Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-636/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 20. ožujka 2024., poslovni broj: P-73/2023-23, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Zlataru od 20. ožujka 2024., poslovni broj: P-73/2023-23:

- preinačuje pod toč. VII. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju, pored dosuđenog iznosa pod toč. VI. izreke presude, i daljnji iznos od 329,10 EUR (tristodvadesetdevet eura i deset centi) sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke i to na iznos od:

- 21,60 EUR od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

- 76,87 EUR od 15. veljače 2014. pa do isplate,

- 78,68 EUR od 15. ožujka 2014. pa do isplate,

- 77,11 EUR od 15. travnja 2014. pa do isplate,

- 74,84 EUR od 15. svibnja 2014. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

- potvrđuje pod toč. X. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Zlataru od 20. ožujka 2024., poslovni broj: P-73/2023-23:

- potvrđuje u odluci o troškovima u toč. XI. i XII. izreke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 74,20 EUR (slovima sedamdesetčetiri eura i dvadeset centi) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijane toč. I., II., III., IV., V., VI., VIII. i IX. izreke ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208932599 od 25. travnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka pod brojem: OV-1928/07 dana 25. travnja 2007., koji glasi: "a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.". Nadalje, toč. II. izreke ništetnim je utvrđen i dio odredbe sadržan u čl. 7. toč. 2. istog ugovora o namjenskom kreditu, koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjeni anuitet.". Pod toč. III. izreke ništetnim je utvrđen dio odredbe sadržan u čl. 1. toč. 2. Ugovora o namjenskom kreditu, koji glasi: "uz valutnu klauzulu". Isto tako, toč. IV. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. toč. 1. Ugovora, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.". Toč. V. izreke ništetnim je utvrđen dio odredbe sadržan u čl. 23. toč. P. ugovora koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.", dok je toč. VIII. Izreke ništetnim utvrđen dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 3. istog ugovora koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknade za usluge kreditora."

2. Pored toga, toč. VI. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa radi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.258,80 EUR sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate, dok je pod toč. VII. odbijen zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od 329,10 EUR sa pripadajućim kamatama. Nadalje, toč. IX. tuženiku je naloženo na ime plaćane naknade za obradu kreditnog zahtjeva platiti iznos od 137,46 EUR sa zateznom kamatom od 27. travnja 2007. pa do isplate. Pod toč. X. odbijen ja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 710,16 EUR / 5.350,71 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate. Konačno, toč. XI. tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.705,18 EUR sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2024. do isplate, dok je toč. XII. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

3. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu u toč. VII. i X. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1 . toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22. i 114/22.– dalje: ZPP), s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, pod točkama VII. i X. na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška kao i troška za sastav žalbe, odnosno podredno da sud presudu ukine u dijelu pod točkama VII. i X. izreke i predmet vrati naslovljenom sudu na ponovni postupak.

4. Presudu pobija i tuženik i to u toč. XI. i XII. izreke, kojima je odlučeno o troškovima postupka, bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom ovom sudu da usvoji njegovu žalbu i pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 25. travnja 2007. sklopili ugovor o kreditu za adaptaciju kuće, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, sa promjenjivom kamatom prema odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,50% i da je u čl. 2. toč. 3. ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknade za usluge kreditora. Sud je utvrdio i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan plaćanja i da je tužitelj predmetnu obvezu otplatio. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže da je u sporu po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava Udruge potrošač protiv osam banaka (između ostalih i tuženika) u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Sud ističe i da je povodom iste kolektivne tužbe u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF po odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Vezano uz izneseno sud je nadalje ocijenio i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju i na način kako je to utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe, odnosno da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju u CHF-u ništetne sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i da se u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj osnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora.

8. Sud ocjenjuje da je prigovor zastare tuženika djelomično osnovan te obrazlaže da je zastara glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 14. lipnja 2014. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-7129/13 pa bi zastarni rok istekao 14. lipnja 2019., a glede zahtjeva zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli zastara je počela teći od 15. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/1017. pa bi zastarni rok istekao 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužitelj tužbu podnio 15. veljače 2023. prema ocjeni suda prvog stupnja za isplatu po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara je sukladno odredbama čl. 214. st. 2. i čl. 216. ZOO-a nastupila 14. lipnja 2019., a prema odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a, tužitelju je prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze po toj osnovi, zbog čega je navedeni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže i da je u odnosu na zahtjev za isplatu zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli tužba preinačena podneskom od 8. siječnja 2024. na način da je zahtjev povećan za iznos od 329,10 EUR, a za ocjenu zastare je mjerodavan dan kada je podnesen novi zahtjev, jer se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kada je istaknut ovaj zahtjev, pa je do podnošenja ovog preinačenog tužbenog zahtjeva protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a te je i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 329,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze po toj osnovi, zbog čega je i navedeni dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu banke iz čl. 2. toč. 3. Ugovora ocijenio osnovanim, utvrđujući da se radi o ništetnoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je tužitelju nametnuta od strane tuženika, zbog čega je nepoštena. Ukazujući isto tako da ništetnost ove odredbe nije bila predmetom raspravljanja u parnici za zaštiti kolektivnih interesa i prava, to je ništetnost navedene ugovorne odredbi utvrđena (nepravomoćno) tek ovom presudom, pa zastara za restitucijski zahtjev nije niti počela teći, zbog čega sud odbija istaknuti prigovor zastare u odnosu na ovaj dio potraživanja.

11. Tijekom postupka sud je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Zrinka Ručevića, utvrdio da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu platio veći iznos radi razlika anuiteta zbog promjene kamatnih stopa i promjene tečaja tijekom otplate kredita, pri čemu razlika anuiteta radi promjene kamatnih stopa iznosi 622,11 EUR, dok razlika obveza radi promjene tečaja ukupno iznosi 3.587,90 EUR, a naknada za obradu kredita plaćena je u iznosu od 137,46 EUR.

12. Slijedom prikazanih utvrđenja sud zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita, pa prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, primjenom čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika da tužitelju radi promjene tečaja isplati iznos od 3.258,80 EUR, kao i iznos od 137,46 EUR na ime naknade za obradu kredita, dok prihvaćajući istaknuti prigovor zastare odbija zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 329,10 EUR radi promjene tečaja i iznos od 710,16 EUR radi preplaćene kamate.

13. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao i da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pored toga, ističe da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario okolnost da je tužitelj predmetnom tužbom prvenstveno tražio utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, a tek po utvrđenoj ništetnosti isplatu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je njegovo potraživanje zastarjelo prije nego je utvrđena sama ništetnost ugovornih odredaba, a temeljem kojeg utvrđenja tužitelju pripada pravo na isplatu.

14. Ispitujući presudu o glavnoj stvari u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu te presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti i jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

15. Polazeći najprije od utvrđenja da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita, koja utvrđenja tuženik niti ne osporava prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava pozivom na odredbe čl.1111. i čl.323. ZOO-a obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 3.258,80 EUR radi preplate zbog ništetne odredbe o promjeni valutne klauzule sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate, kao i iznos od 137,46 EUR sa zateznom kamatom od dana plaćanja naknade primjenom čl. 1115. ZOO-a, obzirom se tuženik koja je stekao navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je unio u sadržaj ugovora mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

16. Pravilno je sud prvog stupnja, odlučujući o visini potraživanja tužitelja, primijenio materijalno pravo i kad je usvojio tuženikov prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatom radi ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj odluci o kamatnoj stopi. Naime, u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a ne kako to pogrešno tvrdi tužitelj od dana utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora o kreditu u individualno pokrenutoj tužbi tužitelja. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 15. veljače 2023. dakle, očito nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve radi isplate neosnovano naplaćenih iznosa radi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koji počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (13. lipnja 2014.).

17. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje da je sud nezakonito odbio njegov zahtjev za isplatom iznosa od 329,10 EUR sa zateznim kamatama radi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, obrazlažući da je ovaj dio potraživanja tužitelja u zastari. Naime, tužitelj je tijekom postupka povisio tužbeni zahtjev obzirom na isplatu radi ništetnosti valutne klauzule te se ukazuje kako je ovdje riječ o nepravoj preinaci, jer je tužitelj nakon provođenja financijskog vještačenja povećao postojeći zahtjev iz iste činjenične i pravne osnove. Stoga se zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo je i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., pa je prvostupanjski sud neosnovano odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva pogrešno obrazlažući kako je prigovor zastare osnovan u ovom dijelu.

18. Slijedom svega iznijetog ovaj je sud djelomično odbio žalbu tužitelja te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. X. izreke presude, dok je djelomično prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. VII. izreke i naložio tuženiku zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju pored dosuđenog iznosa pod toč. VI. izreke presude i daljnji iznos od 329,10 EUR sa zateznom kamatom na pojedine u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate.

19. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Naime, glede osnove tužitelj je uspio sa zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti pet odredaba Ugovora o kreditu, potom sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.587,90 EUR radi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, kao i zahtjevom za isplatom naknade u visini od 137,46 EUR. Istodobno u visini zahtjeva uspio je sa 80,94 %, zbog čega ukupni uspjeh tuženika u ovom postupku sud ocjenjuje razmjerno neznatnim pa sud troškove dosuđuje primjenom čl.154. st. 5. ZPP-a.

20. Osnovani parnični troškovi tužitelja tužitelju su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23., dalje: Tarifa), koja se primjenjuje temeljem odredbe tbr. 52. st. 3. ove Tarife. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi sastava tužbe po tbr. 7 toč. 1. Tarife u visini od 100 bodova, sastava podnesaka od 12. travnja 2023. i 8. siječnja 2024. po tbr. 8. toč.1. Tarife u visini od po 100 bodova te zastupanja na ročištima 12. listopada 2023. i 6. veljače 2024. po tbr. 9. toč.1. Tarife u visini od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 500 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 EUR iz tbr. 54. Tarife 1.000,00 EUR., čemu valja dodati i PDV u iznosu od 250,00 EUR. Tužitelju su nadalje priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 398,18 EUR te sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 43,37 EUR te na presudu u iznosu od 13,27 EUR.

21. Ovaj sud nalazi da tuženik neosnovano u žalbi tvrdi da je tužitelj kao potrošač oslobođen od plaćanja pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18., 51/23., dalje: ZSP) prema kojem su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Naime, u odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o naknadama banke, budući ona nije bila predmetom kolektivne zaštite, tužitelj je obvezan platiti pristojbu i na njega se ne može primijeniti odredba čl.11. toč. 20. ZSP-a.

22. Kako je parnični trošak temeljem čl.154. st.5. ZPP-a Tarife tužitelju adekvatno odmjeren prvostupanjskom presudom, ovaj sud je odbijanjem žalbe tuženika potvrdio točku XI. i XII. izreke primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

23. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu žalbe primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, proizlazi kako tužitelj ima pravo na trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 234,37 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife uz utvrđenje vrijednosti predmeta spora žalbe od 1.039,26 EUR. Kada se ovaj trošak stavi u omjer sa uspjehom tužitelja sa žalbom od 31,66% u konačnici mu je priznat trošak od 74,20 EUR.

24. Konačno, kako tuženik nije uspio sa žalbom to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

25. Nepobijane toč. I., II., III. IV., V., VI., VIII., IX. izreke ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun