Poslovni broj: Gž-486/2023-2

 

 

                                                                              Poslovni broj: Gž-486/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB …, N., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. G., OIB …, N., kojeg zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda Zadru poslovni broj 104 P-1853/2021-22 od 31. svibnja 2023., 13. studenog 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

             

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika D. G. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda Zadru poslovni broj 104 P-1853/2021 od 31. svibnja 2023. u točki II. i III. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika D. G. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno: 

 

"I. Smatra se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

 

II. Odbija se prijedlog punomoćnika tuženika za povećanjem vrijednosti predmeta spora.

 

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak od 937,5 Eura (7.031,25 kuna), u roku od 15 dana."

 

2. Protiv točke II. i III. izreke navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pozivajući se na žalbeni razlog označen u članku 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Žalbenim navodima ukazuje da je tijekom postupka prigovorio vrijednosti predmeta spora, da je prvostupanjski sud o tome propustio donijeti odluku te da je odluka o troškovima postupka donesena temeljem pogrešne vrijednosti predmeta spora. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se žalbom pobija, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi, koju je podnio prvostupanjskom sudu 1. listopada 2021. radi utvrđivanja prava vlasništva, vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 10.000,00 kuna. Nadalje proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora, navodeći da se radi o zgradi, gospodarskoj zgradi i dvorištu površine 436 m2 koja se nalazi kod N. u naselju Ž. u blizini mora i predložio je vrijednost predmeta spora u visini 500.000,00 kuna. Međutim prvostupanjski sud odluku o vrijednosti predmeta spora nije donio na pripremnom ročištu.

 

5.1. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 16. svibnja 2023. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, kao i da je tuženik podneskom od 18. svibnja 2023. pristao na povlačenje tužbe, pa je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-1853/2021 od 31. svibnja 2023. odlučio da se smatra da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke). Napominje se da je navedeno rješenje u točki I. izreke (dijelu kojim je odlučeno da se smatra da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena) pravomoćno jer stranke, pa ni tuženik, u tom dijelu rješenje nisu pobijale žalbom. 

 

6. Podneskom od 18. svibnja 2023. tuženik je potraživao i naknadu troškova postupka navodeći da ustraje na već istaknutom prigovoru vrijednosti predmeta spora i predlagao je trošak obračunati prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kuna. 

 

7. Prvostupanjski sud je prijedlog tuženika za povećanje vrijednosti predmeta spora odbio rješenjem od 31. svibnja 2023. (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja) i trošak tuženika obračunao prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi.

 

8. Svoju odluku prvostupanjski sud pogrešno temelji na odredbi članka 19. Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisano da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitost neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eura (10.000,00 kuna).

 

9. Osnovano tuženik ukazuje da je trebalo primijeniti odredbu članka 40. stavak 3. ZPP kojom je propisano da ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po služenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. 

 

10. Iako prvostupanjski sud nije postupio sukladno navedenom članku 40. stavak 3. ZPP, odnosno o prigovoru tuženika naznačenoj vrijednosti predmeta spora nije odlučio najkasnije na pripremnom ročištu (uz napomenu da su održana dva pripremna ročišta), već je tek točkom II. izreke rješenja od 31. svibnja 2023. odbio prijedlog tuženika za povećanje vrijednosti predmeta spora, obzirom da se tuženik nije žalio i na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno da se smatra da je tužba povučena pa je taj dio rješenja postao pravomoćan, tuženik ne može s uspjehom osporavati odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen njegov prijedlog za povećanje vrijednosti predmeta spora, ali niti odluku o troškovima postupka. To stoga što se nakon pravomoćnog okončanja prvostupanjskog postupka (u ovom konkretnom predmetu postupak je pravomoćno okončan rješenjem da se smatra da je tužba povučena) vrijednost predmet spora više ne može utvrđivati.

 

11. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik je trebao pobijati i odluku o povlačenju tužbe, za što bi imao pravni interes upravo zbog ne donošenja pravovremene odluke o njegovu prigovoru na u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora, a posljedično tome i zbog donošenja dvojbene odluke o troškovima postupka.    

 

12. Slijedom svega navedenog, sukladno članku 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi. 

 

13. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom  nije uspio.

 

14. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke jer u tom dijelu stranke rješenje nisu pobijale žalbom pa je ono u tom dijelu, a kako je već ranije navedeno, pravomoćno.

 

U Sisku 13. studenog 2023.