Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-37/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IP (nom: VP) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv prvotuženika ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Tihana Škrnjug, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 1570/2024-31 od 15. studenog 2024., 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1570/2024-31 od 15. studenog 2024. II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupanja tuženicima je naloženo isplatiti tužitelju 670,00 Eur sa zateznim kamatama od 29. veljače 2024. do isplate (toč. I), te mu naknaditi troškove postupka od 26,54 Eur sa zateznim kamatama od 15. studenog 2024. do isplate (toč. II).

2. Tuženici presudu pobijaju iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), dodatno ističući kako se presudom vrijeđa sudska praksa, budući je u koliziji s presudom istog suda posl.br. P-8213/2021 koja je prethodila ovom postupku. Predlaže preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj osporava žalbene navode tuženika.

4. Predmet spora je zahtjev tuženika da mu tuženici isplate ugovornu kaznu u iznosu od 670,00 Eur, za razdoblje od 30. siječnja do 29. veljače 2024., zbog kašnjenja u izvršavanju ugovorenih radova.

5. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da su tuženici 8. rujna 2016. prodali tužitelju stan oznake S1 u prizemlju zgrade izgrađene na zk.č.br. 5586/12 k. o. [katastarska općina], za cijenu od 67.000,00 Eur, da su stranke osobno potpisale kupoprodajni ugovor i da se tužitelj upisao vlasnikom;

- da su parnične, a ujedno i ugovorne, stranke u ugovoru konstatirale kako je tužitelj do trenutka potpisivanja ugovora isplatio ukupno 20.000,00 Eur, te ugovorile dinamiku plaćanje preostalog dijela kupoprodajne cijene;

- da su u ugovoru precizirali radove koje su se prodavatelji (tuženici) obvezali dovršiti prema odredbama ugovora u najkraćem mogućem roku a najkasnije u roku od 30 kalendarskih dana od dana potpisa ugovora;

- da su stranke istim ugovorom ugovorile kako će tuženici za kašnjenje u neizvršavanju ugovorenih radova plaćati tužitelju penale u visini 1% od ukupne cijene stana koja iznosi 67.000,00 Eura, za svakih 30 kalendarskih dana kašnjenja, što će se obračunati umanjenjem obveze plaćanja ostatka cijene stana, a ako se kašnjenje nastavi i nakon trošenja ostatka cijene u cijelosti, tuženici su se obvezali tužitelju solidarno plaćati jednom mjesečno obračunati iznos penala za kašnjenje do potpunog izvršenja obveze;

- da su u primopredajnom zapisniku 26. rujna 2016. o stanju stana u trenutku preuzimanja, stranke utvrdile kako je tužitelj izvršio plaćanje preostalog dijela kupoprodajne cijene te stekao pravo na zakonit i samostalan posjed kupljene nekretnine.

6. Slijedom navedenog, te kako tuženici nisu ni tvrdili da su makar djelomično ispunili obveze preuzete ugovorom od 8. rujna 2016. i primopredajnim zapisnikom od 26. rujna 2016., već tvrde da nije riječ o njihovoj obvezi, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev naloživši tuženicima platiti tužitelju ugovornu kaznu zbog kašnjenja u izvršavanju radova za razdoblje od 30. siječnja do 29. veljače 2024., otklonivši pri tom prigovor promašene pasivne legitimacije, budući ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 23. studenog 2016., na koji se tuženici pozivaju, a koji je sklopljen između tuženika i AP, ne obvezuje tužitelja.

7. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458 st. 1 ZPP, sukladno odredbama čl. 457 do 467 ZPP presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredbe čl. 370 ZPP prema kojima drugostupanjski sud može ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu, u ovom se postupku ne primjenjuju.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365 st. 2 ZPP, ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni onu iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP na koju tuženici upiru, jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijanu presudu moguće ispitati.

8.1. Neosnovano tuženici ističu kako sud nije odlučio o njihovu prijedlogu za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred istim sudom vodio pod posl.br. P-8213/2017, budući je prvostupanjski sud taj prijedlog odbio na ročištu održanom 22. listopada 2024., a propuštanje suda, dati u presudi obrazloženje te odluke, predstavlja relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 338 st. 4 u vezi čl. 354 st. 1 ZPP, koja nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude, ali i zbog koje se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

9. Nisu od utjecaja žalbeni navodi kako u postupku nije utvrđeno da je radove na nekretnini tužitelja izveo AP, a da je tužitelj te radove demolirao i uništio izgled nekretnine, ne samo zato što tuženici ove navode prvi put ističu u žalbi, protivno odredbama čl. 352 st. 1 ZPP, već i što se radi o žalbenom razlogu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg se ne može pobijati presuda u sporu male vrijednosti.

10. Nadalje, neosnovani su navodi kako je pobijana presuda u koliziji s presudom posl.br. P-8213/2021, budući suprotno shvaćanju tuženika, ovaj sud nije vezan obrazloženjem presude donesene u tom postupku niti je obrazloženje dio presude koji stječe svojstvo pravomoćnosti.

11. Neosnovan je i prigovor tuženika kako je dosuđivanjem ugovorne kazne povrijeđeno načelo razmjernosti i da je ugovorna kazna previsoka, jer su visinu ugovorne kazne stranke suglasno ugovorile, a sud ju samo primijenio.

12. Na koncu nisu od značaja ni navodi kako je tuženicima presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, naloženo izvršiti sporne radove na nekretnini tuženika, pa da su u obvezi plaćati i ugovornu kaznu i izvršiti radove, jer prema odredbama čl. 353 st. 4 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.

13. Slijedom svega navedenog kako pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. ZPP zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti; da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a odredbe materijalnog prava iz čl. 350 st. 1 i čl. 351 st. 1 ZOO pravilno primijenjene nalaganjem tuženicima platiti tužitelju ugovornu kaznu u visini koju su stranke svojom voljom ugovorile, budući su u utuženom razdoblju i dalje bili u zakašnjenju, to je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i odluke o troškovima koju tuženici nisu posebno osporavali.

14. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi odredaba čl. 154 st 1 ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nisu uspjeli.

U Šibeniku, 17. travnja 2025.

SUTKINJA

Dubravka Ćurko Ventrić