Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-487/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. protivnice osiguranja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. protivnika osiguranja ŠG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te 3. protivnika osiguranja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade i sanacije štete, odlučujući o prijedlogu za izdavanje privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1231/2023-2 od 15. svibnja 2023., dana 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1231/2023-2 od 15. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere podnesene od strane tužitelja 17. travnja 2023., a kojom se nalaže tuženicima da omoguće tužitelju, odnosno građevinskim radnicima pristup na terasu obiteljske kuće u [adresa], radi privremenog postavljanja plastične folije na terasu (koja će biti uklonjena nakon sanacije iste terase po ovlaštenim građevinskim radnicima).

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 141/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka USRH, 73/2017., 131/2020., 114/22 - dalje: OZ) sa prijedlogom da prvostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima i odredi predloženu privremenu mjeru uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

5. Prema tome, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok predlagatelj osiguranja iznosi proizvoljne tvrdnje, koje nemaju temelja u provedenim dokazima.

6. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje sa obrazloženjem da tužitelj nije u svom prijedlogu učinio vjerojatnom da bi mu bez ove mjere nastupila šteta niti da bi šteta, ako nastane, bila nenadoknadiva. Naime, tužitelj je naveo da šteta nastaje njegovoj kćeri s malim djetetom zbog nemogućnosti korištenja dnevne sobe za vrijeme padavina pa osim, što eventualna šteta time nastaje kćeri s djetetom, a ne tužitelju, nije vidljivo kolika bi ta šteta bila, nisu priloženi nikakvi dokazi o njenom postojanju, a posebno nema dokaza da bi bila nenadoknadiva, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za određivanjem privremene mjere.

7. Dakle, riječ je o prijedlogu privremene mjere sukladno odredbi čl. 347. st. 1. toč. 9. OZ kojom je propisano ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja.

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere iz odredbe čl. 346. OZ, kojom je propisano da se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari li ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a u smislu odredbe čl. 344. st. 2. OZ-a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati vjerojatnost opasnosti ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

9. Prvenstveno treba reći da se, dakle, privremena mjera uvijek određuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, uz uvažavanje da po svojoj prirodi predstavlja sredstvo samo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili oteža kasnije ostvarenje upravo te tražbine, ako i kada ona bude utvrđena izvjesnom, ili (odnosno) kako bi se spriječilo da za predlagatelja osiguranja nastane nenadoknadiva šteta.

10. Prema tome, na predlagatelju osiguranja je teret dokazivanja vjerojatnosti kako postojanja nenovčane tražbine (objektivna pretpostavka) tako i postojanja opasnosti da bi bez takve mjere protivnice osiguranje spriječile ili znatno otežale ostvarenje tražbine odnosno da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (subjektivna pretpostavka).

11. Odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere da se tuženicima naloži da omoguće tužitelju odnosno građevinskim radnicima pristup na terasu obiteljske kuće radi postavljanja plastične folije, sud prvog stupnja je po ocjeni ovog suda pravilno prosudio da predlagatelj osiguranja nije u okviru činjeničnih navoda prijedloga i priložene dokumentacije dokazao pretpostavku iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ, jer predlagatelj ne navodi konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da protivnici osiguranja poduzimaju ili bi mogli poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi spriječile ili otežale ostvarenje njegove tražbine, kao niti iz čega predlagatelj osiguranja izvodi zaključak da protivnici osiguranja nemaju namjeru sanirati eventualnu štetu. Isto tako, iz navoda predlagatelja osiguranja ne proizlazi da bi mu nastala nenadoknadiva šteta odnosno nisu priloženi dokazi o njenom postojanju, a posebno nema dokaza da bi bila šteta bila nenadoknadiva jer predlagatelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere samo ističe da njegova kćer i unuka ne mogu koristiti dnevnu sobu za vrijeme padavina, a što će se utvrditi u parničnom postupku koji je pokrenut po tužbi predlagatelja osiguranja.

12. Dakle, predlagatelj osiguranja nije dokazao kumulativno određene pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se mogla odrediti privremena mjera u smislu odredbe članka 344. st. 1. OZ.

13. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog za određivanje privremene mjere odbio kao neosnovan.

14. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč.2. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu predlagatelja osiguranja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje te riješiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

15. Zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić