Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5739/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vanji Buntić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1960/2019-38 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1960/2019-38 od 21. listopada 2024. pod točkama I., III., VI. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-1960/2019-38 od 21. listopada 2024., pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata glavničnog iznosa od 1.373,26 eura, pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata glavničnog iznosa od 6.825,43 eura, i pod točkom V. izreke pa se o tome ovako sudi:

Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.373,26 EUR.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.825,43 EUR .

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 3.399,82 EUR zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2015. godine, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 31.12.2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-1960/2019-38 od 21. listopada 2024. pod točkom II. izreke ali samo u dijelu u kojem je naložena isplata zakonskih zateznih kamata na niže navedene iznose, tekuća od niže navedenih datuma:

-na iznos od 24,13 EUR počev od 01.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 05.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 03.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 05.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 05.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 04.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 04.08.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 03.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,11 EUR počev od 05.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,11 EUR počev od 06.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,83 EUR počev od 05.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,83 EUR počev od 05.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 06.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 04.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 04.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 05.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,81 EUR počev od 05.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,81 EUR počev od 04.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,80 EUR počev od 05.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,80 EUR počev od 05.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,80 EUR počev od 05.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,79 EUR počev od 06.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,79 EUR počev od 05.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,78 EUR počev od 04.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,78 EUR počev od 05.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,77 EUR počev od 04.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,77 EUR počev od 06.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,76 EUR počev od 05.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,97 EUR počev od 05.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,97 EUR počev od 06.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,96 EUR počev od 05.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,95 EUR počev od 15.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,95 EUR počev od 07.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,94 EUR počev od 11.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,94 EUR počev od 09.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR počev od 07.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR počev od 08.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR počev od 09.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,86 EUR počev od 09.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,86 EUR počev od 05.10.2011. godine do isplate,

te pod točkom IV. izreke ali samo u dijelu u kojem je naložena isplata zakonskih zateznih kamata na niže navedne iznose tekuća od niže navedenih datuma:

-na iznos od 4,25 EUR počev od 01.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 10,35 EUR počev od 05.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 9,62 EUR počev od 03.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR počev od 05.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,51 EUR počev od 05.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 2,70 EUR počev od 04.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,26 EUR počev od 05.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,30 EUR počev od 03.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 21,62 EUR počev od 05.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 14,90 EUR počev od 05.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 31,65 EUR počev od 05.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 34,57 EUR počev od 05.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 36,62 EUR počev od 05.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 28,75 EUR počev od 06.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 32,02 EUR počev od 05.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 28,64 EUR počev od 05.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 25,37 EUR počev od 06.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 25,03 EUR počev od 04.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 27,63 EUR počev od 04.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,45 EUR počev od 05.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 25,21 EUR počev od 05.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 27,27 EUR počev od 04.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 31,71 EUR počev od 05.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 36,95 EUR počev od 05.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 36,30 EUR počev od 05.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,64 EUR počev od 06.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,13 EUR počev od 05.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 47,71 EUR počev od 04.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 63,63 EUR počev od 05.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 56,88 EUR počev od 04.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 76,49 EUR počev od 06.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 70,11 EUR počev od 05.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 59,63 EUR počev od 05.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 79,73 EUR počev od 06.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 95,75EUR počev od 05.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 81,56 EUR počev od 15.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 85,00 EUR počev od 07.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 77,88 EUR počev od 11.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 90,26 EUR počev od 09.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 106,29 EUR počev od 07.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 109,78 EUR počev od 08.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 157,45 EUR počev od 09.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 110,67 EUR počev od 09.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 109,86 EUR počev od 05.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 105,69 EUR počev od 04.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 99,52 EUR počev od 09.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 106,34 EUR počev od 09.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 112,67 EUR počev od 07.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 111,85 EUR počev od 10.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 108,45 EUR počev od 11.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,55 EUR počev od 11.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 113,10 EUR počev od 11.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,07 EUR počev od 10.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,07 EUR počev od 09.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 104,06 EUR počev od 11.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 106,73 EUR počev od 11.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,62 EUR počev od 10.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 109,60 EUR počev od 11.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 106,85 EUR počev od 13.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 106,12 EUR počev od 11.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 103,19 EUR počev od 11.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 110,02 EUR počev od 11.04.2013. godine do isplate,

-na iznos od 100,70 EUR počev od 11.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 98,72 EUR počev od 11.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 98,72 EUR počev od 08.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 100,65 EUR počev od 11.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 102,72 EUR počev od 12.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 106,01EUR počev od 14.10.2013. godine do isplate,

-na iznos od 106,43 EUR počev od 13.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 110,38 EUR počev od 11.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 105,40 EUR počev od 10.01.2014. godine do isplate,

-na iznos od 89,23 EUR počev od 07.02.2014. godine do isplate,

-na iznos od 90,28 EUR počev od 07.03.2014. godine do isplate,

-na iznos od 88,72 EUR počev od 07.04.2014. godine do isplate,

-na iznos od 88,38 EUR počev od 07.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 86,55 EUR počev od 06.06.2014. godine do isplate,

-na iznos od 88,07 EUR počev od 07.07.2014. godine do isplate,

-na iznos od 90,41 EUR počev od 07.08.2014. godine do isplate,

-na iznos od 92,28 EUR počev od 10.09.2014. godine do isplate,

-na iznos od 91,31 EUR počev od 07.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 94,67 EUR počev od 11.11.2014. godine do isplate,

-na iznos od 95,25 EUR počev od 10.12.2014. godine do isplate,

-na iznos od 95,76 EUR počev od 13.01.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 10.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 17.03.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 14.04.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 12.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 15.06.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 18.07.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 19.08.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 21.09.2015. godine do isplate,

kao i pod točkama VII. i VIII. izreke, pa se u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1960/2019-38 od 21. listopada 2024. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 8.1. Ugovora o [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 02.03.2007.godine, a koja glasi: « Kamatna stopa je promjenjiva....» te u odredbi čl.8.2. koja glasi: « Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. » pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.373,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 31.12.2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje kamate teku

-na iznos od 24,13 EUR počev od 01.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 05.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 03.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 05.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 05.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 04.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,13 EUR počev od 04.08.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 03.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,12 EUR počev od 05.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,11 EUR počev od 05.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,11 EUR počev od 06.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,83 EUR počev od 05.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,83 EUR počev od 05.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 06.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 04.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 04.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,82 EUR počev od 05.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,81 EUR počev od 05.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,81 EUR počev od 04.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 40,80 EUR počev od 05.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,80 EUR počev od 05.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,80 EUR počev od 05.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,79 EUR počev od 06.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,79 EUR počev od 05.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,78 EUR počev od 04.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,78 EUR počev od 05.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,77 EUR počev od 04.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,77 EUR počev od 06.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,76 EUR počev od 05.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,97 EUR počev od 05.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,97 EUR počev od 06.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,96 EUR počev od 05.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,95 EUR počev od 15.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,95 EUR počev od 07.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,94 EUR počev od 11.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 28,94 EUR počev od 09.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR počev od 07.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR počev od 08.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR počev od 09.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,86 EUR počev od 09.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 14,86 EUR počev od 05.10.2011. godine do isplate, u roku 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5103448378 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 02.03.2007. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 2. koja glasi: « … CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. », u odredbi čl.7. koja glasi: « … po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.825,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 31.12.2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje kamate teku

-na iznos od 4,25 EUR počev od 01.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 10,35 EUR počev od 05.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 9,62 EUR počev od 03.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR počev od 05.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,51 EUR počev od 05.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 2,70 EUR počev od 04.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,26 EUR počev od 05.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,30 EUR počev od 03.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 21,62 EUR počev od 05.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 14,90 EUR počev od 05.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 31,65 EUR počev od 05.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 34,57 EUR počev od 05.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 36,62 EUR počev od 05.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 28,75 EUR počev od 06.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 32,02 EUR počev od 05.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 28,64 EUR počev od 05.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 25,37 EUR počev od 06.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 25,03 EUR počev od 04.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 27,63 EUR počev od 04.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 24,45 EUR počev od 05.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 25,21 EUR počev od 05.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 27,27 EUR počev od 04.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 31,71 EUR počev od 05.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 36,95 EUR počev od 05.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 36,30 EUR počev od 05.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,64 EUR počev od 06.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,13 EUR počev od 05.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 47,71 EUR počev od 04.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 63,63 EUR počev od 05.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 56,88 EUR počev od 04.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 76,49 EUR počev od 06.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 70,11 EUR počev od 05.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 59,63 EUR počev od 05.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 79,73 EUR počev od 06.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 95,75EUR počev od 05.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 81,56 EUR počev od 15.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 85,00 EUR počev od 07.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 77,88 EUR počev od 11.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 90,26 EUR počev od 09.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 106,29 EUR počev od 07.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 109,78 EUR počev od 08.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 157,45 EUR počev od 09.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 110,67 EUR počev od 09.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 109,86 EUR počev od 05.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 105,69 EUR počev od 04.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 99,52 EUR počev od 09.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 106,34 EUR počev od 09.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 112,67 EUR počev od 07.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 111,85 EUR počev od 10.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 108,45 EUR počev od 11.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,55 EUR počev od 11.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 113,10 EUR počev od 11.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,07 EUR počev od 10.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,07 EUR počev od 09.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 104,06 EUR počev od 11.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 106,73 EUR počev od 11.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 110,62 EUR počev od 10.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 109,60 EUR počev od 11.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 106,85 EUR počev od 13.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 106,12 EUR počev od 11.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 103,19 EUR počev od 11.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 110,02 EUR počev od 11.04.2013. godine do isplate,

-na iznos od 100,70 EUR počev od 11.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 98,72 EUR počev od 11.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 98,72 EUR počev od 08.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 100,65 EUR počev od 11.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 102,72 EUR počev od 12.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 106,01EUR počev od 14.10.2013. godine do isplate,

-na iznos od 106,43 EUR počev od 13.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 110,38 EUR počev od 11.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 105,40 EUR počev od 10.01.2014. godine do isplate,

-na iznos od 89,23 EUR počev od 07.02.2014. godine do isplate,

-na iznos od 90,28 EUR počev od 07.03.2014. godine do isplate,

-na iznos od 88,72 EUR počev od 07.04.2014. godine do isplate,

-na iznos od 88,38 EUR počev od 07.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 86,55 EUR počev od 06.06.2014. godine do isplate,

-na iznos od 88,07 EUR počev od 07.07.2014. godine do isplate,

-na iznos od 90,41 EUR počev od 07.08.2014. godine do isplate,

-na iznos od 92,28 EUR počev od 10.09.2014. godine do isplate,

-na iznos od 91,31 EUR počev od 07.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 94,67 EUR počev od 11.11.2014. godine do isplate,

-na iznos od 95,25 EUR počev od 10.12.2014. godine do isplate,

-na iznos od 95,76 EUR počev od 13.01.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 10.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 17.03.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 14.04.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 12.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 15.06.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 18.07.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 19.08.2015. godine do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR počev od 21.09.2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 3.399,82 EUR zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2015. godine, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 31.12.2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI. Odbija se prigovor radi prijeboja koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi EUR 363,37 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

EUR 6,55 od 02.02.2008 pa do isplate,

EUR 6,55 od 02.03.2008 pa do isplate,

EUR 6,55 od 02.04.2008 pa do isplate,

EUR 6,54 od 02.05.2008 pa do isplate,

EUR 6,54 od 02.06.2008 pa do isplate,

EUR 6,54 od 02.07.2008 pa do isplate,

EUR 6,54 od 02.08.2008 pa do isplate,

EUR 6,53 od 02.09.2008 pa do isplate,

EUR 6,53 od 02.10.2008 pa do isplate,

EUR 6,52 od 02.11.2008 pa do isplate,

EUR 6,53 od 02.12.2008 pa do isplate,

EUR 6,52 od 02.01.2009 pa do isplate,

EUR 6,52 od 02.02.2009 pa do isplate,

EUR 6,51 od 02.03.2009 pa do isplate,

EUR 6,51 od 02.04.2009 pa do isplate,

EUR 10,87 od 02.05.2009 pa do isplate,

EUR 10,87 od 02.06.2009 pa do isplate,

EUR 10,86 od 02.07.2009 pa do isplate,

EUR 10,85 od 02.08.2009 pa do isplate,

EUR 10,85 od 02.09.2009 pa do isplate,

EUR 10,85 od 02.10.2009 pa do isplate,

EUR 10,83 od 02.11.2009 pa do isplate,

EUR 10,83 od 02.12.2009 pa do isplate,

EUR 10,82 od 02.01.2010 pa do isplate,

EUR 10,81 od 02.02.2010 pa do isplate,

EUR 10,81 od 02.03.2010 pa do isplate,

EUR 10,80 od 02.04.2010 pa do isplate,

EUR 10,80 od 02.05.2010 pa do isplate,

EUR 10,78 od 02.06.2010 pa do isplate,

EUR 10,78 od 02.07.2010 pa do isplate,

EUR 10,77 od 02.08.2010 pa do isplate,

EUR 10,76 od 02.09.2010 pa do isplate,

EUR 10,75 od 02.10.2010 pa do isplate,

EUR 7,58 od 02.11.2010 pa do isplate,

EUR 7,58 od 02.12.2010 pa do isplate,

EUR 7,57 od 02.01.2011 pa do isplate,

EUR 7,56 od 02.02.2011 pa do isplate,

EUR 7,55 od 02.03.2011 pa do isplate,

EUR 7,54 od 02.04.2011 pa do isplate,

EUR 7,53 od 02.05.2011 pa do isplate,

EUR 3,57 od 02.06.2011 pa do isplate,

EUR 3,57 od 02.07.2011 pa do isplate,

EUR 3,56 od 02.08.2011 pa do isplate,

EUR 3,55 od 02.09.2011 pa do isplate,

EUR 3,54 od 02.10.2011 pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja."

VII Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.127,02 eura, u roku 15 dana.

VIII Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, za isplatom utuženih svota na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka te protutužbeni zahtjev tuženika za prijebojem. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 2. ožujka 2007. Ugovor o kreditu (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 98.201,82 CHF, na rok otplate od 360 mjeseci;

-u članku 8. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 4,75 % godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana;

-u čl. 2. i 7. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

-za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista samostalno mijenjao kamatnu stopu;

-tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom značajno narastao (list 331 spisa);

-ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 360 mjesečnih rata, od prve koja dospijeva 31. siječnja 2007, pa nadalje;

-stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-nakon stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015, dalje ZID ZPK/2015) stranke su zaključile Aneks broj 2 Ugovora od 25. siječnja 2015. kojim su prvobitni ugovor izmijenili u kredit s valutnom klauzulom u eurima, a preplate s osnova nepoštenih odredbi su prebijene s budućim anuitetima otplate kredita.

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 1111 i čl. 1114., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 3., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje ZZP/14), pa odlučio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF te jednostrano promjenjive kamate nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. U konačnici je, kako kad i kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne dvije ugovorne odredbe, ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

11. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

12. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

-ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

-tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

-te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

13. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu proizvode ikakav pravni učinak na tužitelja kao potrošača, obzirom bi tužitelj u slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje imao pravo na restitucijski zahtjev po osnovu ništetnih odredaba.

14. Prije svega valja ukazati da je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud Republike Hrvatske dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“. Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

15. Nakon što je sklopljen Aneks ugovora o kreditu tužitelja ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 7. Ugovora o kreditu jer je ta ugovorna odredba izmijenjena tako da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR, a ne obvezuje ga niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice iz čl. 8. Ugovora o kreditu s obzirom da je ta nepoštena ugovorna odredba izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

16. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom ugovora o kreditu, a preplaćeni iznos za namirenje budućih anuiteta. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF.

17. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorišteni za ispunjenje tužiteljeve obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je sklapanjem Aneksu ugovora o kreditu postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu vraćaju tužitelju ili da za njega imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

18. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano). Utuženi iznos više nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj Gos-1/2019 izrazio pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, a koje glasi: „Na te prigovore treba odgovoriti da je pobuda načelno irelevantna za valjanost ugovora (st. 1. čl. 273. ZOO/05). Ipak, prema st. 2. čl. 273. ZOO/05 ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka. Naime, po navedenom općem zakonskom uređenju pobuda kao subjektivni, unutarnji čimbenik volje, da bi bila nedopuštena kod naplatnih ugovora bi morala biti ne samo nedopuštena jer je npr. zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani, već se traži da je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati. U predmetnoj situaciji upravo banke kao kreditne institucije su bile obvezne po prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali dispoziciju u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz EUR ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF. Prema tome, radi se o novom posebnom zakonskom uređenju u kojem se i zbog toga ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, bez obzira na to što je tek naknadno pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/93) i nastavno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu - cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e. Sukladno prethodno rečenom ne može se govoriti ni o postojanju zablude, odnosno zablude s obilježjem prijevare na strani kreditnih institucija u odnosu na potrošače, pri čemu valja dodati da pravna posljedica bitne zablude i prijevare nije ništetnost već pobojnost ugovora.“

20. Zaključno, vezano uz primjenu Direktive 93/13/EEZ, valja istači da je Sud Europske unije dao tumačenje o primjeni Direktive 93/13 u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64., u skladu s praksom tog Suda koji je više puta do tada ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Europskoj uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od **.**.2014., P, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., D, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.), protumačivši da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive. Kako je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, te da tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C- 567/2020 obvezuje sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci, to navedeno tumačenje obvezuje sudove koji odlučuju u ovom postupku. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13/EEZ) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021.

21. Ova viši sud prihvaća i pravna shvaćanja izloženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 637/2019-2 od 15. studenoga 2022., a čiji bitni dijelovi glase: "Pored ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno da su stranke 25. siječnja 2016. zaključile i Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15). Međutim, sudovi su ocijenili da tuženica nije dokazala da bi prihvaćanjem konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u €, tužitelju bila ispunjena obveza vezana i za kamate smatrajući da se konverzijom uređuje isključivo valutni odnos između banke i potrošača, odnosno da se konverzijom izvršava samo zakonska obveza tuženice kao banke u vidu ponude promjene valute kredita iz CHF u €, dok prihvatom iste tuženica prema tužitelju nije ispunila svoju obvezu vezanu za kamate. Imajući na umu da je predmet ovog postupka razlika na ime preplaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope, a koju su sudovi vještačenjem utvrdili u iznosu od 37.630,68 kuna, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženicu na isplatu navedenog iznosa tužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Odlučujući u granicama postavljenog pitanja, odnosno polazeći od činjenice da je postavljeno pitanje vezano uz pravne učinke konverzije kredita, valja imati na umu da je Dodatak Ugovora o kreditu između stanaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15). Ovaj je Zakon donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i ovaj sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji. U konkretnom slučaju između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu. S tim u vezi, valja istaći, da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. Međutim, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sudovi ocjenjuju da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženica konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužitelju neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da konverzija ne obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. Imajući na umu sve naprijed navedeno, revizijski sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao."

22. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

23. Na temelju svih iznesenih razloga valja kazati kako je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

24. U tom smislu je VSRH na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

25. Tužitelj je potraživao kamate i one bi mu bile pravilno dosuđene, kao pod točkama II. i IV. izreke, da su utvrđeni iznosi preplate "na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja je utvrdio vještačenjem preplate po svakoj od ništetnih odredbi prvobitnog ugovora o kreditu ponaosob, a to nije istovjetno s, nazovi tako, "konverzijskom preplatom" pa je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

26. Treba istaći kako dosuđivanjem preplate na "konverzijsku preplatu", umjesto na zatraženu, nazovi tako, "preplatu temeljem ništetnih odredbi ugovora" – koja je zatražena i koju je sud prvog stupnja prihvatio, ne bi bilo povrijeđeno načelo zabrane presude iznenađenja, danas propisano čl. 5. st. 3. ZPP, jer se radi samo o drugačijim izračunima kamate na preplatu. Kamate na "konverzijsku preplatu" temelje se na pravnoj osnovi koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo te na istom činjeničnom supstratu.

27. Sumarno, ovaj viši sud u predmetnoj vrsti spora, iz razloga koji su gore već izloženi, zauzima sljedeća pravna shvaćanja:

-klauzule o jednostrano promjenjivim kamatama i o valutnoj klauzuli u CHF su ništetne;

-sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (VSRH Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020);

-zaključenjem ugovora o konverziji obveze iz starog ugovora o kreditu prestale su vrijediti među strankama, a zamijenile su ih nove obveze uglavljene u dodatku ugovora o kreditu – to jest ugovora o konverziji (VSRH Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022);

-kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, tužitelj ima pravo na utvrđenje da su ništetne pojedine odredbe prvobitnog ugovora o kreditu, bez obzira što taj ugovor nije više na snazi (čl. 328. ZOO);

-predmetni dodatak ugovoru o kreditu - to jest ugovora o konverziji, zaključen je sukladno propisima ZID ZPK/15;

-obogaćenje bez osnove koje je ostvario tuženik s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu obeštećeno je tužitelju kroz umanjene obveze za otplatu anuiteta nakon konverzije, a sukladno odredbama ZID ZPK/15;

-kako su iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice, pa nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO (VSRH Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022);

-tužitelj stoga nakon konverzije nema više pravo zahtijevati naknadu s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu;

-međutim, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću od isplate svakog pojedinog anuiteta od početka otplate do konverzije, a na pojedinačne mjesečne iznose preplate zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu, na takozvani "konverzijsku preplatu" (VSRH Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022).

28. Pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi su dijelom prihvatljiva. Odluka prvostupanjskog suda suprotna je shvaćanjima iz odluke VSRH poslovni broj Gos-1/2019. Sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i naložio isplatu s osnove ništetnih odredbi prvobitnog ugovora o kreditu, preko one preplate koja je uračunata prilikom izračuna umanjenja ugovornih obveza tužiteljice u dopuni ugovora – ugovoru o konverziji (takozvanu "konverzijsku preplatu"). Pogrešno je shvaćanje suda prvog stupnja kako tužiteljica ugovorom o konverziji nije obeštećena zbog čega je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos obeštećenja po obje osnove, a prema izračunu vještaka, zbog čega je i prihvatio tužbeni zahtjeva. Sud čak nije umanjio izračun obeštećenja za iznos obeštećenja koji je utvrđen u dodatku ugovora o kreditu – ugovoru o konverziji pa je u pravu žalitelj kako bi tužitelj u tom slučaju bio dva puta obeštećen. Također je u pravu tuženik kako se obveze stranaka nakon sklapanja dopune ugovora sad temelje na ugovorenoj konverziji. Ranije obveze iz prvobitnog ugovora više ne postoje.

29. Ali tuženikova žalba nije osnovana u odnosu na točku IV. izreke osporene presude. Tuženik zahtjeva prijeboj radi umanjenih anuiteta koje je tužitelj plaćao u razdoblju od 2. veljače 2008. do 2. listopada 2011. kad je kreditor primjenjivao kamate manje od onih prvotno ugovorenih u Ugovoru o kreditu. Ali u pravu je sud prvog stupnja kako tuženik nije potrošač pa stoga nema ni prava koja zakon predviđa za potrošače.

30. To što je u početnom periodu otplate anuiteta kurs CHF padao zbog čega je došlo do smanjenja anuiteta u prvom mjesecima otplate u odnosu na onaj početni ne daje pravo tuženiku potraživati isplatu razlike. Pravilno sud prvog stupnja obrazlaže kako je zahtijevanje povrata pretplate zbog nepoštenih odredbi po čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 pravo potrošača, a tužena banka to nije.

31. Osim toga, za potraživanje tuženika zbog tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF ne postoji pravna osnova jer je čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice.

32. Tužiteljica je potraživala s osnova pogrešno obračunate glavnice 3.399,82 eura sa zateznim kamatama što je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim i dosudio joj taj zahtjev pod točkom V. izreke. Ovdje se radi o kategoriji koja je rezultat domišljanja tužitelja, to jest o usporedbi CHF glavnice na dan konverzije pomnožene s početnim tečajem CHF i glavnice nakon konverzije u EUR, odnosno o tome da iznosi preplate po nepoštenim odredbama ugovora (po obje osnove: jednostrano promjenjive komate i valutne klauzule u CHF) nisu u cijelosti obuhvaćeni u glavnici nakon konverzije kredita u EUR. S obzirom na sve gore rečeno ovaj zahtjev ne može biti osnovan ako je konverzija napravljena sukladno propisima ZID ZPK/15, a vještak, čiji su nalaz i mišljenje prihvaćeni od strane suda prvog stupnja u cijelosti, je zaključio kako jest (list 347 spisa). Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti ovaj zahtjev tužitelja.

33. Zbog svega gore rečenog sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao u točkama I., III. i VI. izreke, pa je po čl. 368. ZPP valjalo potvrditi te dijelove osporene presude.

34. Ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odluke pod točkama II. i IV. izreke dosudivši glavnične iznose preplate, te u točci V. izreke osporene presude, pa je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo presudu preinačiti i odbiti te zahtjeve.

35. A što se tiče potraživanja kamata na preplaćene iznose, u odnosu na ovaj zahtjev nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer nisu utvrđeni iznosi takozvane "konverzijske preplate", isplaćivani kroz mjesečne anuitete od početka otplate do konverzije, pa je glede tih dijelova osporene odluke sadržanim u točkama II. i IV. izreke, valjalo po čl. 370. ZPP rješenjem ukinuti presudu u tim dijelovima i vratiti predmet sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

36. Na novoj glavnoj raspravi sud će izvesti predložene dokaze, ocijeniti ih i utvrditi bitne činjenice, između ostalog i takozvanu "konverzijsku preplatu", te potom donijeti novu zakonitu odluku.

37. Kako ishod postupka još nije poznat valjalo je ukinuti i odluke o troškovima postupka, a o troškovima nastalim u fazi odlučivanja o pravnom lijeku, sud će prvog stupnja odlučiti u konačnoj odluci, a po čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević