Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-7/2022-17

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, Augusta Šenoe 27, protiv tuženika 3H EXPRESS d.o.o., Varaždin, Ulica Braće Radić 87, OIB: 21293941062, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnicima iz Varaždina, radi isplate, izvan ročišta, 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu za postupanje u ovom predmetu istaknut u podnesku tužitelja od 8. travnja 2022., kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, protiv tuženika 3H EXPRESS d.o.o., Varaždin, Ulica Braće Radić 87, OIB: 21293941062, radi isplate, povučena.

III. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina, poslovni broj: Ovrv-3715/2021 od 21. listopada 2021, ukida se u cijelosti.

IV. Nalaže se tuženiku 3H EXPRESS d.o.o., OIB: 21293941062, Varaždin, Ulica Braće Radić 87, da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, na račun IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj: 00, model 17014710-2021 plati trošak parničnog postupka u iznosu od 92,24 eur (devedeset dva eura i dvadeset četiri centa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. travnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina, poslovni broj: Ovrv-3715/2021 od 21. listopada 2021. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika 3H EXPRESS d.o.o., Varaždin, Ulica Braće Radić 87, OIB: 64805364473, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a temeljem vjerodostojne isprave. Nakon što se Trgovački sud u Varaždinu oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovome sudu, rješenjem Povrv-7/2022-2 od 28. ožujka 2022. rješenje o ovrsi je u dijelu u kojem se određuje ovrha stavljeno izvan snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je 10. studenog 2021. podnio prigovor u kojem navodi da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti iz razloga što se isto temelji na računima za pružene usluge nastale na osnovu pretplatničkih ugovora koji su krivotvoreni te su nastali nedozvoljenom uporabom osobnih podataka, o čemu navodi da je obavijestio i ovrhovoditelja i nadležnu organizacijsku jedinicu policije.

3. U podnesku od 8. travnja 2022. tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti navevši da su stranke, tuženikovim prihvatom tužiteljevog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa čiji sastavni dio su tužiteljevi Opći uvjeti poslovanja, kojima je određeno da će se sporovi proizašli iz ugovora rješavati pred nadležnim sudom u Zagrebu, ugovorile mjesnu nadležnost. Osim toga, tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u iznosu od 1.644,73 kn bez navođenja razloga povlačenja, dok je ostao kod preostalog dijela tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik se usprotivio prigovoru mjesne nenadležnosti te je u podnesku od 10. svibnja 2022. naveo da je taj prijedlog nesvrsishodan jer se radi o predmetu male vrijednosti, te da bi odlazak tuženika ili njegova punomoćnika u Zagreb prouzročilo daleko veće troškove od same vrijednosti predmeta spora. Tuženik je naveo da pristaje na djelomično povlačenje tužbe, no traži da mu se za povučeni dio tužbenog zahtjeva dosude troškovi postupka. Ujedno je naveo da je tuženik podmirio preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 268,30 kn, a 10. svibnja 2022. da je podmirio i zatezne kamate u iznosu od 22,38 kn.

5. Predmet spora je bilo potraživanje tužitelja po neplaćenim računima izdanim tuženiku na temelju zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa tužiteljem kao pružateljem elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža.

6. Vezano za prigovor mjesne nenadležnosti tužitelja, valja reći da sukladno članku 41. stavak 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama, ("Narodne novine", br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i 71/14. i 72/17.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, svaki ugovor o pretplatničkom odnosu mora sadržavati odredbe o zaštiti potrošača. Taj zakon u članku 2. definira pretplatnika kao fizičku ili pravnu osobu koja je sklopila ugovor s operatorom javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga neovisno o tome sklapa li se on u okviru obavljanja registrirane djelatnosti ili ne. Iz navedenog proizlazi da i trgovačko društvo koje je kao pretplatnik zaključilo ugovor o pretplatničkom odnosu s telekomunikacijskim operatorom uživa zaštitu koju potrošaču priznaje Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/19, 78/12, 56/13 i 41/14-dalje ZZP). Iako su se stranke prihvatom Općih uvjeta poslovanja tužitelja sporazumjele da je u slučaju spora nadležan sud u Zagrebu, sukladno odredbi iz čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/19, 78/12, 56/13 i 41/14-dalje ZZP), koji zakon implementira, za Republiku Hrvatsku kao članicu Europske unije, obvezujuću smjernicu 93/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim ugovornim odredbama potrošačkih ugovora, i koji sadrži identične odredbe kao i članak 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca. Prema članku 50. točki 19. ZZP-a (članak 82. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03) ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. mogle smatrati nepoštenima je i odredba kojom se otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom. Prema članku 51. ZZP-a (članak 83. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03), prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Iz odredbe članka 55. stavka 1 ZZP-a (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03) proizlazi da je nepoštena odredba ugovora ništetna odredba.

7. Kako iz stanja spisa proizlazi, predmetni ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sa lista 64 – 65 spisa nedvojbeno je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu tužitelja, te se sukladno opisanim odredbama Zakona o zaštiti potrošača smatra da se radi o unaprijed sastavljenim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pojedinačno pregovarale te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj istih. Primjenom sporne odredbe u slučaju da se parnični postupak provodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, čija mjesna nadležnost proizlazi iz sklopljenog ugovora, koji je od adrese prebivališta tuženika udaljen cca 100 km, tuženiku, odnosno njegovim punomoćnicima, zasigurno bi nastali dodatni troškovi i izazvali potrebu ulaganja dodatnog vremena, dok se isto ne bi odnosilo i na tuženika jer je njegovo sjedište u [adresa]. Isto bi vrijedilo i u slučaju da je tuženik angažirao odvjetnika u Zagrebu jer bi tuženik očekivano imao dodatni trošak dolaska u Zagreb radi sklapanja ugovora o zastupanju, konzultacija s istim ili bi pak punomoćnik imao dodatni trošak dolaska u Varaždin. Stoga bi ugovorena mjesna nadležnost mogla tuženika odvratiti od ostvarivanja njegovih prava pred sudom, odnosno u svakom slučaju, otežala bi tuženiku da ostvari svoja prava iz ugovora pred sudom.

8. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Đ Editores SA protiv ĐNL i dr., zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno citiranoj odluci Suda Europske unije zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud, prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva, ocijeni odredbu ugovora, kojeg razmatra, nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

9. Prema tome, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji, stav je ovoga suda da navedena odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sastavljena unaprijed od strane tužitelja u cilju da se nadležnost za sve sporove iz ugovora odredi kod suda njegova sjedišta čime bi tužitelj imao bitno manje troškove u odnosu na tuženika, koji bi, uzevši u obzir udaljenost mjesta prebivališta tuženika od suda čija je nadležnost ugovorena, bio izložen većim troškovima i značajnom gubitku vremena, pa je time takva odredba ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Primjenom članka 55. ZZP-a (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03) takva nepoštena odredba ujedno je i ništetna.

10. Slijedom navedenog, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbi članka 70. ZPP-a pa je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda valjalo odbiti.

11. Prema članku 193. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tužitelj je tužbeni zahtjev djelomično povukao za iznos od 1.644,73 kn ne navodeći razlog povlačenja tužbe. Potom je naknadno podneskom od 1. lipnja 2022. tužitelj povukao tužbeni zahtjev i za preostali iznos od 290,68 kn na ime glavnice s obzirom na to da je tuženik iznos podmirio, dok je ostao kod zahtjeva za isplatom zatezne kamate i troškova postupka. S obzirom na to da tužitelj nije specificirao na koji iznos i za koji period potražuje naplatu zatezne kamate od tuženika, sud ga je pozvao da takav zahtjev dopuni rješenjima od 9. ožujka 2023. i 27. srpnja 2023. Podneskom od 8. kolovoza 2023. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev i za iznos kamate na glavnicu te je naveo da potražuje samo troškove postupka.

12. Plaćanjem utuženog preostalog iznosa od 290,68 kn sa zateznim kamatama smatra se da je tuženik ujedno i priznao tužbeni zahtjev u tom dijelu, stoga je tuženik tužitelju dao povoda za tužbu pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka.

13. Što se tiče troškova postupka, treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je jednom odlukom bilo potrebno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka sukladno čl. 164. st. 4. ZPP. Slijedom navedenog o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno u točki IV/ izreke i to na temelju odredbe čl., 154. st. 1. i 2., 155. st. 1., 158. st. 1. i st. 2. ZPP.

14. Sukladno odredbi članka 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Stavkom 2. istog članka ZPP propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Kako je već navedeno tužitelj nije naveo razloge povlačenja tužbe u iznosu od 1.664,73 kn te je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka nastao do te faze postupka. Tuženik je podneskom od 13. lipnja 2024. zatražio ukupne troškove u iznosu od 263,27 eur na ime sastava podneska i PDV - 62,50 eur, na ime zastupanja na dva ročišta 62,50 eur za svako, te za sastav podneska od 4. travnja 2024. 62,50 eur i za trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 eur. Budući da je uspjeh tuženika u fazi postupka kada je tužitelj bez navođenja razloga povukao tužbeni zahtjev u iznosu od 1.664,73 kn 60%, valja mu priznati nastali trošak razmjerno njegovom uspjehu u toj fazi postupka.

15. Sud je tuženiku priznao trošak sastava podneska od 10. svibnja 2022. u iznosu od 62,50 eur sukladno tbr. 8. st. 1. u vezi tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) i trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 eur sukladno tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, pa je tako trošak priznat tuženiku 75,77 eur. Sukladno odredbi iz članka 154. st. 2. ZPP kada se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u postupku (1.664,73 : 1.913,03 = 0,85; 85% - 25 % = 60 %) dolazi se do preostalog iznosa u kojemu se stranci koja je više uspjela u postupku valjaju odmjeriti troškovi postupka, a kako 60 % iznosa od priznatih 75,77 eura predstavlja iznos od 45,46 eur, to je iznos troškova priznat tuženiku u ovoj fazi postupka.

16. S obzirom na to da je tužitelj u daljnjem tijeku postupka povukao tužbeni zahtjev odmah nakon što je tuženik udovoljio preostalom tužbenom zahtjevu, tuženik mu je sukladno čl. 158. st. 2. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

17. Tužitelj potražuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn / 54,75 eur. Uzevši u obzir početnu vrijednost predmeta spora od 1.913,03 kn / 253,90 eur tužitelj ima pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 33,18 eur prema tbr. 11. toč. 1. Tarife uvećano za iznos PDV prema tbr. 46. Tarife u iznosu od 8,30 eur. Nadalje, tužitelj ima pravo na trošak javnobilježničke nagrade u zatraženom iznosu od 13,27 eur prema čl. 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11). Stoga je ukupni priznati iznos ovršnog troška tužitelja iznos od 54,75 eur.

18. Pored toga, tužitelj potražuje trošak parničnog postupka u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 kn, uvećano za PDV, te trošak sudske pristojbe na presudu. Sud je tužitelju, sukladno čl. 158. st. 2. ZPP priznao trošak jednokratne nagrade u zatraženom iznosu od 625,00 kn / 82,95 eur sukladno tbr. 7. t. 9. i tbr. 46. Tarife, dok nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu jer taj trošak nije niti nastao. Ukupni priznati trošak tužitelja iznosi 137,70 eur, a kada se navedeni iznos prebije sa priznatim troškom tuženiku preostaje iznos od 92,24 eur koji je tuženik dužan platiti tužitelju.

U Varaždinu, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, Augusta Šenoe 27

2. tuženik po punomoćnici Božici Petak Vujec odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina