REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-632/2024.-6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužiteljica 1. NDĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], N, [adresa]. RDĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednice ND iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik iz Krka, Zagrebačka 26, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo , Supilova 16, Rijeka, radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s. 6.636,14 eura ) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i ZZ tuženika te objave odluke dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da tužiteljice 1. NDĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. RDĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekle pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuju po pravomoćnosti ove presude na upis prava vlasništva na citiranoj nekretnini uz istovremeni ispis tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

II. Tužiteljice 1. NDĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RDĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne su tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura ( slovima : šestoeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj ND tužbom traži da sud utvrdi da je stekao pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U prilog zahtjevu u tužbi navodi da je vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica] koju da je naslijedio iza svoje majke RD putem oporuke koju su priznali svi nasljednici. Tužitelj je smatrao da je zemljište vlasništvo Republike Hrvatske pa je po svom punomoćniku poslao prijedlog za mirenje, ali mu je odgovoreno da je prijepor vlasništvo Hrvatskih šuma. Njegova majka da je parcelu naslijedila od svojih roditelja, oni od svojih roditelja itd. te su u neprestanom posjedu parcele preko sto godina dok da je tužitelj osobno u posjedu od listopada 1990. U cijelom tom razdoblju tuženik da nikada nije prigovorio tužitelju ili njegovim precima na posjedu jer očito da tuženik niti ne zna gdje se prijepor nalazi jer bi sigurno sve ove godine pokrenuo kakav postupak. Cijelo vrijeme tužitelj da dozvoljava ispašu na prijeporu ovcama svojih poznanika , a prijepor je u naravi šuma s travom te mu korisnici za to plaćaju određenu naknadu. Konačno, tužitelj tvrdi da je njegov posjed pošten, istinit i zakonit jer je nasljeđivanje majke valjani pravni osnov .

1.1. Tužitelj dakle u tužbi navodi da je nekretninu naslijedio od majke kao i da je prijepor stekao dosjelošću jer spominje kako je zajedno s prednicima u neprekidnom posjedu prijepora više od sto godina. Naknadno, na ročištu 1. lipnja 2020. tužitelj navodi kako je osnov stjecanja vlasništva dosjelost, kvalificiranim posjedom više od dvadeset godina i to od listopada 1991. do podnošenja tužbe.

1.2. Tokom postupka 2022. godine , tužitelj ND je preminuo pa su postupak preuzele njegove nasljednice – kćeri NDĐ i RDĐ, rješenjem suda iz srpnja 2024.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu i dalje tokom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi kako je tužba nejasna i proturiječna. Tužitelj da nije iznio činjenice i predložio dokaze na kojima temelji svoj zahtjev radi čega iz tužbe nisu razvidne odlučne činjenice i nisu predloženi dokazi koji bi opravdali utvrđenje odlučnih činjenica. Tužitelj u tužbi ne dokazuje svoj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe jer tvrdi da ima uvjete izvanknjižnog vlasnika. U svakom slučaju predlaže odbaciti tužbeni zahtjev na utvrđenje . Tuženi navodi da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo- korisnik Goransko šumsko primorsko gospodarstvo Delnice, OOUR Senj. Rješenjem poslovnog broja Z-1946/16 kao vlasnik nekretnine upisana je RH što znači da je ista pravo vlasništva stekla ex lege. Nekretnina se nalazi u osnovama gospodarenja Hrvatskih šuma. Na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. , nekretnina se nalazila izvan granica građevinskog područja. Tužitelj nije dostavio dokaz da bi on i njegovi prednici u posjedu nekretnine bili dugi niz godina i nije bilo uvjeta za podnošenje deklaratorne tužbe. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku proveden je očevid lica mjesta s vještakom geometrom, saslušani su svjedoci ED i ČD te su pročitane sve isprave iz priloženog predmeta P-952/11 kao i sve isprave iz ovog spisa.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. U konkretnom slučaju radi se o zemljištu koje je sada upisano kao vlasništvo Republike Hrvatske i to upisom iz 2016. godine. Iz priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] upisana kao pašnjak površine 3000 m2 i to na temelju prijavnog lista iz 2002.godine ( na listu 21 spisa u povijesnom z.k. izvatku na listu B – 7.upis), a nastala je od k. č. [katastarska čestica]. Ta nekretnina nastala je pak

cijepanjem nekadašnje k. č. [katastarska čestica] od koje su nastale nove k. č. [katastarska čestica]. Godine 1988. na spornoj nekretnini izvršen je upis društvenog vlasništva s pravom korištenja Šumsko gospodarstvo Delnice, OOUR Senj, a 2016. godine izvršen je upis vlasništva u korist RH. Važno je napomenuti da je prvi zemljišnoknjižni upis k. č. [katastarska čestica] od koje je tokom godina nastala i sporna k. č. [katastarska čestica], bio još 1950. godine kao općenarodna imovina ( list 18 B spisa – na listu B izvatka 19. upis).

6. Nekretnina je na licu mjesta identificirana kao šuma koja se nalazi uz cestu koja vodi prema pristaništu Valbiska, a parcela je djelomično ograđena suhozidima dok prema cesti nije ograđena. Vještak geometar je nekretninu u nalazu prikazao, a stranke na nalaz nisu imale primjedbi. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.

7. Svjedoci ED i ČD saslušani su dva puta i to na licu mjesta i u zgradi suda. Izjavili su da su na spornoj parceli viđali oca ND, ND HD koji da je držao ovce na prijeporu. Tako je svjedok ČD svom sinu ED, kada bi tuda prolazili, rekao da je ta parcela od HD , misleći na KD (R je bio nadimak). Svjedoci su rekli i da ND nije koristio nekretninu , nije držao ovce, a nemaju saznanja niti da bi nekretninu dao u najam nekom trećem za ispašu. Štoviše, potvrdili su da je tom trasom nekada prolazio put koji je onda 80-tih godina probijen tj. izgrađena je cesta pa je tako i dio sporne parcele oduzet za potrebe izgradnje ceste pa je srušena drvena ograda koja je nekada ovcama priječila izlazak iz parcele. Nakon probijanja ceste parcela je ostala "otvorena" prema cesti pa bi ovce imale slobodan prolaz na cestu. Upravo to je izjavio svjedok ED. Svjedoci nisu govorili o tome da bi tužitelj ND spornu parcelu koristio za ispašu niti na neki drugi način npr. sječa drva i slično.

8. Iz isprava u spisu proizlazi da se k. č. [katastarska čestica] nalazi izvan granica građevinskog područja kao i da je obuhvaćena osnovom gospodarenja gospodarske jedinice Glavotok. O tome je govorio i svjedok MD, šumarski tehničar i djelatnik Šumarije Krk. Prema povijesnom posjedovnom listu sporna nekretnina nastala je prijavnim listom 2002. godine.

9. Tužitelj ND je prvu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini podnio 17. listopada 2011. u predmetu P-952/11, a kao tuženika je označio društveno vlasništvo s pravom korištenja Šumsko gospodarstvo Delnice, OOUR za gospodarenje šumama krša Senj. U tužbi je naveo kako je on osobno u posjedu parcele od listopada 1990. ( kada je datirana oporuka tj. dopuna oporuke tužiteljeve majke RD) , a što znači da se u posjed računa razdoblje od 9. listopada 1991. do podnošenja tužbe 17. listopada 2011. što je dvadeset godina i sedam dana. Tužitelj je tokom postupka povukao tužbu o čemu je doneseno rješenje te je predmet okončan.

10. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da tužitelj ND, iako u tužbi navodi da je nekretninu stekao nasljeđivanjem od majke, prema oporuci koju da su priznali svi nasljednici , nije dokazao da bi nekretninu stekao po tom osnovu. Tužitelj nije predložio izvršiti uvid u ostavinski spis koji se vodio iza njegove majke niti je predložio i dostavio druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi njegova majka bila vlasnica prijepora. U oporuci koju dostavlja u predmetu P-952/11, kao dio ostavine navodi se k. č. [katastarska čestica], a ne prijeporna nekretnina te je na toj oporuci rukom dopisan broj k. č. [katastarska čestica].

11. Tužitelj tvrdi da je nekretninu stekao dosjelošću i to kvalificiranim posjedom od listopada 1991. do podnošenja tužbe. Ako misli na tužbu u ovom postupku to bi bilo 27 godina posjeda. Međutim, tužitelj je prvu tužbu podnio 17. listopada 2011. što znači da bi se posjed računao od 9. listopada 1991. do 17. listopada 2011.

12. Sporno je u ovom predmetu da li je tužitelj bio u kvalificiranom posjedu prijepora kao i da li je uopće bio u posjedu tj. na koji način je posjed izvršavao. Naime, tužitelj ND tvrdi da je nekretninu stekao kao oporučni nasljednik od majke. Međutim, kako je već navedeno nije dokazao da bi njegova majka bila vlasnica prijepora pa da bi vlasništvo mogla prenijeti na sina.

13. Odredbom čl. 159. st.1. i 2. u vezi s čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZVDSP ) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit , istinit i pošten stječe vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ako se radi o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, što je ovdje slučaj, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. U ovoj parnici teret dokaza je na tužitelju. Tužitelj je dakle morao dokazati da je od 9. listopada 1991. do 17. listopada 2011. bio u kvalificiranom posjedu nekretnine. Da bi posjed bio zakonit mora se temeljiti na valjanoj pravnoj osnovi, a tužitelj tvrdi da je to nasljeđivanje od majke. Istinit je onaj posjed koji je stečen na dopušten i pravilan način, koji nije stečen silom, potajno niti prijevarom niti zloupotrebom povjerenja, a pošten je onaj posjed kada posjednik s obzirom na sve okolnosti nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

14.Tužitelj nije dokazao zakonitost posjeda jer nije niti dostavio niti predložio dokaze na odlučnu okolnost, a to je da bi njegova majka bila vlasnica prijepora pa da bi je on mogao naslijediti što bi predstavljalo valjanu pravnu osnovu. Također, sporno je i da li bi se radilo o samostalnom i neprekidnom posjedu. Naime, saslušani svjedoci vidjeli su Josipa Cvelića 80-tih godina na ispaši s ovcama, a rekli su i da tužitelj ovce nije imao i da ustvari nekretninu uopće nije niti koristio na taj način, a nije bilo govora niti o nekom drugom načinu korištenja. Svjedoci su izjavili da ne znaju da bi ND nekretninu dao u najam trećima, a kako ND u tužbi tvrdi. Tužitelj dakle nije dokazao da bi bio u kvalificiranom posjedu prijepora u razdoblju od listopada 1991. do listopada 2011., kao niti u razdoblju prije toga kao niti da bi to bili njegovi prednici. Osim provedenih dokaza tužitelj nije imao drugih predloženih dokaza pa je glavna rasprava zaključena.

15. Utvrđujući tužbeni zahtjev tužiteljica kao nasljednica ND, neosnovanim, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude i tužbeni je zahtjev odbijen ( čl. 221. a. ZPP-a).

16. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužena je uspjela u sporu pa su joj priznati slijedeći troškovi: za sastav odgovora na tužbu 100,00 eura prema tbr. 8.t.1., za pristup ročištima 1. 10. 2019., 1. 06. 2020., 4. 05. 2021., 20. 10. 2021. i 3. 03. 2025., za svako po 100,00 eura prema tbr. 9. t. 1., što je ukupno 600,00 eura. O troškovima je odlučeno kao u izreci pod točkom II. presude.

U Krku 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.