Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-240/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, suca Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Klasić, Željko Rožić i Sanela Kontin Miklin sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanom po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-862/2019-45 od 23. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-862/2019-45 od 23. studenoga 2021. godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-862/2019-45 od 23. studenoga 2021. suđeno je:

" I/ Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj:2402006- 1031262160/51401652-5103039592 od 26.06.2006.godine solemniziranog po Javnom bilježniku Nataši Jelić Veršić iz Križevaca, dana 27.06.2006. pod posl. brojem ovjere OU-256/06 sklopljenog između tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjene kamatne stope kao i načina obračuna i naplate mogu vršiti u skladu sa važećim odlukama tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II/ Nalaže se tuženiku Erste &Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 2.272,03 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.07.2015. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 2 kn od dana 9.st.2. i 8 ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 51,08 kn od dana 01.05.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 50,35 kn od dana 01.06.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,49 kn od dana 01.07.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,85 kn od dana 01.08.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 50,47 kn od dana 01.09.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,86 kn od dana 01.10.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,80 kn od dana 01.11.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 50,52 kn od dana 01.12.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 51,10 kn od dana 01.01.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 51,85 kn od dana 01.02.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 51,67 kn od dana 01.03.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 52,97 kn od dana 01.04.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 52,69 kn od dana 01.05.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 52,99 kn od dana 01.06.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 56,44 kn od dana 01.07.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 55,68 kn od dana 01.08.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 58,49 kn od dana 01.09.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 57,09 kn od dana 01.10.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 55,89 kn od dana 01.11.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,48 kn od dana 01.12.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 61,31 kn od dana 01.01.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,94 kn od dana 01.02.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 60,34 kn od dana 19.03.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,22 kn od dana 01.04.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,35 kn od dana 01.05.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 62,98 kn od dana 01.06.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 63,59 kn od dana 01.07.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 67,73 kn od dana 01.08.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 67,14 kn od dana 01.09.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 63,89 kn od dana 01.10.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 57,92 kn od dana 01.11.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 57,72 kn od dana 01.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 58,94 kn od dana 18.01.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,33 kn od dana 01.02.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,34 kn od dana 02.03.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,34 kn od dana 02.03.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 58,82 kn od dana 02.04.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 58,99 kn od dana 02.05.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,32 kn od dana 01.06.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,03 kn od dana 01.08.2012. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana

III/ Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 27.928,46 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 14,39 kn od dana 01.09.2006. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 5,72 kn od dana 01.10.2006. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 175,93 kn od dana 01.11.2008. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 212,01 kn od dana 01.01.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 226,70 kn od dana 01.02.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 241,56 kn od dana 01.03.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 197,28 kn od dana 01.04.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 194,25 kn od dana 01.05.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 145,84 kn od dana 01.06.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 89,10 kn od dana 01.07.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 112,44 kn od dana 01.08.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 153,55 kn od dana 01.09.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 113,55 kn od dana 01.10.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 109,63 kn od dana 01.11.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 157,20 kn od dana 01.12.2009. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 195,35 kn od dana 01.01.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 245,24 kn od dana 01.02.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 233,18 kn od dana 01.03.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 319,01 kn od dana 01.04.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 300,42 kn od dana 01.05.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 320,80 kn od dana 01.06.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 549,20 kn od dana 01.07.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 498,67 kn od dana 01.08.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 684,58 kn od dana 01.09.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 592,38 kn od dana 01.10.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 512,84 kn od dana 01.11.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 747,50 kn od dana 02.12.2010. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 871,66 kn od dana 01.01.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 780,98 kn od dana 01.02.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 807,28 kn od dana 19.03.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 733,03 kn od dana 01.05.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 742,89 kn od dana 01.06.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 982,49 kn od dana 01.07.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.023,78 kn od dana 01.08.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.296,16 kn od dana 01.09.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.256,29 kn od dana 01.10.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.042,26 kn od dana 01.11.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.037,05 kn od dana 01.12.2011. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.022,34 kn od dana 18.01.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.111,25 kn od dana 26.01.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.140,00 kn od dana 02.03.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.140,75 kn od dana 02.03.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.102,05 kn od dana 02.04.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.115,50 kn od dana 02.05.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.139,56 kn od dana 01.06.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.116,58 kn od dana 03.07.2012. godine pa do potpune isplate,

- na iznos od 1.118,24 kn od dana 01.08.2012. godine pa do potpune isplate,a sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan prijebojni zahtjev tuženika u iznosu od 2.318,59 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-12,19 kn od 02.08.2006. pa do isplate,

-13,54 kn od 02.11.2006. pa do isplate,

-10,95 kn od 02.12.2006. pa do isplate,

-40,18 kn od 02.01.2007. pa do isplate,

-63,76 kn od 02.02.2007. pa do isplate,

-52,81 kn od 02.03.2007. pa do isplate,

-61,40 kn od 02.04.2007. pa do isplate,

-118,92kn od 02.05.2007. pa do isplate,

-133,58 kn od 02.06.2007. pa do isplate,

-152,94 kn od 02.07.2007. pa do isplate,

-152,79 kn od 02.08.2007. pa do isplate,

-126,28 kn od 02.09.2007. pa do isplate,

-165,73 kn od 02.10.2007. pa do isplate,

-166,70 kn od 02.11.2007. pa do isplate,

-139,02 kn od 02.12.2007. pa do isplate,

-142,05 kn od 02.01.2008. pa do isplate,

-82,77 kn od 02.02.2008. pa do isplate,

-43,45 kn od 02.03.2008. pa do isplate,

-4,61 kn od 02.04.2008. pa do isplate,

-95,71 kn od 02.05.2008. pa do isplate,

-121,01 kn od 02.06.2008. pa do isplate,

-93,37 kn od 02.07.2008. pa do isplate,

-148,46 kn od 02.08.2008. pa do isplate,

-136,07 kn od 02.09.2008. pa do isplate,

-21,35 kn od 02.10.2008. pa do isplate,

-18,95 kn od 02.12.2008. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a“.

V/ Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.206,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23.11.2021., kao od dana donošenja presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dan"

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijela ugovora, za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog dvije nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili su 26. lipnja 2006. god. Ugovor o [broj kredita], solemniziran kod javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod brojem: OU- 256/06 od 27. lipnja 2006., te je temeljem navedenog ugovora o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 39.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj;

-u dotičnom ugovoru ugovorena je kamata od 8,25% godišnje, ali promjenjiva sukladno "važećim odlukama Banke";

-dakle, ugovoreno je kako je banka ovlaštena samostalno, bez sporazuma s korisnikom kredita, izvršiti promjenu kamatne stope sukladno "važećim odlukama Banke ";

-također je u istom ugovoru ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

-za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista samostalno mijenjao kamatnu stopu pa ju je tako 1. svibnja 2009. podigao na 9,20%, a 1. studenoga 2011. ju odredio na 8,85% i ta se zadržala do kraja otplate;

-ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 72 rata, od prve koja dospijeva 27. lipnja 2006. pa nadalje;

-tužiteljica je 1. kolovoza 2012. otplatila kredit;

-stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužiteljica zbog toga nije imala utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

-vještačenjem je utvrđeno kako je tužitelj, zbog primjene promjenjivih kamatnih stopa viših od prvotno ugovorene redovne kamatne stope u predmetnom ugovoru o kreditu, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita platila tuženiku 2.272,03 kuna više no što bi platila po prvotno ugovorenoj stopi (list 277 spisa);

-vještačenjem je također utvrđeno kako je tužiteljica zbog ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u istom razdoblju otplate kroz anuitete platila 27.928,46 kuna više no da je primijenjen početni plan otplate primjenom srednjeg tečaja banke važećeg na dan isplate kredita (list 277 spisa);

-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačenu (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-stoga je tuženik povrijedio i prava tužiteljice kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87., čl. 90., čl. 106., čl. 118., čl. 131. i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

11. To iz razloga, što ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 8,250%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 8,250%, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice povisio kamatne stope.

12. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. Pritom se prvostupanjski sud pravilo pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

14. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

15. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

16. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

18. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

19. I druga predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", također je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

-ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

-tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

-te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

20. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

22. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je već odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje se odlučivalo o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi.

23. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

24. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u točki II. izreke osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, a u točki III. izreke isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

25. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud ga je prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

27. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom zbog jednostrano promjenjive kamate 11. lipnja 2019, a zbog valutne klauzule u CHF 24. siječnja 2020. S obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamati počela teći 13. lipnja 2014, a zastara za restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja ni za jednu osnovu.

28. Odluka suda prvog stupnja je u skladu s ovim pravnom shvaćanju kog, dakako, prihvaća i ovaj viši sud, a iz njega je vidljivo kako predmetni restitucijski zahtjevi nisu u zastari. Drugačija pravna shvaćanja tuženika izložena u njegovoj žalbi nisu prihvatljiva. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kad nije prihvatio prigovor zastare.

29. Što se tiče žalbenog razloga kako sudac prvostupanjskog suda nije postupao po zahtjevu za njegovim izuzećem iz tuženikovog podneska od 12. veljače 2021. godine valja kazati kako isti nje osnovan. Naime, niti po naslovu, a niti po svom sadržaju, podnesak tuženika od 12. veljače 2021. (listovi 87-89 spisa) nije zahtjev za izuzeće uređujućeg suca, a nije jasno ni na kojeg se suca suda prvog stupnja odnosi jer ih je u različitim fazama više postupalo u ovom predmetu. U njemu se samo upozorava na neke okolnosti koje mogu dovesti u sumnju sučevu nepristranost, pa ako one postoje poziva se taj neimenovani sudac da sam po čl. 72. ZPP pokrene postupak svog izuzeća.

30. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Utvrđenja iz te presude po čl. 502.c ZPP vežu sud u ovom pojedinačnom sporu, a tužitelj se upravo poziva na njih. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

31. Žalbeni razlozi usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu doveli u sumnju pravilnost ocjene izvedenih dokaza od strane suda prvog stupnja i utvrđene činjenice.

32. Što se tiče prigovora prijeboja tužiteljevih potraživanja s potraživanjem tuženika s osnova manje plaćenih anuiteta (od početnih navedenih u ugovoru) kad je tečaj CHF bio niži od onog po kojem je isplaćen kredit (u času zaključenja ugovor), valja kazati kako nije osnovan. Zahtjev tuženika nije osnovan jer je razlog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, o čemu je gore bilo riječi, u zakonskim odredbama o zaštiti potrošača, i samo je potrošač ovlašten ostvarivati za sebe pozitivan učinak te ništetnosti. Tuženik, međutim, nije potrošač pa se ove odredbe ne odnose na njega. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad ga je pod točkom IV. izreke odbio s prijebojnim zahtjevom.

33. Nije osnovan žalbeni razlog kako je sud prvog stupnja nepravilno primijenio pravo Europske unije na ugovor zaključen prije no što je Republika Hrvatska pristupila Uniji. Jer tužbeni je zahtjev osnovan primjenom propisa Republike Hrvatske, o kojima je gore bilo riječi, i bez primjene Direktive 93/13.

34. Prigovor u kojem sadržajno tuženik prigovara statusu tužitelja kao potrošača jer posluje u okviru Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG) nije osnovan. To što je tužitelj poljoprivrednik ne znači samo po sebi da predmetni ugovor nije potrošački. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi kako je tužitelj predmetni kredit utrošio na financiranje svoje poslovne djelatnosti. Pa kako je teret dokaza na tuženiku, a on ovo nije dokazao, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio status tužitelja kao potrošača.

35. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno, sadržajno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Utvrđenja iz te presude po čl. 502.c ZPP vežu sud u ovom pojedinačnom sporu, a tužitelj se upravo poziva na njih. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

36. Odlučujući o troškovima postupka sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici. Sud je prvog stupnja pravilno dosudio tužitelju samo potrebne troškove za vođenje parnice po čl. 155. st. 1. ZPP. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT).

37. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

38. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević