Poslovni broj: Usž-1877/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠF, [adresa], zastupan po odvjetniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & partneri, Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, zastupanog po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-265/2023-16 od 6. listopada 2023. na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništavaju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-265/2023-16 od 6. listopada 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-562-02/22-01/4982, urbroj: 522-4/1-1-1-22- 6 od 21. prosinca 2022. (točka I. izreke), te rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, [adresa], klasa:
UP/I-562-02/21-01/00010, urbroj: 2181/1-07/11/660-21-10 od 1. ožujka 2022. (točka II. izreke). Tužitelju je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma za stalno uslijed bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (točka III. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.866,41 eur/14.062,46 kn, dok je u više traženom iznosu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 1. ožujka 2022. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP, kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
3. Tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća od 15. prosinca 2022. navodeći da je to vijeće nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i ratni put tužitelja utvrdilo postojanje lakšeg oblika PTSP- a koji je je sukladno T 238a Liste postotka oštećenja organizma s ocijenjen < od 20%. S obzirom na nedostatak kontinuiteta liječenja i medicinske dokumentacije u odnosu na bolest PTSP-a, a zbog proteka dugog niza godina od završetka rata do prvog posjeta liječniku i postavljanja dijagnoze PTSP-a smatra da oštećenje organizma od 20%, kako je to priznato prvostupanjskom presudom, nije osnovano. Poziva se na odredbe Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 118/2021.), prema kojima se rješenje u svezi neuroze i psihoze donosi privremeno do jedne godine nakon čega se pristupa zdravstvenoj procjeni i donosi rješenje za stalno. Ističe da prvostupanjski sud u izreci nije naveo točku liste postotka oštećenja organizma što nije sukladno odredbama zakona i naprijed navedenog Pravilnika. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda. U žalbi, nadalje navodi da su prilikom donošenja presude počinjene bitne povrede pravila sudskog postupka, a presuda da je nezakonita i nerazumljiva u dijelu u kojem se iznosi zaključak da je nalaz stalnog sudskog vještaka vjerodostojan, stručan i argumentiran za razliku od onih nalaza i mišljenja pribavljenih u upravnom postupku. Ističe da je nejasno iz kojeg razloga sud ocjenjuje nalaze i mišljenja liječničkih vijeća pribavljenih u upravnom postupku nepotpunim i nepravilnim. Ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3551/16 od 18. prosinca 2018., u kojoj je zauzeto stajalište u svezi s medicinskim vještačenjem provedenim u upravnom sporu prema kojem je isto relevantno ako je u njemu iznesena odlučujuća tvrdnja koja dovodi u sumnju nalaze i mišljenja liječničkih povjerenstava Zavoda, a što u konkretnom slučaju, prema njegovom mišljenju, nije slučaj. Smatra da upravo diskontinuitet liječenja koji proizlazi iz medicinske dokumentacije, a prema početku liječenja i traumatskom događaju, neovisno o ratnim zbivanjima, upućuje na pravilnost zaključka liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka da se radi o lakšem stupnju PTSP-a. Navodi da je tužitelj u tužbi istaknuo zahtjev radi poništavanja drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak, a sud je meritorno odlučio o pravu tužitelja. Osporava visinu dosuđenog troška upravnog spora navodeći da je sud propustio utvrditi vrijednost premeta spora radi donošenja pravilne ocjene o trošku. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika. Navodi da upravo iz nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka Ivana Urlića proizlazi da se radi o kronificiranom PTSP-u kao izravnoj posljedici traumatogenih iskustava iz sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske što je u ocjeni oštećenja organizma po osnovi bolesti i ratnog PTSP-a ocijenjeno sa 20% prema T 238b. Ističe da je žalbeno vijeće tuženika donijelo svoj nalaz i mišljenje, a da ga nije neposredno pregledalo. Predlaže odbiti žalbu te potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega su presuda i rješenje prvostupanjskog suda nezakoniti.
7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da se odluke javnopravnih tijela temelje, u bitnome, na utvrđenju da kod tužitelja postoji oštećenje organizma na temelju bolesti PTSP prema točki 238a Liste postotka oštećenja organizma manje od 20%, zbog čega je odbijen zahtjev za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata jer ne ispunjava uvjete iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine” 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 – dalje: ZoHBDR).
8. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, utvrdio da osporeno i prvostupanjsko rješenje nisu doneseni na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja što je dovelo do nepravilne primjene materijalnog prava, slijedom čega su, primjenom odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, rješenja javnopravnih tijela poništena, te je sud sam riješio upravnu stvar.
9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud, primjenom odredbe članka 33. ZUS-a, prihvatio dokazni prijedlog tužitelja te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, prof.dr.sc. Ivanu Urliću, specijalisti neuropsihijatru. Vještak je pregledao cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu, izvršio neposredan pregled tužitelja te utvrdio dijagnozu PTSP chr. F43.1. (kronificirana slika ratnog posttraumatskog stresnog poremećaja), povratni depresivni poremećaj F 33.2 i trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih doživljaja F62.0. U svom mišljenju i zaključku vještak navodi da je tužitelj do rata bio potpuno zdrava osoba, da se kod istoga razvio ratni PTSP sa svim jasnim manifestacijama te kronificiranog tijeka. Po ocjeni vještaka u konkretnom slučaju je razvidno da se kod tužitelja razvila bolest koja se medicinski označava kao F43.1 – kronificirani PTSP a koja je u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s izrazito traumatskim iskustvima tužitelja tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu (100%), koja su nedvojbeno etiološka podloga aktualne vodeće dijagnoze kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja, te komorbiditetnih rekuretnih depresivnih stanja, što dovodi do trajnih promjena osobnosti. Oštećenje organizma s osnova navedenih psihičkih bolesti vezano za sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske vještak ocjenjuje prema T238.b Liste II s 20%. Smatra da postoji potreba za daljnjim liječničkim tretmanom.
10. Prvostupanjski sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića, prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, nije u protivnosti s odredbama ZoHBDR-a i Pravilnika i radi se o vještaku čija je uža specijalnost psihijatrija. Smatra da je nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri obrazloženo, te u suglasju s medicinskom i drugom dokumentacijom koja prileži upravnom i sudskom spisu. Sud uzima u obzir tužiteljev ratni put (16 mjeseci i 5 dana) kao i činjenicu da je tužitelj objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama te da je postrojba kojoj je pripadao bila izložena djelovanjima neprijatelja otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja po njezinim položajima (prvostupanjski sud cijeni da navedeno vijeće vještaka u upravnom postupku pri donošenju nalaza i mišljenja nisu imala u vidu), a što ukazuje da je tužitelj doživio izrazito traumatska iskustva, kako to navodi i sudski vještak.
11. Odredbom članka 33. stavka 5. ZUS-a propisano je da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku.
12. Prema odredbi članka 260. stavka 1. Zakona o parničnom („Narodne novine“, 53/91,91/92,58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), između ostalog, propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno ili će ih podnijeti i u pisanoj formi prije rasprave. Stavkom 2. citiranog članka 260. ZPP-a propisano je da vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.
13. Iz spisa prvostupanjskog suda proizlazi da na dani nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovor, dok je tuženik istaknuo primjedbu da vještak pri donošenju odluke nije mogao uzeti u obzir medicinsku dokumentaciju iz 2023. godine, koji prigovor je pravilno otklonio prvostupanjski sud zaključivši da iz te dokumentacije proizlazi da se tužitelj nastavio i dalje liječiti, a što je u skladu i s mišljenjem stalnog sudskog vještaka prema kojem tužitelj treba nastaviti s daljnjim liječenjem. Neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi tuženika u pogledu pravilnosti izrađenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, s obzirom na to da tuženik u upravnom sporu nije predložio da vještak eventualno dopuni i dodatno pojasni svoj nalaz ili mišljenje, odnosno nije predložio vještačenje po drugom sudskom vještaku. Stoga, i ovaj Sud smatra utvrđenim da kod tužitelja postoji 20% oštećenja organizma uslijed psihičke bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske
14. Međutim, iako je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud prihvatio kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke, vještak nije u cijelosti nalaz i mišljenje dao u smislu odredbi relevantnih propisa, a sud ovo nije otklonio i nije pozvao vještaka da usmeno iznese nalaz i mišljenje na raspravi te utvrdi odlučne činjenice (datum nastanka oštećenja organizma te privremenost utvrđenog oštećenja) koje nisu utvrđene u pisanom nalazu i mišljenju. Naime, tuženik osnovano ističe da je u Listi postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, oštećenje organizma pod točkom 238. psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) nužno utvrditi prvo privremeno, do 1 godine, potom trajno, a također nije naveden niti datum nastanka oštećenja organizma. Kako je ovo medicinska činjenica, za utvrđenje koje sud nema potrebna znanja i vještine, nju je nužno utvrditi vještačenjem, što je u prvostupanjskom upravnom sporu izostalo. Imajući na umu i stav Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj U-III- 525/2020 od 21. siječnja 2021. da Visoki upravni sud Republike Hrvatske nema ovlasti za dodatno ispitivanje sudskog vještaka ili za nalaganje dopunskog ili novog vještačenja, Sud je poništio osporenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
15. U ponovnom postupku sud će otkloniti navedene nedostatke, pozvati vještaka da dopuni nalaz i mišljenje na okolnost datuma nastanka tjelesnog oštećenja i njegovog trajanja, te će novom presudom odlučiti o pravu tužitelja. Sud će, pri tome, imati na umu i obvezu određivanja datuma od kada se tužitelju priznaje utvrđeni status hrvatskog ratnog vojnog invalida.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj Sud ne smatra da se radi o opravdanom trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku.
17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a i članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić