Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Povrv-434/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško & Buntak iz Zagreba, protiv tuženika Daaf d.o.o., [adresa], OIB: 08994759104, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, radi isplate (v.p.s. 149,30 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 04. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. travnja 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli, broj Ovrv-119/2024 (UPP/OS-Ovrv-5/24) od 23. veljače 2024. koji glasi:

" Nalaže se ovršeniku DAAF, d. o. o., OIB: 08994759104, Divjake 20, 51311 Skrad, da ovrhovoditelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 81241494, namiri tražbinu u iznosu od 149,30 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 144,17 EUR od 30.09.2023.,

- na iznos od 5,13 EUR od 01.10.2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 81241494-2300132922, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu 225,77 EUR u roku od petnaest dana, na koje zatezna kamata teče od dana donošenja presude pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (prvotno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) navodi da mu ovršenik (sada tuženik) temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, duguje iznos od 149,30 EUR a koju tražbinu predstavljaju računi za električnu energiju. Predlaže istome naložiti namirenje navedene tražbine te odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika. Potražuje i troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 87,50 EUR a što obuhvaća sastav prijedloga s PDV-om i javnobilježničke troškove.

Uz tužbu/prijedlog prilaže izvod iz poslovnih knjiga od 21.12.223. sa popisom računa.

2. Javni bilježnik je prijedlog prihvatio rješenjem od 23.02.2024. odredivši troškove postupka u iznosu od 87,50 (list 17).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 21 – prvotno pravovremeni prigovor protiv rješenja o ovrsi zaprimljen 13.03.2024.) osporava tražbinu tužitelja u cijelosti, ukazuje da je vlasnik poslovnog prostora u Zagrebu od 2013. te da sve do danas nije podnio zahtjev za priključenje predmetnog stana na električnu energiju jer se radi o derutnom i nedovršenom stanu koji nema ugrađene instalacije za električnu energiju niti priključak pa sukladno tome nije moglo biti niti potrošnje.

Također, od dana kupnje nije dobio nikakav račun sve do primitka opomene 2023. a koja se odnosila na razdoblje od 26.03.2021. do 30.09.2022. koju je isti osporio zbog nepostojanja instalacija.

Navodi da ga je ovrhovoditelj 2023. pozvao na sklapanje ugovora o opskrbi te dostavio dva primjerka ugovora koje on nije potpisao, slijedom čega nije stupio u nikakav ugovorni odnos.

U daljnjim navodima poziva se na čl. 5., 6. i 7. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22, dalje: Pravilnik) sukladno kojima tek po sklapanju ugovora dolazi do ugovornog odnosa te posljedično tome dostave računa za potrošenu električnu energiju i korištenje mreže, kao i da on nije podnio zahtjev za korištenje mreže, da je prema njegovim saznanjima za to obračunsko mjesto obustavljena isporuka električne energije i to dulje od tri mjeseca pa se sukladno čl. 82. navedenog Pravilnika ne obračunava naknada za obračunsko mjerno mjesto sve dok se ponovno ne uspostavi isporuka električne energije.

Uz prigovor prilaže nepotpisani ugovor o opskrbi – kategorija poduzetništvo datiran s 21.06.2023. (list 24).

Do zaključenja prethodnog postupka ne predlaže druge dokaze.

4. Rješenjem suda od 17.07.2024. (list 30) stavljeno je izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga, uz primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP-a) koje se odnose na sporove male vrijednosti.

Opisanim rješenjem stranke su ujedno upozorene sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. ZPP-a.

4.1. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj sukladno čl. 461. a ZPP-a u podnesku od 25.07.2024. (list 33) ističe da su predmet postupka dva računa koja obuhvaćaju razdoblje od 26.03.2021. do 30.09.2022. te 01.03.2023. do 31.03.2023. a koji se odnose isključivo na naknade koje se obavezno plaćaju, bez obzira na potrošnju, te da se radi o zajamčenoj opskrbi s početkom 26.03.2021. sve sukladno čl. 3. toč. 11. i čl. 74. Pravilnika, da je zajamčena opskrba usluga opskrbe električnom energijom kupaca kategorije poduzetništvo koju pruža zajamčeni opskrbljivač pod istim uvjetima na cijelom području Republike Hrvatske krajnjem kupcu koji pod određenim okolnostima ostane bez opskrbljivača, pri čemu takva opskrba ne ovisi o posebnom zahtjevu krajnjeg kupca u slučaju kad prestane važiti ugovor o opskrbi električnom energijom ili u slučaju izlaska opskrbljivača s tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu sve sukladno čl. 64. Zakona o tržištu električne energije. Pri tome se za kupce kategorije poduzetništvo primjenjuju tarifne stavke određene prema Metodologiji za određivanje iznosa tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom i Odluci o iznosu tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom a što određuje Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA).

Stoga u konkretnom slučaju nije potreban poseban zahtjev krajnjeg kupca i ugovor se smatra sklopljenim danom ispunjenja uvjeta iz čl. 64. Zakona.

Nadalje, navodi tuženika o nepostojanju instalacija i priključka su oprečni navodu da je zatražena obustava isporuke električne energije što ukazuje da je opskrba evidentno postojala, dok se u pogledu obustave radi o poslovima iz nadležnosti druge pravne osobe odnosno HEP-ODS d.o.o.

Uz podnesak dostavlja račune sa prikazom obračuna na mjestu potrošnje te izvadak iz zemljišne knjige (sve list 36-43).

4.2. Tuženiku je dostavljen podnesak opisan u toč. 5.1. te se isti nije očitovao u roku iz rješenja suda od 17.07.2024. (podnesak je zaprimio 10.09.2024.) već se isti očitovao na pripremnom ročištu (list 45) ukazavši da ranije očitovanje nije bilo moguće zbog poteškoća u e-komunikaciji, a kojem očitovanju se tužitelj usprotivio s obzirom na odredbu čl. 461. a ZPP-a.

5. U dokaznom postupku pročitane su isprave dostavljene u spis po strankama. Navodi tuženika izneseni na pripremnom ročištu nisu uzeti u obzir jer isti nije dokazao okolnosti iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a, odnosno da se isti bez svoje krivnje nije mogao očitovati u roku od 15 dana od dana primitka podneska tužitelja. Naime, ukoliko su i postojale poteškoće u e-komunikaciji u vrijeme dostave tuženiku podneska tužitelja, od primitka podneska tužitelja do pripremnog ročišta proteklo je šest mjeseci a postojala je i mogućnost predaje podneska neposredno sudu.

5.1. Tuženik ne spori da je vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa], a na koju okolnost je tužitelj u spis dostavio i izvadak iz zemljišne knjige.

5.2. Tražbinu tužitelja predstavljaju računi i to račun br. 2300132922-220920-7 za razdoblje od 26.03.2021. do 30.09.2022. na iznos od 144,17 EUR – opskrba i korištenje mreže, sa dospijećem 29.09.2023., te račun br. 2300132922-230320-3 za razdoblje od 01.03.2023. do 31.03.2023. na iznos od 5,13 EUR – opskrba i korištenje mreže, naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora, trošarine za poslovnu uporabu električne energije, sa dospijećem 30.09.2023.

5.3. Iz obračuna po mjestu potrošnje, kao sastavnih dijelova računa, vidljivo je da se račun na iznos od 144,17 odnosi na brojilo broj 76120322 te obuhvaća naknadu za OMM i naknadu za opskrbu, dok se račun na iznos od 5,13 EUR odnosi na potrošnju (po izvršenom očitanju brojila i procjeni) te naknade kao u prethodnom računu. Također je vidljivo da je tuženik na obračunu potrošnje evidentiran kao korisnik zajamčene opskrbe od 26.03.2021.

Iz računa je nadalje vidljivo i da isti sadrže podatak o datumu početka korištenja zajamčene opskrbe (poleđina računa), o pravu krajnjeg kupca na slobodan izbor opskrbljivača kao i obavijest da su uvjeti zajamčene opskrbe i tarifne stavke za zajamčenu opskrbu električnom energijom za sve tarifne modele objavljeni na internetskim stranicama tužitelja (prva stranica računa).

Prednje znači da su računi sastavljeni sukladno čl. 126. Pravilnika.

6. Prema evidenciji tužitelja, tuženik se vodi kao korisnik zajamčene opskrbe od 26.03.2021. a u to vrijeme na snazi je bio Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19, dalje ZTEE/13), koji se primjenjivao do 20.10.2021. kada je stupio na snagu sada važeći ZTEE objavljen u NN 111/21 (dalje: ZTEE/21.

Prednje se iznosi iz razloga što je iz isprave – obračuna mjesta potrošnje vidljivo da su se podaci o potrošnji od strane tuženika vodili upravo od navedenog datuma te da u cjelokupnom tom računu potrošnja nije bila evidentirana već je obračunata samo naknada za obračunsko mjerno mjesto (OMM) te naknada za opskrbu za pojedini mjesec, zaključno do 01.09.2022.

U vrijeme od kada datira početak obveze tuženika, kao što je već navedeno, na snazi je bio ZTEE/13 koji je zajamčenu opskrbu električnom energijom regulirao u čl. 49. istog, i to prema st. 1. i bez posebnog zahtjeva krajnjeg kupca u slučaju izlaska njegovog opskrbljivača s tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu. Prema st. 7., ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz st. 1. za korištenje prava na zajamčenu opskrbu.

Prema čl. 3. toč. 35. ZTEE/21, javne usluge opskrbe električnom energijom su univerzalna opskrba i zajamčena opskrba, a prema toč. 118. zajamčena opskrba je javna usluga opskrbe električnom energijom kojom se osigurava pravo kupca koji nije iz kategorije kućanstvo na opskrbu električnom energijom pod istim uvjetima na cijelom području RH.

Zajamčena opskrba električnom energijom je u ZTEE/21 regulirana čl. 64. i to praktički na identičan način kao u ranijem ZTEE/13, odnosno u trenutku stjecanja uvjeta za zajamčenu opskrbu smatra da se da je ugovor sklopljen (st. 1. i st. 8.). Također, potrebno je navesti da su u vrijeme kada je tuženik evidentiran kao korisnik zajamčene opskrbe na snazi bili Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20, dalje: Opći uvjeti) koji su obveze zajamčenog opskrbljivača regulirali u čl. 113., praktički na identičan način kao sada važeći čl. 126. Pravilnika. Sukladno prednjem, nisu osnovani prigovori tuženika da isti nije u obvezi podmiriti kako naknade navedene u prvom računu tako i naknade i potrošnju iz drugog računa, neovisno o tome što isti nije potpisao ugovor o opskrbi koji mu je u sklopu svoje obveze dostavio tužitelj.

Također su neosnovani i prigovori o obustavi isporuke električne energije i pozivanje na čl. 82. Pravilnika, ovo iz razloga što između stranaka nije došlo do sklapanja ugovora u smislu isporuke električne energije kao tržišne djelatnosti, već se kao što je prethodno izneseno, radi o zajamčenoj opskrbi.

Tuženik je naime korisnik zajamčene opskrbe električnom energijom te je kao takav od zajamčenog opskrbljivača obaviješten o mogućnosti odnosno pravu na slobodan izbor opskrbljivača.

Neosnovan je i prigovor o nepostojanju instalacija jer je u protivnom nejasno kako je bila evidentirana potrošnja na obračunskom mjernom mjestu tuženika.

Slijedom navedenog, platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika održan je na snazi u cijelosti sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

7. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a te Zaključku VSRH broj Su-IV-204/17, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi i to nagrada javnog bilježnika sukladno čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21) u iznosu od 25,00 EUR (PDV uključen), za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to sastav tužbe, sastav podneska i zastupanje na jednom ročištu – svaka radnja po 50,00 EUR, PDV na isto u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 7. toč. 1., Tbr.8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. . Odvjetničke tarife) te sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 225,77 EUR, pri čemu na sve priznate troškove zatezna kamata teče od dana donošenja presude.

Delnice, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-Oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.