Poslovni broj: Us I-198/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLIT

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu, Lička 6B, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 09. travnja 2025. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-410-20/23- 01/687, URBROJ:513-04-25-2 od 03. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410- 20/23-01/687, URBROJ:513-04-25-2 od 03. siječnja 2025. godine tužiteljica je u bitnom navela; da je rješenje tuženika nerazumljivo; da se na stranici drugoj, odjeljak prvi spominje ostavitelj pok. Đ i JN koji nisu pravni prednici tužiteljice, niti imaju bilo kakve veze sa predmetnim Ugovorom o razvrgnuću nekretnina između tužiteljice i njezinog brata IN, jer je njihov prednik bila pok. EN djevojačko J. Navodi kako se možda i ne radi o omašci u pisanju ili „copy paste“ propustu, zbog čega se rješenje ne može ispitati; da je porezno tijelo pravilno utvrdilo sadržaj predmetnog Ugovora o razvrgnuću zajednice nekretnina ali da su pogrešno navedeni Ugovor podveli pod odredbe ugovora o kupoprodaji; da u konkretnoj situaciji ugovorne strane kao nasljednici naslijedili svaki po ½ nekretnina koje nije bilo moguće fizički podijeliti na jednake dijelove bez neisplativih troškova, a niti prodati jer nitko nije bio zainteresiran za kupnju kuće koju treba temeljito rekonstruirati jer je bila u lošem stanju. Stoga da su se ugovorne strane odlučile na civilnu diobu ne temelju ugovora o razvrgnuću, koju su mogli provesti i u izvanparničnom postupku, ali da su smatrali da isto mogu provesti prema članku 13. točka 8. Zakona o porezu na promet nekretnina; da predmetnim Ugovorom tužiteljica nije ništa stekla bez obzira što je dobila ½ dijela nekretnine od brata IN, koji je njemu pripadao, jer je ona njemu dala novčani dio koji je znatno viši od tržišne vrijednosti. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i da se predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da se rješenje preinači na način da se utvrdi da tužiteljica nije u obvezi platiti porez na promet nekretnina.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Trogir, KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00793, URBROJ: 513-007-17-09-2023-0003 od 18. listopada 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena porezna osnovica u iznosu od 300.000,00 eura te porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 9.000,00 eura.

4. Sud je u upravnom sporu održao raspravu te time omogućio strankama da neposredno iznesu svoje očitovanje u vezi predmeta spora i da se neposredno očituju po navodima i primjedbama protivne stranke.

Na ročištu od 09. travnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužiteljice je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 03. siječnja 2025. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito utvrđena obveza poreza na promet nekretnina.

Među strankama je sporno da li je bilo zakonske osnove da se tužiteljici temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasništva nekretnina i prava korištenja veza za brodice kojeg su dana 24. siječnja 2023. godine sklopili IN iz [adresa] i tužiteljica, odnosno sporno je da li se u konkretnom slučaju radi o stjecanju nekretnina i prometu nekretnina u smislu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16 i 106/18, dalje: ZPPN-a).

8. Prema stanju spisa proizlazi da su dana **.**.2023. IN iz [adresa] i tužiteljica sklopili Ugovor o razvrgnuću suvlasništva nekretnina i prava korištenja veza za brodice.

Člankom 1. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrđuju da postoji suvlasnička zajednica na nekretninama i to na: 1. a) nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvor, u površini od 301 m2, b) nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zgrada, u površini od 149 m2, 2. da su stranke ovlaštenici prava korištenja veza za brodicu redni broj 45 u prostoru lučice „Seget Vranjic-Sektor F“. Člankom 3. Ugovora se navodi da ugovorne strane utvrđuju da razvrgavaju pravo suvlasništva na nekretninama opisanim u članku 1. točka 1. ovog Ugovora i ovlaštenje prava korištenja opisano u članku 1. točki 2. Ugovora. Člankom 5. Ugovora ugovorne strane suglasno razvrgavaju suvlasništvo na nekretninama na način da tužiteljica stječe u suvlasništvo ½ dijela navedenih nekretnina, te se obvezuje IN na ime njegovog suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 300.000,00 eura. IN stječe ½ prava korištenja veza opisanog u članku 1. točki 2. Ugovora.

Nastanak porezne obveze po predmetnom Ugovoru poreznom tijelu je dana 25. siječnja 2023. godine prijavio javni bilježnik.

9. Člankom 4. stavkom 1. ZPPN-a je propisano da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

10. Stoga, primijenivši navedenu odredbu članka 4. ZPPN-a, u konkretnom slučaju, neovisno što je predmetni Ugovor o razvrgnuću suvlasništva nekretnina i prava korištenja veza za brodice, u konkretnom slučaju ne radi se o razvrgnuću suvlasničke zajednice u smislu članka 13. stavak 8. ZPPN-a.

11. Člankom 13. stavak 8. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

12. Suvlasništvo nekretnine znači da suvlasnici imaju pravo stvarno pravo na nekretnini i to pravo suvlasništva u visini svog suvlasničkog dijela ali u idealnom dijelu, što konkretno znači da pojedini suvlasnici nekretnine ne maju neki posebni dio nekretnine već se njihov suvlasnički dio (u idealnom dijelu) odnosi na cijelu nekretninu. Razvrgnuće suvlasništva znači da pojedini suvlasnici na ime ( i u visini) svog suvlasničkog dijela dobivaju točno određeni dio (posebni dio) koji pripada sama njima dok drugi dijelovi nekretnine razvrgnućem suvlasništva pripadaju drugim suvlasnicima.

13. U konkretnom slučaju ugovorne stranke (tužiteljica i njezin brat) prije sklapanja predmetnog Ugovora bili su suvlasnici, svaki za ½ dijela predmetne kuće u [adresa], na način da nije izvršena i provedena fizička dioba, niti se je u tom smislu znalo koji posebni dijelovi svakom od njih pripada.

Sklapanjem predmetnog Ugovora tužiteljica je pored svog suvlasničkog dijela na predmetnoj kući u visini od ½ stekla još i ½ dijela kuće koji je pripadao njezinom bratu, ali na način da je tužiteljica se obvezala bratu isplatiti novčani iznos od 300.000,00 eura. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica je ½ dijela stekla od svog brata IN za novčani iznos od 300.000,00 eura, što se smatra poslom kupoprodaje a ne razvrgnuća suvlasništva u smislu članka 13. stavak 8. ZPPN-a. Naime, bez obzira što je isprava o stjecanju (predmetni Ugovor) nazvan Ugovor o razvrgnuću suvlasništva nekretnina ona po svom sadržaju i pravnom učinku predstavlja ugovor o kupoprodaji suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine, obzirom da je za suvlasnički dio kojeg je tužiteljica stekla (bratov suvlasnički dio kuće), tužiteljica istome isplatila novčanu naknadu.

14. Člankom 9. stavak 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pod kojom se prema stavku 2. navedenog članka razumijeva cijena koja se za nekretninu postiže ili se može postići na tržištu u trenutku stjecanja i koja se u pravilu utvrđuje prema ispravi o stjecanju, kako je u konkretnom slučaju porezno tijelo i utvrdilo.

15. Tužbeni navod koji se odnosi na pogreške navedene na stranici 2. obrazloženja osporenog rješenja, zbog kojih se rješenje ne bi moglo ispitati je bez utjecaja na donošenje drugačije odluke jer se očito radi o pogrešci u pisanju- „copy paste“ pogrešci, koja je bez utjecaja, budući da je na prvoj stranici rješenja tuženika jasno navedeno tko su ugovorne stranke, a isto je vidljivo i iz stanja spisa.

16. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Slijedom navedenog prvostupanjsko rješenje i osporeno rješenje tuženika su zakonita.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 17. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice, Ivanki Šamija, Split, Lička 6B,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.