava bio obvezan putovati u Rijeku što bi s obzirom da je njegovo prebivalište udaljeno više stotina kilometara od sjedišta tuženice uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, imajući u vidu već navedenu udaljenost, troškove putovanja iz mjesta prebivališta u [adresa] i natrag, kao i za potrebno vrijeme putovanja.

17. Prema presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv MĐ Prades i dr., ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača, treba se smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Preneseno na konkretan slučaj, to bi značilo da je odredba iz čl. 12. Ugovora o kreditu, koja je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženice i na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

19. Iz navedenog slijedi da između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP kako to pogrešno smatra žaliteljica, te se tužitelj legitimno opredijelio za nadležnost Općinskog suda u Bjelovaru, kao suda njegovog prebivališta.

20. Odredbom čl. 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/14, 9/15, 78/15, 102/15, 52/1, 128/22, dalje: ZPK) propisano je da je potrošač ovlašten pokrenuti spor pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

21. Pri tome treba istaknuti da i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Gr 1- 143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) izražava pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a u pogledu vremenskih granica važenja tog Zakona, pa je ovdje pravno neodlučno što ZPK iz 2009. nije bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Navedena odredba je primjenjiva i u konkretnom slučaju bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom. Postupak za konkretni predmet pokrenut je podnošenjem tužbe 18. prosinca 2023., dakle nakon stupanja na snagu navedene odredbe.

22. Prvostupanjski sud je pogrešno svoju mjesnu nadležnost utemeljio na odredbi čl. 59. ZPP, kao mjesno nadležnog suda po sjedištu poslovne jedinice tuženice, jer se u konkretnom slučaju radi o mjesnoj nadležnosti prema prebivalištu tužitelja u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. ZPK, no i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako odlučiti o prigovoru tuženice.

23. Slijedom izloženoga temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsko rješenje potvrditi.

24. Tuženici nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja

Gordana Držaić