REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1172/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Splitu, OIB 52634238587 protiv tuženika PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, radi novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-568/2023-2 od 30. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-994/2020-18 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 17. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-568/2023-2 od 30. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-994/2020-18 od 26. svibnja 2023., zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li opravdano u parnici radi ukidanja ili održavanja platnog naloga koji se temelji na vjerodostojnoj ispravi- računu za pružene usluge, a sve obzirom da usluge nisu pružene utvrđivati osnovanost platnog naloga iz činjenice neovlaštenog korištenja nekretnine?
2. Je li sud u parnici radi ukidanja ili održavanja platnog naloga koji se temelji na računu za pružanje usluga vezan odlučnim činjenicama je li sluga pružena ili može svoju odluku temeljiti na statusu posjednika nekretnine?
3. Može li se korisnik nekretnine koji mjesečno uredno plaća ispostavljeni račun za korištenje nekretnine smatrati nepoštenim posjednikom ukoliko osim ispostavljenih računa nema važeći pravni osnov korištenja nekretnine?
4. Mora li tužitelj ovrhovoditelj u parnici po prigovoru na rješenje o ovrsi dokazati da je i pružio uslugu za koju je izdao račun?
5. Je li za dosuđivanje naknade za korištenje tuđe stvari po osnovi čl. 165. ZVDSV nužno da tužitelj traži predaju u posjed nekretnine od tuženika ili je tužitelj ovlašten potraživati naknadu za korištenje unatoč činjenici što korisnik plaća račun za korištenje?
6. Je li potrebno u okviru čl. 165. ZVDSP da vlasnik potražuje naknadu za korištenje zahtjevom za isplatu odnosno tužbom za isplatu ili je isti ovlašten izdati račun za održavanje takvog objekta, te može li se ispostavljeni račun za održavanje objekta smatrati potraživanjem za korištenje tuđe stvari u smislu čl. 165. ZVDSP?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u odnosu na postavljena pitanja.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ovako postavljena pitanja preopćenita te ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja pa kao takva nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, te nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
7. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
