Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-126/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kos & Partneri j.t.d. iz Zagreba protiv tuženika ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku iz Bjelovara, radi predaje nekretnine u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-292/2022- 19 od 11. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-292/2022-19 od 11. prosinca 2023.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed dio čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ARKOD parcelom 970086 i da mu isplati iznos od 29,10 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed tužitelju dijela čk.br. 328, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i isplatu novčane tražbine u iznosu od 29,10 EUR sa zateznom kamatom na ime naknade za korištenje dijela čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] bez pravne osnove u razdoblju od 2015. do 2018.

6. Nakon što je utvrdio da je Republika Hrvatska vlasnica čk.br. 328 u naravi šuma Bilo površine 368 jutara i 1549 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je predmetnom nekretninom u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020. gospodarila Šumarija Velika Pisanica, UŠP Bjelovar, prvostupanjski sud je svoju odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev utemeljio na slijedećem utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je odredbom čl. 17. Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20. i 145/20.) propisano da su Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, čiji je osnivač Republika Hrvatska – pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i javni šumoposjednik koji gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, zbog čega je ocjenjen neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije;

- da je tuženik u razdoblju od 19. travnja 2010. do 9. listopada 2018. bio u posjedu dijela čk.br. 328 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i da je taj dio nekretnine u pregledniku ARKOD bio registriran kao parcela broj 970086, te da je tuženik tijekom 2015. posjedovao dio te nekretnine u površini od 0,3309 ha, tijekom 2016. u površini od 0,3309 ha, tijekom 2017. u površini od 0,2556 ha i tijekom 2018. u površini od 0,1789 ha;

- da tuženik nije u posjedu dijela čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] određenog ARKOD parcelom broj 970086 od 9. listopada 2018., pa kako je tužitelj podnio tužbu prvostupanjskom sudu 24. ožujka 2022., to je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži predaju dijela navedene nekretnine u posjed;

- da se tuženik smatra poštenim posjednikom u smislu čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) jer tužitelj do podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku nije prema tuženiku ni na koji način izrazio volju za posjedovanjem predmetnog dijela nekretnine, odnosno nije tražio od tuženika predaju istog u posjed, niti je dokazao da je tuženik bio nepošteni posjednik istog, posljedično čemu je primjenom odredbe čl. 164. st. 1. ZV prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dužan tužitelju dati naknadu za to što je upotrebljavao dio čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] i od toga imao koristi i stoga je utvrdio neosnovanim i drugi dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 29,10 EUR sa zateznom kamatom na ime naknade za korištenje dijela čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] bez pravne osnove u razdoblju od 2015. do 2018.

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

8. Pobijajući navedenu presudu tužitelj u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno zbog toga što je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno što su ti razlozi nejasni i proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8.1. Ispitujući stoga pobijanu presudu u pravcu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, utvrđeno je da ista nema nikakvih nedostataka niti manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno određeni, te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi navedena presuda bila opterećena i jednom drugom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Tužitelj u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio niti dokazao da je prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari na bilo koji način tražio predaju dijela navedene nekretnine u posjed, navodeći da je pozvao tuženika da podmiri njegovu tražbinu mirnim putem, ali da tuženik tome nije udovoljio. Stoga tužitelj žalbom tvrdi da je tuženik nakon primitka njegovog poziva na platež tražbine bio svjestan korištenja i posjedovanja predmetnog dijela nekretnine kojom gospodari tužitelj, navodeći da je tuženik bio nepošten posjednik u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV jer je isti dopisima bio obaviješten da mu ne pripada pravo na korištenje predmetnog dijela nekretnine.

10. Nije sporno da je tuženik bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine od 2015. do 2018., dok iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao da je u tom razdoblju tražio predaju tog dijela nekretnine u posjed, te da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj dostavio tuženiku Obračun naknade za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove, s rokom plaćanja 28. kolovoza 2021. i Poziv na plaćanje naknade s osnova korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove za cjelokupno razdoblje korištenja tog zemljišta, prijašnjeg protupravnog prisvajanja i drugih protupravnih radnji od 13. kolovoza 2021., pa slijedom navedenog neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi je od tuženika tražio predaju predmetnog dijela nekretnine, već je po sudu prvog stupnja utvrđeno da je tužitelj samo pozvao tuženika na plaćanje naknade s osnova korištenja predmetnog dijela nekretnine nakon što tuženik više nije bio u posjedu istog, obzirom da je tuženik napustio posjed tog dijela nekretnine 9. listopada 2018.

10.1. Prema odredbi čl. 18. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.), time da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (st. 5.).

10.2. Stoga, imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu te činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, proizlazi da tuženik u vrijeme kada je tužitelj tražio da mu isplati naknadu za korištenje dijela čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] bez pravne osnove za razdoblje od 2015. do 2018. više nije bio u posjedu tog dijela nekretnine, pa tužitelj nije ovlašten niti tražiti predaju istog, jer se radi o nemogućoj činidbi (tuženik ne može predati tužitelju nešto što ne posjeduje), pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužitelja sa zahtjevom na predaju dijela predmetne nekretnine u posjed tužitelju.

11. Odredbom čl. 164. st. 1. ZV propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

11.1. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao nepoštenje tuženika, to je i prema ocjeni ovoga suda, pravilno odbio tužitelja i sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 29,10 EUR sa zateznom kamatom na ime naknade za korištenje dijela čk.br. 328 k. o. [katastarska općina] bez pravne osnove u razdoblju od 2015. do 2018.

12. Odluku o troškovima postupka tužitelj pobija samo za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, pa kako je ista donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, to nije osnovana žalba tužitelja niti u tom dijelu.

13. Imajući stoga u vidu sve gore izneseno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu.

14. Konačno, kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je istog primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Varaždin, 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun