REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: PI, zbog prekršaja iz čl.51.st.1. i st.5. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/42131 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 05.07.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 22.04.2025.g., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljena PI rođena P, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Š i D rođene L, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju administrator, zaposlena u TOP-KOP d.o.o., primanja oko 900,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, udana, majka dvoje maloljetne djece, prekršajno osuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi 8. prosinca 2023. u 13:00 sati u mjestu Velika Mlaka, Trg majke Hrvatice kbr.2, kao vozač vozila N1, marke Peugeot, upravljala teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], a kretala se južnom stranom kolnika Ulice Trga Majke Hrvatice u mjestu Velika Mlaka u smjeru jugoistoka, pa da dolaskom do kbr.2., brzinu kretanja svog vozila nije prilagodila stanju ceste (cigla na kolniku), vidljivosti (magli), iz kojeg razloga je sa prednjim desnim kotačem vozila naletjela na ciglu koja se nalazila na kolniku iz neutvrđenog razloga, a u prometnoj nesreći je nastala materijalna šteta,
pa da bi počinila prekršaj iz čl.51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.51.st.5. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.
Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 05.07.2024.g., pod navedenim brojem, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovane okrivljenice, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji joj je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je 15. svibnja 2024. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/42131, URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenicu za navedeni prekršaj oglasio krivom i kaznio ju novčanom kaznom u iznosu od 260 eura te ju obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovana pravodobno podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3.
Okrivljenica u svojoj obrani iznosi kako smatra da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi kako je istina da je dana 8.12.2023. oko 13,00 sati upravljala teretnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se Ulicom Trg Majke Hrvatice u mjestu [adresa]. U jednom trenutku zamijetila je na kolniku cigle koje su pretpostavlja ispale sa nekog kamiona koji je prevozio otpadni materijal nastao rušenjem kuća u blizini. Pokušala je izbjeći nalet na te cigle ali došlo je do naleta na dio cigle koji je oštetio felgu na njezinom vozilu. Budući se slične situacije često događaju u mjestu [adresa] pa su i drugi susjedi imali slične događaje, obavijestila je o tome policiju i očekivala da će biti zaštićena te da će odgovorne osobe biti procesuirane. Međutim, na kraju je policija nju optužila za neprilagođenu brzinu i izdala joj obavezni prekršajni nalog. Smatra da se nije kretala neprilagođenom brzinom i da je uzrok cijelog događaja neodgovornost vozača teretnog vozila ili vlasnika tvrtke koja se bavi rušenjem zgrada, a koji nisu uklonili cigle sa kolnika. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.
4.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/42131, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 15. svibnja 2024., prigovor podnesen 3. lipnja 2024., službena zabilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 8. prosinca 2023., fotografije (list 6-12 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Kristinu Jerković od 7. veljače 2025.
II/
1.
Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, povodom obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj naveden u čl.51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da bi tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.51.st.5. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio obranu okrivljenice, pa je zaključio da je njezina obrana jasna i razumljiva, uvjerljiva i životna, ali ju je ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom jer smatra kako postoji izvjesna mogućnost da je okrivljenica svoju obranu oblikovala na način da je prešućivala svoje protupravno postupanje, pa da je svoju obranu iznijela u cilju vlastite koristi, odnosno kako bi kod suca stvorila dojam i uvjerenje da ona predmetne zgode svojim ponašanjem, to jest propustom, nije postupila suprotno zakonskim odredbama, a s namjerom da bi se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
3.
Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 233934812, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.
4.
Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je protiv okrivljenice izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu, izdanu dana 07.02.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: PI, utvrdio da je okrivljenica do tada bila pravomoćno prekršajno osuđivana.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio dokaz ispitivanjem svjedoka ŠI, policijskog službenika koji je predmetne zgode stručno postupao i poduzimao očevid prometne nesreće te prijavio počinjenje terećenog prekršaja, jer je zaključio kako prema materijalnim dokazima u spisu jasno proizlazi da imenovani zapravo nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, to jest da on nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenica terećeni prekršaj stvarno počinila, niti na koji način je došlo do prekršaja.
8.
Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesene obrane okrivljenice, te izvođenja svih dostupnih i svrhovitih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinom oslobađanju od optužbe za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje u objektivno mogućoj i dostatnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
9.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.51. propisuje, uz ostalo, da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.
Propisuje i da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji brzinu kretanja svog vozila ne prilagodi osobinama i stanju ceste i drugim uvjetima ili ako postupi suprotno navedenim odredbama.
Isti Zakon u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz tog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.
10.
Nakon provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode počinila Zakonom opisani prekršaj, odnosno nije mogao utvrditi da je okrivljenica počinila prekršajno djelo za koje se optužuje Obaveznim prekršajnim nalogom ovlaštenog tužitelja, na način opisan u izreci ove presude.
Sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da bi imenovana okrivljenica predmetne zgode kao vozač označenog vozila ostvarila biće prekršaja koji joj je stavljen na teret, te stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenice.
11.
Sudac je nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode na navedenom mjestu upravljala označenim vozilom i sudjelovala u prometnoj nesreći u kojoj je nastala materijalna šteta.
Sudac nije mogao nesporno utvrditi da okrivljenica predmetne zgode nije prilagodila brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste i drugim uvjetima, pa da bi naletom na ciglu koja se nalazila na kolniku iz neutvrđenog razloga, izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom.
S jedne strane, okrivljenica odlučno i životno tvrdi da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret te da je uzrok cijelog događaja neodgovornost vozača teretnog vozila ili vlasnika tvrtke koja se bavi rušenjem zgrada, a koji nisu uklonili cigle s kolnika, a zbog čega je došlo do naleta njezinog vozila na ciglu i nastanka prometne nesreće.
S druge strane, policijski službenik koji je poduzimao očevid i prijavio okrivljenicu za terećeni prekršaj, nije očevidac predmetne prometne nesreće i nema stvarnih ni neposrednih saznanja o istinskim uzrocima njezinog nastanka.
12.
Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi okrivljenica počinila prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci ove presude.
Sudac je utvrdio kako okrivljenica u svojoj obrani čvrsto i ustrajno poriče da bi počinila terećeni prekršaj.
Nakon usporedne analize i procjene svih izvedenih, dostupnih i svrhovitih dokaza, sudac je zaključio kako ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može nesporno dokazati da li je okrivljenica kao vozač predmetne zgode počinila prekršaj na način kako joj je stavljeno na teret, pa stoga nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenice.
Tijekom dokaznog postupka sudac je posumnjao u istinitost obrane okrivljenice, ali se pritom i učvrstio u dojmu o uvjerljivost iznesene obrane te je zaključio kako postoji osnovana vjerojatnost da okrivljenica predmetne zgode na navedenom mjestu, nije postupila suprotno zakonskim odredbama, odnosno kako postoji stvarna mogućnost, izvjesnost i vjerojatnost da se kao vozač nije svojim vozilom kretala neprilagođenom brzinom, odnosno na nepropisan i protupravan način, pa da bi tako izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom.
Nakon provedenog dokaznog postupka kod suca su se, obzirom na obranu okrivljenice, odnosno njezino snažno i odlučno poricanje počinjenja prekršaja, kao i obzirom na činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a budući osim policijskog službenika koji je prijavio prekršaj kao mogućeg svjedoka, nije bilo drugih nepristranih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenice, pojavile snažne, ozbiljne i osnovane sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, svrhovitih i dostupnih dokaza.
Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice, konačno su učvrstile sumnju suca da bi okrivljenica stvarno počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret.
13.
Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenicu treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.
14.
Slijedom navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Velika Gorica, 22. travnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.