REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-5613/2024-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Zagrebu, Utješinovićeva 3, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 41, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Reiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 68, Zagreb, OIB: 5305696635 isplatiti tužiteljici HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.478,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
- 3,57 EUR tekuće od dana 29.10.2008 godine pa do isplate,
- 5,79 EUR tekuće od dana 19.1.2009 godine pa do isplate,
- 7,39 EUR tekuće od dana 23.1.2009 godine pa do isplate,
- 8,11 EUR tekuće od dana 16.3.2009 godine pa do isplate,
- 6,12 EUR tekuće od dana 14.4.2009 godine pa do isplate,
- 6,50 EUR tekuće od dana 19.5.2009 godine pa do isplate,
- 3,46 EUR tekuće od dana 8.6.2009 godine pa do isplate,
- 1,21 EUR tekuće od dana 26.6.2009 godine pa do isplate,
- 1,81 EUR tekuće od dana 28.7.2009 godine pa do isplate,
- 2,99 EUR tekuće od dana 31.8.2009 godine pa do isplate,
- 2,89 EUR tekuće od dana 9.10.2009 godine pa do isplate,
- 1,69 EUR tekuće od dana 9.11.2009 godine pa do isplate,
- 3,94 EUR tekuće od dana 24.12.2009 godine pa do isplate,
- 5,74 EUR tekuće od dana 11.1.2010 godine pa do isplate,
- 8,29 EUR tekuće od dana 8.2.2010 godine pa do isplate,
- 7,71 EUR tekuće od dana 8.3.2010 godine pa do isplate,
-11,18 EUR tekuće od dana 12.4.2010 godine pa do isplate,
-10,52 EUR tekuće od dana 10.5.2010 godine pa do isplate,
-11,80 EUR tekuće od dana 9.6.2010 godine pa do isplate,
-22,91 EUR tekuće od dana 9.7.2010 godine pa do isplate,
-20,63 EUR tekuće od dana 10.8.2010 godine pa do isplate,
-27,62 EUR tekuće od dana 9.9.2010 godine pa do isplate,
-25,20 EUR tekuće od dana 12.10.2010 godine pa do isplate,
-21,32 EUR tekuće od dana 9.11.2010 godine pa do isplate,
-29,51 EUR tekuće od dana 10.12.2010 godine pa do isplate,
-39,93 EUR tekuće od dana 12.1.2011 godine pa do isplate,
-32,55 EUR tekuće od dana 8.2.2011 godine pa do isplate,
-35,14 EUR tekuće od dana 8.3.2011 godine pa do isplate,
-31,85 EUR tekuće od dana 11.4.2011 godine pa do isplate,
-32,44 EUR tekuće od dana 9.5.2011 godine pa do isplate,
-46,41 EUR tekuće od dana 7.6.2011 godine pa do isplate,
-47,77 EUR tekuće od dana 1.7.2011 godine pa do isplate,
-59,45 EUR tekuće od dana 1.8.2011 godine pa do isplate,
-53,45 EUR tekuće od dana 30.8.2011 godine pa do isplate,
-46,89 EUR tekuće od dana 30.9.2011 godine pa do isplate,
-46,18 EUR tekuće od dana 2.11.2011 godine pa do isplate,
-45,68 EUR tekuće od dana 1.12.2011 godine pa do isplate,
-48,81 EUR tekuće od dana 30.12.2011 godine pa do isplate,
-51,54 EUR tekuće od dana 9.2.2012 godine pa do isplate,
-51,91 EUR tekuće od dana 8.3.2012 godine pa do isplate,
-50,02 EUR tekuće od dana 23.4.2012 godine pa do isplate,
-51,29 EUR tekuće od dana 9.5.2012 godine pa do isplate,
-52,16 EUR tekuće od dana 27.6.2012 godine pa do isplate,
-50,70 EUR tekuće od dana 9.7.2012 godine pa do isplate,
-51,08 EUR tekuće od dana 8.8.2012 godine pa do isplate,
-49,98 EUR tekuće od dana 10.9.2012 godine pa do isplate,
-47,60 EUR tekuće od dana 12.10.2012 godine pa do isplate,
-50,14 EUR tekuće od dana 21.11.2012 godine pa do isplate,
-51,36 EUR tekuće od dana 21.12.2012 godine pa do isplate,
-50,50 EUR tekuće od dana 29.1.2013 godine pa do isplate,
-45,75 EUR tekuće od dana 26.2.2013 godine pa do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 2.809,96 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17.4.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika Reiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 68, Zagreb, OIB: 53056966535 za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 26.1.2021. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopila 30.12.2005. predmetni ugovor o kreditu kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.570,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz obvezu otplate istog u mjesečnim obrocima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora, pa kako iz odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. broj:Pž-6632/17 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3.9.2019. broj:Rev-2221/18 proizlazi da je tuženik u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90. odnosno protivno čl. 96-97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, to tužiteljica smatra da je i odredba predmetnog ugovora o kreditu kojim je utvrđena njezina obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetna i da je stoga tuženik u obvezi vratiti joj preplaćene u iznose u odnosu na one koje bi ona bila dužna platiti po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita, slijedom čega predlaže, pozivom na čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15) u vezi s čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP) te čl.323. u vezi s čl.1111.-1130. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane u CHF odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da joj isplati iznos od 10.896,31 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelova tog iznosa od dospijeća do isplate.
1.2. U tijeku postupka, podneskom od 21.1.2022., tužiteljica usklađuje svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu s nalazom i mišljenjem vještaka te predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da joj isplati iznos od 11.139,89 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate, a u podnesku od 26.9.2023. predlaže odlučiti kao u stavku I. izreke presude od 24. svibnja 2024. broj:P-9237/2023-43, time da pojedine iznose iskazuje dvojno u Eur/kn.
1.3. U konačnici, s obzirom na očitovanje vještaka od 2.11.2024., tužiteljica predlaže odlučiti kao u stavku I. izreke presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje neodređen, da nije jasno zašto se traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu jer odluke na koje se tužiteljica poziva ne upućuju na zaključak o nedopuštenosti ugovaranja valutne klauzule, da u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe nema mjesta plaćanju zateznih kamata, da tužiteljica nema pravni interes za isticanje ništetnosti jer je ugovor u cijelosti ispunjen, uz napomenu da se eventualno radilo o zabrani manjeg značaja i stoga se prigovor ništetnosti ne može niti isticati, da je sporna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, tužiteljica je bila upoznata s uvjetima kredita i isti je potvrđen od strane javnog bilježnika, što upućuje na zaključak da je ugovor odgovarao volji stranaka te da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužiteljice u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače.
2.1. U odnosu na podnesak tužiteljice od 21.1.2022. tuženik ističe protivljenje preinaci tužbe povišenjem zahtjeva i promjenom istovjetnosti istog, ustraje na prigovoru zastare i traži naknadu troškova postupka jer da je povučena tužba s dijelom zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
3. Pravomoćnom presudom ovog suda od 4.11.2022. broj:P-486/21-27 utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 30.12.2005. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.
4. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema sadržaju podneska od 21.1.2022. ističe se da je tužiteljica tim podneskom djelomično preinačila tužbu povišenjem zahtjeva u pogledu dijela glavnice odnosno pojedinih iznosa od kojih se glavnica sastoji i time postavila konačan tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190.st.2. ZPP-a i stoga je preinaka dopuštena, dok u odnosu na pitanje promjene istovjetnosti zahtjeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti valja uputiti na toč.3. obrazloženja ove presude u vezi s toč.1.3. obrazloženja presude ovog suda od 4.11.2022. broj:P-486/21-27 te toč.12.2. obrazloženja presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 19.4.2023. broj:Gž- 48/2023-2.
5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, potvrdu javnog bilježnika, otplatnu tablicu, prijepis knjigovodstvene kartice, dopis tuženika, zahtjev za kredit i promotivne uvjete te proveo vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću.
5.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužben zahtjev osnovan.
7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila u akcijskom razdoblju 1.10. do 31.12.2005., iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,
-da je tužiteljica podnijela zahtjev za kredit radi kupnje vozila s valutnom klauzulom u CHF,
-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 30.12. 2005. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti 17.570,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,50 % (čl.2.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.),
-da je javni bilježnik Vojislav Vuletin 2.1.2006. potvrdio da je tužiteljica gore navedeni ugovor podnijela na potvrdu, da joj je isprava pročitana i upozorena je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,
-da je tuženik dopisom od 27.2.2013. obavijestio tužiteljicu da je kredit otplaćen.
8. U odnosu na okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen – valja istaći da ista sama po sebi ne utječe niti otklanja pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element ugovora to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da bi se radilo o povredi manjeg značaja.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen temeljem priložene dokumentacije te u skladu s pravilima struke, proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 11.139,89 kn, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza.
9.1. U odnosu na pitanje da li iznos glavnice odgovara zbroju pojedinih iznosa od kojih se ista sastoji te prigovor tuženika u tom pravcu valja uputiti na očitovanje vještaka od 2.11.2024. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica svoj zahtjev uredila na način da je pojedinačne iznose razlika iskazala u protuvrijednosti valute Eur, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 Eur = 7,53450 kn) te je iskazala ukupan iznos potraživanja u iznosu od 1.478,52 Eur (kao protuvrijednost od ukupnog iznosa potraživanja iskazanog u kunama 11.139,89 kn), da nije ispravno uspoređivati konvertirani iznos ukupnog potraživanja iskazanog u kunama (1.478,52 Eur) sa zbrojem pojedinačnih kunskih iznosa razlika konvertiranih u Eur jer zbog pretvaranja većeg broja pojedinačnih iznosa razlika iz kn u Eur dolazi do zaokruživanja koje u konačnom zbroju može dati razlike (obično u centima) u odnosu na konvertirani iznos ukupnog zbroja, da u konkretnom slučaju konvertirani iznos ukupnog potraživanja iskazanog u kunama (11.139,89 kn) iznosi 1.478,52 Eur, dok zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika iznosi 1.478,48 Eur (i to je ispravan iznos potraživanja) te da nema nikakve pogreške u njegovu nalazu i mišljenju, koji je identičan iznosima koje je tužiteljica označila u svojim podnescima.
10. U odnosu pak na pitanje zastare napominje se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020. odnosno 31.1. 2022.).
10.1. S tim u svezi ističe se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 13.6.2014. po pitanju promjenjive kamatne stope odnosno 14.6.2018. po pitanju valutne klauzule vezne uz CHF, pa kako je tužiteljica tužbu podnijela 26.1.2021. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a u odnosu na isplatu po osnovi valutne klauzule vezane uz CHF.
10.2. Također se napominje da iznos stečen bez osnove treba promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji, slijedom čega nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima, a isto tako djelomično povišenje zahtjeva učinjeno nakon vještačenja nema utjecaja na tijek zastare jer je ona prekinuta danom podnošenja predmetne tužbe.
11. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 1.478,48 EUR (pisano očitovanje vještaka od 2.11.2024.), time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.
12. Tužiteljica je imala troškove postupka odmjerene u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT) i to za sastav tužbe i podnesaka od 11.3.2021., 21.1.2022., 9.3.2022. i 26.9.2023. te pristup na ročišta 3.11.2021.,14.9.2022., 10.4.2024. i 6.3.2025.po 200,00 Eur, za sastav podnesaka od 27.5.2024. i 29.10.2024. po 100,00 Eur te za sastav podnesaka od 27.1.2021. iznos od 25,00 Eur, uz pdv u iznosu 506,25 Eur, trošak vještačenja u iznosu 199,08 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 Eur i presudu u iznosu 53,09 Eur – sveukupno 2.809,96 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO u vezi s čl. 151.st.3. ZPP-a.
12.1. Temeljem čl.155.st.1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4.2.2021. jer su izvornik punomoći uz dokaz o plaćenoj pristojbi dostavljeni uz raniji podnesak od 27.1.2021., trošak sastava podneska od 24.11.2021. uz koji dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje jer sud ima evidenciju uplata tih troškova, kao niti trošak sastava podneska od 26.11.2024. kojim požuruje postupanje suda.
12.2. Tužiteljici nije priznat trošak ročišta radi objave presude s obzirom na čl. 335.st.9-10. u vezi s čl.155.st.1 ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.
12.3. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u smislu čl.154.st.2. ZPP-a u odnosu na trošak za sastav žalbi jer je tužiteljica, u konačnici, u cijelosti uspjela u parnici, pri čemu se upućuje i na odluku Europskog suda za ljudska prava od 16.7.2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.
12.4. Također valja istaći da tuženiku ne pripada niti pravo na naknadu troškova postupka u svezi podneska tužiteljice od 21.1.2022. jer je istim preinačena tužba povišenjem zahtjeva u pogledu dijela glavnice odnosno pojedinih iznosa od kojih se glavnica sastoji, a nije preinačena (ili povučena) tužba promjenom istovjetnosti zahtjeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti.
U Zagrebu, 17. travnja 2025.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.
DNA:
pun. stranaka