Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:Gž-8/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], i to VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LŽ, nepoznatog OIB [osobni identifikacijski broj]a, JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KŽ, nepoznatog OIB [osobni identifikacijski broj]a, zastupanih po upravitelju K- Indeks d.o.o., Medvešćak 23/1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Martin Lukin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4569/2021-11 od 23. ožujka 2023., dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4569/2021-11 od 23. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom presudom je u točki I. izreke u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-3341/2020, koje je 7. siječnja 2021. donio javni bilježnik Nikola Tadić iz Zagreba, te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 197,01 EUR.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju u cijelosti tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika da im naknadi parnični trošak, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kao i da naloži tuženiku da im naknadi troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi mu trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet spora bio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.590,66 kn (sada 211,12 EUR) sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, kojeg su u svojstvu suvlasnika stambene zgrade u [adresa], potraživali od tuženika na ime neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za razdoblje od srpnja 2019. do kolovoza 2020., a koji glavnični iznos je prema navodima tužitelja podmiren nakon utuženja, pa preciziranim tužbenim zahtjevom (iz podneska od 17. prosinca 2021.) tužitelji traže djelomično održavanje na snazi platnog naloga, i to u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kn (sada 64,70 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2021. do isplate i naknadu prouzročenog parničnog troška.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da su tužitelji, kao ovrhovoditelji, podnijeli 5. listopada 2020. javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, povodom kojeg je isti donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-3341/2020 od 7. siječnja 2021., kojim je ovršeniku naloženo da ovrhovoditeljima plati iznos glavnice od 1.590,66 kn (sada 211,12 EUR) sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose i troškove postupka u iznosu od 487,50 kn (sada 64,70 EUR), protiv kojeg rješenja je ovršenik podnio prigovor, kojim je osporio dugovanje, kako glede osnove tako i visine, navodeći da prema ovrhovoditeljima nema nikakvih dospjelih, a nepodmirenih dugovanja, te da predmetni izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, predloživši da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

8. Stoga je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 4569/2021-2 od 22. listopada 2021., stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem stranke su pozvane na iznošenje činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i predlaganje dokaza potrebnih za utvrđivanje tih činjenica u roku od 15 dana, i to ovrhovoditelji od primitka rješenja, a ovršenik od primitka podneska ovrhovoditelja.

8.1. U podnesku od 17. prosinca 2021. tužitelji su naveli da je tuženik nakon podnesenog prigovora platio utuženu tražbinu, osim određenog ovršnog troška, kojim postupkom je priznao osnov i visinu utuženog iznosa. Naveli su i da su utužili zajedničku pričuvu za prostor u stambenoj zgradi u [adresa], i to temeljem vjerodostojne isprave - financijske kartice otvorenih stavki prostora, a da dostavljaju i Međuvlasnički ugovor od 26. svibnja 2017. kojim je određeno da mjesečna pričuva iznosi 2,70 kn/m2, dakle za stambeni prostor tuženika 176,74 kn (veličina prostora 65,46 m2 x 2,70 kn/m2), kao i Ugovor o upravljanju zgradom od 26. svibnja 2017. Stoga zahtijevaju djelomično održavanje na snazi platnog naloga u dijelu naknade ovršnog troška u iznosu od 487,50 kn sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2021. do isplate, te naknadu prouzročenog parničnog troška.

8.2. U podnesku od 29. srpnja 2022. tuženik je naveo da se protivi povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 17. prosinca 2021., kao i da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Osim toga, istaknuo je da je tvrdnja tužitelja da je nakon utuženja i podnesenog prigovora platio utuženu tražbinu neistinita, te da tužitelji nisu dokazali niti osnov, a niti visinu svog zahtjeva.

8.3. Nakon provedenog postupka, u kojem je utvrdio da iz priložene financijske kartice otvorenih stavki prostora od 18. rujna 2020. proizlazi postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.590,66 kn (devet mjesečnih tražbina za razdoblje srpanj 2019. do kolovoz 2020., svaka u iznosu od 176,74 kn), međutim radi se o jednostranoj ispravi izdanoj od strane upravitelja stambene zgrade, a osim toga za navedenu tražbinu tužitelji ističu da ju je tuženik podmirio nakon utuženja i podnošenja prigovora, koju tvrdnju ničime nisu dokazali, kao ni pasivnu legitimaciju tuženika, dakle da je isti vlasnik posebnog dijela predmetne zgrade, a slijedom toga ni osnovanost i visinu svog zahtjeva; prvostupanjski sud je primjenjujući pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi (dakle osim za povučeni zahtjev za isplatu glavnice sa pripadajućim zateznim kamatama i u odnosu na odmjerene troškove postupka) te odbio tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

9. U žalbi tužitelji ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je izreka nerazumljiva i proturječna sama sebi, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost. Opetovano ukazuju da je tuženik nakon utuženja svojim višekratnim uplatama podmirio utuženo dugovanje po osnovi pričuve za predmetnu stambenu zgradu, međutim, ostao je nepodmiren ovršni i parnični trošak, pa se predmetna parnica vodila samo radi naplate ovršnog odnosno parničnog troška. Dakle, uplatom utuženog iznosa tuženik da je priznao tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno osnov i visinu utuženog iznosa, pa svi prigovori da nije pasivno legitimiran, odnosno da nije vlasnik stana i time obveznik plaćanja predmetne pričuve da su neosnovani i neutemeljeni, čemu u prilog dostavljaju u spis z.k. izvadak za predmetnu nekretninu. Ističu i da je tuženik tijekom cjelokupnog postupka potpuno paušalno i neodređeno, bez ikakve argumentacije i obrazloženja podnio prigovor promašene pasivne legitimacije, a da pritom uopće nije obrazložio zašto je onda platio utuženi iznos pričuve i time priznao visinu i osnov tužbenog zahtjeva, kao i zašto je navodno sporna visina pričuve koja proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju. Također, smatraju da pravilnom i brižnom ocjenom svih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud nije mogao doći do utvrđenja da nisu dokazali osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, te ističu da je prilikom donošenja pobijane presude u potpunosti pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnosno odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

10. Glede žalbenih navoda tužitelja prije svega valja reći da ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a niti je li taj sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelji, jer se presuda može ispitati, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sebi, dokazima u spisu niti obrazloženju, te sadrži jasne, određene i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

12. Osim toga, ovaj sud cijeni da nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da je temeljem odredaba čl. 85., čl. 90. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV-a) obveza svakog suvlasnika sudjelovati u upravljanju nekretninom i doprinositi za zajedničku pričuvu, te da prema navedenim odredbama, kao i odredbi čl. 89. st. 2. ZV-a zajednička pričuva predstavlja potraživanje koje tereti vlasnike odnosno suvlasnike nekretnine razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

14. U konkretnom slučaju, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali pasivnu legitimaciju tuženika, dakle činjenicu da je isti kroz utuženo razdoblje bio vlasnik spornog posebnog dijela predmetne stambene zgrade - stana oznake S16, površine 65,46 m2. Naime, tužitelji na kojim je sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja te činjenice, osim uvida u jednostranu ispravu izdanu od strane upravitelja stambene zgrade (financijsku karticu otvorenih stavki prostora), koja kao takva nije dostatno sredstvo za dokazivanje osnovanosti utuženog potraživanja tužitelja, osobito stoga što je tuženik osporio kako njezinu vjerodostojnost, tako i osnovu i visinu utuženog potraživanja, te uvida u Međuvlasnički ugovor (s popisom suvlasnika) i Ugovor o upravljanju zgradom, oba od 26. svibnja 2017., a koji međuvlasnički ugovor tuženik nedvojbeno nije potpisao, pa ni ta dokumentacija nije dostatno sredstvo za dokazivanje pasivne legitimacije tuženika, odnosno osnovanosti utuženog potraživanja; nikakav drugi dokaz na okolnost da je tuženik vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine - stana oznake S16, površine 65,46 m2, nisu predlagali odnosno dostavili u spis. Tek uz žalbu tužitelji su dostaviti z.k. izvadak za predmetnu nekretninu, međutim prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj, pa taj dokaz nije moguće uzeti u obzir.

15. Osim toga, tužitelji kako po pravilno ističe prvostupanjski sud nisu dokazali ni osnovanost svoje tvrdnje da je tuženik nakon utuženja i podnošenja prigovora platio utuženu tražbinu, koju tvrdnju je tuženik osporio, međutim, tužitelji na okolnost vjerodostojnosti svog navoda nisu predložili nikakav dokaz, pa čak niti priložili ispravu iz koje bi proizlazilo da je utužena tražbina podmirena, a poglavito ne da bi uplatu izvršio tuženik, kao ni podatke o kojem uplaćenom iznosu se radi i što je njime podmireno. Stoga je prvostupanjski sud pravilno otklonio i daljnje navode tužitelja da je uplatom utuženog iznosa tuženik priznao tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno osnov i visinu utuženog iznosa, te i ovaj sud u tom kontekstu iznesene žalbene navode tužitelja cijeni neosnovanim.

16. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji na kojima je teret dokazivanja da je tuženik vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine i pasivno legitimiran u ovom postupku, isto, kao i iznesenu tvrdnju - da je tuženik nakon utuženja i podnošenja prigovora platio utuženu tražbinu (na kojoj neosnovano ustraju i u žalbi) nisu dokazali, pa je osnovano prvostupanjski sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, dakle osim za povučeni zahtjev za isplatu glavnice sa pripadajućim zateznim kamatama i u odnosu na odluku o troškovima ovršnog postupka, te odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Obzirom da tužitelji u žalbi navode da presudu pobijaju u cijelosti, proizlazi da pobijaju i odluku o troškovima parničnog postupka, no bez konkretiziranja razloga, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

18. Slijedom svega iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke.

19. Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško