Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1265/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnici Željki Lisec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-652/2021-28 od 25. lipnja 2024., na sjednici vijeća 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-652/2021-28 od 25. lipnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom I. i III. izreke,

- potvrđuje pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011679256, zaključenog između tužiteljice i tuženice 15. srpnja 2006.godine, solemniziranog po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča pod poslovnim brojem OU-626/06, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:

- odredbi čl. 4. koja glasi: ''Kamata se obračunava u CHF'',

- odredbi čl. 5. koja glasi: ''Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate'',

- odredbi čl. 6. koja glasi: ''Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate'',

- odredbi čl. 7.2. koja glasi: ''CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.''

- odredbi čl. 12.9. koja glasi: ''Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.'', pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

- preinačuje u točki II. izreke presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9011679256, zaključenog između tužiteljice i tuženice 15. srpnja 2006.godine, solemniziranog po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča pod poslovnim brojem OU-626/06, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržana u odredbi čl.1. koja glasi: ''koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.'' i da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice uvažava, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-652/2021-28 od 25. lipnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom IV. izreke (odluci o trošku) u dosuđujućem dijelu i pod točkom

V. izreke,

- preinačuje pod točkom IV. izreke (odluci o trošku) u odbijajućem dijelu i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici, pored dosuđenog troška u iznosu od 2.541,99 EUR-a, i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nepobijano rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 352,65 EUR-a ostaje neizmijenjeno.

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 431,25 EUR-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011679256 zaključenog između tužiteljice i tuženice 15. srpnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Đordanu Pahović u Poreču pod poslovnim brojem OU-626/2006 (dalje: ugovor o kreditu) u dijelu koji glasi: ''sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila» te je utvrđeno da navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

Pod točkom II. izreke presude utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o kreditu sadržane u:

- odredbi čl. 1. koja glasi: ''koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.'',

- odredbi čl. 4. koja glasi: ''Kamata se obračunava u CHF'',

- odredbi čl. 5. koja glasi: ''Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate'',

- odredbi čl. 6. koja glasi: ''Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate'',

- odredbi čl. 7.2. koja glasi: ''CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.''

- odredbi čl. 12.9. koja glasi: ''Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.'' te je utvrđeno da stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.222,71 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa opisanog u toj točki izreke.

Pod točkom IV. izreke presude naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.541,99 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja 25. lipnja 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Pod točkom V. izreke presude u cijelosti je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 352,65 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Navedenu prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno presudom pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu točke IV. izreke (odluci o trošku) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući uvažiti žalbu i dosuditi joj zatraženi trošak zastupanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, dok je žalba tužiteljice u cijelosti osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi čl. 1., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7.2 i čl. 12.9. ugovora o kreditu opisanih u izreci, te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica s tuženicom dana 15. srpnja 2006. sklopila ugovor o kreditu broj 9011679256 koji joj je tuženica u čl. 1. ugovora o kreditu odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.650,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita; da je u čl. 4. ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, koja se kamata obračunava u CHF; da je čl. 5. ugovoreno da se interkalarna kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju CHF za tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate; da je u čl. 6. ugovoreno da se kamata na zakašnjela plaćanja obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate; da je u čl. 7.2. ugovoreno da se kredit u iznosu od 10.650,00 CHF i kamata iz točke 4. ugovora otplaćuju u 84 mjesečnih jednakih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja; da je u čl. 12.9. ugovoreno da potpisom ovog ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF,

- da je tuženica početnu kamatnu stopu mijenjala tijekom trajanja kredita tako da je ista iznosila 5,50 % od 18. srpnja 2006. do 1. kolovoza 2007., 6,50% od 1. kolovoza 2007. do 1. veljače 2008., 7,45% od 1. veljače 2008. do 18. srpnja 2013.,

- da je kredit u cijelosti isplaćen,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj u banci, prilikom razgovora o kreditu, objašnjeni osnovnu uvjeti ugovora, da joj je rečeno da je kredit u CHF za nju povoljniji obzirom na visinu kamatne stope i njezinu tadašnju plaću, da je razumjela što je promjenjiva kamatna stopa ali joj sam način mehanizma promjene nije bio objašnjen, da je razumjela što znači valutna klauzula i da se visina mjesečnog anuiteta veže za tečaj druge valute ali joj nije objašnjen tečajni rizik niti joj je objašnjeno kako i zašto može doći do promjene tečaja, da joj je to bio prvi ugovor o kreditu, da joj je početna rata o kreditu iznosila oko 700,00 kn te je narasla na oko 1.100,00 kn,

- da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, jer je tužiteljica (fizička osoba) predmetnim kreditom financirala kupnju vozila,

- da se tužiteljica pravilno pozvala na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope niti su informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022, dalje: ZZP/14),

- da u ovom individualnom sporu nije bilo potrebno provoditi test poštenosti ugovornih odredbi obzirom je isti proveden već u kolektivnom sporu, a ovaj konkretan ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženice tijekom ugovoranja u cijelosti odgovara ugovaranju načina promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom za zaštitu prava i interesa potrošača,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. u slučaju restitucijskih zahtjeva kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-140/2012 od 4. srpnja 2013. i to u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena u tom dijelu, jer do podnošenja tužbe 27. kolovoza 2021. nije protekao rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO/05) od pet godina od pravomoćnosti presude,

- da je prema nalazu financijskog vještaka PL tužiteljica tuženici, u razdoblju otplate kredita, uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platila iznos od 1.222,17 EUR-a/9.212,73 kn),

te primjenjujući odredbu čl. 81. st. 1., čl. 82. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu), odredbe čl. 96., čl. 99., čl. 100., čl. 101. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/07) te čl. 322. ZOO-a,

utvrdio je ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelovima kojim je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze jednostranom odlukom banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF opisanim u točkama I. i II. izreke, a koje su sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, jer iste kao odredbe unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču nisu bile jasne i razumljive u smislu posljedica sklapanja takvog ugovora te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

6.1. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici sve što je primila s osnova ništetnih ugovornih odredbi u razdoblju otplate kredita odnosno iznos od 1.222,71 EUR-a s osnova tečajne razlike sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose temeljem čl. 1115. ZOO od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, zaključivši da je tuženica nepošteni stjecatelj jer je utuženi iznos primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

6.2. Prvostupanjski sud je, a nakon što je tužiteljica po provedenom financijskom vještačenju konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, smanjila tužbeni zahtjev, a kojem se smanjenju tuženica nije protivila, rješenjem koje je sastavni dio pobijane presude utvrdio povlačenje tužbe za iznos od 352,65 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a.

7. Tuženica u žalbi ističe da je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu (deklaratorni zahtjev) trebalo odbaciti kao nedopušten jer tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje niti je navela ikakav razlog za postojanje pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti, pri čemu još ističe da tužiteljica, a obzirom je postavila kondemnatorni zahtjev, nema pravni interes za postavljanje i deklaratornog zahtjeva.

7.1. Žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi su neosnovani jer svaka zainteresirana osoba, a time još više korisnik kredita kao ugovorna strana, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u zasebnom postupku kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla.

8. U žalbi tuženica ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, da su razlozi presude nejasni i proturječni, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, da se osporena odluka može smatrati arbitrarnom jer ne sadrži odlučne razloge u smislu valjane interpretacije i primjene relevantnih normi niti je sud propisno ispitao njezine navode i prigovore, pa su joj pobijanom presudom prijeđena i ustavna prava iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (pravo na jednakost pred zakonom), čl. 26. Ustava Republike Hrvatske (pravo na jednakost pred sudovima), čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje) i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske (pravo da joj se sudi prema važećim propisima), te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije povrijedio ustavna prava tuženice na jednakost pred zakonom i sudovima i pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), koja obrazlaže tuženica u svojoj žalbi. Naime, tuženici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, te je prvostupanjski sud svoju odluku opravdao ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima, koji se ne mogu smatrati arbitrarni ili očito nerazumnim, te je pobijana odluka u skladu s postojećom sudskom praksom i pravnim propisima. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Tuženica daljnjim navodima žalbe opširno obrazlaže opravdanost i zakonitost ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u ugovoru o kreditu, pri čemu posebno ističe da do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. (stupio na snagu 1. siječnja 2014.), a kojim je izmijenjena odredba čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju, nije imala zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnim stopama u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, već samo obvezu obavještavanja klijenata o promjeni kamatne stope, što je i činila, te opravdanost i zakonitost ugovaranja valutne klauzule.

9.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da sve do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije bila u obvezi u postojećim ugovorima o kreditima definirati parametre promjenjivosti, već je samo imala obvezu objaviti kriterije promjenjivosti i o tome obavijestiti klijenta odnosno tužiteljicu, a što je nesporno i učinila, jer je i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 143/2013) postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., Rev-1379/2021-2 od 27. rujna 2023., Rev-647/2021-2 od 5. rujna 2023.

10. Što se tiče opširnog razlaganja tuženice o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, a valutna klauzula u CHF je ugovorena bez da je tuženica u cijelosti informirala tužiteljicu o rizicima promjene tečaja CHF-a, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, to je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke te valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita (osim u odnosu na čl. 1. ugovora o kreditu) ništetne, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.

11. Obzirom da je prvostupanjski sud o ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli, pozivajući se na utvrđenja iz presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, odlučio primjenom relevantnih odredbi ZZP-a, to nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da se pogrešno prvostupanjski sud pozvao na zaključke Suda Europske unije iz presuda u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.

12. Ostali žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da su tužiteljica i tuženica zaključile Dodatak ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i time izmijenili odredbe ugovora koje se tuču kamatne stope i valutne klauzule su promašeni i proturječni stanju spisa obzirom da je prema podacima o spisu predmetni ugovor u cijelosti isplaćen u srpnju 2013. i nije konvertiran.

13. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava, a na koji žalbeni razlog temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, utvrdio ništetnom odredbu čl.1. koja glasi: ''koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.''

13.1. Naime, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, pa zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Prema ocjeni ovog suda, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) i ona kao takva ne podliježe testu poštenosti (čl. 84. ZZP/03, a isto i čl. 99. ZZP/07), jer se radi o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 (isto i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07) može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. i III. izreke, zatim pod točkom II. izreke presude u dijelovima čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7.2. i čl. 12.9. ugovora o kreditu citiranim u izreci ove odluke opisanim u izreci ove odluke, dok je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 1. ugovora o kreditu koji glasi: ''koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.'' i da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

15. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, utvrdivši tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.541,99 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 44 i 45. obrazloženja prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/2023 – dalje: Tarifa), trošak vještačenja i trošak sudske pristojbe na tužbu, te je naložio tuženici naknaditi ga tužiteljici u cijelosti.

16. Tuženica osporava odluku o trošku samo vezano za osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Tužiteljica, osporavajući odluku o trošku, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife kad joj nije priznao trošak sastava podneska od 13. travnja 2022. (200,00 EUR + PDV), a kojim se obrazloženim podneskom očitovala na navode odgovora tuženice na tužbu i njezine prigovore, te joj za isti pripada nagrada prema Tbr. 8.1. Tarife.

18. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, pri čemu valja istaknuti da je visina troškova postupka po vrsti i visini pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, osim u odnosu na trošak sastava podneska od 13. travnja 2022.

19. Naime, tužiteljici sukladno Tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 13. travnja 2022. obzirom se radi o obrazloženom podnesku kojim se očitovala na navode odgovora tuženice na tužbu, a kako to osnovano ukazuje i tužiteljica u svojoj žalbi.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom V. izreke i točkom IV. izreke (odluci o trošku) u dosuđujućem dijelu, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP- a žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti te preinačiti točku IV. izreke (odluku o trošku) u odbijajućem dijelu te tužiteljici, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 2.541,99 EUR-a, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka za sastav podneska od 13. travnja 2022. u iznosu 250,00 EUR-a.

21. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa svojom žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

22. Tužiteljici je priznat trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 250,00 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife iznosi 25,00 EUR-a (12,5 bodova) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 6,25 EUR-a. Budući da je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženicu da joj naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 31,25 EUR-a, dok je u preostalom dijelu za iznos od 431,25 EUR-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Varaždinu 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun