P-982/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica iz Zagreba, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranka, s danom objave 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 88,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 27,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 489,39 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. svibnja 2022. podnio tužbu radi isplate iznosa od 874,49 kn (što sada iznosi 116,07 eura). U tužbi je naveo da se 16. listopada 2020. na autocesti A11 dogodila prometna nesreća na način da je osiguranik tuženika zbog gubitka kontrole nad vozilom sletio s ceste i udario u zaštitnu ogradu u vlasništvu tužitelja. Navodi da je na ogradi nastala šteta u iznosu od 4.003,55 kn, a tuženik je podmirio štetu u iznosu od 874,49 kn. U tijeku postupka navodi da sanacija štete ne predstavlja redovno održavanje, odnosno radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja jer prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženika ne predstavlja redovni tijek događaja. Navodi kako je predmet postupka tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 874,49 kn koji se odnosi na razliku između štete koju tužitelj potražuje prema troškovnik i nespornog iznosa štete kojeg je tuženik isplatio u mirnom postupku, i to po osnovi stavke I-1 troškovnika – intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja u iznosu od 43,68 eura/329,07 kn, stavke III troškovnika „Razni radovi“ 1. obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 eura/209,51 kn, umanjenu stavku II.2 i 5. za 20% u iznosu od 44,58 eura/335,89 kn. Navodi da je šteta na ogradi 222,91 eura i taj iznos ne može se umanjiti za amortizaciju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu potraživanja. Navodi da ne postoji aktivna legitimacija tužitelja jer šteta nastala na javnom dobru u vlasništvu Republike Hrvatske. Navodi da dio štete nije niti nastao jer se radi o redovnom održavanju, što obuhvaća uobičajene aktivnosti zimskog održavanja autoceste, nadziranje i pregled autoceste (ophodnja), održavanje kolnika, objekata, sustava odvodnje, zemljanih dijelova autoceste, prometnih znakova, signalizacije i opreme te sustava za nadzor i upravljanje prometom, elektroenergetskih objekata i postrojenja, specijalističkih elektrosustava i drugo. Redovno održavanje financira se cestarinama sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o cestama. Navodi i da tužitelj temelji štetu na svojem internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene. Navodi da tužitelj traži štetu jer je njegov radnik za vrijeme obavljanja svog posla ručno pomeo cestu nakon nesreće. Osporava količinu potrebne površine koju je radnik ručno pomeo u sklopu svog radnog vremena i radnog zadataka. Tužitelj traži naknadu štete i za dolazak ophodara koji je za svojeg radnog vremena postavio prometnu signalizaciju i vršio čišćenje. Navodi da to spada u redovni posao ophodara. Navodi i da tužitelj potražuje naknada za intervenciju ophodara i za postavljanje prometne signalizacije i čišćenje, a da su to radnje koje moraju spadati u intervenciju ophodara. Navodi i da je ograda stara 20 godina i na taj način je amortizirana. Navodi i da je oštećena ograda kao uništena zbrinuta na otpad, a za iznos koji je tužitelj ostvario zbrinjavanjem sirovine umanjena je šteta koju je tužitelj pretrpio. Navodi i da je tužitelj nema pravo na trošak rada jer su njegovi radnici radove obavili u okviru redovitog rada bez prekovremenih sati

3. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu Policijske uprave Sisačko moslavačke (list 4-5 spisa), situacijski plan (list 6 spis), pregledao fotografije (list 7-69, 72 spisa), pročitao zapisnik o prometnoj nesreći (list 70, 71 spisa), dnevnik rada (list 73 spisa), ophodarski dnevnik (list 74-75 spisa), putni radni list (list 76 spisa), troškovnik (list 77-78 spisa), dopise (list 79, 80 spisa), HAC troškovnik (list 81-88 spisa), prijavu štete (list 89 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 103 spisa), izvještaje o poslovanju (list 122-298 spisa), ophodarski dnevnik (list 302 spisa), troškovnik (list 303 spisa), dopis (list 304-305 spisa), radni nalog (list 306-307 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne i strojarske struke BV (list 349-350, 359-360 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 116,07 eura po osnovi naknade štete.

6. U postupku nije sporno da se 16. listopada 2020. dogodila prometna nesreća na način da je vozilo osiguranika tužitelja udarilo u zaštitnu žičanu ogradu na autocesti A11. Nije sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak prometne nesreće.

7. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojeg temelji na tvrdnji da je šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Aktivnu legitimaciju potraživati naknadu štete ima ona osoba kojoj je šteta nastala sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), a to ne mora uvijek biti vlasnik stvari. Prema odredbi čl. 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 – dalje: Zakona o cestama) tužitelj upravlja autocestama i održava ih. To znači da tužitelj snosi troškove koji se tiču održavanja autoceste, što uključuje i održavanje ograde, tj. njezin popravak ili zamjenu nakon prometne nesreće. Stoga, šteta u vidu troškova popravka ograde i sanacije posljedica prometne nesreće je šteta koja je nastala tužitelju, a ne Republici Hrvatskoj pa je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

8. Sporno je je li tužitelju nastala šteta koju potražuje i visina štete.

Tužitelj potražuje štetu koja je navedena u sljedećim stavkama troškovnika:

- stavka I-1 – intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja u iznosu od 43,68 eura/329,07 kn,

- stavka III.1 – Razni radovi – obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 eura/209,51 kn,

- stavka II.2 i II. 5 za 20% koji je tuženik umanjio za amortizaciju, u iznosu od 44,58 eura/335,89 kn.

9. Nije sporno da je tuženik po osnovi predmetnoj štetnog događaja platio tužitelju iznos od 3.129,06 kn. Navedena uplata ne odnosi se na navedene vidove štete koje tužitelj potražuje u ovom postupku, a što je vidljivo iz prijedloga sporazuma o izvansudskoj nagodbi u kojem je tuženik naveo kako se obvezuje platiti iznos od 3.129,06 kn, a da je troškovnik umanjen za stavke I-1, II-2 amortizacija 20% i II-5 amortizacija 20%, te stavku III.1.

10. Iz troškovnika tužitelja (list 77-78 spisa) proizlazi da je tužitelj sastavio troškovnik povodom predmetnog štetnog događaja te je u njemu naveo sljedeće troškove koji su predmet ovog parničnog postupka:

- stavka I.1 Intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata – 329,07 kn,

- stavka II.2. zamjena plašta jednostrane/dvostruke elastične odbojne ograde (tip H2), razmak stupova 2 metra – 1.093,92 kn,

- stavka II.5. zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu – 585,56 kn,

- stavka III.1. obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika – 209,51 kn.

11. Iz HAC troškovnika (list 81-88 spisa) proizlazi da je tužitelj donio troškovnik u kojem je naveo cijene svih pojedinačnih radova te je troškovnik povodom štetnog događaja (list 77-78 spisa), u skladu s HAC troškovnikom (list 81-88 spisa).

12. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne i strojarske struke utvrdio kako je trošak zamjene plašta jednostrane/dvostruke elastične odbojne ograde (tip H2), razmak stupova 2 metra (stavka II.2 troškovnika) 1.093,92 kn i trošak zamjene stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu (stavka II.5. troškovnika) 585,56 kn. Točni su navodi tuženika da su to cijene sadržane u troškovniku kojeg je sam tužitelj donio. Međutim, iz usmenog nalaza i mišljenja iznesenog na ročištu proizlazi da bi trošak popravka ograde po tržišnim cijenama bio i znatno viši od utvrđenih cijena u tužiteljevom troškovniku. Stoga je sud utvrdio da je tužitelju u vidu troška popravka ograde u svakom slučaju nastao trošak koji je naveden u njegovom troškovniku.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke i vještak je odgovorio na sva pitanja i primjedbe. Stoga je sud odbio tuženikov prijedlog za izvođenje novog vještačenja jer za to nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 261. ZPP-a.

14. Nadalje, nije sporno da je tuženik platio 80% troška sadržanog u stavkama II.2 i II.5 troškovnika, dakle 80% troška utvrđenog troškovnikom koji se odnosi na troškove zamjene ograde. Tuženik nije platio preostalih 20% tog trošak navodeći da predmetne stavke umanjuje za amortizaciju 20%. Kako je već obrazloženo, tuženik je u prijedlogu sporazuma o izvansudskoj nagodbi naveo koje stavke troškovnika umanjuje te je za stavke II.2 i II.5 naveo da ih umanjuje za 20% zbog amortizacije.

15. Tuženik tvrdi da je ograda bila stara 20 godina pa da je stoga nastupila amortizacija. Čak i da je ograda bila stara 20 godina, šteta koja je nastala tužitelju ne predstavlja vrijednost te ograde umanjena za amortizaciju. Ovo stoga što iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je na tržištu moguće naći ogradu jednake starosti u jednakom stanju pa da tužitelj onda može zamijeniti postojeću ogradu na način da ugradi 20 godina staru ogradu, a ne novu ogradu. Nadalje, prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o cestama javne ceste održavaju se na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da se oštećena ograda mogla popraviti, umjesto zamijeniti novom ogradom i da bi i tako popravljena ograda omogućila jednako sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Radi osiguranja sigurnosti sudionika u prometu opravdano je zamijeniti oštećeni dio ograde pri čemu je logično da se ta zamjena radi novom ogradom, a nije opravdano očekivati od tužitelja da pokušava na tržištu pronaći ogradu jednake starosti i jednakog stanja u kakvom je bila oštećena ograda prije oštećenja u prometnoj nesreći. Tužitelju je nastao trošak zamjene ograde i taj trošak predstavlja štetu u vidu umanjenja njegove imovine u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a te se ne umanjuje za amortizaciju. Stoga, tuženik je dužan platiti u potpunosti trošak zamjene ograde, a ne platiti ga umanjenog za 20% pozivajući se na amortizaciju kako je on to učinio. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti i daljnji iznos naknade štete po osnovi zamjene ograde, i to u iznosu od 44,58 eura/335,89 kn, kao 20% od ukupnog iznosa po stavkama II.2. i II.5 troškovnika.

16. Tuženik u podnesku od 29. svibnja 2023. iznosi činjenicu da je za pretpostaviti da je tužitelj dao zbrinuti ogradu na otpad te za iznos koji je dobio po osnovi zbrinjavanja umanjena je šteta tužitelja te je predložio i dokaze u vidu vještačenja po vještaku strojarske struke (trošak kojeg bi višestruko premašio vrijednost predmeta spora po ovoj osnovi s obzirom na to da tužitelj za popravak ograde potražuje 44,58 eura), kao i pribavljanje dokumentacije od tužitelja o tome je li odnio predmetu ogradu na otpad. Međutim, tuženik ove dokaze nije predložio u odgovoru na tužbu od 9. srpnja 2022., a u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti pa je tuženik bio dužan predložiti sve dokaze i iznijeti sve činjenice već u odgovoru na tužbu sukladno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP-a. Ne radi se o situaciji da tuženik te dokaze i činjenice nije mogao predložiti, odnosno iznijeti već u odgovoru na tužbu bez svoje krivnje u smislu odredbe čl. 461.a st. 9. ZPP-a. U prethodnom tužiteljevom podnesku od 25. srpnja 2022. nisu navedene nikakve nove okolnosti koje se tiču zbrinjavanja oštećene ograde na otpadu pa da bi onda tuženik očitovao se o tom podnesku mogao predlagati nove dokaze i iznijeti nove činjenice koje se odnose na zbrinjavanja oštećene ograde. Da je te dokaze i činjenice mogao iznijeti već u odgovoru na tužbu proizlazi i iz okolnosti da je u odgovoru na tužbu predložio dokaz dostavom podataka od Tim kabel d.o.o., Cios grupa d.o.o. o vrijednosti oštećenih sirovina. Prema tome, tuženik je mogao u odgovoru na tužbu na te okolnosti predložiti i izvođenje strojarskog vještačenja i pribavljanjem drugih isprava te predlaganje tih dokaza tek u podnesku od 29. svibnja 2023. ne predstavlja situaciju da te dokaze nije mogao predložiti bez svoje krivnje već u odgovoru na tužbu.

17. Sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog da se od Tim kabel d.o.o., Cios grupa d.o.o. pribavi isprava o vrijednosti oštećenih sirovina jer se samim time ne bi utvrdile odlučne činjenice. Time ne bi bilo dokazano da je tužitelj stekao bilo kakav iznos zbrinjavanjem oštećene ograde, a osim toga, tuženik nije iznio činjenice, niti pravovremeno predložio dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi kolika je težina oštećene ograde, odnosno koliko ima kilograma pa sam podatak navedenih trgovačkih društava o vrijednostima sirovina ne bi imao nikakvo značenje za utvrđivanje odlučnih činjenica jer iz toga ne bi bilo vidljivo koji iznos bi tužitelj mogao dobiti zbrinjavanjem oštećene ograde.

18. U odnosu na naknadu štete po osnovi intervencije ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata (stavka I.1 troškovnika) i po osnovi obavljanja očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika (stavka III.1 troškovnika), iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak o iznosu tih troškova zaključio iz troškovnika tužitelja. Međutim, nije moguće niti utvrditi tržišnu vrijednost tih radova, niti tužitelj potražuje tržišnu vrijednost, jer se radi o radovima koje obavlja tužiteljev radnik – ophodar pa niti ne postoji neka druga vrijednost tih radova. Tužitelj potražuje cijenu rada njegovog radnika, kako ju je utvrdio svojim troškovnikom.

19. U odnosu na trošak intervencije ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja točni su tuženikovi navodi kako obavljanje tih radova spada u posao radnog mjesta ophodara, a obavljanje ophodnje spada u redovna djelokrug poslova tužitelja. Tužitelj niti ne tvrdi da su zbog obavljanja ovog rada njegovi ophodari morali raditi prekovremene sate, iz čega slijedi da su te poslove obavili unutar redovnog radnog vremena bez da je tužitelju nastao trošak plaćanja eventualnih dodatnih radnih sati izvan redovnog radnog vremena. Međutim, neovisno o tome, prometna nesreća nije redovita situacija, već se radi o izvanrednom događaju povodom kojeg je tužitelj bio dužan obaviti radnje uklanjanja posljedica prometne nesreće jer je tužitelj dužan održavati autoceste. Povodom dojave o prometnoj nesreći tužiteljevi ophodari izašli su na mjesto događaja i obavili sve radnje koje su bile potrebne radi uklanjanja posljedica prometne nesreće, odnosno osiguranja sigurnosti prometa. Tužitelj je ovlašten sam ukloniti posljedice prometne nesreće i na taj način uspostaviti stanje kakvo je bilo prije prometne nesreće u smislu odredbe čl. 1085. ZOO- a. To što je tužitelj sam po svojim radnicima izvršio radnje uklanjanja posljedica prometne nesreće, a ne po trećoj osobi kojoj bi platio određenu cijenu izvođenja tih radova ne znači da tužitelju nije nastala šteta. Tužitelj ima pravo sam otkloniti štetu i trošak otklanjanja štete po njegovim radnicima predstavlja štetu koja mu je nastala, čak i ako su radove otklanjanja štete obavili unutar svojeg redovnog radnog vremena. U konkretnom slučaju visina šteta je trošak radnih sati tužiteljevih radnika - ophodara, a taj trošak sud je utvrdio na temelju tužiteljevog troškovnika u iznosu od 43,68 eura / 329,07 kn sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, uzimajući u obzir da se ovdje radi o sporu male vrijednosti u kojem vrijednost predmeta spora ukupno iznosi 116,07 eura.

20. Izrada troškovnika i fotodokumentacije ne predstavlja štetu u vidu umanjenja imovine u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a, već je to izrada dokumentacije na osnovu koje tužitelj potražuje naknadu štete, odnosno dokazuje visinu štete koja mu je nastala. Te radnje nisu nužne za samo otklanjanje štete, već je tužitelj izradio troškovnik u kojem je naveo radove koje je potrebno izvršiti i cijene, tj. trošak popravka ograde. Izrada troškovnika u kojem će biti navedeni svi radovi koje će tužitelj izvršiti prilikom popravka ograde, kao i cijena tih radova ne predstavlja štetu, niti se radi o radnji kojom se vrši otklanjanje štete, već je to samo izrada interne dokumentacije na osnovu koje će tužitelj dokazivati visinu štete. Tužitelj je u istoj stavki troškovnika naveo i trošak očevida uz izradu fotodokumentacije i troškovnika te nije vidljivo koji iznos bi se odnosio samo na očevid, tj. nije vidljivo koliki je trošak samo očevida. Nadalje, iz toga proizlazi i da je smisao očevida kako bi tužitelj sačinio fotografije i izradio troškovnik, a kako je već navedeno to ne predstavlja štetu pa niti izlazak na očevid ne predstavlja štetu. Stoga, tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 27,81 eura/209,51 kn je neosnovan.

21. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od ukupno 88,26 eura, a neosnovan u iznosu od 27,81 eura.

22. Tuženik duguje i zatezne kamate koje teku od dana nastanka štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Neosnovano tuženik smatra da se radi o tzv. nerapariranoj imovinskoj šteti. Tužitelj je štetu otklonio po svojim radnicima te od tog trenutka to predstavlja novčanu imovinsku štetu. Tužitelj je 15. siječnja 2021. podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete pa je šteta u svakom slučaju najkasnije nastala tada, odnosno tužitelj je najkasnije do tog dana izvršio popravak ograde pa sukladno odredbi 1086. ZOO-a zatezne kamate teku od 15. siječnja 2021. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

23. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 76,04%, a tuženik u omjeru od 23,96%. Tužitelju su sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a priznati troškovi u omjeru od 52,08%. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa), sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

24. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

25. Prema odredbi čl. 48. st. 3. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

26. Vrijednost predmeta spora je 116,07 eura.

27. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 25. srpnja 2022., 6. srpnja 2023. i 18. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr, 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 26. rujna 2023. u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 1. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 275,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 68,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6.64 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura. To ukupno iznosi 363,66 eura, a u omjeru od 52,08% iznosi 189,39 eura. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 300,00 eura u cijelosti jer je taj trošak bio potreban za vođenje parnice neovisno o uspjehu u parnici pa ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 489,39 eura.

28. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

29. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 17. kolovoza 2023. jer iz spisa proizlazi da tog dana nije predao nikakav podnesak u ovom predmetu.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku