Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-425/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica u Delnicama, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB:63693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnica GBG, dipl. iur., zaposlena kod tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994861, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulia-Zele- Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn-61/2024-13 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn-61/2024-13 od 25. listopada 2024. potvrđuje pod toč. I. izreke i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 5.533,02 EUR sa zateznom kamatom.

II. Nepobijana toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova postupka ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 2.210,62 EUR sa zateznom kamatom od 25. listopada 2024. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 4.269,70 EUR sa zateznom kamatom i za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za razdoblje koje prethodi donošenju prvostupanjske presude. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.533,02 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja i u cijelosti zahtjev umješača za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 4.269,70 EUR sa zateznom kamatom pobija tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) uz izuzetke propisane st. 2. i 3. cit. zakonske odredbe, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je usvojen zahtjev tužitelja i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik navodeći da žalbu izjavljuje iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, te dosuditi tuženiku trošak postupka.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem ističe da je žalba tužitelja izjavljena nakon proteka roka za žalbu, s obzirom da je tužitelj zaprimio presudu 25. listopada 2024. i da je žalbu izjavio 12. studenog 2024., radi čega predlaže žalbu odbaciti, odnosno podredno odbiti osporavajući žalbene navode tužitelja da bi imao pravo na naknadu imovinske štete bez umanjivanja materijalnih troškova koje je imao tuženik.

5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 6.480,32 EUR sa zateznom kamatom, a činjenično se temelji na tvrdnjama da je radnjama tuženika (sječom stabala) u šumi u vlasništvu tužitelja prouzročena šteta u visini vrijednosti drvne mase, te rukovodeći se stajalištem koje je izrazio ovaj sud u rješenju od 8. veljače 2024. poslovni broj Gž-155/2023, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je 10. ožujka 2017. u "Narodnim novinama" broj 21/17. objavljena Naredba o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja štetnog organizma Ips typographus (L.) – osmerozubi smrekov pisar, koju je donijelo Ministarstvo poljoprivrede (u daljnjem tekstu: Naredba) i kojom su u čl. 1. propisane mjere za sprječavanje širenja i suzbijanje štetnog organizma – osmerozubog smrekovog pisara (u daljnjem tekstu: potkornjak), zaraženo područje, mjere sanacije, nadležna tijela i sredstva za provedbu mjera, da su u čl. 3. navedene gospodarske jedinice (u daljnjem tekstu: GJ) koje se smatraju zaraženim područjem, između ostalih i GJ Petehovac, dok su katastarske čestice u privatnom vlasništvu koje su obuhvaćene zaraženim područjem navedene u Prilogu I., da je u čl. 4. naloženo svim vlasnicima i posjednicima provođenje mjera navedenih u Prilogu II., da su čl. 5. propisane obveze Hrvatskih šuma d.o.o., da su u čl. 6. st. 1. propisane ovlasti šumoposjednika na čijim je površinama provedena doznaka zaraženih stabala da samostalno provedu mjere propisane u Prilogu II. ili da provedbu mjera povjere osobi licenciranoj za izvođenje tih radova u propisanom roku iz st. 2., dok je u st. 5. propisano ovlaštenje tuženika na provođenje mjera u šumama šumoposjednika zaraženog područja ako te mjere nisu sami vlasnici ili posjednici proveli

- da je tužitelj sudskom nagodbom u predmetu broj P-2243/18 od 13. svibnja 2019. utvrđen vlasnikom kčbr. [katastarska čestica] u površini od 7028 m[2] na kojoj je tuženik obavio sječu stabala, te je tužitelj aktivno legitimiran za potraživanje naknade štete od tuženika

- da je na uviđaju izvršena identifikacija nekretnine u vlasništvu tužitelja i utvrđeno je da je sječa počinjena na kčbr. [katastarska čestica] u površini od 7028 m[2] koja je u međuvremenu formirana kao samostalna nekretnina, a da je nalazom šumarskog vještaka utvrđeno da je na licu mjesta zatečeno 117 panjeva smreke i 1 panj obične bukve različitog stupnja raspadljivosti, po čemu se može zaključiti da su neka stabla u vrijeme doznake bila potpuno suha u poodmakloj fazi propadanja, dok su neka tek počela gubiti lisnu masu pa su u vrijeme doznake i sječe pripadali živim stablima, da je u Odsjeku 21B površine 11,42 ha doznačeno 242 komada suhih stabala smreke i 721 stablo koje nije bilo u potpunosti suho, da su troškovi tuženika za radove doznake, sječe, izrade, privlačenja, primanja i otpreme drvnih sortimenata za Odsjek 21B iznosili 85.627,05 kn, a za kčbr. [katastarska čestica] površine 0,72028 ha (117 stabala neto drvne mase 223,132 m[3] ) 32.170,08 kn, a da iz dopune nalaza vještaka proizlazi da je iz satelitske snimke iz lipnja 2016. vidljiva površina suhih stabala neposredno uz nekretninu tužitelja, kao i na susjednim nekretninama unutar Odsjeka 21B

- da su prigovori tužitelja na nalaz šumarskog vještaka otklonjeni dopunskim (usmenim i pisanim) nalazom vještaka, radi čega je sud odbio prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja pod drugom vještaku, te je nalaz prihvatio kao stručan i objektivan

- da tužitelj u iskazu potvrđuje da su stabla predviđena za sječu bila označena plavom bojom radi preventive od širenja bolesti potkornjaka, ali ta stabla nisu bila suha niti zaražena štetnim organizmom radi čega se obratio tuženiku i zabranio mu sječu, te da je iz dopisa tuženika od 16. svibnja 2017. shvatio da je stabla potrebno posječi ali po dopisu nije postupio jer niti jedno stablo nije bilo zaraženo, a da je tužitelj upućen da sam obavi sječu potvrđuje i svjedok KB koji je bio zaposlen kao voditelj UŠP Delnice

- da iz iskaza svjedokinje KBG, tadašnje upraviteljice Šumarije Delnice, proizlazi da je donesen akcijski plan postupanja u svrhu sprječavanja i suzbijanja potkornjaka i da je s tim u vezi uputila tužitelja tadašnjem voditelju UŠP Delnice, da je glavno žarište štetnog organizma bilo u Odsjeku 21B gdje je izvršena i sječa dijela zelenog pojasa, da iz iskaza svjedokinja ĆB i VB proizlazi da su izvršile doznaku zaraženih stabala utvrđujući za svako stablo je li zaraženo ili mu prijeti zaraza, dok svjedok ČB navodi da je kao inspektor obavio nadzor doznačenih stabala u privatnim šumama i pritom nije utvrdio nepravilnosti u provođenju doznake, a iz iskaza svjedokinje TB proizlazi da je 2017. obavljeno informiranje javnosti o mjerama koje će se poduzeti u svrhu suzbijanja širenja štetnog organizma u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o. pa su obavijesti dostavljene nadležnim institucijama i Udruzi privatnih šumoposjednika čiji je tužitelj član

- da iz iskaza svjedoka ŽB (tužiteljevog sina) proizlazi da je vizualnim opažanjem utvrdio da stabla na nekretnini u vlasništvu tužitelja nisu bila zaražena, da iz iskaza svjedoka AB proizlazi da je posječena šuma u vlasništvu tužitelja i osobe po prezimenu G koja međaši s nekretninom tužitelja, dok je nekretnina iznad

Polićeve parcele bila uništena od potkornjaka

- da iz pisane korespondencije stranaka proizlazi da se tužitelj obratio Šumariji Delnice dopisom od 28. travnja 2017. u kojem navodi da je na kčbr. [katastarska čestica] uočio doznačena stabla plavom bojom i da zabranjuje tuženiku provođenje sječe ili drugih radnji, da je tužitelj dopisom UŠP Delnice od 16. svibnja 2017. upućen na Naredbu o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja štetnog organizma Ministarstva poljoprivrede i na mogućnost da sječu sam poduzme u narednih mjesec dana, da se tužitelj obratio tuženiku dopisom od 1. rujna 2017. ukazujući da je izvršena sječa u kolovozu 2017. i da mu je UŠP Delnice odgovorio dopisom od 11. rujna 2017. da su podaci o izvršenoj doznaci dostavljeni Savjetodavnoj službi u Delnicama,

pa prvostupanjski sud, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP, zaključuje pod toč. 10. i 10.1. obrazloženja da u postupanju tuženika, koji je sječu šume u vlasništvu tužitelja izvršio u skladu s Naredbom koja predstavlja podzakonski akt donesen na temelju čl. 50. toč. 7. tada važećeg Zakona o biljnom zdravstvu ("Narodne novine" br. 75/05., 55/11.) u svrhu sprječavanja širenja i suzbijanja štetnog organizma radi očuvanja šuma na području Gorskog kotara od interesa za Republiku Hrvatsku, nema protupravnosti kao jedne od pretpostavki odgovornosti za naknadu štete, kao i da je tuženik poduzeo radnje sječe stabala iz razloga što sam tužitelj nije izvršio sječu iako je na to bio ovlašten. Utvrdivši po vještaku šumarske struke da vrijednost posječene drvne mase na nekretnini tužitelja iznosi 6.480,32 EUR, a da troškovi koji su nastali tuženiku u postupku sječe drvne mase iz razloga što tužitelj nije sam poduzeo te radnje iznosi 4.269,70 EUR, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 2.210,62 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude s obzirom da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja u smislu čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO).

7. U žalbi tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP. To iz razloga što je tuženik podnio protutužbu u kojoj je protutužbenim zahtjevom zahtijevao od tužitelja naknadu imovinske štete u visini troškova sječe drvne mase u iznosu od 4.269,70 EUR, koju je prvostupanjski sud odbio pod toč. II. izreke presude od 1. prosinca 2022. broj Pn-50/2018-49 i protiv koje tuženik nije izjavio žalbu, pa je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je tužitelju nastala šteta u visini vrijednosti drvne mase od 6.480,32 EUR, to smatra da nije imao pravnog osnova umanjiti taj iznos za materijalne troškove tuženika u iznosu od 4.269,87 EUR jer je o pravu tuženika na isplatu tog iznosa odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom. Kako je sud umanjio visinu štete za materijalne troškove tuženika, to smatra da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

8. Tuženik u žalbi navodi da je postupao sukladno Naredbi i Akcijskom planu o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja štetnog organizma od 30. ožujka 2017. radi čega se ne smatra odgovornim za štetu koju tužitelj potražuje jer na njegovoj strani nema protupravnosti kao jedne od općih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete. Osporava i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na čl. 154. st. 5. ZPP smatrajući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva i da je odluku trebalo utemeljiti na čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku.

9. Vezano uz žalbene navode kojima tuženik ističe da je žalba tužitelja nepravodobna, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjska presuda tužitelju uručena 25. listopada 2024., a da je tužitelj izjavio žalbu 11. studenog 2024., što znači da je posljednji dan roka za izjavljivanje žalbe bio 9. studeni 2024. kada je bio neradni dan (subota), pa je posljednji dan roka pao u prvi radni dan 11. studeni 2024. (ponedjeljak) u smislu čl. 112. st. 4. ZPP, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je žalba tužitelja izjavljena izvan propisanog roka iz čl. 348. st. 1. ZPP.

10. Ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju ukazuje tužitelj u žalbenim navodima.

11. Tužitelj je u ovom postupku potraživao naknadu imovinske štete u visini vrijednosti posječene drvne mase od 50.000,00 kn/6.636,14 EUR sa zateznom kamatom, dok je tuženik postavio protutužbeni zahtjev na ime naknade materijalnih troškova nastalih u provedbi mjera iz Naredbe u iznosu od 32.170,08 kn/4.269,70 EUR sa zateznom kamatom. Prvostupanjski sud je presudom od 1. prosinca 2022. broj Pn-50/2018-49 pod toč. I. i II. izreke odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev, dok je pod toč. III. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika parnični trošak. Po žalbi tužitelja ovaj sud je rješenjem od 8. veljače 2024. broj Gž-155/2023-3 ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu pod toč. I. i III. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika ostala neizmijenjena. Razlozi odbijanja protutužbenog zahtjeva po prvostupanjskom sudu navedeni su pod toč. 13. obrazloženja, te se u bitnome svode na činjenicu da tuženik ima pravo na naknadu troškova sječe drvne mase na nekretnini tužitelja, koju nije izvršio tužitelj iako je na to bio ovlašten, ali s obzirom da je tuženik prodao drvnu masu (kako navodi u podnesku od 6. studenog 2018.) i novac od prodaje zadržao za sebe to su u novčanoj vrijednosti drvne mase sadržani i materijalni troškovi na koje tuženik ima pravo, pa kada bi se naložilo tužitelju naknaditi tuženiku ponovno iste troškove da bi se tada tuženik dvostruko naplatio po istom osnovu.

12. Dakle, iz navedenog proizlazi da je protutužbeni zahtjev tuženika odbijen iz razloga što je tuženik namiren u materijalnim troškovima koji su mu nastali time što je ostvario novčana sredstva od prodaje drvne mase. Dakle, protutužbeni zahtjev za isplatu nije odbijen iz razloga što tuženik ne bi imao pravo na te troškove, već je odbijen iz razloga što je u visini novčane vrijednosti drvne mase koja je posječena u šumi u vlasništvu tužitelja, a koju je tuženik ostvario prodajom, sadržano i obeštećenje tuženika za materijalne troškove.

13. Tužitelj je u žalbi koju je izjavio 6. prosinca 2022. protiv presude od 1. prosinca 2022. broj Pn-50/2018-49 istakao: "(…) da bi se moglo djelomično udovoljiti tužbenom zahtjevu potrebno je svakako bilo provesti vještačenje na okolnost visine cjelokupne nastale štete (…) te od iste oduzeti troškove tuženika (troškove koje je isti potraživao protutužbenim zahtjevom) i dobio bi se iznos visine štete koju tužitelj trpi." Dakle, sam tužitelj je tvrdio da mu pripada naknada imovinske štete u visini vrijednosti posječene drvne mase umanjene za materijalne troškove tuženika.

14. S obzirom da Naredba propisuje način utvrđivanja visine štete na koju tužitelj ima pravo i to na način da čl. 7. st. 1. Naredbe propisuje da će sredstva za provedbu aktivnosti iz čl. 6. st. 5. Naredbe Hrvatske šume d.o.o. osigurati prodajom posječene drvne mase iz šuma šumoposjednika putem javnog nadmetanja, dok st. 2. propisuje da sredstva koja će nakon pokrivanja troškova provedbe aktivnosti iz čl. 6. st. 5. Naredbe ostati neutrošena, Hrvatske šume d.o.o. uplatit će na račun Državnog proračuna i ista će biti evidentirana na pozicijama Ministarstva poljoprivrede u okviru programa Savjetodavne službe kao zasebna aktivnost te će se koristit za naknadu pretrpljene štete vlasnicima šuma u smislu čl. 6. st. 4. Naredbe, u kojima su Hrvatske šume d.o.o. provele mjere iz Priloga II., to tužitelj ima pravo na naknadu štete koja se obračunava upravo na način propisan Naredbom. Dakle, neovisno o tome što je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu materijalnih troškova, tuženik ima pravo na naknadu materijalnih troškova nastalih u provedbi mjera iz Naredbe, pa kako je visina tih materijalnih troškova ostvarena prodajom drvne mase te se nalazi u imovini tuženika po valjanom pravnom osnovu (radi čega je protutužbeni zahtjev odbijen), dok tuženik ima pravo na naknadu štete (samo) u vrijednosti drvne mase koja je umanjena za visinu materijalnih troškova, to prvostupanjski sud prilikom dosude naknade pod toč. I. izreke nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

15. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja - da je tužitelj znao da su stabla u šumi u njegovom vlasništvu doznačena radi sječe u svrhu provedbe mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja štetnog organizma propisanih Naredbom, da je bio ovlašten sam izvršiti sječu (na što je bio i izričito upućen od tuženika) i da tu mogućnost nije iskoristio, da je doznaka stabala na njegovoj nekretnini određena od strane stručnih osoba (ovlaštenih šumarskih inženjera) prema pravilima za sanitarnu sječu uz provedenu kontrolu šumarske inspekcije sukladno Naredbi koja u doznačivanju stabala nije utvrdila nepravilnosti, kao i da su postojali objektivno opravdani razlozi za provođenje Naredbe (i) na nekretnini tužitelja, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u postupanju tuženika ne postoji protupravnost, s obzirom da se njegove aktivnosti temelje na provedbi Naredbe koja je donesena na temelju čl. 50. toč. 7. Zakona o biljnom zdravstvu ("Narodne novine" br. 75/05. i 55/11.) u vezi čl. 38. Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 18/13. i 94/14.) radi sprječavanja širenja i suzbijanja štetnog organizma u svrhu zaštite javnog interesa i očuvanja šuma, odnosno sprječavanja daljnjeg nastanka šteta na području Gorskog kotara kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, a na što pravilno ukazuje i tuženik u žalbi.

16. Međutim, neovisno o tome što je tuženik bio dužan postupiti po Naredbi i da u postupanju tuženika nema protupravnosti, to istodobno ne znači da ne postoji odgovornost za naknadu štete tužitelju kao vlasniku šumskog zemljišta kada je ista propisana Naredbom (čl. 7. st. 2.) u visini vrijednosti posječene drvne mase umanjene za troškove sječe i što je sam tuženik detaljno opisao u podnesku od 20. svibnja 2024., dok je u podnesku od 6. studenog 2018. (list 125 spisa) tuženik potvrdio da se novčana sredstva ostvarena prodajom drvnih sortimenata nalaze na njegovom računu, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima sada u žalbi smatra da (uopće) nije u obvezi naknaditi štetu tužitelju. Kako je prvostupanjski sud provedenim vještačenjem utvrdio vrijednost posječene drvne mase i visinu materijalnih troškova, koja utvrđenja stranke ne pobijaju u žalbi, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 2.210,62 EUR sa zateznom kamatom i odbio zahtjev u iznosu od 4.269,70 EUR sa zateznom kamatom.

17. Stoga je ovaj sud odbio žalbe tužitelja i tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP, vodeći računa da je tužitelj u cijelosti uspio u osnovu svog zahtjeva, a djelomično u visini zahtjeva, pri čemu je većina troškova nastala radi utvrđivanja odgovornosti tuženika za naknadu štete koju tuženik osporava i sada u žalbenom postupku, kao i da tuženiku vezano uz odbijeni dio zahtjeva nisu nastali posebni troškovi jer je visina nagrade ostala u istom tarifnom razredu, pa stoga i po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak primjenom čl. 154. st. 5. ZPP.

18.1. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i da ih je odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), a navedeni su pod toč. 12. obrazloženja, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. II. izreke.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek