REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-781/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROMUSIC AGENCY d.o.o. iz Čakovec, Koče Racina 1/15, OIB 59262483201, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Golubić & Šikić u Čakovcu, protiv tuženika ELSI team d.o.o. iz Čakovca, Ivana Mažuranića 2, OIB 88368805544, kojega zastupa punomoćnik Davorka Kovač, odvjetnica u Varaždinu, radi služnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-762/2021-3 od 6. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-28/2018-39 od 19. ožujka 2021., na sjednici održanoj 17. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi te predlaže ga odbiti ili odbaciti.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nema zahtijevane razloge važnosti radi čega ne ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
5. Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska odluka uz obrazloženje, u bitnome, da se u konkretnom slučaju nedvojbeno radilo o pravu tužitelja na korištenje spornog dijela nekretnine do opoziva (precario modo).
6. Tužitelj je naznačio pitanje:
''Računa li se u rok dosjedanja služnosti vrijeme posjedovanja nakon 8. listopada 1991. godine ili tek vrijeme nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dana 1. siječnja 1997. godine?".
7. Predlagatelj se poziva na ovosudne odluke u Rev-882/00-2 od 7. veljače 2001., Rev-837/2013 od 11. srpnja 2018.
8. U odnosu na naznačena pitanja ističe se da kraj utvrđenja da je tužitelju bilo omogućeno korištenje spornog dijela nekretnine do opoziva, naznačeno pitanje ne utječe na pravnu poziciju tužitelja u ovom postupku. Nižestupanjski sudovi zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelje na utvrđenjima koji su rezultat provedenih dokaza. Kada je korištenje nekretnine omogućeno "do opoziva", tada naznačeno pitanje nije bitno za uspjeh u sporu jer se ne podudara sa zaključkom sudova na kojima se temelji odluka sadržana u izrekama njihovih odluka. Iznesenim razlozima važnosti pitanja predlagatelj zapravo osporava pravilnost zaključka suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, i to na način da osporava utvrđeno činjenično stanje, a što u ovom stadiju postupka ovaj sud ne ocjenjuje. Isto tako odluke na koje se poziva nisu donesene u usporedivim pravnim situacijama.
9. Nižestupanjski sudovi obrazlažući (ne)osnovanost tvrdnji/žalbenih prigovora tužitelja dali su iscrpne i dostane razloge o svim onim odlučnim okolnostima koje iziskuju relevantne materijalnopravne odredbe, poštujući mjerilo relevantnosti i dostatnosti. Navodima prijedloga predlagatelj preocjenjuje izvedene dokaze i polemizira sa utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova na način koji mu konvenira i na koji izražava svoje negodovanje. Međutim razlozi obrazloženja nižestupanjskih odluka upućuju na zaključak da su sudovi stvarno ispitali slučaj.
10. Kako od odgovora na naznačeno pitanje ne ovisi uspjeh u sporu, to nisu ispunjene pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
11. Iz rečenih razloga vezanih uz poštivanje mjerila relevantnosti i dostatnosti, a ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, na koju povredu se predlagatelj poziva, valja istaći da on svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). Ni na bazi vjerojatnosti nije učinjeno postojanje bitnih povreda postupka, napose osobito teških, te postojanje pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen.
Zagreb, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
