1

Poslovni broj: 14 Gž Ob-78/2023-3

 

 

 

Poslovni broj: 14 Gž Ob-78/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB:..., K., i tužiteljice V. C., P. pri R. (R. S.), zastupanih po punomoćnicima V. B. i J. B. K., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. B. i J. B. K. iz K., protiv tuženika M. J., OIB:..., te tuženice D. J.1, OIB:..., Z., tuženice M. J., OIB:..., Z., i tuženice T. T., OIB:..., Z., sve zastupane po punomoćnici R. D. D., odvjetnici iz K., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama tužiteljica i tuženika M. J. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 12 P Ob-23/2023-14 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 12 P Ob-23/2023-14 od 16. lipnja 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženica D. J.1, M. J. i T. T. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se žalba tuženika M. J. kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se tužiteljice s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica A. K. iz K., OIB..., izvanbračna supruga sada pok. D. J.2 iz K., OIB..., umrlog... godine, i slijedom toga zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. D. J2., što su tuženi Z. J. iz K., OIB..., i S. J. iz Z., OIB..., dužni priznati, te tužiteljici naknaditi parnične troškove sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama da naknade 2., 3. i 4. tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 746,55 EUR u roku od 15 dana.“

 

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobijaju tužiteljice iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a), a posebno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz dosudu troškova žalbenog postupka.

 

3. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija i tuženik M. J. bez navođenja ijednog zakonskog žalbenog razloga, osim da smatra da pobijana presuda nije osnovana i utemeljena na pravom činjeničnom stanju, pa predlaže da ju drugostupanjski sud preinači ili ukine.

 

4. Tuženice D. J.1, M. J. i T. T. u odgovoru na žalbe osporavaju sve žalbene navode tužiteljica i predlažu odbiti njihovu žalbu kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu uz nalaganje tužiteljicama da im naknade trošak sastava odgovora na žalbu, dok da se žalba tuženika M. J. odbaci kao nedopuštena, a podredno odbije kao neosnovana.

 

5. Žalba tužiteljica nije osnovana.

 

6. Žalba tuženika M. J. je nedopuštena, obzirom da je pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbijen pa isti nema pravni interes za podnošenje žalbe, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZPP-a njegovu žalbu valjalo odbaciti.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrdi da je njihova prednica A. K. (sada pok.) bila izvanbračna supruga sada pok. D. J.2, umrlog... i slijedom toga zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. D. J.2, što da su tuženici dužni priznati. Naime, prednica tužiteljica A. K. je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu posl. br. 5 O-1358/19-2 od 23. prosinca 2019., kao potencijalna zakonska nasljednica pok. D. J.2, upućena na parnicu protiv njegovih zakonskih nasljednika S. J. i Z. J. (prednika ovdje tuženika), radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi njezino nasljedno pravo, odnosno da kao izvanbračna supruga ostavitelja ostvaruje pravo na nasljedstvo.

 

8. Polazeći od odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, dalje: ObZ-a), a imajući u vidu tijekom postupka izvedene dokaze (iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te dokumentaciju u koju je izvršen uvid) prvostupanjski sud je utvrdio da A. K. i D. J.2 nikada nisu imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi i nisu živjeli skupa, što potkrepljuje sadržaj rješenja Centra za socijalnu skrb K. od 22. siječnja 2014. kojim je samcu D. J.2 priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, kao i podaci pružatelja različitih usluga iz kojih proizlazi da je glede odvoza komunalnog otpada u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. listopada 2018. za stan A. K. evidentirana jedna osoba, a od 1. studenog 2018. tri člana (osim A. K. i njezina kći sa izvanbračnim suprugom), zatim da je u stanu D. J.2 trošena električna energija te da je isti do smrti plaćao HRT naknadu i pretplatu za fiksni telefon, kao i da je kod liječnika A. K. označio kao prijateljicu. Slijedom navedenog, kao i prihvaćanjem iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da A. K. i D. J.2 nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici, da je D. J.2 sve dok je bio pokretan odlazio svakog jutra na tržnicu što je bio njegov ritual gdje se sastajao s prijateljima, a često da mu je društvo pravila prijateljica A. K. s kojom je odlazio na fešte svojoj i njezinoj rodbini, međutim takva druženja da se ne mogu smatrati izvanbračnom zajednicom bez obzira na okolnost što je A. K. D. J.2 svakodnevno kuhala ručak i večeru, koju uslugu joj je on plaćao. Ne utvrdivši, dakle, da bi A. K. bila izvanbračna supruga D. J.2 pa slijedom toga ni njegova zakonska nasljednica prvog nasljednog reda, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.

 

9. U žalbi tužiteljice žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne konkretiziraju, niti ga sadržano obrazlažu, dok žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obrazlažu na način da vrše preocjenu izvedenih dokaza, poglavito iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, tumačeći ih na način koji po njihovom mišljenju ukazuje na osnovanost njihovog zahtjeva.

 

10. Prije svega, ispitujući pobijanu presudu u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Nadalje, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznanjem prednici tužiteljica sada pok. A. K. statusa izvanbračne supruge pok. D. J.2 i time statusa njegove zakonske nasljednice u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a), unatoč tome što se prvostupanjski sud u utvrđivanju tog statusa pogrešno pozvao na odredbu čl. 11. st. 1. ObZ-a.

 

12. Naime, imajući u vidu da je prednica tužiteljica na pokretanje predmetne parnice upućena pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda, to u pogledu stjecanja njezinog statusa izvanbračne supruge treba primijeniti odredbu čl. 8. st. 2. ZN-a, kojom je propisano da se izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka iz čl. 25. do 28. ObZ-a, no i bez obzira na pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu čl. 11. st. 1. ObZ-a, po ocjeni ovog suda valjalo je i pravilnom primjenom materijalnog prava jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljica.

 

13. U ovaj parnici nije bilo sporno da su A. K. i D. J.2 od 1999. bili u intenzivnom kontaktu, da je A. K. svakodnevno kuhala ručak i večeru D. J.2, da su zajedno odlazili na tržnicu i izlete te na različite proslave kod rodbine jednog i drugog, kao ni činjenica da niti jedan od njih u to vrijeme nije bio u braku, no suprotno svim žalbenim navodima tužiteljica, njihova veza nije udovoljavala pretpostavkama i kriterijima izvanbračne zajednice koja se u odnosu na bračnu zajednicu razlikuje samo u nedostatku formalno sklopljenog braka, a osnovom kojeg statusa bi A. K. kao izvanbračni drug ostvarila pravo zakonskog nasljednika iza pok. D. J.2, jer nije imala potrebnu emotivnu, ekonomsku i drugu povezanost, već se radilo samo o prijateljskoj vezi.

 

14. Takav zaključak proizlazi ne samo iz iskaza tuženica D. J.1, M. J. i T. T., već i iskaza svjedoka G. K., S. C., A. C., I. K., M. V. i M. S., čiji navodi o odlučnim okolnostima su ocijenjeni objektivnim i vjerodostojnim, a koji potvrđuju da sada pok. D. J.2 nije živio kod sada pok. A. K., već je kod nje odlazio na ručak i večeru, za što joj je plaćao naknadu, pa obzirom na ostale okolnosti koje se tiču D. J.2, i to da je sve do smrti 24. lipnja 2019. u svom stanu bio prijavljen za potrošnju komunalne usluge i električne energije, da je plaćao HRT pristojbu za TV prijamnik i pretplatu za fiksni telefon u svom stanu, da mu je 12. lipnja 2019. pozlilo u njegovom stanu (kamo se nakon ručka vratio usprkos navodu da se ne osjeća dobro) te da je na poziv nećakinje, ovdje tuženice M. J., koja je u to vrijeme vodila brigu o njemu (posebno o njegovoj osobnoj higijeni i higijeni njegovog stana), i to nakon što je ista došla iz Z., odvezen u bolnicu, opovrgavaju tvrdnje tužiteljica da se radilo o izvanbračnoj zajednici, već ukazuju da je u pitanju bio prijateljski odnos, te da je D. J.2 život provodio u svom stanu na adresi različitoj od adrese A. K.. Kada se tome dodaju utvrđenja Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb odnosno Službe za društvene djelatnosti o broju članova koji žive u zajedničkom domaćinstvu D. J.2 radi ostvarivanja prava na opskrbninu, kasnije Centra za socijalnu skrb K. u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, i to da se čitavo vrijeme radilo o domaćinstvu od jednog člana (koji živi sam), zatim okolnost da je D. J.2 oporukom raspolagao isključivo u korist svog brata, nadalje da tuženik M. J. prilikom sastava osmrtnice pogrebniku te prilikom sastava smrtovnice matičnom uredu, nije prijavio A. K. kao izvanbračnu suprugu, te da iz ni jednog objektivnog dokaza ne proizlazi da bi A. K. i D. J.2 imali zajedničke financije i zajednički snosili troškove života odnosno dogovorno raspolagali zajedničkim prihodima, a ne ističe se ni postojanje njihove emotivne veze, ovaj sud u cijelosti pravilnim prihvaća zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda da odnos kojeg su A. K. i D. J.2 održavali godinama nije bila zajednica koja bi se mogla izjednačiti s bračnom, jer je njihovom odnosu nedostajala emotivna i ekonomska povezanost, kao i uzajamna prava i dužnosti u smislu uzajamnog pomaganja, međusobnog poštovanja i održavanja skladnih odnosa.

 

15. Kako je imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud unatoč pozivanju samo na odredbu čl. 11. st. 1. ObZ-a, pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, dakle i u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, koju tužiteljice sadržajno niti ne pobijaju.

 

16. Kako je žalba tužiteljica neosnovana, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

17. Tuženicama D. J.1, M. J. i T. T. nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Varaždin, 13. studenog 2023.