Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 2280/2021-49

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HPD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slovenska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 236-317/2005 od 27. prosinca 2005. godine, zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti–vratiti tužiteljici iznos od 49.897,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

− iznos od 182,00 EUR sa kamatom od 01.02.2006.godine

− iznos od 180,17 EUR sa kamatom od 01.03.2006. godine

− iznos od 179,53 EUR sa kamatom od 03.04.2006. godine

− iznos od 179,14 EUR sa kamatom od 02.05.2006. godine

− iznos od 179,76 EUR sa kamatom od 01.06.2006. godine

− iznos od 178,14 EUR sa kamatom od 03.07.2006. godine

− iznos od 117,02 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine

− iznos od 61,12 EUR sa kamatom od 25.08.2006. godine

− iznos od 179,49 EUR sa kamatom od 01.09.2006. godine

− iznos od 179,37 EUR sa kamatom od 02.10.2006. godine

− iznos od 111,14 EUR sa kamatom od 02.11.2006. godine

− iznos od 67,58 EUR sa kamatom od 24.11.2006. godine

− iznos od 178,37 EUR sa kamatom od 01.12.2006. godine

− iznos od 176,56 EUR sa kamatom od 02.01.2007. godine

− iznos od 175,36 EUR sa kamatom od 01.02.2007. godine

− iznos od 175,87 EUR sa kamatom od 01.03.2007. godine

− iznos od 175,49 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine

− iznos od 172,70 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 28.05.2007. godine

− iznos od 171,24 EUR sa kamatom od 01.06.2007. godine

− iznos od 170,24 EUR sa kamatom od 02.07.2007. godine

− iznos od 14,01 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine

− iznos od 185,37 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine

− iznos od 184,80 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine

− iznos od 118,85 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

− iznos od 68,02 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine

− iznos od 186,75 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine

− iznos od 190,28 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

− iznos od 191,62 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

− iznos od 211,19 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

− iznos od 205,99 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine

− iznos od 203,93 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine

− iznos od 206,47 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

− iznos od 202,75 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

− iznos od 202,93 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine

− iznos od 37,37 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

− iznos od 175,33 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine

− iznos od 171,60 EUR sa kamatom od 02.12.2008 godine

− iznos od 195,50 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine

− iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 27.01.2009. godine

− iznos od 211,48 EUR sa kamatom od 17.02.2009. godine

− iznos od 420,44 EUR sa kamatom od 23.03.2009. godine

− iznos od 9,18 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

− iznos od 229,95 EUR sa kamatom od 20.04.2009. godine

− iznos od 8,08 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

− iznos od 464,14 EUR sa kamatom od 23.06.2009. godine

− iznos od 243,18 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

− iznos od 234,99 EUR sa kamatom od 18.09.2009. godine

− iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 22.09.2009. godine

− iznos od 250,85 EUR sa kamatom od 19.11.2009. godine

− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 28.12.2009. godine

− iznos od 497,71 EUR sa kamatom od 20.01.2010. godine

− iznos od 241,56 EUR sa kamatom od 29.03.2010. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

− iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 24.05.2010. godine

− iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 26.07.2010. godine

− iznos od 548,43 EUR sa kamatom od 19.08.2010. godine

− iznos od 277,26 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 22.11.2010. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 04.02.2011. godine

− iznos od 17,80 EUR sa kamatom od 22.02.2011. godine

− iznos od 15,44 EUR sa kamatom od 22.02.2011. godine

− iznos od 0,56 EUR sa kamatom od 23.02.2011. godine

− iznos od 6,48 EUR sa kamatom od 23.02.2011. godine

− iznos od 1.144,07 EUR sa kamatom od 24.03.2011. godine

− iznos od 1,21 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine

− iznos od 109,01 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine

− iznos od 12,41 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine

− iznos od 4,09 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine

− iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 24.05.2011. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 30.05.2011. godine

− iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 18.08.2011. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine

− iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 26.09.2011. godine

− iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 06.10.2011. godine

− iznos od 12,05 EUR sa kamatom od 14.11.2011. godine

− iznos od 261,46 EUR sa kamatom od 25.11.2011. godine

− iznos od 298,63 EUR sa kamatom od 29.12.2011. godine

− iznos od 6,11 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

− iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine

− iznos od 298,88 EUR sa kamatom od 02.02.2012. godine

− iznos od 2,15 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

− iznos od 290,73 EUR sa kamatom od 19.03.2012. godine

− iznos od 294,40 EUR sa kamatom od 16.04.2012. godine

− iznos od 279,33 EUR sa kamatom od 11.06.2012. godine

− iznos od 330,21 EUR sa kamatom od 21.06.2012. godine

− iznos od 594,13 EUR sa kamatom od 09.08.2012. godine

− iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

− iznos od 287,56 EUR sa kamatom od 17.09.2012. godine

− iznos od 5,74 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

− iznos od 287,80 EUR sa kamatom od 18.10.2012. godine

− iznos od 1,03 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

− iznos od 295,82 EUR sa kamatom od 28.11.2012. godine

− iznos od 7,85 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

− iznos od 287,44 EUR sa kamatom od 17.12.2012. godine

− iznos od 289,14 EUR sa kamatom od 28.01.2013. godine

− iznos od 6,90 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

− iznos od 575,81 EUR sa kamatom od 12.03.2013. godine

− iznos od 296,08 EUR sa kamatom od 04.04.2013. godine

− iznos od 569,13 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

− iznos od 1,16 EUR sa kamatom od 01.06.2013. godine

− iznos od 1,76 EUR sa kamatom od 05.06.2013. godine

− iznos od 286,87 EUR sa kamatom od 18.07.2013. godine

− iznos od 2,85 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

− iznos od 580,63 EUR sa kamatom od 19.09.2013. godine

− iznos od 50,71 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

− iznos od 512,79 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine

− iznos od 7,93 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

− iznos od 287,63 EUR sa kamatom od 23.12.2013. godine

− iznos od 2,78 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

− iznos od 289,39 EUR sa kamatom od 17.01.2014. godine

− iznos od 5,70 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

− iznos od 485,78 EUR sa kamatom od 21.03.2014. godine

− iznos od 3,71 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

− iznos od 242,24 EUR sa kamatom od 22.04.2014. godine

− iznos od 1,72 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

− iznos od 468,51 EUR sa kamatom od 03.07.2014. godine

− iznos od 266,78 EUR sa kamatom od 21.07.2014. godine

− iznos od 244,24 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

− iznos od 2,22 EUR sa kamatom od 01.08.2014.godine

− iznos od 22,46 EUR sa kamatom od 01.09.2014.godine

− iznos od 471,11 EUR sa kamatom od 02.10.2014.godine

− iznos od 11,49 EUR sa kamatom od 31.10.2014.godine

− iznos od 235,75 EUR sa kamatom od 10.11.2014.godine

− iznos od 1,57 EUR sa kamatom od 01.12.2014.godine

− iznos od 263,87 EUR sa kamatom od 31.12.2014.godine

− iznos od 232,86 EUR sa kamatom od 05.01.2015.godine

− iznos od 2,46 EUR sa kamatom od 31.01.2015.godine

− iznos od 245,47 EUR sa kamatom od 16.02.2015.godine

− iznos od 9,68 EUR sa kamatom od 28.02.2015.godine

− iznos od 489,69 EUR sa kamatom od 31.03.2015.godine

− iznos od 3,12 EUR sa kamatom od 30.04.2015.godine

− iznos od 244,71 EUR sa kamatom od 18.05.2015.godine

− iznos od 9,20 EUR sa kamatom od 01.06.2015.godine

− iznos od 490,28 EUR sa kamatom od 27.07.2015.godine

− iznos od 11,55 EUR sa kamatom od 29.07.2015.godine

− iznos od 15,95 EUR sa kamatom od 31.07.2015.godine

− iznos od 485,70 EUR sa kamatom od 16.09.2015.godine

− iznos od 3,78 EUR sa kamatom od 30.09.2015.godine

− iznos od 245,78 EUR sa kamatom od 22.10.2015.godine

− iznos od 3,08 EUR sa kamatom od 31.10.2015.godine

− iznos od 245,96 EUR sa kamatom od 12.11.2015.godine

− iznos od 17,91 EUR sa kamatom od 30.11.2015.godine

− iznos od 230,58 EUR sa kamatom od 23.12.2015.godine

− iznos od 31,70 EUR sa kamatom od 31.12.2015.godine

− iznos od 217,31 EUR sa kamatom od 21.01.2016.godine

− iznos od 36,60 EUR sa kamatom od 01.02.2016.godine

− iznos od 212,25 EUR sa kamatom od 16.02.2016.godine

− iznos od 11,80 EUR sa kamatom od 29.02.2016.godine

− iznos od 236,77 EUR sa kamatom od 15.03.2016.godine

− iznos od 27,09 EUR sa kamatom od 31.03.2016.godine

− iznos od 221,51 EUR sa kamatom od 05.04.2016.godine

− iznos od 32,40 EUR sa kamatom od 30.04.2016.godine

− iznos od 215,43 EUR sa kamatom od 05.05.2016.godine

− iznos od 48,43 EUR sa kamatom od 31.05.2016.godine

− iznos od 220,14 EUR sa kamatom od 17.06.2016.godine

− iznos od 45,30 EUR sa kamatom od 24.06.2016.godine

− iznos od 407,59 EUR sa kamatom od 18.07.2016.godine

− iznos od 7,33 EUR sa kamatom od 01.08.2016.godine

− iznos od 262,36 EUR sa kamatom od 04.08.2016.godine

− iznos od 18,09 EUR sa kamatom od 31.08.2016.godine

− iznos od 246,63 EUR sa kamatom od 12.09.2016.godine

− iznos od 17,24 EUR sa kamatom od 30.09.2016.godine

− iznos od 250,53 EUR sa kamatom od 14.10.2016.godine

− iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 31.10.2016.godine

− iznos od 272,46 EUR sa kamatom od 15.11.2016.godine

− iznos od 17,95 EUR sa kamatom od 30.11.2016.godine

− iznos od 254,60 EUR sa kamatom od 14.12.2016.godine

− iznos od 35,81 EUR sa kamatom od 31.12.2016.godine

− iznos od 237,80 EUR sa kamatom od 16.01.2017.godine

− iznos od 26,07 EUR sa kamatom od 31.01.2017.godine

− iznos od 246,34 EUR sa kamatom od 23.02.2017.godine

− iznos od 271,54 EUR sa kamatom od 28.02.2017.godine

− iznos od 6,79 EUR sa kamatom od 31.03.2017.godine

− iznos od 262,54 EUR sa kamatom od 06.04.2017.godine

− iznos od 267,71 EUR sa kamatom od 30.04.2017.godine

− iznos od 35,32 EUR sa kamatom od 18.05.2017.godine

− iznos od 149,80 EUR sa kamatom od 25.05.2017.godine

− iznos od 47,63 EUR sa kamatom od 31.05.2017.godine

− iznos od 479,57 EUR sa kamatom od 03.07.2017.godine

− iznos od 32,95 EUR sa kamatom od 31.07.2017.godine

− iznos od 219,04 EUR sa kamatom od 17.08.2017.godine

− iznos od 19,50 EUR sa kamatom od 31.08.2017.godine

− iznos od 233,37 EUR sa kamatom od 05.09.2017.godine

− iznos od 253,54 EUR sa kamatom od 10.10.2017.godine

− iznos od 229,60 EUR sa kamatom od 04.10.2017.godine

− iznos od 4,36 EUR sa kamatom od 31.10.2017.godine

− iznos od 246,97 EUR sa kamatom od 06.11.2017.godine

− iznos od 251,57 EUR sa kamatom od 05.12.2017.godine

− iznos od 245,38 EUR sa kamatom od 08.01.2018.godine

− iznos od 248,82 EUR sa kamatom od 08.02.2018.godine

− iznos od 246,98 EUR sa kamatom od 13.03.2018.godine

− iznos od 8,50 EUR sa kamatom od 31.03.2018.godine

− iznos od 235,18 EUR sa kamatom od 12.04.2018.godine

− iznos od 20,04 EUR sa kamatom od 30.04.2018.godine

− iznos od 221,09 EUR sa kamatom od 11.05.2018.godine

− iznos od 44,35 EUR sa kamatom od 19.05.2018.godine

− iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 12.06.2018.godine

− iznos od 238,78 EUR sa kamatom od 12.07.2018.godine

− iznos od 6,21 EUR sa kamatom od 31.07.2018.godine

− iznos od 247,96 EUR sa kamatom od 20.08.2018.godine

− iznos od 10,57 EUR sa kamatom od 31.08.2018.godine

− iznos od 244,85 EUR sa kamatom od 12.09.2018.godine

− iznos od 23,65 EUR sa kamatom od 30.09.2018.godine

− iznos od 229,60 EUR sa kamatom od 04.10.2018.godine

− iznos od 25,62 EUR sa kamatom od 31.10.2018.godin

− iznos od 226,73 EUR sa kamatom od 08.11.2018.godine

− iznos od 28,50 EUR sa kamatom od 30.11.2018.godine

− iznos od 225,71 EUR sa kamatom od 10.12.2018.godine

− iznos od 29,51 EUR sa kamatom od 31.12.2018.godine

− iznos od 226,61 EUR sa kamatom od 15.01.2019.godine

− iznos od 28,61 EUR sa kamatom od 31.01.2019.godine

− iznos od 225,34 EUR sa kamatom od 12.02.2019.godine

− iznos od 29,89 EUR sa kamatom od 28.02.2019.godine

− iznos od 223,93 EUR sa kamatom od 20.03.2019.godine

− iznos od 31,30 EUR sa kamatom od 31.03.2019.godine

− iznos od 222,78 EUR sa kamatom od 18.04.2019.godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 18.04.2019.godine

− iznos od 203,13 EUR sa kamatom od 31.05.2019.godine

− iznos od 258,32 EUR sa kamatom od 30.06.2019.godine

− iznos od 258,98 EUR sa kamatom od 31.07.2019.godine

− iznos od 262,80 EUR sa kamatom od 31.08.2019.godine

− iznos od 264,82 EUR sa kamatom od 30.09.2019.godine

− iznos od 262,00 EUR sa kamatom od 31.10.2019.godine

− iznos od 262,28 EUR sa kamatom od 30.11.2019.godine

− iznos od 265,23 EUR sa kamatom od 31.12.2019.godine

− iznos od 269,58 EUR sa kamatom od 31.01.2020.godine

− iznos od 271,97 EUR sa kamatom od 29.02.2020.godine

− iznos od 105,01 EUR sa kamatom od 31.03.2020.godine

− iznos od 58,40 EUR sa kamatom od 15.04.2020.godine

− iznos od 118,12 EUR sa kamatom od 23.04.2020.godine

− iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 11.05.2020.godine

− iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 15.06.2020.godine

− iznos od 5,57 EUR sa kamatom od 15.06.2020.godine

− iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 19.08.2020.godine

− iznos od 822,88 EUR sa kamatom od 27.08.2020.godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 27.08.2020.godine

− iznos od 40,63 EUR sa kamatom od 30.11. 2020.godine

− iznos od 85,06 EUR sa kamatom od 31.12.2020.godine

− iznos od 185,46 EUR sa kamatom od 12.01.2021.godine

− iznos od 135,86 EUR sa kamatom od 31.01.2021.godine

− iznos od 136,44 EUR sa kamatom od 18.02.2021.godine

− iznos od 211,43 EUR sa kamatom od 28.02.2021.godine

− iznos od 2,79 EUR sa kamatom od 31.03.2021.godine

− iznos od 171,57 EUR sa kamatom od 31.03.2021.godine

− iznos od 85,78 EUR sa kamatom od 15.04.2021.godine

− iznos od 71,87 EUR sa kamatom od 20.04.2021.godine

− iznos od 79,63 EUR sa kamatom od 21.04.2021.godine

− iznos od 19,84 EUR sa kamatom od 21.04.2021.godine

− iznos od 186,68 EUR sa kamatom od 30.04.2021.godine

− iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 11.05.2021.godine

− iznos od 68,28 EUR sa kamatom od 11.05.2021.godine

− iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 13.05.2021.godine

− iznos od 84,57 EUR sa kamatom od 14.05.2021.godine

– iznos od 265,90 EUR sa kamatom od 31.05.2021.godine

− iznos od 216,22 EUR sa kamatom od 30.06.2021.godine

− iznos od 49,46 EUR sa kamatom od 15.07.2021.godine

− iznos od 25,84 EUR sa kamatom od 31.07.2021.godine

− iznos od 245,23 EUR sa kamatom od 06.08.2021.godine

− iznos od 269,15 EUR sa kamatom od 31.08.2021.godine

− iznos od 167,11 EUR sa kamatom od 30.09.2021.godine

− iznos od 102,98 EUR sa kamatom od 26.10.2021.godine

− iznos od 274,78 EUR sa kamatom od 31.10.2021.godine

− iznos od 279,11 EUR sa kamatom od 30.11.2021.godine

− iznos od 281,12 EUR sa kamatom od 31.12.2021.godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 01. veljače 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5.49% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 236- 317/2005 koji su stranke zaključile dana 27. prosinca 2005. godine slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 27. prosinca 2005. pa na dalje.

2. Dužan je tuženik isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 10.149,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

− iznos od 5,63 EUR sa kamatom od 31.10.2008 godine

− iznos od 9,18 EUR sa kamatom od 31.12.2008 godine

− iznos od 11,50 EUR sa kamatom od 31.1.2009. godine

− iznos od 12,55 EUR sa kamatom od 28.2.2009. godine

− iznos od 9,66 EUR sa kamatom od 31.3.2009. godine

− iznos od 10,21 EUR sa kamatom od 30.4.2009. godine

− iznos od 5,80 EUR sa kamatom od 31.5.2009. godine

− iznos od 2,55 EUR sa kamatom od 30.6.2009. godine

− iznos od 3,41 EUR sa kamatom od 31.7.2009. godine

− iznos od 5,13 EUR sa kamatom od 31.8.2009. godine

− iznos od 4,98 EUR sa kamatom od 30.9.2009. godine

− iznos od 3,25 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

− iznos od 6,50 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

− iznos od 9,10 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

− iznos od 12,81 EUR sa kamatom od 31.1.2010. godine

− iznos od 11,96 EUR sa kamatom od 28.2.2010. godine

− iznos od 16,99 EUR sa kamatom od 31.3.2010. godine

− iznos od 16,03 EUR sa kamatom od 30.4.2010. godine

− iznos od 17,89 EUR sa kamatom od 31.5.2010. godine

− iznos od 33,99 EUR sa kamatom od 30.6.2010. godine

− iznos od 30,67 EUR sa kamatom od 31.7.2010. godine

− iznos od 40,80 EUR sa kamatom od 31.8.2010. godine

− iznos od 37,30 EUR sa kamatom od 30.9.2010. godine

− iznos od 31,67 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

− iznos od 43,54 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

− iznos od 57,63 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

− iznos od 47,12 EUR sa kamatom od 31.1.2011. godine

− iznos od 51,16 EUR sa kamatom od 28.2.2011. godine

− iznos od 46,47 EUR sa kamatom od 31.3.2011. godine

− iznos od 47,33 EUR sa kamatom od 30.4.2011. godine

− iznos od 67,18 EUR sa kamatom od 31.5.2011. godine

− iznos od 69,12 EUR sa kamatom od 30.6.2011. godine

− iznos od 85,71 EUR sa kamatom od 31.7.2011. godine

− iznos od 77,19 EUR sa kamatom od 31.8.2011. godine

− iznos od 67,86 EUR sa kamatom od 30.9.2011. godine

− iznos od 65,96 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

− iznos od 65,25 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

− iznos od 69,64 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

− iznos od 73,47 EUR sa kamatom od 31.1.2012. godine

− iznos od 73,98 EUR sa kamatom od 29.2.2012. godine

− iznos od 71,33 EUR sa kamatom od 31.3.2012. godine

− iznos od 73,12 EUR sa kamatom od 30.4.2012. godine

− iznos od 74,34 EUR sa kamatom od 31.5.2012. godine

− iznos od 72,29 EUR sa kamatom od 30.6.2012. godine

− iznos od 72,83 EUR sa kamatom od 31.7.2012. godine

− iznos od 71,29 EUR sa kamatom od 31.8.2012. godine

− iznos od 68,00 EUR sa kamatom od 30.9.2012. godine

− iznos od 71,55 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

− iznos od 73,26 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

− iznos od 72,01 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

− iznos od 65,31 EUR sa kamatom od 31.1.2013. godine

− iznos od 71,01 EUR sa kamatom od 28.2.2013. godine

− iznos od 71,50 EUR sa kamatom od 31.3.2013. godine

− iznos od 69,27 EUR sa kamatom od 30.4.2013. godine

− iznos od 62,33 EUR sa kamatom od 31.5.2013. godine

− iznos od 62,15 EUR sa kamatom od 30.6.2013. godine

− iznos od 63,86 EUR sa kamatom od 31.7.2013. godine

− iznos od 66,59 EUR sa kamatom od 31.8.2013. godine

− iznos od 70,38 EUR sa kamatom od 30.9.2013. godine

− iznos od 68,43 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

− iznos od 69,81 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

− iznos od 71,38 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

− iznos od 59,72 EUR sa kamatom od 31.1.2014. godine

− iznos od 61,43 EUR sa kamatom od 28.2.2014. godine

− iznos od 60,87 EUR sa kamatom od 31.3.2014. godine

− iznos od 58,99 EUR sa kamatom od 30.4.2014. godine

− iznos od 58,38 EUR sa kamatom od 31.5.2014. godine

− iznos od 58,66 EUR sa kamatom od 30.6.2014. godine

− iznos od 60,79 EUR sa kamatom od 31.7.2014. godine

− iznos od 62,59 EUR sa kamatom od 31.8.2014. godine

− iznos od 62,22 EUR sa kamatom od 30.9.2014. godine

− iznos od 63,77 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

− iznos od 64,83 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine

− iznos od 64,21 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.1.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 28.2.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.3.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 30.4.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.5.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 30.6.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.7.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.8.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 30.9.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.10.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 30.11.2015. godine

− iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 31.12.2015. godine

− iznos od 84,38 EUR sa kamatom od 31.1.2016. godine

− iznos od 87,48 EUR sa kamatom od 29.2.2016. godine

− iznos od 84,44 EUR sa kamatom od 31.3.2016. godine

− iznos od 81,54 EUR sa kamatom od 30.4.2016. godine

− iznos od 79,61 EUR sa kamatom od 31.5.2016. godine

− iznos od 85,30 EUR sa kamatom od 30.6.2016. godine

− iznos od 84,04 EUR sa kamatom od 31.7.2016. godine

− iznos od 81,65 EUR sa kamatom od 31.8.2016. godine

− iznos od 84,06 EUR sa kamatom od 30.9.2016. godine

− iznos od 84,51 EUR sa kamatom od 31.10.2016. godine

− iznos od 88,04 EUR sa kamatom od 30.11.2016. godine

− iznos od 89,43 EUR sa kamatom od 31.12.2016. godine

− iznos od 88,32 EUR sa kamatom od 31.1.2017. godine

− iznos od 86,90 EUR sa kamatom od 28.2.2017. godine

− iznos od 86,35 EUR sa kamatom od 31.3.2017. godine

− iznos od 83,93 EUR sa kamatom od 30.4.2017. godine

− iznos od 80,40 EUR sa kamatom od 31.5.2017. godine

− iznos od 79,35 EUR sa kamatom od 30.6.2017. godine

− iznos od 69,44 EUR sa kamatom od 31.7.2017. godine

− iznos od 68,17 EUR sa kamatom od 31.8.2017. godine

− iznos od 70,41 EUR sa kamatom od 30.9.2017. godine

− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 31.10.2017. godine

− iznos od 67,43 EUR sa kamatom od 30.11.2017. godine

− iznos od 66,00 EUR sa kamatom od 31.12.2017. godine

− iznos od 64,78 EUR sa kamatom od 31.1.2018. godine

− iznos od 66,57 EUR sa kamatom od 28.2.2018. godine

− iznos od 61,84 EUR sa kamatom od 31.3.2018. godine

− iznos od 56,95 EUR sa kamatom od 30.4.2018. godine

− iznos od 65,83 EUR sa kamatom od 31.5.2018. godine

− iznos od 64,05 EUR sa kamatom od 30.6.2018. godine

− iznos od 63,78 EUR sa kamatom od 31.7.2018. godine

− iznos od 70,40 EUR sa kamatom od 31.8.2018. godine

− iznos od 71,29 EUR sa kamatom od 30.9.2018. godine

− iznos od 69,54 EUR sa kamatom od 31.10.2018. godine

− iznos od 70,95 EUR sa kamatom od 30.11.2018. godine

− iznos od 72,07 EUR sa kamatom od 31.12.2018. godine

− iznos od 69,37 EUR sa kamatom od 31.1.2019. godine

− iznos od 70,10 EUR sa kamatom od 28.2.2019. godine

− iznos od 74,11 EUR sa kamatom od 31.3.2019. godine

− iznos od 69,47 EUR sa kamatom od 30.4.2019. godine

− iznos od 72,43 EUR sa kamatom od 31.5.2019. godine

− iznos od 74,87 EUR sa kamatom od 30.6.2019. godine

− iznos od 75,53 EUR sa kamatom od 31.7.2019. godine

− iznos od 79,35 EUR sa kamatom od 31.8.2019. godine

− iznos od 81,37 EUR sa kamatom od 30.9.2019. godine

− iznos od 78,55 EUR sa kamatom od 31.10.2019. godine

− iznos od 78,83 EUR sa kamatom od 30.11.2019. godine

− iznos od 81,79 EUR sa kamatom od 31.12.2019. godine

− iznos od 86,13 EUR sa kamatom od 31.1.2020. godine

− iznos od 88,52 EUR sa kamatom od 29.2.2020. godine

− iznos od 95,62 EUR sa kamatom od 31.3.2020. godine

− iznos od 93,78 EUR sa kamatom od 30.4.2020. godine

− iznos od 91,42 EUR sa kamatom od 31.5.2020. godine

− iznos od 91,72 EUR sa kamatom od 30.6.2020. godine

− iznos od 87,09 EUR sa kamatom od 31.7.2020. godine

− iznos od 87,75 EUR sa kamatom od 31.8.2020. godine

− iznos od 87,80 EUR sa kamatom od 30.9.2020. godine

− iznos od 91,16 EUR sa kamatom od 31.10.2020. godine

− iznos od 87,45 EUR sa kamatom od 30.11.2020. godine

− iznos od 86,04 EUR sa kamatom od 31.12.2020. godine

− iznos od 88,46 EUR sa kamatom od 31.1.2021. godine

− iznos od 84,57 EUR sa kamatom od 28.2.2021. godine

− iznos od 81,99 EUR sa kamatom od 31.3.2021. godine

− iznos od 82,48 EUR sa kamatom od 30.4.2021. godine

− iznos od 82,45 EUR sa kamatom od 31.5.2021. godine

− iznos od 81,67 EUR sa kamatom od 30.6.2021. godine

− iznos od 86,83 EUR sa kamatom od 31.7.2021. godine

− iznos od 85,48 EUR sa kamatom od 31.8.2021. godine

− iznos od 84,87 EUR sa kamatom od 30.9.2021. godine

− iznos od 90,91 EUR sa kamatom od 31.10.2021. godine

− iznos od 95,66 EUR sa kamatom od 30.11.2021. godine

− iznos od 97,67 EUR sa kamatom od 31.12.2021. godine

po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 31. listopada 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku do 15 dana.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od

3.574,10 eura (ttritisućepetstosedamdesetčetirieuraidesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HPD (dalje: tužiteljica) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 30. studenog 2021. navodi da su ona i prednik tuženika Hypo Alpe- Adria Bank d.d. (dalje: tuženik) dana 27. prosinca 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj: 236-317/2005 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 51.000,00 CHF. Spomenutim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 3,99 % (čl. 3 i čl. 6 Ugovora). Tuženik da je jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promijene tuženik vršio bez da je o tomu obavijestio tužiteljicu kao ugovornu stranku tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do znatnog porasta rata na što je prigovorila tuženiku, međutim bezuspješno. Tužiteljica je navela da je Ugovor sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja da nije mogla pregovarati, da odredba o promjeni kamatne stope ne navođenjem razloga na temelju kojih se kamatna stopa može promijeniti unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača te da označena ugovorna odredba spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Ista je navela da joj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope te da ista bez tih podataka kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba da omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača zbog čega da su te ugovorne odredbe ništetne. Da je odredba ugovora o promjeni kamatne stope ništetna da je utvrđeno i od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi a istom da je utvrđeno da bi i odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Takvo postupanje tužene strane, dakle ugovaranje ništetnih odredbi da je suprotno i odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl.3 st.1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, tužiteljica navodi da je cijeli ugovor ništetan, a navedeno da je utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari. Stoga tužiteljica predlaže prihvatiti glavni tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je predmetni ugovor u cijelosti ništetan te kojim se nalaže tuženiku vratiti - isplatiti tužiteljici pojedinačno određene novčane iznose, podredno da se prihvati eventualni kumulirani zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora i isplatu s osnove nepripadno plaćenog iznosa uslijed promjene u tečaju CHF.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Isti je naveo da je tužba nedopustiva obzirom da ista ne sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. Tuženik je naveo da se u predmetnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru budući su sredstva iz predmetnog Ugovora o kreditu korištena u poslovne svrhe odnosno za potrebe poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice a navedeno da proizlazi iz procjene nekretnine iz koje je vidljivo da se radi o poslovnom prostoru, dok je na web stranici obrta, u vlasništvu tužiteljice, kao sjedište navedena adresa nekretnine koja je adaptirana sredstvima dobivenim predmetnim Ugovorom o kreditu. Iz navedenog razloga da se utvrđenja iz kolektivnih presuda na koje se tužiteljica poziva u pogledu osnovanosti svog zahtjeva a koji su pokrenuti na temelju članka 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014) ne mogu primijeniti na konkretni slučaj jer se te presude odnose na potrošačke kredite. Tuženik je istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodeći da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu vršene između ostalog i od strane HP kao i određenih pravnih osoba a tužiteljica da bi u slučaju da se utvrdi da je zahtjev iste osnovan, imala pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sama izvršila. Tuženik je nadalje osporio navode tužiteljice glede ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope u bitnom navodeći da je tužiteljica unaprijed bila upoznata s parametrom promjene kamatne stope te da je na isto povećanje i pristala, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasne, uočljive i lako razumljive, te da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i tijekom trajanja ugovorne obveze tuženik u cijelosti postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. U odnosu na odredbu ugovora o ništetnosti valutne klauzule tuženik je osporio navode tužiteljice navodeći da su te odredbe bile jasne, razumljive i uočljive, te da je tužiteljica u svakom trenutku imala mogućnost napraviti konverziju u neku drugu valutu, da je imala zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Isti je naveo da ukoliko bi sud našao da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, to da bi na ugovor o kreditu kojega je sklopila tužiteljica trebao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK. Tuženik stoga predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a iznosila je 10,35%, te da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice glede ništetnosti cijelog ugovora o kreditu tuženik je istaknuo da je isti neosnovan budući u situaciji da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetne to da ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora jer te odredbe nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor bez njih može opstati. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja navodeći da ništetnost nastaje ex tunc, odnosno od trenutka sklapanja ugovora. Budući bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, to da se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa. Tuženik je istaknuo i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno isti je naveo da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. Čak i ako se uzme kao mjerodavno stajalište tužiteljice kako je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, tuženik ističe kako je potraživanje s osnove eventualne ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope u zastari budući je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a s obzirom da se u predmetnom sporu primjenjuje opći zastarni rok, zastara da je nastupila 14. lipnja 2019. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

3. Tužiteljica je podneskom od 22. rujna 2022. uredila tužbeni zahtjev kao i eventualno kumulirani zahtjev sukladno provedenom financijskom vještačenju. Potom je ista podneskom od 7. travnja 2023. ponovno uredila tužbeni zahtjev na način da je utužene novčane iznose ranije iskazane u valuti HRK sada iskazala u valuti EUR koja valuta je postala službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. a sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 85/22, dalje: Odluka Vlade). Tužiteljica je potom podneskom od 19. lipnja 2023. ponovno uredila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da ista umjesto iznosa od 9.879,76 eura sada potražuje iznos od 10.149,17 eura. Podneskom od 19. lipnja 2023. tužiteljica je utužene iznose iskazala u valuti EUR i valuti HRK bez promjene utuženih iznosa. Podneskom od 14. listopada 2024. tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila sukladno rješenju suda od 7. listopada 2024. Na ročištu održanom 18. veljače 2025. tužiteljica je sukladno rješenju suda od 24. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev a kako to glasi u točki II. izreke ove odluke.

3.1. Tuženik je tijekom postupka naveo da se protivi preinaci tužbe u fazi glavne rasprave.

3.2. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci već uređenju tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) uzimajući u obzir da je inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev bio neodređen, ali odrediv, te da je tužiteljica tek po provedenom vještačenju mogla znati visinu svojeg potraživanja, u skladu s kojim je i uredila tužbene zahtjeve, a što suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nije nedopušteno učiniti u fazi glavne rasprave. Pravilno je tužiteljica podneskom od 7. travnja 2023. uredila tužbeni zahtjev na način da je potraživanje iskazala u valuti EUR budući valuta HRK od 1. siječnja 2023. nije službena valuta u RH te se potraživanja više ne mogu iskazivati u istoj. Tužiteljica je preračunavanje u valuti EUR izvršila sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), a što je i sud utvrdio usporedbom pojedinačnih mjesečnih iznosa navedenih u nalazu i mišljenju vještaka te uzimajući u obzir da je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro. Nadalje, pravilno je tužiteljica podneskom od 19. lipnja 2023. uredila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev jer je sud uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan utvrdio da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa koji se odnose na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja švicarskog franka iznosi 76.468,92 kuna, odnosno 10.149,17 eura, a ne 74.439,09 kuna a kako je to vještakinja navela u nalazu i mišljenju (list spisa 220-224). Također pravilno je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev podneskom od 14. listopada 2024. i na ročištu održanom 18. veljače 2025. budući je ista na uređenje tužbe pozvana od strane suda rješenjima od 7. listopada 2024. i 24. siječnja 2025. te je postupajući na takav način ista otklonila nedostatke tužbenog zahtjeva, odnosno postavila ga razumljivo kako bi se po njemu moglo postupati iz čega proizlazi da isto ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1 ZPP. Iako tužiteljica u roku od 8 dana nije postupila sukladno nalogu suda od 24. siječnja 2025., sud je uzimajući u obzir navode tužiteljice iznijete na ročištu održanom od 18. veljače 2025. te uzimajući u obzir podneske kojima tužiteljica uređuje tužbene zahtjeve, utvrdio da je došlo do očite omaške u podnesku od 14. listopada 2024. u kojem je tužiteljica u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva propustila iskazati dospijeće anuiteta za razdoblje od 28. veljače 2015. do 31. svibnja 2018. iako je ukupan iznos potraživanja s te osnove tijekom cijelog postupak ostao nepromijenjen, slijedom čega je sud dopustio takvo uređenje tužbenog zahtjeva a pri čemu se ističe da sud nije vezan svojim procesnim rješenjem. Nadalje se ističe da uređenjem tužbenog zahtjeva podneskom od 19. lipnja 2023. tužiteljica nije preinačila tužbu već je ista uredila tužbeni zahtjev na način da je uskladila zbroj pojedinačnih mjesečnih anuiteta s ukupno potraživanim iznosom. Ističe se da tužiteljica to nije napravila samoinicijativno to bi sud bio u obvezi istu pozvati na ispravak, odnosno uređenje tužbenog zahtjeva. Uzimajući u obzir da se radi o očitom pogrešnom zbroju mjesečnih anuiteta, to sud smatra da nije bilo potrebe tražiti dopunu nalaza i mišljenja vještaka u tom dijelu budući se navedeno može utvrditi zbrajanjem iznosa anuiteta navedenih u nalazu i mišljenju, pri čemu je sud uzeo u obzir da stranke glede iznosa pojedinačnih mjesečnih anuiteta navedenih u nalazu i mišljenju nisu imale primjedbi.

3.3. U odnosu na podnesak tužiteljice od 19. lipnja 2023. kojim je ista novčano potraživanje i u tužbenom i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu iskazala u valuti EUR i valuti HRK, sud takvo uređenje tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir budući razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje od 5. rujna 2022. u 00,00 sati do 31. prosinca 2023. u 24,00 sati sukladno točki II. Odluke, odnosno u trenutku zaključenja glavne rasprave prestala je obveza dvojnog iskazivanja novčanih vrijednosti.

4. U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: Ugovora o kreditu br. 236-317/2005 od 27. prosinca 2005. (list spisa 8-17), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 18), izjava tuženika od 28. prosinca 2005. (list spisa 19-20), rješenje Općinskog suda u Pagu posl. broj: Z – 1426/058 od 1. srpnja 2005. (list spisa 22), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 23), izvadak iz obrtnog registra za TD Nar (list spisa 39), aktualizirana procjena vrijednosti nekretnine sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 47-59), procjena vrijednosti stana na adresi [adresa] (list spisa 60-72), specifikacija uplata (list spisa 73-80), metodologija promjene kamatnih stopa (list spisa 81-82), novinski i znanstveni članci (list spisa 83-114), oglašavanje kredita kod tuženika (list spisa 115-117), zahtjev tužiteljice za kredit (list spisa 118), izjava GPD od 24. kolovoza 2020. (list spisa 119-123), zapisnici tuženika (list spisa 124-136), valutna klauzula kao sastavni dio police osiguranja (list spisa 137), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list spisa 138-141), dopis Hrvatske narodne banke od 1. travnja 2022. (list spisa 163), pregled prometa za klijenta (list spisa 178-204), izveden je dokaz financijskim vještačenjem te je izvršen uvid i pročitan nalaz i mišljenje vještakinje Majde Korljan od 30. lipnja 2022. (list spisa 210-230), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GP (lis spisa 166-167), svjedokinje Alkice Kolega – Zubčić (list spisa 274- 275), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list spisa 167-168).

4.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što punomoćnici parničnih stranaka izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

5. Stranke su popisale trošak parničnog postupka.

6. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti u cijelosti Ugovora o kreditu br. 236-317/2005 sklopljenog 27. prosinca 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, te zahtjev za isplatom iznosa od 49.897,95 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate. Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u označenom Ugovoru te zahtjev za isplatom iznosa od 10.149,17 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne preplaćene iznose u razdoblju počevši od 31. listopada 2008. do 31. prosinca 2021.

7. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 236-317/2005 od 27. prosinca 2005., da je istim tužiteljici kao korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 51.000,00 CHF, obračunat po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da rok otplate kredita iznosi 22 godine od dana stavljanja kredita u otplatu, da je početna kamatna stopa 3,99%, da je u čl. 6. tog Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom kamatnim stopama kreditora, da se ista tijekom sklapanja ugovora mijenjala te su se povećavali anuiteti, kao i da je ugovorena valutna klauzula.

8. Među strankama je sporno radi li se o ništetnom Ugovoru, ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli (i promjenjivoj kamatnoj stopi), sporna je visina tužbenog zahtjeva, sporno je je li tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe, je li ista zaključila predmetni ugovor u svojstvu potrošača, te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio da glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, dok je osnovan konačno uređeni eventualni kumulirani zahtjev tužiteljice.

10. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik 27. prosinca 2005. zaključili Ugovor o kreditu br. 236-317/2005 (dalje: Ugovor) kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos od 51.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra pod brojem: OU – 1069/05-1 od 28. prosinca 2005. Kao namjena korištenja kredita u Ugovoru je navedeno da se radi o stambenom kreditu te da se isti odobrava za adaptaciju kuće (članak 1. Ugovora). Nadalje, odredbom čl. 3. Ugovora ugovoreno je da kamatna stopa iznosi 3,99 % godišnje, dok je čl. 6. Ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope, odnosno ugovoreno je da je tuženik ovlašten od 1. listopada 2006. izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojoj Odluci o kamatnim stopama. Odredbom čl. 4. Ugovora ugovoreno je da rok otplate kredita iznosi 22 godine te da se isti otplaćuje u 264 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 290,52 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. U čl. 9. Ugovora se kao instrumenti osiguranja naplate tražbine navode bjanko mjenice i zadužnice, dok je čl. 10. ugovoreno fiducijarno vlasništvo tuženika na nekretninama u vlasništvu tužiteljice, i to na trosobnom stanu koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na nekretnini sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Potpisnik predmetnog Ugovora u svojstvu fiducijarnog dužnika pored tužiteljice je i HP.

11. Uvidom u specifikaciju uplata po predmetnom Ugovoru utvrđeno je da su uplate vršili tužiteljica, HP i treće osobe.

12. Uvidom u procjene vrijednosti nekretnina u vlasništvu tužiteljice, i to kuće i dvorišta, te poslovne građevine u izgradnji koji se nalaze na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Novalja-Špital, te stana na adresi [adresa], razvidno je da su procjene vršene od strane tuženika a u svrhu podizanja kredita, te da je upravo na označenim nekretninama povodom sklapanja predmetnog Ugovora ugovoreno fiducijarno vlasništvo tuženika budući su označene nekretnine služile kao sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora.

13. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra od 10. veljače 2022. utvrđeno je da su tužiteljica i HP upisani kao vlasnici obrta naziva TD NAR sa sjedištem na adresi [adresa], a koji obrt se pretežito bavi djelatnostima pripreme i usluživanja pića od 28. veljače 1991.

14. Uvidom u izjavu CPD od 24. kolovoza 2020. proizlazi da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 1. siječnja 2008. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Regionalni manager za poslovanje s građanstvom, a od 1. siječnja 2008. pa do 1. siječnja 2012. da je radila na radnom mjestu Voditelj tima za razvoj kreditnih, transakcijskih i štednih proizvoda, kao i da je u trenutku davanja izjave zaposlenica tuženika. Iz izjave iste u bitnom proizlazi da ista nema neposrednih saznanja o zaključenju predmetnog Ugovora, da je ona u razdoblju od 2004. do 2008. educirala zaposlenike tuženika koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom na način da im je objašnjavala način funkcioniranja valutne klauzule, pa tako i one u CHF, rizike koji proizlaze iz takvog ugovaranja u smislu mogućnosti rasta ali i pada tečaja i utjecaja istoga na visinu mjesečnih anuiteta u kunama, te da je svim zaposlenicima naglašavano da isto moraju pojasniti klijentima prije sklapanja ugovora o kreditu odnosno tijekom prodajnih razgovora. Ista je navela da u razdoblju od 2004. do 2008. ona kao ni banka nisu očekivali niti mogli predvidjeti rast tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju nakon 2009.

15. Iz iskaza svjedoka GP, zaposlenika tuženika, proizlazi da isti nema saznanja u vezi zaključenja predmetnog Ugovora budući nije radio na predmetnom Ugovoru kao ni na zaključenju drugih Ugovora o kreditu u valuti CHF koje je tuženik zaključivao sa ostalim klijentima. Isti je naveo da nema saznanja kako su djelatnici banke tužiteljici prezentirali sadržaj Ugovora, a na postavljeno pitanje da se izjasni glede utjecaja korisnika kredita na sastavljanje pojedinih odredbi ugovora, fiksnu stopu, liboru stopu i sl. isti je naveo da na to nema odgovor. Svjedok je naveo da se korisnici kredita prilikom zaključenja informiraju o roku isplate kredita, promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosu same rate i valutnoj klauzuli međutim da on osobno to nije radio.

16. Iz iskaza svjedokinje Alkice Kolega–Zubčić, odnosno javne bilježnice koja je vršila potvrdu predmetnog Ugovora proizlazi da se ista ne sjeća potvrđivanja konkretnog Ugovora o kreditu ali kako se radi o standardnom postupku potvrđivanja ugovora o kreditu ista je u svom iskazu opisala proceduru potvrđivanja ugovora te je navela da javni bilježnik prethodno utvrđuje da li ugovor odgovara po svom sadržaju i formi javnobilježničkom aktu, da li sadrži odredbe koje su protivne kogentnim propisima, utvrđuje istovjetnost stranaka, valjanost punomoći i sl. Svjedokinja je navela da javni bilježnik kod ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi banke, ne može strankama tumačiti uvjete i postupak promjene te kamatne stope jer to ni ne piše u ugovoru osim da javni bilježnik stranke upozorava da maksimalno ugovorena kamatna stopa može biti 12%, odnosno u visini zakonske zatezne kamate. Nadalje je svjedokinja navela da je tek 2010. uvedena obveza banaka da u ugovorima o kreditu navedu postupak i uvjete promjene ugovorene kamatne stope, a da te obveze u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora nije bilo. U odnosu na valutnu klauzulu ista je navela da je procedura da se strankama pročita odredba koja to regulira a koja kaže da se krediti isplaćuju u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka.

17. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je za potrebe renovacije stana u [adresa], kao fizička osoba podignula kredit kod tuženika te da je prije zaključenja predmetnog Ugovora imala namjeru podignuti kredit u valuti EUR, međutim da joj je djelatnica tuženika savjetovala da je bolje da podigne kredit u valuti CHF jer je taj najpovoljniji budući se radi o stabilnoj valuti. Ista je navela da joj je tom prilikom izračunata rata kredita u visini od 1.300,00 kuna što je njoj bilo prihvatljivo, međutim da je rata kredita nakon nekog vremena počela enormno rasti te da je došla do 2.300,00 kuna. Nakon toga ona da je otišla u banku tuženika te da ju je djelatnica tuženika smirivala navodeći da se radi o trenutnoj situacija koja će se smiriti. Tužiteljica je navela da joj nije poznato zašto je u ugovoru navedeno da je namjena istoga adaptacija kuće budući se radilo o adaptaciji stana u [adresa], te je navela da je hipoteka upisana na taj stan kao i na drugu nekretninu u njezinom vlasništvu a sukladno traženju tuženika. Nadalje je navela da je cjelokupan iznos kredita potrošila za potrebe adaptacije stana u [adresa] u kojem je tada stanovala, a kako podignuti kredit nije bio dostatan za to da je ona za potrebe adaptacije istoga uložila i svoja dodatna sredstva. Tužiteljica je navela da ona ne razumije sadržaj odredbi ugovora budući nije bankovni stručnjak, te je navela da joj javni bilježnik nije tumačio niti objašnjavao sadržaj ugovora o kreditu. Nadalje je navela da 2005. nije bila vlasnica obrta već da je bila samohrana majka te da je rate kredita plaćala sa svog vlastitog računa.

18. Cijeneći iskaz tužiteljice sud je utvrdio da tuženik nije tužiteljici kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, kao ni o kojim parametrima ovisi kretanje tečaja, a na temelju kojih bi podataka tužiteljica mogla spoznati učinke koji bi za nju u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Naime, sud je u tom dijelu iskaz tužiteljice cijenio logičnim, životno uvjerljivim i u skladu s ostalim utvrđenjima ovog suda, a koji će se u nastavku ove presude obrazložiti. Da je tako proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje Alkice Kolega – Zubčić koja je kao javni bilježnik solemnizirala predmetni Ugovor. Ista je u bitnom navela da stranke nisu pregovarale o odredbama Ugovora, niti je javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu potrošaču mogao objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka i parametre promjene kamatne stope budući isti nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirala, niti je imala takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

18.1. Sud nije cijenio iskaz svjedoka GP budući isti nije imao neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog Ugovora. Također i iz ovjerene izjave GPD proizlazi da ista nema relevantnih saznanja o konkretnom ugovoru i okolnostima sklapanja istog slijedom čega sud nije cijenio navode iste. Ujedno se ističe da iz izjave ne proizlazi koje su sve potrebne informacije pružene tužiteljici prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, odnosno ista u izjavi ni ne navodi da bi tužiteljici ukazala koji to parametri utječu na promjenu kamatne stope i da bi o istima ona ili osobni bankar upozorili tužiteljicu.

19. Temeljem kritične analize provedenih dokaza u predmetnom postupku, te cijeneći iskaz tužiteljice i iskaz saslušane svjedokinje a kako je to ranije navedeno, sud je utvrdio da je u predmetnom Ugovoru ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o čijoj visini se nije pregovaralo, budući je kao takva predstavljala dio sadržaja standardnog tipskog ugovora, koji karakteriziraju unaprijed formulirane ugovorne odredbe od strane tuženika kao kreditora, a na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, u trenutku kad je nastupila promjena u visini ugovorene kamatne stope, ista je bila ostvarena jednostranom odlukom tuženika, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti referentne kamatne stope. Sud smatra kako je takva ugovorna odredba sadržana u čl. 3. i 6. Ugovora nepoštena, budući nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, s obzirom da je činila sadržaj unaprijed pripremljenog, tipskog obrasca ugovora, čime je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je tužiteljica u konkretnom slučaju, bez odgovarajućeg znanja o učincima i rizicima koje donosi kreditiranje pristupila sklapanju Ugovora, vjerujući u točnost prezentiranih informacija od strane tuženika kao kreditora, koji je pak, raspolažući stručnim znanjem, iskoristio neinformiranost i nestručnost tužiteljice i u tipskom ugovoru sastavio odredbe koje su suprotne temeljnim načelima obveznog prava – načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja.

20. Odredbom čl. 81. st. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, propisano je da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 87. st.1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

21. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u čl. 3. i 6. Ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Naime, sama formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je takva da je tužiteljica kao korisnik kredita znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora, no nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja, a na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope od 3,99 % godišnje u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

22. Također, tuženik tijekom postupka nije dokazao da se kod donošenja Odluke o kamatnim stopama banka konzultirala s korisnicima kredita odnosno s istim pregovarala. Nadalje, iz spisa proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, niti je tužiteljici objašnjeno temeljem kojih parametara se kamata može mijenjati, a niti je tuženik tijekom postupka dokazao da bi tužiteljica kao korisnik kredita na tu odredbu mogla utjecati. Također, ukazuje se nespornim da se kod tipiziranog ugovora po prirodi stvari o tim uvjetima i ne može pojedinačno pregovarati.

23. Nadalje, i Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 2. Ugovora je nepoštena, te se ni o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Time je položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

24. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25. Obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile protivne prisilnim propisima, iste su ostvarile obilježje ništetnih odredbi.

26. Međutim, ništetnost samih tih odredaba ne dovodi i do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se cijeli ugovor utvrdi ništetnim (toč. I. izreke presude).

27. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev, i to deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sud je po provedenom postupku utvrdio da je tužiteljica dokazala činjeničnu osnovu tužbe da je prednik tuženika s tužiteljicom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF a koja ugovorna odredba je od strane suda utvrđena ništetnom a kako je to ranije obrazloženo.

28. Ujedno se ističe da je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao V. tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. postupio suprotno odredbama tada čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama ZOO.

28.1. Nadalje, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17-10 kojom je odbijena žalba tuženika izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Zgrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

29. Iz navedenog proizlazi da je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. (unutar kojeg razdoblja je sklopljen i predmetni Ugovor), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i prava tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, a o čemu se radi u ovom slučaju.

31. Odredbom čl. 502.a st.1. ZPP propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

32. Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP, a da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnicu u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

33. Slijedom navedenog, a suprotno navodima tuženika, pravilno tužiteljica navodi da je ovaj sud sukladno odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, slijedom čega u predmetnom postupku nije niti bilo potrebno ponovno utvrđivati je li sporna odredbe ugovora o kreditu ništetna (navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Kako je predmetnim Ugovorom odredba o valutnoj klauzuli izražena na identičan način kao i ona koja je točkom V. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, niti se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu.

34. U odnosu na navode tuženika da se predmetna odluka u kolektivnom sporu ne može primjenjivati na predmetni slučaj budući tužiteljica nije dokazala da je potrošač, ističe se da je uvidom u predmetni ugovor utvrđeno da je istoga u svojstvu korisnika sklopila tužiteljica kao fizička osoba a radi adaptacije kuće, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi također da je isti podignula radi adaptacije, međutim stana u [adresa] a ne kuće. Sud je u tom dijelu iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti cijeneći isti istinitim, te je sud utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila u svojstvu potrošača, odnosno da je ista podignula kredit u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti obavljanju njezine poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, a kao što to proizlazi iz odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03.

34.1. Suprotno navodima tuženika, teret dokaza da li tužiteljica ima svojstvo potrošača je na strani tuženika (banke) kao kreditoru, a ne na tužiteljici kako to pogrešno smatra tuženik (identično pravno shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.). Ujedno se ističe da je neodlučna okolnost koja je svrha sklapanja ugovora. Naime, zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva Vijeća 93/13 EEZ ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

34.2. Sud pri tome ne nalazi osnovanim navode tuženika da bi iz procjene nekretnina bilo razvidno da je tužiteljica kredit podignula radi uređenja poslovnog prostora. Naime, tuženik je prilikom odobrenja predmetnog kredita vršio procjenu nekretnina u vlasništvu tužiteljice a u svrhu zasnivanja založnog prava. Tako su pored nekretnine u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a u odnosu na koju se u procjeni vrijednosti nekretnine navodi da se radi o kući i dvorištu, te da je građevinsko zemljište predviđeno za razvoj male privrede), predmet procjene bio i stan u [adresa] a za adaptaciju kojeg tužiteljica i tvrdi da je podignut kredit. U odnosu na navode tuženika da bi adresa registriranog obrta u vlasništvu tužiteljice i adresa građevine sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile identične, sud takve navode tuženika ne nalazi osnovanim budući u izvatku iz obrtnog registra proizlazi da je sjedište obrta na adresi [adresa], dok se u izvatku iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi oznaka zemljišta Šoital. Kako tuženik samo paušalno osporava tužiteljici svojstvo potrošača, dok isti ni na koji način nije dokazao da tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog Ugovora ne bi imala svojstvo potrošača, to sud takav prigovor cijeni neosnovanim.

35. Slijedom navedenog, a kako je odredba Ugovora ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak u smislu odredbe čl. 270. ZOO kojom je propisano da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva (činidba je u predmetnoj stvari neodrediva budući ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti niti su strane ostavile trećoj osobi da je odredi), to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih odredbi, slijedom čega je isti temeljem odredbe čl. 323. ZOO dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

36. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice sud takav prigovor nije našao osnovanim. Naime, u obveznopravnom odnosu na temelju predmetnog Ugovora o kreditu nisu tuženik i treća osoba, odnosno sudužnik. Tuženik je ugovoreni iznos kredita isplatio tužiteljici i ona je bila u obvezi vratiti isti plaćanjem ugovorenih mjesečnih anuiteta, a dogovoreni modalitet plaćanja istih između tužiteljice i treće osobe, ne oduzima tužiteljici svojstvo dužnika, niti bi zbog eventualnog prestanka plaćanja anuiteta od strane treće osobe, tuženik mogao dospjele anuitete potraživati od treće osobe.

37. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Majdi Korljan, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije. Vještakinja je u nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2022., a postupajući po nalogu suda navela da je tuženik uslijed promjene tečaja više obračunao iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 74.439,09 kuna i to od početka otplate kredita do dana 31. prosinca 2021. kada je bila konačna otplata kredita. Vještakinja je prilikom izračuna sukladno nalogu suda računala da bi kroz sav period otplate kredita od njegovog ugovaranja pa nadalje trebala važiti početno ugovoren tečaj švicarskog franka na kunu važeći na dan sklapanja ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju vještakinja je izračunala da je banka uslijed promjene tečaja tužiteljici od početka otplate kredita pa do konačne otplate više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 74.439,09 kuna (l.s. 220-225; izračun je prikazan u tablici 3). Budući je tužiteljica tijekom postupka ukazala da bi vještakinja pogrešno zbrojila pojedinačne mjesečne iznose to je sud pregledom nalaza i mišljenja vještakinje utvrdio da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa koji se odnose na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja švicarskog franka iznosi 76.468,92 kuna, odnosno 10.149,17 eura, a ne 74.439,09 kuna a kako je to vještakinja očito omaškom navela u nalazu i mišljenju (list spisa 220-225). Uzimajući u obzir da se radi o očitom pogrešnom zbroju mjesečnih anuiteta, to sud smatra da nije bilo potrebe tražiti dopunu nalaza i mišljenja vještaka u tom dijelu budući se navedeno može utvrditi zbrajanjem mjesečnih iznosa navedenih u nalazu i mišljenju, pri čemu je sud uzeo u obzir da stranke glede mjesečnih anuiteta navedenih u nalazu i mišljenju nisu imale primjedbi.

38. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještak uredila kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, uzevši u obzir samo pozitivnu razliku, što je uvažio i ovaj sud, prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica i nije dužna vratiti nešto što nije ni stekla, tim više što tuženik u tom pravcu ne stavlja nikakav zahtjev, ili pak prigovor prijeboja, pa sud, koji u parničnom postupku odlučuje u okviru dispozicija stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP) iste nije niti mogao tuženiku dosuditi (tako i Županijski sud u Zagrebu broj Gž-4138/2022). Ocjena je ovog suda da tuženik takvo svoje eventualno potraživanje ne može zahtijevati u ovoj parnici, bez obzira što se radi o novčanom potraživanju, jer je tužiteljica kredit otplaćivala u određenim iznosima kako ju je tuženik pozivao, a što znači da tog određenog dana nije tuženiku platila manje novčanih sredstava, već upravo onoliko koliko je tuženik od nje zahtijevao. Sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužiteljica nije isplatila sve što je od nje potraživao. Stoga, nema nikakvog stjecanja bez osnove tužiteljice jer je svaki izračun anuiteta vršio upravo tuženik sukladno kojem izračunu je tužiteljica izvršila plaćanja. Ujedno se ističe da odredba čl. 323. st.2. ZOO koja propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

39. Tuženik je u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka istaknuo samo pravne prigovore navodeći da bi u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli dovelo do posljedice da se Ugovor ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK slijedom čega bi na njega trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na ugovore o kreditu u HRK a ne u CHF. Na taj način, odnosno da je ugovor zaključen bez valutne klauzule odnosno u kunama, to da je na tuženiku nastao manjak u iznosu od 6.096,19 kuna a kako je to vještak u svom nalazu i iskazao, budući su kamate na kunske kredite u to vrijeme bile znatno veće od onih koje su odobravane na kredite zaključene uz valutnu klauzulu CHF.

40. Sukladno navedenom, a uzimajući u obzir da stranke nisu imale prigovora na matematički izračun nalaza i mišljenja vještaka, već tuženik osporava osnovanost osnove, to isti nije predložio niti je sud smatrao potrebnim provesti dopunu vještačenja ili usmeno saslušati vještaka. Sukladno navedenom sud je nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je vještakinja iskazala obračune potraživanih anuiteta uslijed promjene tečaja prihvatio u cijelosti smatrajući da je isti dan stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP.

41. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, sud isti nije našao osnovanim. Naime, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, s tim da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine, a u tom slučaju zastara počinje teći iznova, s tim da se vrijeme prije prekida zastare ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. U slučaju da je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, sve sukladno odredbama čl. 215. st.1., 241. i 245. st.1. i st.3. ZOO. Dakle, ovaj sud nalazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava protiv nekoliko banaka, uključujući i tuženika, prekinut tijek zastare, a ista je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018. i to trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. U ovoj parnici tužba je podnesena 30. studenog 2021., a kako se u konkretnom slučaju, jer se radi o stjecanju bez osnove, za koji institut nije predviđen poseban zastarni rok, ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO, dok je citirana presuda pravomoćna 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, tako da je prigovor zastare neutemeljen.

42. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tuženik, stekavši iznos od ukupno 10.149,17 eura, a kako je to proizlazi iz obračunatih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja navedenih u nalazu i mišljenju vještaka, i izreci ove presude, došao do financijskih sredstava temeljem ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom, a budući se radi o pravnoj osnovi koja je postojala i otpala, to se u predmetnoj stvari radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO. Stoga je tuženik kao stjecatelj tog novčanog iznosa dužan tužiteljici kao ovlašteniku prava na povrat stečenog bez osnove vratiti preplaćene iznose, kao u nalazu vještaka i izreci presude.

42.1. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. ZOO. Naime, sud je imajući u vidu ranije utvrđenu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora, odnosno da je isključivo on predložio da se prema unificiranom unaprijed pripremljenom sadržaju zaključi predmetni Ugovor, utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj zbog čega je isti dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. 2. izreke ove presude.

44. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka valja istaknuti da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao što je konkretan slučaj, tužiteljica ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan od njih sukladno odredbi čl. 188. st.2. ZPP iz čega bi proizlazilo da se omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev. Cijeneći uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 154. st.2. ZPP sud je utvrdio da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa eventualnim tužbenim zahtjevom, pri čemu je sud vodio računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu iste u predmetnom postupku.

44.1. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, valjalo je tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznati kao troškove potrebne za vođenje predmetnog postupka, trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podnesak od 7. travnja 2023., 19. lipnja 2024 i 14. listopada 2024. u iznosu od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 21. travnja 2022., 28. rujna 2022., 23. ožujka 2023., 10. svibnja 2023., 23. rujna 2024., 16. prosinca 2024., 18. veljače 2025. i 10. ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 10. srpnja 2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), što sukladno Tbr. 50. Tarife ukupno iznosi 1.225 bodova, odnosno 2.450,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife. Tužiteljici pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) u iznosu od 612,50 kuna. Nadalje, tužiteljici je valjalo priznati i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu 298,63 eura (protuvrijednost uplaćenog iznosa od 2.250,00 kuna), trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 65,03 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 147,94 eura sukladno odredbi čl. 4. toč. 1. i toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u svezi s Tbr.1. st.1. i Tbr. 2. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19), slijedom čega je istoj dosuđen ukupan trošak u iznosu od 3.574,10 eura.

44.2. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužiteljici priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st.3. ZPP, te odredbi čl. 29. st. 1. i st.2. ZOO, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ove presude.

44.3. Neosnovan je zahtjev tužiteljice za naknadom trošak sastava podneska od 1. ožujka 2022. i 22. rujna 2022. budući tužiteljica te podneske nije predala sukladno odredbama ZPP koje propisuju da se podnesci trebaju dostaviti najkasnije osam dana prije održavanja ročišta a ovo uzimajući u obzir da su ročišta u predmetnoj stvari održana 2. ožujka 2022. i 28. rujna 2022. Nadalje tužiteljici ne pripada ni pravo na naknadu troška sastava dva podneska od 19. lipnja 2023. budući je tužiteljica sve navode mogla i trebala iznijeti u jednom podnesku pri čemu se ističe da je sud tužiteljici priznao pravo na naknadu troška sastava jednog podneska od 19. lipnja 2023. Tužiteljici ne pripada ni pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 25. srpnja 2022. budući na navedeno ročište tužiteljica nije pristupila pa joj potraživani trošak nije ni nastao. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

45. Zahtjev tuženika za naknadom troška postupka je odbijen primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP budući je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

46. Sukladno svemu navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Pagu 17. travnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravkapresude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte