REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-136/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], KT [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.510,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 22. studenog 2023. do isplate.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.833,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Tužba je djelomično povučena za iznos od 410,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se dana 20. svibnja 2021. dogodila prometna nezgoda u [adresa] u kojoj je tuženik sudjelovao u svojstvu putnika i to u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao ČT, koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj navodi kako je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji te navodi kako mu je uslijed zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da za pretrpljenu neimovinsku štetu potražuje isplatu iznosa od 2.000,00 eura, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 210,00 eura. Također, tužitelj navodi kako se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom dana 21. studenog 2023. no da je tuženik otklonio navedeni zahtjev kao neosnovan. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.120,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. studenog 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporno da je tužitelj sudjelovao u predmetnom štetnom događaju, te ne spori da je vozilo kojim je upravljao ČT u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, smatra kako povreda prava koja je trajala kratko ne opravdava osnov za dosuđenje pravične naknade, smatra da ozljede nisu objektivno potvrđene te spori zatraženi tijeka kamata.

3. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 6. rujna 2024., a što je sud utvrdio uvidom u zapisnik koji prileži spisu na listu 44-45 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 9. siječnja 2025. Tako tužitelj podneskom od 9. siječnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 1.710,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. studenog 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 9. siječnja 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 1.710,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 2.120,00 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

5. Tuženik je predmetni podnesak uredno zaprimio dana 10. veljače 2025. (poleđina lista 67 spisa) te se na isti nije očitovao niti se istom protivio, čime je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. rješenja.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, PP Sesvete od 3. kolovoza 2021., obrazloženi odgovor tuženika od 10. siječnja 2024., potvrdu o primitku sa lista 8 spisa, odštetni zahtjev tužitelja, medicinsku dokumentaciju tužitelja, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću, kirurgu.

7. Sud nije proveo dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po prijedlogu tuženika na okolnost objektivizacije zadobivenih ozljeda obzirom tuženik paušalno navodi kako je u medicinskoj dokumentaciji samo izražena sumnja na zadobivene ozljede, dok je vještak dr. August Mijić, kirurg kao kliničar u cijelosti stručan da bi se očitovao o zadobivenim ozljedama tužitelja u predmetnom štetnom događaju, što je isti i učinio u svom pisanom nalazu i mišljenju od 25. studenog 2024., na koje stranke nisu stavljale prigovore i primjedbe, čime bi provođenje sudsko-medicinskog vještačenja na navedenu okolnost u cijelosti bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i pravičnosti postupka, te je sud raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2025. odbio navedeno prijedlog tuženika kojem se i tužitelj protivio.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao pod toč. I. izreke presude.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

10. Među strankama je sporna osnova potraživanja obzirom tuženik smatra kako zadobivene ozljede ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, potom jesu li zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju objektivizirane, visina predmetnog tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

11. Radi utvrđenja osnova i visine vezanih za zadobivene tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Augustu Mijiću, kirurgu.

12. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića od 25. studenog 2024. (zaprimljen u elektroničkom obliku 1. siječnja 2025.) proizlazi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, te natučenje predjela 1. kosti područja desne šake. Vještak navodi kako temeljem priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja ne može ustvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana u srednjem 5 dana, a u manjem 7 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 20 dana. Vještak navodi kako kod tužitelja nema zaostale naruženosti kao posljedice predmetnog štetnog događaja. Navodi kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno te navodi kako je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Također, vještak se očitovao kako je liječenje tužitelja završeno 30. lipnja 2021.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužitelja kao i zdravstveni karton tužitelja, a nalaz i mišljenje, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

14. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo. Sud također napominje, kako stranke nisu isticale prigovore i primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje.

15. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

16. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

17. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, te strah, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

19. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova.

20. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 1.300,00 eura, dok je u odnosu na daljnji iznos sud odbio tužitelja sa navedenim dijelom tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenim, slijedom čega je odlučeno kao u točki

I. i II. izreke presude.

21. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

22. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 200,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

23. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 3,50 eura.

24. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, što su stranke učinile nespornim na zapisnik na ročištu 3. ožujka 2025., te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 3,50 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 200,00 eura, čime je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

26. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

27. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako spisu prileži odštetni zahtjev od 21. studenog 2023. koji je preporučeno otpremljen istog dana (list 8 spisa), a čiji primitak je potvrdio i tuženik u obrazloženom odgovoru sa lista 7 spisa.

28. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 30. lipnja 2021. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 22. studenog 2023. čime je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 22. studenog 2023. kao u točki I. izreke presude.

30. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

31. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 88% (dosuđenih 1.510,00 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 1.710,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 94% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 88% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 188% : 2).

32. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.710,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 9. siječnja 2025. dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.833,09 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podnesaka 30.4.2024. i 9.1.2025., potom za pristup na ročište dana 6.9.2024. i 3.3.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,65 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što ukupno iznosi 1.833,09 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. rješenja u odnosu na trošak tužitelja i u točki III. u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

33. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 17. travnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja