Poslovni broj: P-987/2024-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RŠ iz [adresa], OIB; 51207234209, zastupana po Vesni Kuharić, odvjetnici i iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Šavorić i partneri Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne, dana 17. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se djelomično ništetnima odredbe čl. 1 i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 041-50-3234002 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 20. siječnja 2006. godine, potvrđenog od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba dana 20. siječnja 2006. godine br. ovjere OU-60/2006 i to u dijelu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle čl. 1. Ugovora u dijelu u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF 19.461,72 te čl. 7. Ugovora u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici, RŠ iz [adresa], OIB; 51207234209, zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.793,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to na iznos od;

- 5,43 EUR od dana 26.01.2009. do isplate,

- 1,03 EUR od dana 19.03.2009. do isplate,

- 1,17 EUR od dana 19.03.2009. do isplate,

- 4,44 EUR od dana 02.02.2010. do isplate,

- 8,15 EUR od dana 22.03.2010. do isplate,

- 8,58 EUR od dana 10.04.2010. do isplate,

- 8,76 EUR od dana 22.04.2010. do isplate,

- 9,04 EUR od dana 22.04.2010. do isplate,

- 10,98 EUR od dana 27.05.2010. do isplate,

- 19,52 EUR od dana 17.07.2010. do isplate,

- 19,83 EUR od dana 17.07.2010. do isplate,

- 23,56 EUR od dana 02.10.2010. do isplate,

- 20,17 EUR od dana 05.11.2010. do isplate,

- 33,13 EUR od dana 07.12.2010. do isplate,

- 38,04 EUR od dana 14.01.2011. do isplate,

- 32,99 EUR od dana 16.02.2011. do isplate,

- 35,44 EUR od dana 15.03.2011. do isplate,

- 34,83 EUR od dana 21.04.2011. do isplate,

- 43,30 EUR od dana 19.05.2011. do isplate,

- 53,39 EUR od dana 14.06.2011. do isplate,

- 63,58 EUR od dana 15.07.2011. do isplate,

- 76,69 EUR od dana 16.08.2011. do isplate,

- 77,13 EUR od dana 16.08.2011. do isplate,

- 53,16 EUR od dana 28.10.2011. do isplate,

- 51,55 EUR od dana 15.11.2011. do isplate,

- 54,12 EUR od dana 16.12.2011. do isplate,

- 59,88 EUR od dana 14.01.2012. do isplate,

- 60,23 EUR od dana 14.01.2012. do isplate,

- 62,47 EUR od dana 16.02.2012. do isplate,

- 62,01 EUR od dana 13.03.2012. do isplate,

- 60,59 EUR od dana 17.04.2012. do isplate,

- 61,95 EUR od dana 21.04.2012. do isplate,

- 62,53 EUR od dana 15.05.2012. do isplate,

- 64,50 EUR od dana 05.06.2012. do isplate,

- 62,76 EUR od dana 06.07.2012. do isplate,

- 62,21 EUR od dana 17.08.2012. do isplate,

- 59,95 EUR od dana 03.10.2012. do isplate,

- 64,56 EUR od dana 25.10.2012. do isplate,

- 65,80 EUR od dana 23.11.2012. do isplate,

- 64,96 EUR od dana 04.04.2013. do isplate,

- 65,21 EUR od dana 11.04.2013. do isplate,

- 66,02 EUR od dana 11.04.2013. do isplate,

koje kamate su do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se djelomično ništetnima odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 041- 50-3234002 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 20. siječnja 2006. godine, potvrđenog od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba dana 20. siječnja 2006. godine br. ovjere OU-60/2006 i to u dijelu koji glasi; " u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora".

IV Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici, RŠ iz [adresa], OIB; 51207234209,,zbog ništetnosti odredbe o kamatnim stopama iznos od 540,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to na iznos od;

- 7,04 EUR od dana 15.12.2007. do isplate,

- 7,14 EUR od dana 30.01.2008. do isplate,

- 7,11 EUR od dana 08.02.2008. do isplate,

- 7,19 EUR od dana 20.03.2008. do isplate,

- 7,03 EUR od dana 07.04.,2008. do isplate,

- 6,80 EUR od dana 02.05.2008. do isplate,

- 8,80 EUR od dana 12.06.2008. do isplate,

- 8,61 EUR od dana 15.07.2008. do isplate,

- 8,47 EUR od dana 14.08.2008. do isplate,

- 8,47 EUR od dana 17.09.2008. do isplate,

- 8,56 EUR od dana 15.10.2008. do isplate,

- 8,53 EUR od dana 17.11.2008. do isplate,

- 8,48 EUR od dana 19.12.2008. do isplate,

- 8,84 EUR od dana 26.01.2009. do isplate,

- 8,49 EUR od dana 19.03.2009. do isplate,

- 8,35 EUR od dana 19.03.2009. do isplate,

- 14,64 EUR od dana 15.04.2009. do isplate,

- 14,24 EUR od dana 20.06.2009. do isplate,

- 14,00 EUR od dana 20.06.2009. do isplate,

- 13,79 EUR od dana 18.07.2009. do isplate,

- 13,60 EUR od dana 15.09.2009. do isplate,

- 13,35 EUR od dana 15.09.2009. do isplate,

- 12,92 EUR od dana 24.10.2009. do isplate,

- 12,85 EUR od dana 26.11.2009. do isplate,

- 12,91 EUR od dana 02.02.2010. do isplate,

- 12,88 EUR od dana 22.03.2010. do isplate,

- 12,62 EUR od dana 10.04.2010. do isplate,

- 12,33 EUR od dana 22.04.2010. do isplate,

- 12,05 EUR od dana 22.04.2010. do isplate,

- 11,87 EUR od dana 27.05.2010. do isplate,

- 12,09 EUR od dana 17.07.2010. do isplate,

- 11,79 EUR od dana 17.07.2010. do isplate,

- 11,68 EUR od dana 02.10.2010. do isplate,

- 11,15 EUR od dana 05.11.2010. do isplate,

- 11,53 EUR od dana 07.12.2010. do isplate,

- 11,43 EUR od dana 14.01.2011. do isplate,

- 10,80 EUR od dana 16.02.2011. do isplate,

- 10,56 EUR od dana 15.03.2011 do isplate,

- 10,16 EUR od dana 21.04.2011. do isplate,

- 10,18 EUR od dana 19.05.2011. do isplate,

- 10,24 EUR od dana 14.06.2011. do isplate,

- 10,26 EUR od dana 15.07.2011. do isplate,

- 10,36 EUR od dana 16.08.2011. do isplate,

- 9,93 EUR od dana 16.08.2011. do isplate,

- 8,57 EUR od dana 28.10.2011. do isplate,

- 8,08 EUR od dana 15.11.2011. do isplate,

- 7,74 EUR od dana 16.12.2011. do isplate,

- 5,94 EUR od dana 14.01.2012. do isplate,

- 5,59 EUR od dana 14.01.2012. do isplate,

- 5,29 EUR od dana 16.02.2012. do isplate,

- 4,92 EUR od dana 13.03.2012. do isplate,

- 4,53 EUR od dana 17.04.2012. do isplate,

- 4,19 EUR od dana 21.04.2012. do isplate,

- 3,83 EUR od dana 15.05.2012. do isplate,

- 3,50 EUR od dana 05.06.2012. do isplate,

- 3,09 EUR od dana 06.07.2012. do isplate,

- 2,70 EUR od dana 17.08.2012. do isplate,

- 2,31 EUR od dana 03.10.2012. do isplate,

- 1,97 EUR od dana 25.10.2012. do isplate,

- 1,58 EUR od dana 23.11.2012. do isplate,

- 1,19 EUR od dana 04.04.2013. do isplate,

- 0,80 EUR od dana 11.04.2013. do isplate,

koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.793,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.04.2025., a sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 20. siječnja 2006. godine Ugovor o kreditu broj 041-50-3234002 na kreditni iznos i od 19.461,72 CHF u protuvrijednosti u kuna, a koji kredit je tužitelj trebao otplatiti u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF 279,67 obračunatih po srednjem tečaju CHF na dan dospijeća. Čl. 2 Ugovora, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, ugovorena je kamatna stopa od 5,5% promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke kreditora. Tuženik je predmetni Ugovor o kreditu u valuti švicarski franak i s promjenjivom kamatnom stopom uredno otplatio 11.04.2013. godine. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena od strane Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž6632/17 od 14. lipnja 2018. godine. Ističe kako su čl 1 i 7 ugovora o kreditu djelomično ništetni te je tuženik, kao nepošteni stjecatelj u obvezi vratiti tužitelju ve iznose koje mu je preplatio. Odredbe su ništetne iz razloga što tuženik i tužitelji nisu o toj odredbi pojedinačno pregovarali niti je tuženik upozorio na moguće rizike nekontroliranog rasta švicarskog franka. Gore navedenom presudom utvrđeno je kako su ništetne odredbe potrošačkih ugovora o kreditu u kojima je u predmetnom razdoblju tuženik ugovarao promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno svojim jednostranim odlukama, slijedom čega je ništetna i odredba čl. 2 Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika. Radi se o nepoštenoj odredbi iz razloga što je promjena ugovorenih kamata ovisila isključivo o odluci jedne ugovorne strane, a na koju tužitelj nije mogao utjecati. Tužbom traži da sud utvrdi da su ništetne odrede čl .1 i 7 Ugovora o kreditu i to u dijelu kojem su iskazane u valuti CF, kao i odredba čl. 2 Ugovora u kreditu u dijelu koji glasi "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora", kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 17.538,40 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi kako tužitelj nije naveo nijednu relevantnu tvrdnju niti predložio ijedan dokaz kojim bi dokazao svoje tvrdnje o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu. Ističe kako naslovni sud nije vezan za utvrđenja iz presuda koje su donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz razloga što u vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji uopće nije poznavao takvu vrstu tužbe niti je davao pravo pojedinačnim potrošačima da pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora, pokreću parnice. Također ističe kako tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove a ne naknadu štete. Navodi kako je odredba Ugovora koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva, jasna i lako razumljiva. Tuženik je i prije i u vrijeme sklapanja Ugovora poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače a tako i tužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, te educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Stoga nije razumno očekivati da tuženik snosi valutni rizik. Nadalje navodi kako smatra da se s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Ugovorom tužitelj izričito prihvaća odredbe poslovnih uvjeta tuženika i odredbe Odluke o kamatnim stopama. Te odredbe su jasne, lako uočljive i lako razumljive. U ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 7-11 spisa), u otplatnu tablicu i otplatni plan (list 12-19 spisa), u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 02.05.2019. (list 20-25 i 200-204 spisa), u dopis tuženika tužitelju (list 26-27 spisa), u dostavljenu sudsku praksu i stručne članke, u izračun sačinjen od strane Podatkovni sadržaji d.o.o. (list 48-64 spisa), u pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 155-158 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 205-217 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem vještaka i tužitelja.

4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 20. siječnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 041-50-3234002 na kreditni iznos od 19.461,72 CHF u protuvrijednosti u kuna (valutna klauzula u CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita) s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,5% godišnje.

5. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je u podnesku od 04.05.2021. konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

8. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga je sud odbio dokazne prijedloge stranka za saslušanje tužitelja i svjedoka. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača.

10. Stoga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojeg proizlazi da je tužiteljica došla kod od tuženika sklopiti ugovor o kreditu radi kupnje vozila i to iz razloga što je kod njih već imala otvoren račun. Rečeno joj je da u tom trenutku može sklopiti jedino ugovor u valuti CHF i to bez obzira na nezinu kreditnu sposobnost. Željela je sklopiti ugovor o kunama no to tada nije bilo moguće te joj je tada rečeno da je CHF najstabilnija valuta. U banci je nisu upozorili na nikakve rizike kod sklapanja takve vrste ugovora. Sve se odvilo jako brzo, pročitala je ugovor te otišla kod javnog bilježnika i isti potpisala. Ugovor je sklopila radi kupnje vozila za osobnu uporabu te je sve rate kredita same podmirila.

11 Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer smatra da je isti dat životno i logično te u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze z spisu, te zaključuje da je u ovom slučaju tuženik postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

13. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od prosinca 2007 do travnja 2013. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), dok u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 4. listopada 2017. (zbog toga što je 3. listopada 2017. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 13. lipnja 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan.

14. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Darfin d.o.o, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla s početnih 5,5 % godišnje sve do stope od 7,75% godišnje, dok se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita , te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 28.02.2006., a da je posljednji utuženi anuitet dospio 31.01.2013. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

15. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 4.069,02 kuna (odnosno 540,05 eura), a s osnova valutne klauzule ta razlika iznosi 13.514,38 kuna (odnosno 1.793,67 eura). Tuženik predlaže da se iznosi koje je tužitelj plaćao u manjem iznosu od onog iz početnog otplatnog plana oduzmu od ukupnog iznosa. Tužitelj konačno potražuje cijeli iznos razlike zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose.

16. Sud nije oduzimao od ukupnog iznosa iznose koje je tužitelj plaćao u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u određenom razdoblju, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa, prvenstveno iz razloga što tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja.

17. Tu također treba reći da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelj kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

18. Uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

19. Također, sud nije temeljem prigovora na nalaz i mišljenje vještaka istog pozvao na raspravu kako bi odgovorio na prigovor, obzirom je tuženik jasno na raspravi održanoj dana 17. veljače 2022. godine naveo da predlaže dopunski nalaz i mišljenje na način da vještak kao početnu kamatnu stopu primijeni onu koja je vrijedila za kunske kredite, dok sud smatra kako takav izračun ne bi odgovarao pravnom mišljenju suda koje je gore izneseno.

20. Po uputi Županijskog suda, sud je pozvao vještaka na ročište, a koji je iskazao da ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na podnesak tuženika navodi da je nalaz sačinio sukladno zadatku suda te da su navodi u podnesku tuženika pravne naravi i da je pravno pitanje da li se može primjenjivati cijelo vrijeme trajanja kredita početno ugovorena kamatna stopa i da se primjenjuje tečaj na dan isplate kredita. Tuženikovi navodi da je vještak koristio pogrešnu metodu u svom podnesku od 9.9.2021. pod točkom 3, odnose se upravo na činjenicu da se ne radi o kreditu s fiksnom kamatnom stopom.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenja vještaka, datom u pisanom i usmenom obliku, smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, te sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u isto.

22. Dakle, prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,50 % godišnje. U odnosu na ostale prigovore nalaza i mišljenja koje ističe tuženik, sud je mišljenja, a tako ističe i vještak, kako su isti pravne prirode, te je na iste odgovoreno u obrazloženju ove presude.

23. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

24. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 09.06.2020 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 15.03.2021. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 16.03.2021 prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 09.07.2021. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 15.07.2021 prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak sastava podneska od 13.09.2021 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 17.02.2022. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 16.02.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 07.11.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 03.04.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 950 bodova, odnosno 1.900,00, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 2.375,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,80 eura, te presudu 42,47 eura kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu 331,80 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 2.793,07 eura.

25. Temeljem čl. 154 ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

U Zagrebu, dana 17. travnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku