REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: P-455/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.241,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. kolovoza 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu zatezne kamate koja teče od 12. srpnja 2024. do 18. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. srpnja 2024. u bitnom navodi da je rješenjem tužitelja broj 84366 od 3. rujna 2007. osiguraniku TM, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28. rujna 2006., zbog profesionalne nesposobnosti za rad do koje je došlo zbog ozljede na radu - prometne nezgode 30. travnja 2004. u kojoj je stradao kao vozač tako što je ulaskom u zavoj, a uslijed neodržavanog i skliskog kolnika te ulegnuća ceste i tehničke neispravnosti ceste te dotrajalosti kolnika, o čemu nije bio postavljen znak upozorenja o oštećenjima na cesti, došlo do zanošenja vozila u desno nakon čega je osiguranik tužitelja TM izgubio nadzor nad vozilom, sletio s ceste, udario u stablo i pritom zadobio teške tjelesne ozljede. Dalje tužitelj navodi da je TM povodom tog štetnog događaja vodio parnični postupak protiv ovdje tuženika pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem P-2131/06, u kojem je 16. veljače 2008. donesena pravomoćna presuda, zatim da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne služba u Pazinu poslovni broj P-682/11 od 02. srpnja 2012. tuženik obvezan na isplatu naknade štete tužitelju nastalu isplatama invalidske mirovine korisniku TM, za razdoblje od 28. rujna 2006. do 31. listopada 2009., koja je tražbina namirena. Nadalje, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-234/2016 od 29. lipnja 2018. tuženik je obvezan na isplatu naknade štete tužitelju nastalu isplatama invalidske mirovine korisniku TM, za razdoblje od 1. studenog 2009. do 31. ožujka 2016., koja tražbina je također namirena. Za daljnje obračunsko razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2021. u tijeku je sudski postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod poslovnim brojem P-326/2021. Zatim tužitelj navodi da se korisniku invalidske mirovine TM i nadalje isplaćuje invalidska mirovina, stoga temeljem istog osnova za tužitelja nastaje daljnja šteta, koja za razdoblje od 01. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. prema obračunu novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 17. lipnja 2024. iznosi 11.773,20 EUR, odnosno s osnova suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% iznosi 8.241,24 EUR koji je obračun sastavljen sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. i čl. 41. ZIDZOMO (115/18), koja odredba se primjenjuje od 1. siječnja 2019. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.241,24 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe (12. srpnja 2024.) do isplate te naknaditi troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 29. kolovoza 2024. u bitnom navodi da nastanak štetnog događaja nije u uzročnoj vezi s tuženikovim propuštanjem izvršenja radova održavanja, čiji su opseg i rokovi izvođenja bili propisani odredbama u trenutku nastanka štetnog događaja važećeg Zakona o javnim cestama (NN 100/96), Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 25/98 i 162/98), Pravila i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta (NN 111/99), shodno čemu tuženik ne može biti odgovoran za štetu, da činjenična utvrđenja Zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Pula ne daju osnove za zaključak da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće, da iz navedenog Zapisnika o uviđaju policije ne proizlazi postojanje oštećenja kolnika, nečistoće kolnika ili pak materijala i predmeta na kolniku ceste koji bi ugrožavali sigurnost prometa odnosno bili u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja te da iz njega ne proizlazi da bi kolnik na mjestu nezgode bio loše izvedbe i neodržavan na način da bi ugrožavao sigurnost prometa odnosno bio u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Nadalje osporava da bi TM u prometnoj nesreći zadobio tjelesne povrede, kao što osporava i uzročnu vezu između navodno nastalih povreda i nekog propusta tuženika. Zatim navodi da je vozač TM isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer da se očigledno kretao znatno većom brzinom od ograničene i dopuštene te brzinom koja nije bila prilagođena konkretnim prometnim uvjetima, čime je postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. i 54. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08), a zbog čega je i nastala predmetna prometna nesreća. Stoga tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja, a posljedično i tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće i štete. Dalje navodi da Presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2131/06 od 26. veljače 2008. na koju se poziva tužitelj, ne može biti dokaz o odgovornosti tužitelja za nastanka štetnog događaja, iz razloga jer se navedeni spor vodio isključivo između TM kao tužitelja protiv Hrvatskih cesta kao tuženika te ovdje tužitelj HZMO u tom predmetu nije sudjelovao niti kao stranka niti kao umješač na strani tamo tužitelja. Slijedom toga, tuženik smatra da navedena presuda ne može proizvoditi nikakve pravne učinke između stranaka ovoga spora te da pravna i činjenična utvrđenja navedene presude kao i provedeni dokazi u tom postupku nisu ni na koji način dokaz u ovom predmetu, a pogotovo ne dokaz o odgovornosti tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće. Tuženik nije suglasan te se izričito protivi da se spis Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2131/06 koristi kao dokaz u ovom predmetu i da se bilo koji dio toga spisa koristi kao dokaz u ovom predmetu. Tuženik izričito osporava nastanak štete i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenicu plaćanja kao ničim dokazanu te smatra da priložen obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja koja se osiguraniku TM isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja nije valjani dokaz visine stvarne štete, niti se može smatrati javnom ispravom koju je tužitelj izdao u okviru obavljanja svoje javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja te smatra da s obzirom da tuženik osporava visinu štete iz navedenog obračuna, na tužitelju je teret dokazivanja navedene činjenice. Tuženik stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.
3. U podnesku od 11. rujna 2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. U odnosu na osporenu invalidnost kao i postojanje uzročno-posljedične veze, tužitelj ističe kako je ista utvrđena u pravomoćno okončanom upravnom postupku, kao prethodno pitanje odlučno za utvrđivanje prava na isplatu invalidske mirovine i za određivanje visine iste. Ističe da je sukladno zakonu Rješenjem tužitelja broj 84366 od 3. rujna 2007., koje je konačno u upravnom postupku, osiguraniku tužitelja određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad te da priznajem prava na invalidsku mirovinu osiguraniku TM, odnosno isplatama mirovine osiguraniku, tužitelj trpi štetu. Tužitelj smatra da je na propisan način i u konkretnom predmetu ocijenjeno kao prethodno pitanje i ustanovljeno od strane ovlaštenih vještaka da je osiguranik prilikom predmetnog štetnog događaja pretrpio takve ozljede koje su uzrokovale invalidnost te da to pitanje ovdje ne može biti sporno te da je neosnovan i samo paušalan tuženikov prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu te se tužitelj u tom smislu poziva na stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-911/2012 od 22. travnja 2015., Rev-x-425/2017 od 05. veljače 2019. Tužitelj predlaže i provođenje medicinskog vještačenja. Ističe, s obzirom na navode punomoćnika tuženika da osiguranik tužitelja nije bio ozlijeđen u prometnoj nesreći jer da tako proizlazi iz policijskog zapisnika, da iz zapisnika o očevidu jasno proizlazi da je osiguranik tužitelja prevezen vozilom HMP u OB Pula kao i da je u daljnjim poduzetim mjerama i radnjama konstatirano da je ozlijeđeni upućen u OB Pula. Tužitelj štetu potražuje temeljem odredbe čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 1. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN" 157/13) te navodi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz sveukupne relevantne dokumentacije koja prileži spisima u kojima su već provedeni postupci koji se odnose na štetni događaj koji je predmet ove pravne stvari, predmetu koji je osiguranik tužitelja vodio protiv ovdje tuženika povodom istog štetnog događaja pod poslovnim brojem P-2131/2006, kao i u predmetima pred Trgovačkim sudom u Pazinu poslovni broj P-682/2011 i P-234/2016, stoga tužitelj predlaže očevid i prometno vještačenje, a na okolnost nastanka/dinamike štetnog događaja, kao i saslušanje osiguranika tužitelja TM, DM i SM. U spomenutim postupcima provodio se dokazni postupak radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica vezanih za predmetnu pravnu star u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, stoga je tužitelj stava da tuženik neosnovano sada ističe iste navode koji se odnose na okolnosti nastanka štetnog događaja, kao i odgovornosti za taj štetni događaj, jer su u provedenim postupcima sudovi utvrdili da postoji odgovornost tuženika na nastali štetni događaj, kako prema osiguraniku tužitelja TM tako i prema tužitelju. Tužitelj ističe da se u ovoj pravnoj stvari radi o istovjetnoj utvrđenoj odgovornosti tuženika, s tim da se naknada štete odnosi na daljnje obračunsko razdoblje, a sve sukladno odredbama ZOMO, stoga sto tužitelj prema odredbama ZOMO ima mogućnost potraživati naknadu štete za određeno kalendarsko razdoblje ili kapitaliziranu štetu, a koju u ovom slučaju nije potraživao, a sve s osnova isplaćenih mirovinskih davanja na teret HZMO. Budući da je za tužitelja uzročno-poljedična veza neupitno utvrđena u provedenim sudskim postupcima za prethodna obračunska razdoblja, tužitelj smatra neekonomičnim i nepotrebnim provoditi vještačenja. Tužitelj je mišljenja da bi sud trebao moći legitimno utvrditi odštetnu odgovornost osnovom dokaza provedenih u prethodnim parnicama, jer se radi o istim činjenicama osnovom kojih su izreke tih presuda obvezujuće za tuženika, sto nameće načelo ekonomičnosti postupka. U odnosu na tuženikovo osporavanje javnih isprava, tužitelj ističe kako sam pojam „isprava" označuje pisani dokument na kojem su zabilježene određene činjenice. Budući da je HZMO pravna osoba s javnim ovlastima koja izdaje uvjerenja odnosno druge isprave o činjenicama u svezi s poslovima koje obavlja na temelju javnih ovlasti, da takve isprave imaju zakonsku presumpciju potpunog dokaza o činjenicama u svim pravnim postupcima, pa tako i u ovom konkretnom slučaju obračun isplate iznosa invalidske mirovine ima značenje javne isprave, o čemu je zauzet stav u sudskoj praksi (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2233/2016-2 od 19. ožujka 2018.). S obzirom na tvrdnje tuženika da tužitelj nije dostavio dokaze o isplatama potraživanog iznosa, tužitelj navodi kako se obračun isplaćenih svota obiteljske mirovine kao i ispis iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja imaju smatrati valjanom i relevantnom dokumentacijom kojom se dokazuje da su od strane tužitelja osiguraniku tužitelja vršene i izvršene isplate pripadajuće mirovine, u suprotnom bi ponašanje tužitelja prema osiguranicima bilo nezakonito, a za što je predviđena kaznena i prekršajna odgovornost tužitelja kao pravne osobe. Nadalje, tužitelj ističe da priloženi obračuni i elektronički ispisi doznačenih primanja iz banke podataka osiguranika HZMO-a, jesu potvrde o činjenicama o kojima HZMO na temelju javnog ovlaštenja vodi službenu evidenciju i imaju se smatrati valjanim i relevantnim dokazima o tome da je isplata utuženih iznosa izvršena i kada je izvršena, sve sukladno odredbi čl. 159. ZUP- a, čl. 140.a ZOMO-a i čl. 230. ZPP-a.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je 30. travnja 2004. došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika TM. Sporno je je li on u toj nesreći zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, sporna je odgovornost tuženika za nastanak prometne nesreće i sporna je visina potraživanja tužitelja.
6. U postupku su pročitane isprave: rješenje HZMO-a o priznavanju prava na invalidsku mirovinu osiguraniku TM od 3. rujna 2007. (list 3-5), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 7-10), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 11-12), policijski zapisnik o očevidu (list 13-15), pravomoćna presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2131/06-46 od 26. veljače 2008. (list 17-24), pravomoćna presuda Trgovačkog suda Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-682/11-18 od 2. srpnja 2012. (list 25-28), pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-234/2016-19 od 29. lipnja 2018. (list 29-33), obračun isplata na teret HZMO-a (list 35), ispis podataka od banke (list 36-52), nepravomoćna presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-326/2021-44 (list 98- 104) te preslika spisa HZMO-a broj 84366.
7. Čitanjem rješenja HZMO-a od 3. rujna 2007. utvrđeno je da je osiguraniku TM priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, počevši od 28. rujna 2006.
8. Čitanjem Nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 28. rujna 2006. utvrđeno je da je za osiguranika TM, koji je radio kao spec. ortoped, vještak ocijenio da postoji profesionalna nesposobnost za rad, a u obrazloženju mišljenja navedeno je da je 30. travnja 20024. u prometnoj nesreći politraumatiziran, reanimiran, intubiran, bio 18 dana u komi te da zaostaju trajne encefalopatske i karakterološke promjene s atrofijom mozga, što dovodi do trajne nesposobnosti za poslove koji traže brzinu, spretnost, dužu koncentraciju i pažnju, finu motoriku, fizičku izdržljivost i pojačan mentalni napor pa da stoga nije više sposoban za obavljanje kirurških zahvata, ali da je sposoban za klinički i ambulantni rad pa je vještak ustvrdio da navedeno zdravstveno stanje uvjetuje smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema psihološkom i fizičkom zdravstvenom stanju osiguranika te ocijenio profesionalnu nesposobnost za rad. Naveden nalaz i mišljenje vještaka potvrđen je u cijelosti kao pravilan, od strane Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti.
9. Čitanjem policijskog zapisnika o očevidu utvrđeno je da je TM doživio prometnu nesreću 30. travnja 2024. te da postoje kontradikcije u predmetnom zapisniku, budući da se, s jedne strane navodi da je sudionik prometne nesreće neozlijeđen, a s druge strane, da je vozilom HMP prebačen u Opću bolnicu Pula. Međutim, djelatnici policije obavili su očevid, fotografirali mjesto nesreće, izvršili potrebna mjerenja te evidentirali sve bitne okolnosti koje su u nastavku poslužile za utvrđivanje bitnih činjenica, pa u tom smislu konstatacija djelatnika policije da je sudionik prometne nesreće "neozlijeđen" nije relevantna, a niti točna, budući da je kasnije sa sigurnošću utvrđeno da je pretrpio izrazito teške posljedice konkretne prometne nesreće (kako je navedeno u prethodnoj točki obrazloženja).
10. Čitanjem presude ovog suda poslovni broj P-2131/06-46 od 26. veljače 2008. sud je utvrdio da je ovdje tuženik Hrvatske ceste d.o.o. bio stranka u predmetnom postupku radi naknade štete, kao tuženik, a zbog propusta u održavanju kolnika, koji je doveo do predmetne nesreće. Sud je u tom postupku utvrdio odgovornost tuženika u omjeru 70%, nakon što je proveo dokaze čitanjem medicinske dokumentacije, prijave o ozljedi na radu (budući da se prometna nesreće dogodila prilikom dolaska na posao), saslušanjem DM i SM kao svjedoka i TM kao stranke, čitanjem spisa Prekršajnog suda u Puli, zapisnika o očevidu, provođenjem prometnog vještačenja te provođenjem medicinskog vještačenja.
11. U vezi tog postupka poslovni broj P-2131/06, koji se vodio između TM kao tužitelja i Hrvatske ceste d.o.o. kao tuženika, potrebno je naglasiti da je u navedenom postupku tuženik Hrvatske ceste d.o.o. isticao identične prigovore kao i u ovom postupku što se tiče njegove odgovornosti za predmetni događaj te su tada provedeni svi dokazi čije izvođenje predlaže i u ovom postupku. Pogrešan je stav tuženika da presuda donesena u postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-2131/06 ne može biti dokaz o odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, iz razloga jer se navedeni spor vodio isključivo između TM kao tužitelja protiv Hrvatskih cesta d.o.o. kao tuženika te da ovdje tužitelj HZMO u tom predmetu nije sudjelovao niti kao stranka niti kao umješač. Naime, takav prigovor u ovom slučaju mogao bi postaviti jedino tužitelj HZMO, a ne tuženik, jer se činjenica nesudjelovanja u tom postupku uopće na tuženika ne odnosi. Naprotiv, tuženik je u tom postupku sudjelovao i isticao iste prigovore kao i u ovome postupku, a koji se tiču njegove odgovornosti i o tome je pravomoćno odlučeno na način da je utvrđena odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće u omjeru 70%, s čime je ovdje tužitelj HZMO uskladio i svoj zahtjev za regresiranje iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, o čemu će biti obrazloženo u nastavku.
12. Tuženik se izričito protivio da se spis Općinskog suda u Puli koji se vodio pod poslovnim brojem P-2131/06 koristi kao dokaz u ovome postupku, međutim sukladno odredbi članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP), sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stav je ovog suda da je nesvrsishodno, neekonomično i neopravdano ponovno provoditi dokaze na okolnosti koje su već razjašnjene i utvrđene u pravomoćnoj sudskoj odluci, a pogotovo imajući u vidu da je ovaj konkretan postupak već četvrti spor koji se vodi između ovih stranaka, po istoj osnovi, samo za različito vremensko razdoblje. Naime, radi se o regresnom potraživanju na ime isplaćene invalidske mirovine za koju je izvjesno da će ju HZMO isplaćivati osiguraniku sve dok ne ostvari uvjete za starosnu mirovinu, stoga tužitelj potpuno opravdano u podnesku od 11. rujna 2024. postavlja pitanje je li u svakoj narednoj parnici potrebno iznova saslušavati svjedoke i vještačiti dinamiku istog štetnog događaja među istim parničnim strankama, kada je jedina razlika u odnosu na prethodnu parnicu iznos potraživanja.
13. Dakle, stav je ovog suda da je pitanje odgovornosti tuženika za štetni događaj već razjašnjeno i utvrđeno u prethodno navedenim pravomoćnim sudskim odlukama, i to prvenstveno u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-2131/06 između TM kao tužitelja i Hrvatske ceste d.o.o. kao tuženika, a potom i u postupcima vođenima kod Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne služne u Pazinu pod poslovnim brojem P-682/11 i Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojem P- 234/2016, između HZMO-a kao tužitelja i Hrvatske ceste d.o.o. kao tuženika. Zaključno ovaj sud stoga, u odnosu na osporavanu osnovu zahtjeva, utvrđuje da je tuženik odgovoran za štetni događaj u omjeru 70%.
14. U odnosu na visinu zahtjeva, čitanjem obračuna isplata na teret HZMO-a i ispisa podataka od banke, utvrđeno je da je u utuženom razdoblju od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. tužitelj isplatio osiguraniku ukupno 11.773,20 EUR na ime invalidske mirovine te da je 70% navedenog iznosa 8.241,24 EUR, koliko i iznosi tužbeni zahtjev. Dakle tužitelj ne potražuje cjelokupni isplaćen iznos, već upravo u omjeru u kojem je utvrđena odgovornost tuženika za štetni događaj.
15. Suprotno mišljenju tuženika, obračun HZMO-a jest javna isprava u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a te ako ju tuženik osporava, na njemu je teret dokaza da su podaci u njoj pogrešni, a u konkretnom slučaju tuženik je samo paušalno osporio obračun, bez da je predložio bilo kakve dokaze kako bi potkrijepio svoje tvrdnje, kako to propisuje odredba članka 230. stavka 3. ZPP-a. S obzirom da tuženik nije predlagao nikakve dokaze u smjeru utvrđivanja neistinitosti podataka iz javne isprave, sud je utvrdio visinu potraživanja tužitelja sukladno priloženim javnim ispravama.
16. S time u vezi, valja ukazati i da je u pravu tužitelj kada tvrdi da HZMO kao pravna osoba s javnim ovlastima izdaje uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u svezi s poslovima koje obavlja na temelju javnih ovlasti, pa da takve isprave imaju zakonsku presumpciju potpunog dokaza o činjenicama koje su u njima sadržane. Isto tako je u pravu tužitelj kada ukazuje da je odgovornost tuženika već utvrđena u prethodnim sudskim postupcima. Stoga su tome kontradiktorni prijedlozi tužitelja za provođenjem dokaza raznim vještačenjima (medicinskim, prometnim, financijskim), budući da je dokazima – ispravama, koje su dostavljene u spis, sve navedeno tužitelj dokazao, stoga sud navedene dokaze, kao suvišne, nije provodio.
17. Na tužiteljevo pravo na naknadu štete primjenjuju se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u trenutku isplate utuženih potraživanja. Odredbom članka 161. stavka 1. i stavka 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, u nastavku: ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
18. Odredbom članka 165. stavka 3. ZOMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Pravilnom primjenom toga članka, u vezi s člankom 194. stavkom 1. ZPP-a, zatezna kamata počela je teći istekom 15. dana nakon dostave tužbe tuženiku na odgovor, budući da tužitelj nije prije podnošenja ove tužbe pozvao tuženika da naknadi štetu, odnosno nije o tome dostavio dokaz. Tužba je dostavljena tuženiku 2. kolovoza 2024. pa je zatezna kamata počela teći 18. kolovoza 2024. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
19. Valja napomenuti da je na ročištu 2. travnja 2025. tuženik predložio da se o parnici obavijesti treća osoba Istarske ceste d.o.o. Odredbom članka 211. ZPP-a propisano je da ako tužitelj ili tuženik trebaju treću osobu obavijestiti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica. Stranka koja je treću osobu obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete parnice, produljenje rokova ili odgodu ročišta. Tuženik navedeno nije učinio podneskom, kako to propisuje citirana odredba, niti je naveo razlog obavijesti, stoga ovaj sud po takvom zahtjevu tuženika nije mogao postupiti.
20. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbi članka 161. stavka 1. i stavka 2. točke 1. i članka 165. stavka 3. ZOMO-a, odlučeno je kao u izreci.
U Puli 17. travnja 2024.
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
Dna:
- tužitelju
- tuženiku
nacrt presude izradila:
viša sudska savjetnica-
specijalistica
Tina Aflić
