REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-833/2024
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja SERVIS MONT d.o.o., OIB 11815055513, Donji Macelj, Donji Macelj 46A, kojeg zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik iz Zlatara, Kaštelska 4, protiv tuženika ANTONIO & DAJANA MONT j.d.o.o., OIB 51586384024, Gornje Jesenje, Gornje Jesenje 72B, kojeg zastupa punomoćnik Fran Ježić, odvjetnik iz Varaždina, Zagrebačka 89, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Đurđice Pozaić iz Zlatara, Zagrebačka 15a, poslovni broj Ovrv-240/2024 od 22. ožujka 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 40.426,88 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 18.189,00 eura od 15. prosinca 2023. do isplate,
- 13.147,00 eura od 23. prosinca 2023. do isplate,
- 9.090,88 eura od 22. prosinca 2023. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.697,84 eura sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.431,05 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. siječnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate potraživanja tužitelja u iznosu od 40.426,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da ne postoji nikakav njegov dug prema tužitelju. Navodi da je prilikom rada tužitelja došlo do brojnih nedostataka, podneseni su prigovori na račune, te računi nisu u skladu s ugovorom sklopljenim između stranaka.
3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je izveo sve radove za koje je ispostavio utužene račune i da ih tuženik nije osporio niti platio.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 13-15 spisa), ugovor o izvođenju kooperantskih poslova i sudjelovanje u projektu (list 77-79 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tužitelju BA (list 73-74 spisa) i zastupnik po zakonu tuženika ŽA (list 74-75 spisa),
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Sud je uzeo u obzir činjenične navode i dokazne prijedloge stranaka na pripremnom ročištu jer u redovnom sporu stranke uvijek imaj upravo iznositi činjenice i predlagati dokaze i na pripremnom ročištu sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a.
7. Sud je uzeo u obzir isprave koje je tuženik podnio na ročištu za glavnu raspravu sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj iznio činjenice i predložio dokaze na pripremnom ročištu na kojem je prethodni postupak potom i zaključen pa je i tuženik imao pravo dostaviti isprave kao odgovor na tužiteljeve dokazne prijedloge i činjenične navode.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 40.426,88 eura.
9. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune:
- račun broj 66-0001-10 od 11. prosinca 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 18.189,00 eura na ime naknade za montažu metalnih konstrukcija,
- račun broj 67-0001-10 od 21. prosinca 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 13.147,00 eura na ime naknade za montažu metalnih konstrukcija,
- račun broj 68-0001-10 od 21. prosinca 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 9.090,88 eura na ime naknade za montažu metalnih konstrukcija.
10. Zastupnik po zakonu tužitelja BA iskazao je da ga je tuženik angažirao kao podizvođača za obavljanje posla u Njemačkoj i da su sklopili ugovor u srpnju 2023. godine. Iskazao je da je tužitelj obavljao radove od srpnja do Božića, da je tuženik platio naknadu za radove do mjeseca studenog, a da nije platio naknadu za radove izvedene u studenom i prosincu. Iskazao je da su radove prvo obavljali on i još dvoje njegovih radnika, a nakon dva mjeseca su došla još trojica njegovih radnika. Iskazao je i da je ugovorena cijena bila 32,00 eura po satu.
11. Zastupnik po zakonu tuženika ŽA iskazao je da je angažirao tužitelja kao podizvođača, da je tužitelj obavljao radove do mjeseca studenog, a nakon toga su počeli problemi jer njegovi radnici nisu dolazili na posao te mu tužitelj nije priložio radne sate radnika uz račun.
12. Iz iskaza stranaka proizlazi da su stranke sklopile ugovor u srpnju 2023. na temelju kojeg je tuženik angažirao tužitelja kao podizvođača za obavljanje radova u Njemačkoj. U tom dijelu iskazi stranka su suglasni pa ih je u tom dijelu sud prihvatio.
13. Tužitelj nije dokazao da je obavljao radove i u studenom i prosincu 2023., kao i cijenu radova.
14. Zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je tužitelj obavljao radove do studenog 2023., a da su onda tužiteljevi radnici prestali dolaziti na posao. Tužitelj nije dostavio nikakve isprave iz kojih bi proizlazilo da je obavljao radove i u studenom i prosincu 2023., kao i cijena radova. Samo na temelju iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ne može se utvrditi da je obavljao radove i u tim mjesecima, kao i da cijena radova iznosi onoliko koliko je navedeno u utuženim računima, jer je zastupnik po zakonu tužitelja zainteresiran za ishod postupka, a njegov iskaz nije potvrđen niti jednim drugim dokazom u spisu, te je u ovom dijelu protivan iskazu zastupnika po zakonu tuženika. Nadalje, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja, a i ugovora kojeg je tuženik dostavio (čl. 5. ugovora) proizlazi da je ugovorena cijena od 32,00 eura po satu rada tužiteljevih radnika. Tužitelj nije dokazao koliko sati su njegovi radnici radili u studenom i prosincu 2023. jer to ne proizlazi iz niti jednog dokaza. Tužitelj nije dostavio nikakve isprave iz kojih bi proizlazila evidencija radnih sati pa da bi se moglo utvrditi koliko radnih sata su radili. Čak niti u ispostavljenim računima nije naveden broj radnih sati, a cijena navedena u računima nije djeljiva s bojem 32, odnosno kada bi se cijena iz svakog računa podijelila s brojem 32 dobili bi se decimalni brojevi (čak i ako bi cijena po satu s PDV-om bila 40,00 eura), a nije logično da broj radnih sati prema kojem je izvršan obračun nije bio cijeli broj, već decimalni. U ispostavljenim računima navedena je jedinica mjere – količina 1, a nije navedeno da je jedinica mjere radni sat i količina radnih sati. Zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu nije naveo konkretan broj radnih sati koji su njegovi radnici odradili u studenom i prosincu. Tužitelj nije predloži dokaze iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi koliko radnih sati je odradio u studenom i prosincu 2023. godine. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao koje konkretne radove je izveo u utuženom razdoblju u studenom i prosincu 2023. i nije dokazao cijenu za te radove jer nije dokazao koliko radnih sati su njegovi radnici radili, a cijena se određuje prema radnim satima. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan.
15. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.
16. Vrijednost predmeta spora iznosi 40.426,88 eura.
17. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 28. studenog 2024. i 13. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište od 29. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ukupno 3.500,00 eura. Tuženiku je priznati trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 875,00 eura i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 56,05 eura u kojem iznosu ju je tuženik zatražio, pa ukupni priznati troškovi tuženika iznose 4.431,05 eura.
Zagreb, 17. travnja 2025.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od dostave otpravka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku
