Poslovni broj: Povrv-90/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja BDO DALMACIJA d.o.o. Split, Trg hrvatske bratske zajednice 3, OIB: 14531948795, kojeg zastupa punomoćnik Toni Babić, odvjetniku u Splitu, Gorička 12, protiv tuženika FEEL YACHTING d.o.o. Split, Trg hrvatske bratske zajednice 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, Put Mostina 8, radi isplate iznosa od 746,57 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja FE i zastupnika po zakonu tuženika ME te punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-729/2023 (sudski predmet: Ovrv-20522/2023) od 8. rujna 2023., a kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 746,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.151,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 901,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-729/2023 (sudski predmet: Ovrv- 20522/2023) od 8. rujna 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 746,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2022. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 20522/2023-13 od 16. studenog 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Isto tako, tim rješenjem se Općinski sud u Splitu oglasio stvarno nenadležnim za daljnje postupanje te je odlučeno da će se predmet ustupiti ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Po pravomoćnosti navedenog rješenja od 16. studenog 2023., Općinski sud u Splitu je dostavio spis ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da osporava predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti, i po osnovu i po visini, te da osporava postojanje bilo kakvog dugovanja prema tužitelju.

4. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, kao i obzirom da tužitelju prethodno nije bio dostavljen prigovor tuženika podnesen protiv rješenja o ovrsi, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-90/2024-3 od 3. travnja 2024., uz koje rješenje je tužitelju dostavljen prigovor tuženika, tužitelj je pozvan očitovati se na taj prigovor, odnosno dostaviti podnesak u smislu odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

5. U podnesku od 16. travnja 2024. tužitelj je naveo da dostavlja račun i drugu dokumentaciju iz koje je razvidno postojanje predmetne obveze tuženika. Tužitelj nadalje navodi da je dugi niz godina obavljao knjigovodstvene usluge za tuženika. Tuženik da je raskinuo ugovor s tužiteljem i o tome obavijestio tužitelja 15. veljače 2022. putem e-pošte. Nakon toga, da je između stranaka dogovoreno da tužitelj izradi završni račun (financijsko izvješće) za tuženika za 2021., a što da je inače učestala praksa kada se mijenja knjigovodstveni servis. Sukladno navedenom, tužitelj je predložio u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove ovog postupka.

6. Podneskom od 17. svibnja 2024., a koji je podnesen unutar roka iz članka 461.a stavak 7. ZPP-a, tuženik se očitovao na naprijed navedeni podnesak tužitelja, ističući prije svega da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, s obzirom na to da sa tužiteljem nema nikakav ugovorni odnos. Naime, tuženik da je imao ugovorni odnos sa društvom Tarma d.o.o. (kasnije Galić Tax Consulting d.o.o.). Iz Ugovora o obavljanju knjigovodstvenih usluga br. 16-094, a kojeg je tužitelj dostavio u spis, da je razvidno kako je tim ugovorom u članku 2.1. ugovoreno da se knjigovođa obvezuje za potrebe poduzetnika, između ostalog, sastavljati temeljne financijske izvještaje i to: bilancu, račun dobiti i gubitka, sa svim pomoćnim obrascima te bilješke uz financijske izvještaje u propisanim rokovima, kao i izraditi poreznu prijavu sa svim prilozima za utvrđivanje poreza na dobit. Nadalje, prema tom ugovoru (članak 3.3.) cijena poslova utvrđenih u točki 2.1. tog ugovora da je ugovorena u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno, u koju cijenu nije uključen PDV. Iz Aneksa br.1. navedenog ugovora da je razvidno kako je istim samo korigirana cijena poslova na iznos od 2.000,00 kn + PDV. Tuženik smatra da je iz naprijed navedenog jasno kako tužitelj, pored činjenice što nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, nema apsolutno nikakvog pravnog osnova za naplatu tuženiku usluge iz računa br. 181/100/1 – Izradu završnog računa za 2021. pa čak i da su na njega prenesena prava i obveze društva Galić Tax Consulting d.o.o., jer je za tuženika ta usluga bila u sklopu njegove paušalne mjesečne cijene za 2021., a koju je tuženik u cijelosti platio. Tuženik je na kraju naveo da račun koji je predmet ovog postupka nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti je temeljem njega tražio odbitak PDV-a.

7. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je naveo da tuženik ničim nije dokazao da nije koristio odbitak pretporeza po izdanom računu te da stoga predlaže da se od Porezne uprave zatraži taj podatak. U odnosu na osporavanje aktivne legitimacije, tužitelj je naveo da je kao društvo nastao u postupku podijele društva Galić tax consulting d.o.o., a čiji naziv je promijenjen iz naziva Tarma d.o.o. te da se stoga radi o istom društvu s kojim je tuženik imao ugovorni odnos. U postupku podijele društva Galić tax consulting d.o.o. da je došlo do osnivanja novog društva i to tužitelja, kao i da je istodobno došlo do prijenosa dijelova imovine, prava i obveza tog društva na tužitelja, a zbog čega da je prigovor aktivne legitimacije neosnovan.

8. S druge strane, tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao u svojim navodima ističući da ne postoji nikakvo nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju, jer da ni društvo Tarma d.o.o., a niti bilo koji njezin pravni slijednik, nemaju pravo od tužitelja tražiti naplatu nečega što je tužitelj uredno platio u sklopu ugovora za pružanje knjigovodstvenih usluga. Izrada završnog računa za tuženika da je bila uključena u usluge po ugovoru s društvom Tarma d.o.o., a koje obveze po tom ugovoru je tuženik sve uredno podmirio, pa stoga ukoliko tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan, potraživanje tužitelja da je i dalje neosnovano, jer je tuženik podmirio sve svoje obveze.

9. Na ročištu održanom kod ovog suda 6. rujna 2024. bila je zaključena glavna rasprava. Međutim, sud je rješenjem od 31. listopada 2024. odlučio ponovno otvoriti glavnu raspravu, radi dopune dokaznog postupka i razjašnjenja pojedinih važnih pitanja, a sve to sukladno odredbama članka 305. ZPP-a.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja - ispis otvorenih stavki od 20. srpnja 2023. (stranice 7 i 22 spisa), Ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga br. 16-094 od 2. studenog 2016. (stranice 58-60 spisa), Aneks br.1. ugovora o pružanju računovodstvenih usluga br.16-094 od 1. rujna 2020. (stranica 61 spisa), račun tužitelja br. 181/100/1 od 30. ožujka 2022. (stranica 62 spisa), e-mail poruke iz veljače 2022. (stranica 63 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika – karticu partnera od 5. studenog 2024. (stranica 76 spisa), izjavu odgovorne osobe tuženika ME od 5. studenog 2024. (stranica 77 spisa), e-mail korespondenciju (stranice 78-82 i 84-86 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja i društvo Galić tax consulting d.o.o. (stranice 89-101 spisa). Isto tako, izvedeni su dokazi saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja FE i zastupnika po zakonu tuženika ME, kao i svjedoka CE. Ovdje valja navesti da je tuženik uz podnesak od 5. ožujka 2025. dostavio u spis određene isprave (stranice 121-124 spisa), a koje sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, jer se radi o ispravama, odnosno dokazima, koji su podneseni ne samo nakon zaključenja prethodnog postupka, već i nakon zaključenja glavne rasprave, a tuženik pri tome nije naveo da su postojali bilo kakvi opravdani razlozi zbog kojih te isprave nije mogao dostaviti već ranije, sve to imajući u vidu odredbe članka 299. ZPP-a.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 746,57 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade (cijene) za izradu završnog računa za 2021. godinu, sve to po utuženom računu br. 181/100/1 od 30. ožujka 2022.

13. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

14. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – ispis otvorenih stavki od 20. srpnja 2023. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano dugovanje tuženika u iznosu od 746,57 EUR, a koje se odnosi na dokument broj 181/100/1 od 30. ožujka 2022.

15. Iz računa tužitelja broj 181/100/1 od 30. ožujka 2022. razvidno je da se radi o računu kojeg je tužitelj izdao tuženiku za uslugu izrade završnog računa za 2021. godinu, u ukupnom iznosu od 5.625,00 kn, odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) u iznosu od 746,57 EUR. Iz tog računa je također razvidno da je za navedenu uslugu u računu navedena jedinična (paušalna) cijena od 4.500,00 kn, na koji iznos je obračunat PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.125,00 kn.

16. Pregledom Ugovora o obavljanju knjigovodstvenih usluga br. 16-094 od 2. studenog 2016., sud je utvrdio da je taj ugovor sklopljen između društva Tarma d.o.o. Split, OIB: 17056084424, kao knjigovođe, i tuženika Feel yachting d.o.o. Split, kao poduzetnika. Tim ugovorom stranke su regulirale svoje međusobne odnose glede obavljanja knjigovodstvenih usluga od strane knjigovođe, a za poduzetnika. U članku 2.1. ugovora određeno je koje se usluge knjigovođa obvezuje obavljati za potrebe poduzetnika pa je tako, između ostalog, navedeno da se obvezuje: voditi poslovne knjige na temelju knjigovodstvenih isprava i to dnevnik, glavnu knjigu, pomoćne knjige utvrđene u skladu s propisima i potrebama poduzetnika, zatim sastavljati temeljene financijske izvještaje i to: bilancu, račun dobiti i gubitka, sa svim pomoćnim obrascima te bilješke uz financijske izvještaje u propisanim rokovima, kao i izraditi mjesečne obračune plaća radnika s propisanim doprinosima i porezima te izraditi poreznu prijavu sa svim propisanim prilozima za utvrđivanje poreza na dobit, kao i podnositi odgovarajuće isprave u svezi s knjigovodstvenim poslovanjem poduzetnika u zakonom utvrđenim rokovima nadležnim državnim tijelima. U članku 3. ugovora, stranke su ugovorile obvezu poduzetnika da za poslove opisane u članku 2. ugovora isplati naknadu knjigovođi, a koja naknada je određena u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno, u koju cijenu nije uračunat PDV. Predmetni ugovor je zaključen na razdoblje od jedne godine, počevši od 2. studenog 2016. te je isto tako ugovoreno da se taj ugovor smatra produljenim po isteku navedenog roka ukoliko ni jedna strana pismeno ne izjavi da ga raskida.

17. Iz Aneksa br.1. ugovora o pružanju računovodstvenih usluga br.16-094 od 1. rujna 2020., a koji je sklopljen između Galić tax consulting d.o.o. Split, OIB: 17056084424 i tuženika, razvidno je da je tim aneksom izmijenjen naprijed navedeni ugovor br. 16-094 od 2. studenog 2016. u članku 3.3. tog ugovora, na način da je promijenjena naknada odnosno cijena na iznos od 2.000,00 kn mjesečno, u koju cijenu nije uračunat PDV. Sve ostale odredbe naprijed navedenog ugovora od 2. studenog 2016. su ostale nepromijenjene.

18. Iz e-mail poruka od 11. veljače 2022. i 15. veljače 2022. razvidno je da je FE e-mail porukom od 11. veljače 2022. obavijestila tužitelja odnosno njegovog zastupnika po zakonu ME da je izvršena statusna promjena podjele s osnivanjem te da je u toj statusnoj promjeni osnovano društvo BDO Dalmacija d.o.o., a koje društvo da će ubuduće pružati računovodstvene usluge. U toj e-mail poruci je također navedeno da će se nastavno na tu poruku poslati aneks ugovora o pružanju računovodstvenih usluga. Nadalje, iz e-mail poruke tuženika od 15. veljače 2022., a kojim isti odgovara na naprijed navedenu poruku, razvidno je da tuženik obavještava da se neće nastaviti suradnja te da će se tuženik krajem tog mjeseca prebaciti u drugo knjigovodstvo.

19. Tužitelj je tijekom postupka predložio da se od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik utuženi račun broj 181/100/1 od 30. ožujka 2022. knjižio u poslovnim knjigama, odnosno je li po tom računu koristio pravo na odbitak pretporeza. S obzirom da je navedeni račun tužitelja izdan na ukupan iznos od 746,57 EUR, dakle isti ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sud je, a sukladno odredbama 221.b stavak 4. ZPP-a, pozvao tuženika da dostavi isprave na temelju kojih se to može utvrditi. Tuženik je postupio po pozivu suda te je dostavio u spis izvadak iz svojih poslovnih knjiga – karticu partnera od 5. studenog 2024., koja se odnosi na tužitelja kao partnera, a iz koje je razvidno da naprijed navedeni račun tužitelja nije knjižen u poslovnim knjigama tuženika. Naime, iz te kartice partnera je razvidno da je tuženik u svojim knjigama evidentirao tri ulazna računa izdana od strane tužitelja, koji računi su izdani u siječnju, veljači i ožujku 2022., te niti jedan od ta tri računa nije naprijed navedeni utuženi račun tužitelja broj 181/100/1. Isto tako, razvidno je da saldo potraživanja i dugovanja iznosi 0,00 EUR, dakle razvidno je da tuženik u svojim poslovnim knjigama nema evidentiranih nepodmirenih dugovanja prema tužitelju. Tužitelj nije ničim osporio sadržaj naprijed navedene kartice partnera tuženika, kao što nije osporavao ni izjavu z.z. tuženika ME od 5. studenog 2024., koja je dostavljena u spis zajedno s navedenom karticom partnera, a u kojoj ME izjavljuje da račun tužitelja broj 181/100/1 od 30. ožujka 2022. nije knjižen u poslovnim knjigama tuženika. Sukladno tome, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti zakonska presumpcija o postojanju utužene tražbine tužitelja prema tuženiku u smislu odredbi članka 221.b ZPP-a.

20. Na ročištu održanom kod ovog suda 29. studenog 2024. izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu parničnih stranaka.

21. U svom iskazu z.z. tužitelja FE u bitnom je navela da je od 2020. pa do 27. siječnja 2022. bila zaposlenik društva Galić tax consulting d.o.o., a koje je ranije imalo tvrtku Tarma d.o.o. U tom društvu da je obavljala poslove voditelja računovodstvenog ureda. Nakon toga da je došlo do podijele tog društva, s osnivanjem novog društva i to upravo tužitelja. Galić tax consulting d.o.o. tom podjelom da nije prestao postojati, već da je samo došlo do prenošenja određenog dijela poslovanja tog društva na novoosnovano društvo odnosno na tužitelja. FE je nadalje navela da je između tuženika i Galić tax consultinga d.o.o. postojao sklopljen ugovor o pružanju knjigovodstveno-računovodstvenih usluga, koji je sklopljen 2016. Taj ugovor da je raskinut početkom 2022., odnosno nakon što se tužitelj osnovao kao društvo. U tom ugovoru da je bila ugovorena mjesečna cijena koju je tuženik plaćao za pružene usluge, a Galić tax consulting d.o.o. da je pružao sve usluge prema ugovoru te izrađivao završne račune za tuženika. Iskazala je da u periodu dok navedeni ugovor s Galić tax consulting d.o.o. nije raskinut, tuženik da nije posebno plaćao uslugu izrade završnog računa. Nadalje, navela je da je od mjeseca ožujka 2024. postala direktor tužitelja, a prije nje da je to bila CE, koja da je ujedno bila i direktor društva Galić tax consulting d.o.o. Vezano za utuženi račun u ovom predmetu, FE je iskazala da je završni račun za tuženika za 2021. izrađen i predan. Istakla je da je tužitelj pravni slijednik Galić tax consultinga d.o.o. te da navedeni završni račun za tuženika za 2021. nije izrađen u okviru poslovne suradnje koja je postojala između Galić tax consultinga d.o.o. i tuženika, jer da je taj ugovor u siječnju ili veljači 2022. raskinut. Navela je i da joj nije poznato kako je izrada tog završnog računa između stranaka dogovorena, jer da joj je tadašnja direktorica tužitelja samo dala uputu da izradi završni račun za tuženika, a što da je ona napravila. Nakon izrade završnog računa za 2021., isti da je dostavljen direktoru tuženika koji je to potpisao i njima ga vratio te da su ga oni nakon toga predali nadležnim institucijama. U odnosu na cijenu usluge izrade završnog računa za 2021., a koja je navedena u utuženom računu tužitelja od **.**.2022., FE je navela da joj nije poznato kako je ta cijena dogovorena, već da joj je tadašnja direktorica CE navela da toliko zaračuna, odnosno naplati. Tužitelj da ima svoj cjenik usluga. Na kraju, navela je da je tuženik sve obveze na ime mjesečnih naknada po ugovoru koji je imao sklopljen s Tarmom d.o.o. odnosno Galić tax consulting d.o.o. uredno podmirio. Jedino da je ostao nepodmiren utuženi račun iz ovog postupka, a osim duga po tom računu, tuženik da nema bilo kakvih drugih dugovanja prema tužitelju.

22. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, z.z. tužitelja FE je navela, a vezano za podjelu društva Galić tax consulting d.o.o. s osnivanjem novog društva, da su oni svim svojim klijentima u to vrijeme poslali obavijest o statusnoj promjeni putem e-maila pa da je vjerojatno tako bilo i u odnosu na tuženika. Isto tako, tuženik da je vjerojatno na isti način pozvan na sklapanje aneksa ugovora kojeg je imao s Tarmom d.o.o., odnosno na sklapanje novog ugovora s tužiteljem, ali da do sklapanja istog nije došlo. Iskazala je i da je u uslugama koje su navedene u članku 2.1. Ugovora koji sklopljen između Tarme d.o.o. i tuženika od 2. studenog 2016. bila ujedno uključena i usluga izrade završnog računa, a koja da je bila uključena u ugovorenu mjesečnu cijenu pružanja usluga za tuženika.

23. Zastupnik po zakonu tuženika ME u svom iskazu je naveo da je tuženik 2016. sklopio s društvom Tarma d.o.o. ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga te da je u 2020., kad je to društvo promijenilo naziv u Galić tax consulting d.o.o., sklopljen aneks tog ugovora kojim je povećana ranije ugovorena mjesečna cijena koju je tuženik dužan plaćati za pružene usluge. Istakao je da je u toj ugovorenoj mjesečnoj cijeni bila uključena i usluga izrade završnog računa te da je navedeno društvo uredno izrađivalo završni račun za tuženika za cjelokupno vrijeme trajanja ugovora, a tuženiku da za to nisu ispostavljani nikakvi posebni računi. Početkom 2022., a nakon što je tužitelj obavijestio da je došlo do statusnih promjena i osnivanja novog društva, tuženik da je poslao obavijest o prekidu suradnje, a iz razloga što su oni tada još željeli podići cijenu ugovorenih usluga. Z.z. tuženika je potvrdio da je završni račun za tuženika za 2021. uredno izrađen i predan. Iskazao je da tuženik nije bio dužan posebno platiti uslugu za izradu završnog računa za 2021., budući da je ta usluga već bila uključena u cijenu koju tuženik platio prema sklopljenom ugovoru za 2021. Posebnog dogovora ili ugovora vezanog za izradu završnog računa za 2021. između tuženika i tužitelja, odnosno tuženika i Galić tax consulting d.o.o. da nije bilo, jer je to bila obveza Galić tax consultinga d.o.o. prema ranijem važećem ugovoru. Naveo je i da je to društvo (Galić tax consultinga d.o.o.), kao i tužitelj, imalo zapravo isto sjedište gdje i tuženik te se radi o poslovnim prostorima koji su bili jedan do drugoga. Iskazao je da je od 2016. pa nadalje sve dogovore vodio jedino sa CE, a tuženik da je sve svoje obveze koje je imao prema ugovoru s Galić tax consulting d.o.o. uredno podmirio.

24. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, je li poslao raskid ugovora osobno te je li nakon raskida ugovora s Galić tax consultingom d.o.o. posebno dogovarao izradu završnog računa za 2021., zz tuženika je naveo da je dao nalog kolegici koja radi kod tuženika da pošalje obavijest o raskidu ugovora, a sa Galić tax consultingom da nije posebno dogovarao izradu završnog računa za 2021., jer za to nije bilo potrebe, budući da se ta usluga odnosi na 2021., kada je ugovor bio na snazi te je tuženik sve obveze po ugovoru za 2021. uredno podmirio. Naveo je i da je usmeno obavijestio CE da tuženik utuženi račun neće platiti jer za tim nema potrebe, budući da se radi o usluzi koja je već plaćena unutar redovno ugovorene mjesečne cijene prema ranijem ugovoru.

25. Na ročištu održanom kod ovog suda 4. ožujka 2025. saslušana je, u svojstvu svjedoka, CE koja je iskazala da je bila direktor društva Galić tax consulting d.o.o. od njegovog osnivanja, a koje društvo da je ranije imalo tvrtku Tarma d.o.o. To društvo da je s tuženikom imalo sklopljen ugovor o pružanju knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, a radilo se o pisanom ugovorom u kojem je bila ugovorena mjesečna cijena kao paušal za pružene usluge. U toj mjesečnoj cijeni da je bila uključena i usluga izrade završnog izvješća, odnosno završnog računa, a tuženiku za ranije godine da nikada nije posebno ispostavljan račun za izradu završnog računa, jer je isto bilo definirano postojećim ugovorom. U 2022. kod navedenog društva da je došlo do podijele s osnivanjem novog društva i to društva Bdo Dalmacija d.o.o., a na koje novoosnovano društvo da je prenesena djelatnost računovodstvenih i knjigovodstvenih usluga od društva Galić tax consulting d.o.o. te su u odnosu na tu djelatnost na tužitelja zapravo preneseni svi ugovori s klijentima koje je imao Galić tax consulting d.o.o. CE je nadalje iskazala da je bila direktor tužitelja do veljače 2024., kao i da je osim nje bilo i drugih direktora u Zagrebu. Nakon što je tužitelj osnovan, tuženiku da je poslan dopis u svezi navedenog te da mu je ujedno ponuđeno sklapanje novog ugovora s povećanom cijenom, jer se obim posla povećao, a što da tuženik nije prihvatio te je raskinuo postojeći ugovor u siječnju 2022. Navela je da su uredi tužitelja i tuženika, kao i tužiteljevih prednika, jedni do drugih. Na temelju ranije sklopljenog ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga, tuženik da je podmirio sve svoje obveze u vidu plaćanja mjesečnih paušalnih iznosa koji su ugovoreni te da s tog osnova ne postoji bilo kakav dug tuženika prema tužitelju, a niti prema društvu Galić tax consulting d.o.o.

26. Nadalje, CE je u svom iskazu navela da je tužitelj izradio završni račun odnosno završno izvješće za tuženika za 2021. te da mu je za isto ispostavio račun koji je predmet utuženja u ovom postupku. S obzirom da je tuženik izjavio raskid ranije postojećeg ugovora, između tužitelja i tuženika da je usmeno dogovoreno da tužitelj za tuženika izradi završni računa za 2021. To da je usmeno dogovoreno između nje i direktora tuženika ME, a koliko joj je poznato zz tuženika da je o tome razgovarao i s direktorima tužitelja u Zagrebu. Sve to da je dogovoreno nakon raskida prethodnog postojećeg pisanog ugovora. U odnosu na cijenu izrade završnog računa za 2021., navela je da ta cijena nije posebno dogovorena s tuženikom, jer između stranaka više nije bilo ugovora, a ta cijena da je određena u skladu s cjenikom tužitelja, odnosnom cijenom koju tužitelj inače naplaćuje za tu vrstu usluga drugim klijentima. Završni račun za 2021. koji je za tuženika izrađen od strane tužitelja da je predan nadležnim institucijama, a tuženik na isti da nije imao bilo kakve prigovore. Iskazal je da je nakon izdavanja utuženog računa imala neugodan razgovor s zz tuženika, iz kojeg da je zaključila kako tuženik ne želi platiti taj račun, a koji su točno razlozi za to bili sada da se više ne može sjetiti.

27. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, CE je navela i da im je tuženik nakon raskida ugovora u 2022. dostavljao određenu dokumentaciju koja je bila potrebna za izradu završnog računa, kao i da je s tuženikom komunicirala usmeno, putem e-maila, dakle na sve načine. Navela je i da nakon što je došlo do raskida ugovora te negativnih tonova u komunikaciji između stranaka, tuženiku nije dostavila pisanu ponudu za izradu završnog izvješća za 2021. iz razloga što je to bilo dogovoreno usmeno pa stoga nije bilo potrebe za slanje pisane ponude. Iskazala je i da se ne može sjetiti je li nakon raskida ugovora obavijestila tuženika, odnosno zz tuženika da će se izdati račun za izradu završnog izvješća za 2021. Isto tako, navela je da je tuženik sve svoje obveze prema tužitelju, odnosno njegovom predniku Galić tax consulting d.o.o., uredno platio te da je ostao sporan odnosno neplaćen jedino utuženi račun iz ovog postupka.

28. Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka sud je utvrdio da je između tuženika i društva Tarma d.o.o. Split sklopljen Ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga od 2. studenog 2016., a kojim ugovorom se društvo Tarma d.o.o. obvezalo obavljati knjigovodstvene usluge za tuženika koje su navedene u članku 2.1. tog ugovora, dok se tuženik obvezao plaćati paušalnu mjesečnu cijenu u iznosu od 1.200,00 kn, bez PDV-a, za te obavljene usluge. Isto tako je utvrđeno da je društvo Tarma d.o.o. Split promijenilo naziv odnosno tvrtku u Galić tax consulting d.o.o. te da je to društvo sklopilo aneks naprijed navedenog ugovora, a kojim Aneksom br. 1. od 1. rujna 2020. je izmijenjena cijena koju se tuženik obvezao plaćati za obavljene knjigovodstvene usluge tako da sada ista iznosi 2.000,00 kn mjesečno, u koju cijenu nije uračunat PDV-e. Utvrđeno je i da je tuženik sve svoje obveze po naprijed navedenom ugovoru uredno podmirio društvu Tarma d.o.o. odnosno Galić tax consulting d.o.o., pa tako i obveze za 2021. godinu.

29. Nadalje, sud je utvrdio i da je u sklopu knjigovodstvenih poslova koje se Tarma d.o.o., odnosno Galić tax consulting d.o.o. obvezao obavljati za tuženika (članak 2.1. ugovora) bila uključena i usluga izrade završnog godišnjeg izvješća, odnosno usluga izrade završnog računa, kao i da to društvo nije tuženiku izdavalo posebne račune za izradu godišnjih financijskih izvješća, obzirom da je to bilo uključeno u paušalnu mjesečnu cijenu koju se tuženik obvezao plaćati.

30. Naprijed navedena utvrđenja odnosno činjenice zapravo nisu ni bile sporne između parničnih stranaka. Isto tako, između stranaka nije sporno ni da je završni račun za tuženika za 2021. izrađen i predan nadležnim institucijama.

31. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je početkom 2022. kod društva Galić tax consulting d.o.o. došlo do statusnih promjena odnosno da je došlo do podjele tog društva s osnivanjem novog društva i to upravo tužitelja, a što proizlazi i iz javno dostupnih te u spis dostavljenih podataka iz sudskog registra za tužitelja i društvo Galić tax consulting d.o.o.

32. U konkretnom slučaju između stranaka je sporno jesu li se stranke posebno dogovorile vezano za uslugu izrade završnog računa za 2021., odnosno postoji li obveza tuženika platiti tužitelju uslugu izrade završnog računa za 2021.

33. Po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi između stranaka bio sklopljen poseban ugovor za izradu završnog računa za tuženika za 2021., odnosno da bi tuženik bio dužan platiti tužitelju utuženi račun. Naime, iz e-mail poruka koje su dostavljene u spis, kao i iz iskaza saslušanih zz stranaka te svjedoka CE jasno proizlazi da je početkom 2022., a kada je došlo do podjele u društvu Galić tax consulting d.o.o., odnosno do osnivanja tužitelja, tuženik otkazao raniju poslovnu suradnju, odnosno da tuženik nije sklopio aneks postojećeg ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga niti je u tom smislu sklopio novi ugovor s tužiteljem. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dostavio u spis bilo kakve pisane dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je između stranaka postignut dogovor o izradi završnog računa za tuženika za 2021. Isto tako, zz tuženika je u svom iskazu izričito osporio postojanje bilo kakvog dogovora s tužiteljem u tom smislu, ističući da potrebe za takvim dogovorom nije ni bilo, jer je prema ranije sklopljenom ugovoru s društvom Galić tax consulting d.o.o. postojala obveza tog društva izraditi završni račun, a koja usluga se nije posebno naplaćivala. Nadalje, zz tužitelja FE, a koja je ranije bila zaposlenica društva Galić tax consulting d.o.o., iskazala je da joj nije poznato kako je izrada završnog računa za 2021. između parničnih stranaka dogovorena, a niti kako je cijena koju je tužitelj zaračunao za tu uslugu obračunata u utuženom računu. Naime, ona je navela da joj je ranija direktorica CE samo dala uputu da izradi završni račun za tuženika za 2021. te da nakon toga ispostavi tuženiku utuženi račun, pri čemu joj je navela koju će cijenu navesti u računu.

34. S druge strane iz iskaza svjedoka CE, a koja je direktor društva Galić tax consulting d.o.o. te je ujedno bila i direktor tužitelja do ožujka 2024., proizlazi da su izradu završnog računa za tuženika za 2021. zapravo usmeno dogovorili ona i zz tuženika ME, a cijena koja je navedena u utuženom računu za izradu tog izvješća da između stranaka nije posebno dogovorena, već da je ona određena u skladu s cjenikom tužitelja.

35. Budući da tužitelj nije dostavio pisane isprave iz kojih bi bilo razvidno da je između stranaka sklopljen ugovor o pružanju usluge izrade završnog računa za 2021. za tuženika od strane tužitelja, to stoga sud samo na temelju iskaza CE nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su stranke takav ugovor doista i sklopile. To stoga što je postojanje takvog usmenog dogovora između stranaka zz tuženika ME izričito osporio, dok je zz tužitelja FE iskazala da joj nije poznato kako je izrada završnog računa između stranaka dogovorena.

36. Slijedom naprijed navedenog, a uzimajući u obzir da je tuženik podmirio sve svoje obveze za 2021. za pružanje knjigovodstvenih usluga prema ranije sklopljenom ugovoru s društvom Galić tax consulting d.o.o., a u koje knjigovodstvene usluge je bila uključena i usluga izrade završnog računa, kao i obzirom da tužitelj nije dokazao da je između stranaka postignut poseban dogovor o izradi završnog računa tuženika za 2021., to je stoga sud, a primjenom pravila o teretu dokazivanja (članka 219. stavak 1. i članka 221a. ZPP-a), zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje obveze tuženika na podmirenje utuženog računa tužitelju, odnosno da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik dužan platiti utuženi račun za izradu završnog računa za 2021.

37. Radi navedenog, a sukladno odredbama članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 746,57 EUR. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

39. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 2. studenog 2023. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 11. t. 1. OT-a, za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2024. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, za sastav podnesaka od 13. studenog 2024. i 17. siječnja 2025. u visini od po 18,75 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 6. rujna 2024., 29. studenog 2024. i 4. ožujka 2025. u visini od po 75 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 37,5 bodova sukladno Tbr. 9. t. 3. OT-a, a što ukupno iznosi 450 bodova, odnosno 900,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 225,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tuženiku je također priznat i trošak plaćene sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 26,54 EUR, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

40. Tuženiku nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 2. studenog 2023., zatim za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2024. te za zastupanje na ročištima od 6. rujna 2024., 29. studenog 2024. i 4. ožujka 2025. i to u visini od po 25 bodova za svaku od navedenih radnji. Naime, u konkretnom slučaju, a s obzirom na naprijed navedenu vrijednost predmeta spora, puna nagrada u ovom predmetu u smislu odredbe Tbr. 7. t. 1. OT-a iznosi 75 bodova (odnosno 150,00 EUR), a ne 100 bodova (odnosno 200,00 EUR) koliko je tuženik u popisu troška za navedene radnje zatražio. Upravo stoga, za više zatraženi trošak za naprijed navedene radnje, a koji tuženiku ne pripada u smislu odredbi Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a, zahtjev tuženika je trebalo odbiti kao neosnovan. Nadalje, tuženiku nisu priznati ni više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 13. studenog 2024. i 17. siječnja 2025. u visini od po 81,25 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se po ocjeni ovog suda radi o ostalim podnescima za koje tuženiku pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a (25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. OT-a), dakle u visini od po 18,75 bodova koliko mu je i priznato, a ne u visini od po 100 bodova (200,00 EUR) koliko je zatraženo. Naime, podneskom od 13. studenog 2024. tuženik je postupio po pozivu suda i dostavio isprave vezano za knjiženje utuženog računa u njegovim poslovnim knjigama, dok se podneskom od 17. siječnja 2025. tužitelj očitovao na iskaze zz stranaka (a zapravo u najvećem dijelu rekapitulirao njihove iskaze) te je u većem dijelu tog podneska ponovio već do tada iznesene navode, pa se stoga ne radi o podnescima u smislu Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalim podnescima u smislu Tbr. 8. t. 4. OT-a. Nadalje, tuženiku nisu kao osnovani priznati ni zatraženi troškovi za sastav podneska od 5. travnja 2024. u visini od 25 bodova, kao ni za sastav podneska od 15. studenog 2024. u visini od 25 bodova, jer se radi o podnescima koji po ocjeni ovog suda nisu bili nužni za vođenje postupka i čiji trošak bi stoga trebao pasti na teret tužitelja. Naime, podneskom od 5. travnja 2024. tuženik je samo dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, a koju pristojbu je bio dužan platiti već kod podnošenja prigovora, dok je podneskom od 15. studenog 2024. tuženik samo dostavio e-mail komunikaciju s Poreznom upravom, dostava koje dokumentacije nije zatražena od tuženika niti je ista bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, tuženiku nije priznat ni više zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u visini od 12,5 bodova, jer se radi o više zatraženom trošku koji tuženiku ne pripada u smislu odredbi Tbr. 9. t. 3. OT-a u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a. Sukladno tim odredbama OT-a, tuženiku za pristup na ročište za objavu presude pripada naknada troška u visini od 37,5 bodova (50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. OT-a) koliko mu je i priznato, a ne u visini od 50 bodova (100,00 EUR) koliko je tuženik zatražio. Na tako nepriznati trošak u ukupnoj visini od 350 bodova, odnosno u iznosu od 700,00 EUR, tuženiku ne pripada ni obračunati PDV-e na taj iznos u visini od 175,00 EUR. Na kraju, ističe se da tuženiku nije kao osnovan priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, jer tuženik nije pozvan na plaćanje te sudske pristojbe, a niti je tuženik obveznik plaćanja te pristojbe, već je obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu tužitelj, a sve to sukladno članku 3. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama.

41. Sukladno navedenom, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.151,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 901,54 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 17. travnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis