REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-589/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja PERFA-BIO d.o.o. Donja Stubica, Golubovečka 44, OIB: 77145316465, kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, M. J. Zagorke 5b, protiv tuženika TROGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetna izjava tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, od 13. svibnja 2019. g. o prijeboju tražbine tužitelja PERFA-BIO d.o.o. Donja Stubica, Golubovečka 44, OIB: 77145316465, prema tuženiku u iznosu od 7.631,05 kn s tražbinama tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.199,20 kn, dospjelom 22. travnja 2019. g., u iznosu od 2.802,64 kn, dospjelom dana 24. svibnja 2019. g., u iznosu od 2.802,64 kn dospjelom 24. lipnja 2019. g. i u iznosu od 826,57 kn, dospjelom dana 24. srpnja 2019. g., pa je tuženik dužan u svojim knjigovodstvenim evidencijama stornirati knjiženja temeljem te izjave o prijeboju u roku od 8 dana.

II Utvrđuje se da je valjana izjava o prijeboju tražbine tužitelja PERFA-BIO d.o.o. Donja Stubica, Golubovečka 44, OIB: 77145316465, prema tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, od 2. svibnja 2019. g. u iznosu od 7.631,05 kn s tražbinama tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.199,23 kn po računu br. 771319219, u iznosu od 623,60 kn po računu br. 772634019, u iznosu od 120,93 kn po računu br. 772632919, u iznosu od 1.533,92 kn po računu br. 773390519, u iznosu od 53,22 kn po računu br. 773905319 i u iznosu od 4.100,15 kn po računu br. 773905919, istom iznosu, pa je tuženik dužan u svojim knjigovodstvenim evidencijama provesti knjiženja temeljem te izjave o prijeboju u roku od 8 dana."

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.663,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke dana 3. ožujka 2019. sklopile policu osiguranja automobilskog kaska broj 020408030266 za motorno vozilo traktor marke Fendt, a da je dana 14. lipnja 2019. došlo do požara na dijelu električne instalacije osiguranog vozila čime je ostvaren osigurani slučaj. Ističe da je podnio zahtjev za isplatu osigurnine povodom nastanka osiguranog slučaja, no tuženik je odbio isplatu s obrazloženjem da do dana nastanka štetnog događaja nije uplaćena premija osiguranja, na što je tužitelj tuženiku iznio da je premija osiguranja po predmetnoj polici podmirena kompenzacijom, odnosno tužiteljevom izjavom o prijeboju od 2. svibnja 2019. Ističe da je na taj način tužitelj podmirio premiju po predmetnoj polici osiguranja, u cijelosti. Navodi da je u daljnjem tijeku događaja tuženik istaknuo da je izjavom o prijeboju od 13. svibnja 2019. tužiteljevu tražbinu prebio sa svojim dospjelim potraživanjima prema tužitelju, a ne tužitelj s potraživanjem po predmetnoj polici. U tužbi upire na to je da je tuženikova izjava o prijeboju od 13. svibnja 2019. ništetna jer je protivna prisilnoj zakonskoj normi i to iz razloga što obje tražbine nisu dospjele. Navodi da je tuženikovu izjavu o prijeboju omaškom potvrdila osoba koja nije imala tužiteljevo ovlaštenje za zastupanje kao ni tužiteljevo odobrenje za potpisivanje pravnih dokumenata. S druge strane, navodi da za tužiteljevu izjavu o prijeboju učinjenu dana 2. svibnja 2019. nije bio potreban tuženikov pristanak. Navodi da je učinak prijeboja nastupio dana 25. travnja 2019. čime su namirene sve tuženikove tražbine na koje se izjava od 2. svibnja 2019. odnosi. Navodi da će svoja potraživanja po predmetnoj polici osiguranja ostvarivati u zasebnom postupku. Tužbenim zahtjevom predlaže, na temelju odredbi članaka 322. i 328., a u vezi s odredbom članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.),utvrditi ništetnom tuženikovu izjavu o prijeboju od 13. svibnja 2019. te valjanom tužiteljevu izjavu o prijeboju od 2. svibnja 2019.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da su stranke 1. siječnja 2019. sklopile policu osiguranja s pripadajućim općim uvjetima, dok je plaćanje premije po navedenoj polici u ukupnom iznosu od 28.026,41 kuna ugovoreno u deset jednakih mjesečnih obroka, slijedom čega je tužitelju 25. siječnja 2019. izdan račun s prikazanih deset obroka premije osiguranja i njihovim dospijećem. Ističe da je tužitelj 2. travnja 2019. prijavio osigurani slučaj po navedenoj polici, tužitelj je njegov zahtjev ocijenio osnovanim za isplatu iznosa od 7.631,05 kuna, a koji iznos je 13. svibnja 2019. prebio s neuplaćenim iznosom premije. Tuženik osporava vjerodostojnost i valjanost izjave o prijeboju od 2. svibnja 2019. iz razloga što ju tuženik nije zaprimio te je ona naknadno sastavljena, radi potrebe ostvarivanja njegovog zahtjeva za isplatom osigurnine, a navedeno je usmjereno na njegove tvrdnje da je predmetna premija police plaćena. Iznosi kronologiju podmirenja računa u odnosu na pojedine police osiguranja te tvrdi da su svi podmireni osim računa po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] u iznosu od 4.100,15 kuna. Stava je da nije ni bilo potrebno da su sve prebijene tražbine u trenutku prijeboja dospjele jer se radi o ugovornom prijeboju. Ističe da nije točno da osoba koja je stavila potpis na izjavu o prijeboju od 13. svibnja 2019. nije bila ovlašteni potpisnik jer se radilo o zaposlenici tužitelja, direktorici računovodstva i financija te je navedeno spadalo u njezin djelokrug rada. Ističe da je RJ, direktorica računovodstva i financija koja je potpisala izjavu o prijeboju od 13. svibnja 2019., svojim potpisom od strane tužitelja učinila pravovaljano priznanje financijske obveze prema tuženiku. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev s obzirom na to da je tuženikova izjava o prijeboju od 13. svibnja 2019. valjana, a tužiteljeva izjava o prijeboju od 3. svibnja 2019. ništetna.

3. Na temelju članka 315. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) dana 14. travnja 2025. je, zbog promjene uređujućeg suca, glavna rasprava počela iznova te su se pročitali dotad izvedeni dokazi.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, kao i uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ljerke Živković.

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužitelj u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti tuženikove izjave o prijeboju od 13. svibnja 2019. s tužiteljevim tražbinama koje je specificirao tužbenim zahtjevom, kao i utvrđenje valjanosti tužiteljeve izjave o prijeboju od 2. svibnja 2019. s tuženikovim tražbinama koje je specificirao u tužbenom zahtjevu.

7. Između stranaka je nesporno da su sklopile policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] koja se, između ostalog, odnosi i na osiguranje od požara i srodnih rizika, uz pripadajuće opće uvjete, kao i da je nastupio osigurani slučaj po navedenoj polici. Također, nesporno je da su si stranke međusobno, jednostranim izjavama volje, uputile izjave o prijeboju i to tuženik tužitelju dana 13. svibnja 2019., a tužitelj tuženiku dana 2. svibnja 2019.

8. Između stranaka je sporno je li nastupio prijeboj njihovih međusobnih tražbina, odnosno na način kako su se stranke izjasnile u svojim navodima – koja je od izjava prijeboja izjavljenih između stranaka valjana, a koja ništetna.

9. Prijeboj (kompenzacija) je jedan od načina prestanka obveznog odnosa međusobnim obračunavanjem protutražbine s tražbinom. Za nastanak prijeboja bitno je da se prebijaju tražbine s tražbinama iz barem dva obveznopravna odnosa koji ne moraju imati istu pravnu osnovu, niti tražbine moraju biti iste vrijednosti, niti moraju nastati u isto vrijeme. Radi se u situaciji u kojoj dužnik iz jednog obveznopravnog odnosa postane u drugom odnosu vjerovnik svog vjerovnika iz prvog obveznopravnog odnosa pa strane tih odnosa svoja potraživanja mogu obračunavati – prebijati.

10. U tom smislu valja razlikovati ugovorni prijeboj i prijeboj jednostranom izjavom volje. Ugovorni prijeboj je dobrovoljno prebijanje međusobnih tražbina putem novog sklopljenog ugovora. Budući da je ugovorni prijeboj rezultat stranačke volje, stranke nisu vezane pretpostavkama te se u prijeboj mogu staviti nedospjele, neistovrsne i neutužive tražbine. Što se tiče prijeboja jednostranom izjavom volje, takav prijeboj nastaje u trenutku kada jedna strana drugoj učini izjavu o prijeboju, za što nije potrebna suglasnost druge strane. Riječ je o prijeboju koji se temelji na zakonu te se prebiti mogu samo one tražbine koje odgovaraju zakonskim uvjetima, pa je tako za valjanost prijeboja potrebno da budu ispunjene slijedeće pretpostavke – istovrsnost, dospjelost, utuživost i uzajamnost, kao i da je dana izjava o prijeboju.

11. Prema odredbi članka 196. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

12. U tom smislu, a budući da se u konkretnom predmetnom slučaju radi o jednostranim izjavama volje za koje nije bila potrebna suglasnost druge strane, radi se prijebojima učinjenim jednostranim izjavama volje, a ne ugovornim prijebojima. Stoga su tužiteljeve tvrdnje da je tuženikovu izjavu o prijeboju potpisala osoba koja nije imala tužiteljevo ovlaštenje za zastupanje kao ni tužiteljevo odobrenje za potpisivanje pravnih dokumenata irelevantne u odnosu na činjenicu da je učinjena izjava o prijeboju.

13. Slijedom navedenog, ne može se tražiti utvrđenje da su izjave o prijeboju ništetne ili valjane, na temelju odredbe članka 322. ZOO-a, na način kako je tužitelj postavio u ovom predmetu, jer se ne radi o ugovoru. Jednako tako, nesporna je činjenica da su jednostrane izjave o prijeboju parničnih stranaka međusobno izjavljene pa sud nije našao osnova utvrđivati valjanost ili ništetnost činjenice da su predmetne izjave o prijeboju učinjene.

14. Također, nisu utemeljene niti tuženikove tvrdnje u kojima navodi da se prilikom davanja izjave o prijeboju od 13. svibnja 2019. radi o ugovornom prijeboju. Naime, da bi se radilo o ugovornom prijeboju potrebno je da se stranke suglasnošću svojih volja sporazumiju da svoje međusobne tražbine prebiju odnosno kompenziraju. Iz tuženikove izjave o prijeboju (list 15 spisa) ne proizlazi da su parnične stranke sklopile takav sporazum, već se radi o jednostranoj izjavi učinjenoj od strane tuženika, što proizlazi iz samog teksta izjave u kojoj je navedeno da na temelju odredbi članaka 195. do 202. ZOO-a tuženik izjavljuje da obavlja prijeboj (kompenzaciju) slijedećih navedenih međusobno dospjelih potraživanja. Stoga je ovaj sud navedenu ispravu promatrao i cijenio kao jednostranu izjavu o prijeboju, a ne ugovornu kompenzaciju. Međutim, sve i da se radilo o ugovornom prijeboju, nema mjesta utvrđenju ništetnosti izjave o prijeboju od 13. svibnja 2019. na način kako je to tužitelj zatražio jer takav ugovor ne bi bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ni moralu društva niti bi zabrana njegova sklapanja postojala u odnosu na neku od ugovornih strana, u smislu odredbe članka 322. ZOO-a.

15. U ovom predmetu sud je rješenjem od 9. travnja 2024. odredio financijsko – knjigovodstveno vještačenje, a budući da su stranke imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka imenovana vještakinja Ljerka Živković je pozvana na ročište održano 14. travnja 2025., da bi se parničnim strankama pružila mogućnost raspravljanja s imenovanom vještakinjom. Na tom ročištu vještakinja je, povodom postavljenih joj pitanja parničnih stranaka, iznijela podrobnije pojašnjenje konstatacija iznesenih u nalazu i mišljenju. Iz u obrazloženju ove presude iznesenih razloga, sud je prilikom donošenja odluke u ovom predmetu utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ocijenio irelevantnim za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Naime, iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da niti jedna strana u sporu nije provela komopenzacije na način da bude ispunjen uvjet da su se tražbine srele, odnosno da su dospjele, dok su parnične stranke svoja uporišta u ovom predmetu zadržale samo na razini nespornih činjenica.

16. Naime, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva postavljenih u postupku (članak 2. ZPP-a). Sud u ovom postupku nije utvrđivao nastaje li pravni učinak povodom učinjenih izjava o prijeboju, odnosno nije utvrđivao jesu li tražbine o kojima su učinjene izjave o prijeboju istovrsnosne, dospjele, utužive i uzajamne, jer tužbeni zahtjev nije usmjeren na utvrđenje jesu li se ostvarili uvjeti za prijeboj i jesu li tražbine na koje se izjave o prijeboju odnose prestale, već jesu li učinjene izjave o prijeboju valjane ili ništetne.

17. Sud nije izveo dokaze saslušanjem predloženih svjedoka sukladno članku 220. stavku 2. ZPP-a, budući da njihova kazivanja nisu od važnosti za donošenje odluke te bi njihovo saslušanje bilo suvišno za odlučivanje o predmetu spora.

18. Budući da sud sudi u okviru postavljenih zahtjeva, iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). Tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 9. travnja 2024. i ročištu od 14. travnja 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. trošak sastava podnesaka od 30. rujna 2024. i od 16. listopada 2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za PDV (25%) iznosi 1.250,00 eura. Tuženik je zatražio i naknadu troška sudskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura i iznosu od 15,09 eura, odnosno ukupno 413,26 eura. Stoga je tuženiku priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.763,26 eura na koji iznos tuženiku teku zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a . Trošak pristupa ročištu za objavu u skladu s Tbr. 9.t. 3. u iznosu od 100,00 eura tuženiku nije priznat jer nije pristupio tom ročištu. Trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 eura tuženiku nije priznat jer mu taj trošak nije nastao.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku