REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-2674/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: PRODUKT d.o.o., OIB: 93205471623, kojeg zastupa punomoćnik Sandra Grilec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37/B, protiv tuženika: HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d. u stečaju, OIB: 96667257878, Zagreb, Radnička cesta 204, koje zastupa stečajni upravitelj Damir Katić iz Zagreba, Drnička 22, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, s objavom dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja PRODUKT d.o.o., Zagreb, Vrbanićeva 50, OIB: 93205471623, u iznosu od 1.281.191,48 eura, kao tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom – tuženikom HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 204, OIB: 96667257878, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj St-163/2019.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se osnovanom tražbinom tužitelja PRODUKT d.o.o., Zagreb, Vrbanićeva 50, OIB: 93205471623, u iznosu od 341.124,31 eura, kao tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom – tuženikom HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 204, OIB: 96667257878, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj St-163/2019.“

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 117.358,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.04.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15. dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj ističe kako je sa tuženikom obavljao radove na izgradnji autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, Sektor Split – Ploče, Podsektor III: Ravče – Ploče, od km 81+714,25 do km 82+020,00 i km 82+645,00 do km 83+600,00. Nadalje navodi kako je tužitelj je po nalogu tuženika izvršio i radove koji nisu bili obuhvaćeni ugovorenim troškovnikom, a ima i argumentiranu štetu zbog zastoja radova uzrokovanih nalogom tuženika. Navedena potraživanja tužitelja specificirana su i dokumentirana troškovnikom i tzv. VTR Zahtjevima sa odgovarajućim prilozima, koja se prilažu uz tužbu. Tuženik je preuzeo navedene izvan troškovničke radove što je opće poznata činjenica s obzirom da je navedena dionica auto ceste otvorena i u funkciji. Preuzeti radovi nisu nikada bili predmetom bilo kakve reklamacije. Tužitelj je pozvao tuženika da mu plati navedene radove, što tuženik odbija učiniti tvrdeći da od svog naručitelja (glavnog naručitelja) HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. nije dobio nikakav odgovor na zahtjev kojeg mu je proslijedio pod brojem 18, od 20.07.2010.

Tužitelj smatra da je izveo predmetne radove po nalogu naručitelja – tuženika, da su navedeni radovi preuzeti i nisu prijeporni niti su reklamirani, stoga tuženik ne može otkloniti obvezu plaćanja radova zbog toga što iste te radove i štetu njemu nije platio njegov naručitelj (glavni naručitelj). Smatra da činjenica je li navedene radove tuženik obračunao i naplatio od svog naručitelja, da je to pitanje odnosa tuženika i glavnog naručitelja. Ističe kako je točno je da je znatan dio predmetnog utuženog potraživanja posljedica izmjene projekta, međutim to se u konačnici tužitelja ne treba ticati, on je radove izveo po nalogu tuženika koji mu je pored plaćanja radova dužan platiti i štetu uslijed zastoja radova i izmjene projekta, odnosno izmjene trase autoceste.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su navodi iz tužbe neosnovani. Navodi da se parnične stranke nalaze u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o građenju br. HE-NG-O-818/08, od 30.05.2008. (Ugovora), te da taj ugovorni odnos između parničnih stranaka još traje. Radovi koji su predmet Ugovora koji je sklopljen između parničnih stranaka, predmetom su Osnovnog ugovora, što ga je tuženik, kao izvoditelj, sklopio sa društvom Hrvatske autoceste d.o.o., kao naručiteljem (glavnim naručiteljem). Navodi kako tuženik nije tužitelju naložio da izvrši bilo koje radove koji nisu bili obuhvaćeni ugovorenim troškovnikom. Točno je, da je tužitelj zatražio od tuženika, da mu se plate dodatni radovi koje je specificirao u svojim izvantroškovničkim zahtjevima te je zatražio od tuženika, da mu plati štetu zbog zastoja. Tuženik je zahtjev tužitelja proslijedio glavnom naručitelju na odlučivanje o potrebi izvođenja tih radova te o davanju suglasnosti. O tome svojem postupku tuženik je upoznao tužitelja.

Tuženik ističe kako nije preuzeo izvantroškovničke radove i napominje da između ugovornih strana (parničnih stranaka) uopće nije obavljena primopredaja radova po Ugovoru. Parnične stranke, kao ugovorne strane, su uredile način plaćanja cijene radova i to člankom 8. ugovora (obračun i plaćanje). Tim člankom su ugovorne strane odredile način obračuna i plaćanja izvedenih radova, ispostavljanje privremenih situacija (računa), ovjere privremenih situacija i rokove ovjere, te rok plaćanja. Tuženik kao naručitelj je dužan ispostavljenu privremenu situaciju ovjeriti, pa potom i platiti, tek kada glavni naručitelj, za dotične radove njemu ovjeri njegovu privremenu situaciju. Smatra da tuženik nije dao suglasnost niti nalog, tužitelju da izvodi radove izvan ugovorom određenih radova. Stoga tužitelj nije bio u obvezi izvesti bilo koje druge (naknadne) radove, a tuženik nije u obvezi takve radove (ako su i izvedeni) platiti. Kako glavni naručitelj nije tuženiku, kao izvoditelju ovjerovio privremenu situaciju te nije ni platio te radove, tuženik nije u obvezi ni ovjeriti ni platiti cijenu tih radova koju od njega potražuje tužitelj. Ističe da je za sporni odnos relevantan Osnovni ugovor, jer su to tako uredile parnične stranke člankom 28. navedenog Ugovora.

3.Tužitelj se podneskom od 14. veljače 2012. očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, ističe kako su netočni i neuvjerljivi navodi tuženika da tuženik ne bi naložio tužitelju izvesti radove koji nisu obuhvaćeni ugovorenim troškovnikom, jer tužitelj na svoju ruku ne bi mijenjao trasu auto ceste te stoga upućuje na dopis tuženika od 8.7.2011. koji je priložen uz tužbu. Nadalje, navodi kako su netočni navodi tuženika d primopredaja predmetnih utuženih radova nije obavljen. Prije svega, opće poznata činjenica je da je dionica AC na koju su ti radovi obavljeni u funkciji, pa već iz toga proizlazi da su ti radovi predani.

Tužitelj ističe kako je izvantroškovničke radove, koje su bile posljedica izmjene trase i izmjene tehnologije izgradnje, obavio i predao, pa je ovlašten zahtijevati plaćanje izvedenih dodatnih radova.

Smatra kako je prigovor tuženika da tužitelj nije bio dužan izvesti predmetne radove je promašen, pored postojanja zajedničkog zaključka tuženika i tuženikovog naručitelja o izmjeni projekta, trase i tehnologije izvođenja radova. Uostalom, radi se o nužnim radovima, jer kako bi drugačije autocesta na toj dionici bila izgrađena i puštena u funkciju da ti radovi nisu obavljeni. Radovi su evidentirani u građevinskom dnevniku i ovjereni od strane nadzora.

Isto tako, smatra da zbog zastoja strojeva uzrokovanih odlukom tuženika i glavnog naručitelja o obustavi radova, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastoja mehanizacije.

4.Rješenjem ovog suda od 18.02.2016. postupak u ovoj pravnoj stvari je prekinut iz razloga što je nad prednikom tuženika otvoren predstečajni postupak (list 240. spisa).

5.Rješenjem od 11.05.2021. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari s pravnim sljednikom tuženika HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d. u stečaju te je predmet dobio novi poslovni broj P-1201/2021.

6.Iz dokumentacije sadržane u spisu proizlazi kako tužitelj potražuje od tuženika iznos od 7.636.990,53 kn u postupku pod posl.brojem P-6638/2011 te da se navedeni iznos odnosi na zahtjev 1) na ime dodatnih radova u iznosu od 5.886.277,05 kn; 2) na ime širokog iskopa u iznosu od 532.933,72 kn; 3) na ime zastoja rada strojeva u iznosu od 1.116.039 kn i 4) iznos od 101.740,16 na ime dvostrukih PEHD slivnika.

7.Podneskom od 24.02.2021. (list 241. do 242. spisa) tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da traži da sud utvrdi osnovanim tražbinu u iznosu od 12.223.338,30 kuna.

Tužitelj navodi kako se iznos od 12.223.338,30 kn odnosi na utuženi iznos u ovom postupku (poslovni broj P-6638/2011) s time da je prijavljena u stečajni postupak St-163/2019 utužena tražbina glavnica u umanjenom iznosu (5.708.289,21 kn) obzirom na to da je preostali iznos glavnice tuženik priznao tužitelju u postupku predstečajne nagodbe, a taj iznos je tuženik kasnije Ugovorom o ustupu potraživanja ustupio trećoj pravnoj osobi CROATIA DOM. Isto tako ističe kako je dio utvrđene i priznate tražbine iz postupka predstečajne nagodbe u iznosu od 11.228.202,89 ustupio društvu CROATIADOM, a ono društvu CENTAR ISTOK d.o.o. dok je osporeno potraživanje tužitelja iz postupka predstečajne nagodbe te dio priznatog potraživanja u visini od 1.602.994,23 kn i nadalje ostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku, stoga zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev.

8.Podneskom od 6.09.2022. (list 337. do 338. spisa) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je iznos iz kuna pretvorio u euro po fiksnom tečaju te traži da sud utvrdi osnovanim tražbinu u iznosu od 1.622.315,79 eura (12.223.338,30 kn).

9.Podneskom od 16.02.2024. (list 619. do 620. spisa) tužitelj uređuje tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi osnovanim tražbinu u iznosu od 1.281.191,48 eura, odnosno smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 341.124,31 eura, kojem povlačenju se tuženik protivio.

10.U ovoj pravnoj stvari sud je donio presudu poslovni broj P-1201/2021 16.09.2024. koja je ukinuta odlukom drugostupanjskog suda poslovni broj Pž- 4329/2024 od 11. prosinca 2024 te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pod novim poslovnim brojem P- 2674/2024.

11.Drugostupanjski sud u odluci pod poslovnim brojem Pž-4329/2024 drži da je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a) koje u odnosu na ovo sporno pitanje terete tuženika. Odnosno drugostupanjski sud smatra da je na tuženiku bio teret dokazivanja koje tužiteljeve tražbine je priznao.

12.Među strankama nije sporno da je nad prednikom tuženika otvoren predstečajni postupak stoga je postupak u ovoj pravnoj stvari i prekinut 18.02.2016. i da je u predstečajnom postupku St-2742/17 sklopljena predstečajna nagodba na dužnikom HIDROELEKTRA NISKOGRADNJA d.d. i koja j postala pravomoćna i da je navedeno društvo pripojeno tuženiku te je postupak nastavljen pod novim poslovnim brojem P-1201/2021 sa pravnim sljednikom društva HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d.

Također nije sporno da je nad društvom HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d. ovdje tuženikom otvoren stečaj poslovni broj St-163/2019 te da je tužitelj u stečaj prijavio tražbinu temeljem tužbe podnesene u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 12.864.535,99 kuna.

13.Uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-163/2019 od 8.10.2020. (list 284. do 296. spisa) razvidno je kako je utvrđena osnovanom tražbina tužitelja u iznosu od 641.197,69 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Uvidom u dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 163/2019 (list 298. do 305. spisa) razvidno je kako je osporena tražbina tužitelja u iznosu od 12.223.338,30 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda te je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja postojanja tražbine odnosno nastaviti postojeću, navedeno rješenje je pravomoćno.

Stoga tužitelj u ovom postupku traži sukladno rješenju St-163/2019 od 8.10.2020. da sud utvrdi osnovanim tražbinu u iznosu od 1.622.315,79 eura (12.223.338,30 kn) kako je već navedeno, tužitelj je podneskom od 16.02.2024. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 341.124,31 eura , ali obzirom na to da se tuženik protivio istom to je sud utvrđivao osnovanost tražbine u iznosu od 1.622.315,79 eura (12.223.338,30 kn).

14.Među strankama je sporno je li u iznosu od 1.622.315,79 eura (12.223.338,30 kn) obuhvaćen i dio tražbine koji je priznat i osporen u postupku predstečajne nagodbe uvećano za kamate koji se vodio nad prednikom tuženika, jer tužitelj smatra da vjerovnici imaju pravo na cjelokupni iznos tražbina, a ne samo na dio tražbine koji u postupku predstečajne nagodbe nije otpisan odnosno da ima pravo istu prijaviti u stečajni postupak u skladu sa odredbom članka 341. stavak 2. u vezi sa člankom 62. st.4. Stečajnog zakona. Također je sporno koji su radovi i troškovi priznati u postupku predstečajne nagodbe. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

15.Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem, po stalnom sudskoj vještakinji Maji Petrović, dipl.ing.građ. iz društva MP Pertissima j.d.o.o. iz Zagreba.

16.Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

17.Najprije, u odnosu na utuženo potraživanje tužitelja u iznosu od 7.636.990,53 kn/1.013.602,83 eura, a koji se odnosi na radove na izgradnji autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, Sektor Split –Ploče , Podsektor II: Ravča –Ploče, od km 81+714,25 do km 82+020,00 i od km 82+645,00 do km 83+600,00 valja istaknuti kako se isti prema tvrdnji tužitelja odnose na radove koji nisu specificirani i dokumentirani troškovnikom. Tuženik je tijekom postupka osporavao navedene radove ističući kako tuženik nije tužitelju naložio da izvrši radove koji nisu bili obuhvaćeni ugovornim troškovnikom te da je zahtjev tužitelja proslijedio glavnom naručitelju na odlučivanje o potrebi izvođenja tih radova. Ističe da su parnične stranke u ovom postupku ugovorile način plaćanja cijene sukladno članku 8. sklopljenog Ugovora. Tuženik smatra da nije u obvezi platiti, jer privremena situacija nije ovjerena od strane glavnog naručitelja.

18.Uvidom u Ugovor sadržan u spisu (list 5. do 13. spisa) broj HE-NG-O- 818/08 razvidno je kako su isti sklopili tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač 30.05.2008. Člankom 2. Ugovora ugovoreno je kako naručitelj ustupa, a izvođač preuzima izvođenje dijela radova na glavnoj trasi, od km 81+714,25 do 82+020,00 i od 82+645,00 do 83+600 na građevini iz članak 1. Ugovora, a sve prema uvjetima iz ovog Ugovora, Ugovornotehničkoj dokumentaciji Glavnog naručitelja i Ugovornom troškovniku, a što sve čini sastavni dio ovog Ugovora. Predmetne radove Izvođač se obvezuje u cijelosti izvesti prema odredbama osnovnog ugovora iz članka 1. Koji čini sastavni dio ovog Ugovora, s tim da naručitelj preuzima obveze glavnog naručitelja, a izvođač obveze naručitelja.

19.Iz članka 8. proizlazi kako će se obračun i plaćanje izvedenih radova obavljati po privremenim situacijama i okončanom situacijom, a na temelju evidencije o stvarno izvedenim količinama radova priznatim u građevinskoj knjizi te uz primjenu ugovorenih jediničnih cijena. Mjerodavnim količinama smatrat će se količine priznate i ovjerene od strane glavnog inženjera naručitelja i nadzornog inženjera Glavnog naručitelja.

20.Iz članka 13. proizlazi kako se izvođač obvezuje izvoditi ugovorene radove u skladu s ovim Ugovorom te sa odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, Zakona o obveznim odnosima te sukladno ostalim pripadajućim propisima, pravilima struke i Općim tehničkim uvjetima usvojenim od strane glavnog naručitelja.

21.Valja istaknuti da u smislu odredbe članka 633. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) za odstupanje od projekta građenja izvođaču je potrebna suglasnost naručitelja. Izvođenje naknadnih radova podrazumijeva odstupanje od projekta. Naknadni radovi su takvi radovi koji prvobitno nisu bili ugovoreni, ali naručitelj iz određenog razloga u tijeku izvođenja radova zahtijeva izvođenje i dodatnih radova koji nisu obuhvaćeni ugovorom. Međutim, iz spisa ne proizlazi da tuženik nije dao suglasnost tužitelju ili da navedeni radovi nisu preuzeti ili da su reklamirani.

22.U odnosu na tvrdnju tuženika kako privremena mjera nije ovjerena od strane nadzornog inženjera ovaj sud smatra da eventualno neispunjenje tih uvjeta nema utjecaja na tuženikovu dužnost ispunjenja obveze prema tužitelju. Naime, s obzirom na to da su stranke člankom 13. Ugovora broj HE-NG-O-818/08 ugovorile da su sastavni dio tog ugovora između ostalog i ostali pripadajući propisi kao i pravila struke, ovaj sud tumačeći ugovornu odredbu sukladno članku 99. stavak 2. ZOO-a smatra da su stranke ugovorile i primjenu Posebnih uzanci o građenju (Službeni list 18/77). Prema odredbi članka 65. Posebnih uzanci o građenju ovjeravanje situacije od strane naručitelja nije uvjet za plaćanje po osnovi situacije. Iz navedene uzance slijedi da se tuženik kao tužiteljev naručitelj radova ne može osloboditi obveze isplate cijene za izvedene radove pravdajući to tome što nadzorni inženjer nije ovjerio privremenu situaciju, ako je nesporno da su radovi izvedeni čija je vrijednost ona koja je navedena u toj situaciji i koju potražuje tužitelj. Jednako tako niti nepriznavanje radova od strane glavnog investitora nema utjecaja na ispunjenje tuženikove obveze budući da treća osoba nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem u ugovornom odnosu je bio jedino tuženik te on sukladno načelu pacta sunt servanda iz članka 17. ZOO-a mora ispuniti svoje ugovorne obveze on se ne može osloboditi obveze plaćanja cijene prema tužitelju pravdajući to time što njemu treća osoba nije platila ili nije priznala izvedene radove. Slijedom navedenog, ovaj sud je prigovore tuženika otklonio kao neosnovane.

23.U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva izveden je dokaz po vještakinji Maji Petrović dipl.ing.građ. iz društva MP Peritissima j.d.o.o..

Vještakinja Maja Petrović, dipl.ing.građ. iz društva MP Pertissima j.d.o.o. u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2023. navodi kako pregledom dokumentacije u spisu te dodatno dostavljene izuzetno opsežne dokumentacije (tiskana dokumentacija na revers i dokumentacija na USB sticku) nije bila u mogućnosti utvrditi vrijednosti pojedinih dodatnih radova obzirom da joj niti nakon specificiranja potrebne dokumentacije ista nije dostavljena. Dodatni radovi za koje je bilo moguće utvrditi vrijednost utvrđeni su u iznosu od 2.029.133,62 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije odgovara vrijednosti od 269.312,31 EUR).

Vještakinja Maja Petrović, dipl.ing.građ. iz društva MP Pertissima j.d.o.o. iz Zagreba u nalazu od 02. studenoga 2023. navodi kako je u skladu sa dodatnim zadatkom suda određenim na raspravi održanoj dana 27. rujna 2023. potrebno iskazati mišljenje o opravdanosti povećanja jedinične ugovorne cijene stavke za radove širokog iskopa - specijalna miniranja (str.br. 1.4.) u odnosu na podatak kako je naručitelj Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4 tuženiku prihvatio i platio predmetno povećanje. naručitelju Hrvatskim Autocestama prihvatio i platio predmetno povećanje. Pojašnjava kako se stavka dodatnih radova br. 1.4. odnosi na povećanje ugovorne jedinične cijene zbog povećanog učešća „pressplitinga“ radi povećanja broja bermi, promjena nagiba pokosa i slično.

Prihvaćeno povećanje jedinične ugovorene cijene potrebno je utvrditi uvidom u konačni troškovnik za predmetne radove koje je Produkt d.o.o. izvodio temeljem Ugovora HE-NGO-818/08 od 30.05.2008. za izgradnju autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, sektor: Split – Ploče, podsektor III: Ravča – Ploče, dionica Ravča – Ploče 1, a koji je prema zahtjevu dostavljen sudu dana 16. listopada 2023. godine. Pregledom i analizom dostavljenog konačnog troškovnika utvrdila je sljedeće:

Stavka br. 1.C.20. Specijalno miniranje zbog blizine kuća koja se nalazi na stranici br. 5 konačnog troškovnika obračunava se primjenom jedinične cijene od 19,95 kn/m3; Stavka br. 2.B.3.4. Iskop u otežanim uvjetima od km 3+700 do 4+000 koja se nalazi na stranici br. 90 konačnog troškovnika obračunava se primjenom jedinične cijene od 19,95 kn/m3. Navodi kako je pregledom dostavljenih stavki evidentno kako je naručitelj utvrdio opravdanost povećanja jediničnih cijena nastalih uslijed iskopa u otežanim uvjetima te specijalnih miniranja u blizini kuća za 19,95 kn/m3, a koje stavke odgovaraju opisu sporne stavke širokog iskopa - specijalna miniranja navedene pod rednim brojem 1.4.. Slijedom navedenog, mišljenja je kako je utvrđena opravdanost te je kao mjerodavan podatak u obračunu potrebno primijeniti upravo odobrenu jediničnu cijenu od 19,95 kn/m3.

Nadalje ističe kako prema obračunu korigiranom u skladu sa činjenicama utvrđenim uvidom u konačni troškovnik dodatni radovi za koje je moguće utvrditi vrijednost utvrđeni su u iznosu od 3.484.569,91 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije odgovara vrijednosti od 462.481,90 EUR).

24.Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Petrović prihvatio u cijelosti, jer je isti stručan, logičan i u skladu sa dokumentacijom sadržanom u spisu, dakle vještakinja koja je svoj nalaz radila na temelju cjelokupne utužene tražbine u iznosu od utvrdila je da tužitelj osnovano potražuje iznos od 3.484.569,91 kuna odnosno 462.481,90 eura.

25.Tužitelj je podneskom od 16.02.2024. uredio tužbeni zahtjev te dostavio obračun kamata na navedeni iznos, a na koji obračun tuženik nije imao primjedbe odnosno iste je prihvatio (podnesak 19.04.2024.) te koji iznosi 541.403,83 eura (izračun je izvršen za razdoblje od 1.07.2010. do dana otvaranja stečajnog postupka 17.09.2019.). U odnosu na iznos od 149.653,55 eura isti se odnosi na obračun kamata na potraživanje tužitelja u iznosu od 961.796,54 kn kn koje je priznato i otpisano u postupku predstečajne nagodbe te i osporeno u stečajnom postupku, koji je tužitelj podneskom od 04.09.2023. dostavio ovom sudu ( na navedeni obračun tuženik također nije prigovorio)

26.Nadalje, iz prijave tražbine vjerovnika ovdje tužitelja (list 340. do 343. spisa) u predstečajni postupak koji se vodio nad društvo HIDROELEKTRA NISKOGRADNJA d.d. razvidno je da je tužitelj prijavio temeljem tužbe podnesene Trgovačkom sudu u Zagrebu P-6638/2011 iznos od 7.636.990,53 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koji iznose 5.449.254,28 kn te potražuje cjelokupni iznos od 13.086.244,81 kuna. Međutim također iz prijave proizlazi da je tužitelj prijavio i potraživanje temeljem presude ovog suda poslovni broj Povrv-5617/2011 od 14.10.2013. kojom je predstečajnom dužniku naložena isplata iznosa od 3.050.252,00 kn sa zakonskom kamatom. Tužitelj je kao predstečajni vjerovnik prijavio i potraživanje u iznosu od 976.504,72 kn temeljem tužbe podnesene Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1106/2014 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao što je dopunio svoju prijavu te prijavio i potraživanje u iznosu od 1.312.416,47 kn temeljem 37. Privremene situacije broj 01/2014 od 31.08.2014. godine.

27.Uvidom u sklopljenu Predstečajnu nagodbu (list 347. do 377. spisa) razvidno je kako je navedenom nagodbom prednik tuženika, tužitelju priznao dodatan iznos potraživanja u visini od 1.602.994,23 kn obzirom na dodatnu gradilišnu i knjigovodstvenu dokumentaciju te je ukupan iznos tražbine prema navedenom vjerovniku 12.831.197,12 kn , a osporeno je 7.782.542,65. kn , razvidno je i da je tužitelj obavijestio Vijeće da je ustupio tražbinu u iznosu od 11.228.202,89 kn i to društvu CROATIADOM d.o.o..

28.Iz točke X. Rješenja proizlazi kako je utvrđena tražbina tužitelja u iznosu od 1.602.994,23 kn, a iznos osporene tražbine je 7.782.547,65 kuna.

29.Uvidom u prijavu tražbine u stečajni postupak St-163/2019 (list 244. do 246. spisa) razvidno je kako je tužitelj prijavio potraživanje temeljem tužbe podnesene Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-6638/2011 radi isplate iznosa od 7.636.990,53 kn uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka i to potraživanje: dio utužene glavnice u iznosu od 5.708.289,21 te zakonske zatezne kamate na taj iznos obračunate od dana dospijeća 01.07.2010. do 17.09.2019. u iznosu od 6.683.635,66 kuna. Iz prijave je razvidno da je tužitelj prijavio i iznos od temeljem 37. privremene situacije u iznosu od 1.312,416,47 kn koji iznos sadrži glavnicu 315.007,50 te zakonske zatezne kamate obračunate na taj iznos 157.603,62 kuna.

30.Uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-163/2019 od 08.10.2020. (list 284. do 296. spisa) razvidno je kako je utvrđena osnovanom tražbina tužitelja u iznosu od 641.197,69 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

31.Uvidom u dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-163/2019 (list 298. do 305. spisa) razvidno je kako je osporena tražbina tužitelja u iznosu od 12.223.338,30 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda te je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja postojanja tražbine odnosno nastaviti postojeću, navedeno rješenje je pravomoćno. Kao razlog osporavanja navedeno je da je tražbina prenesena na CROATIA DOM d.o.o i dio je priznat pod br. 113 te da privremena situacija 37. nije ovjerena od strane nadzornog inženjera, nije dostavljena presuda i parnični postupak je u prekidu i da iznosi osporenih tražbina premašuju iznose utvrđene predstečajnom nagodbom.

32.Prema odredbi čl. 219 ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP-a). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

33.Dakle, sukladno uputi iz drugostupanjske odluke poslovni broj Pž- 4329/2024 na tuženiku je bio teret dokazivanja koje tužiteljeve tražbine je priznao u predstečajnom postupku. Tuženik je na poziv prvostupanjskog suda da se izjasni koju je tužiteljevu tražbinu ili tražbine priznao priznanjem iznosa od 1.602.994,23 kn u postupku predstečajne nagodbe, odnosno takvo se tuženikovo propuštanje u ovoj pravnoj stvari i po ocjeni ovog suda ne može cijeniti na tužiteljevu štetu. Stoga je primjenom navedenih pravila o teretu dokazivanja sud zaključio da je tužitelj dokazao osnovanost svoje tražbine obzirom na gore navedena utvrđenja.

34.Slijedom svega navedenog sud je tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim u odnosu na iznos od 1.281.191,48 eura te je odlučio kao u točki I. izreke presude, a u odnosu na iznos od 341.124,31 eura za koji iznos je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev obzirom na to da se tuženik protivio istom, valjalo je meritorno odlučivati te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za navedeni iznos i odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

35.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT ) te se sastoji i to za :trošak sastava tužbe od 31.10.2011. u iznosu od 12.624,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a),sastava podneska od 14.02.2012. u iznosu od 12.624,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a),zastupanja na ročištu 9.01.2014. u iznosu od 12.624,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a),sastava podneska od 24.02.2021. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a),zastupanja na ročištu 4.11.2021. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a),sastava podneska od 6.09.2022. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a),zastupanja na ročištu 12.09.2022. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a),zastupanja na ročištu 27.09.2023. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a),zastupanja na ročištu 28.02.2024. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a),zastupanja na ročištu 23.05.2024. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a), što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 186.307,50 eura.

36.Tužitelju je priznat i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 7.963,37 eura, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura ,što sveukupno iznosi 195.598,09 eura.

37.Obzirom na činjenicu da je tužitelj uspio sa 80%, a tuženik 20% u ovom postupku to je od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u postupku oduzet postotak tuženika te je odmjerena naknada parničnog troška tužitelja u iznosu od 117.358,85 eura, sve sukladno članku 154. st.2. ZPP-a te je odlučeno kao u točki

III. izreke ove presude.

38.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7.06.2023. u iznosu od 15.882,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a) što sa PDV-om od 25% iznosi 19.852,50 eura, iz razloga što je sukladno odvjetničkoj tarifi strankama priznat trošak po punomoćniku za obrazložene podneske, ali ne više od 4. takva podneska.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica