Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-143/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. u svezi čl. 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-169/2025 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. SN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), opt. SN je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnji opisanim i kažnjivim po čl. 139. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 51. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 opt. SN je za kazneno djelo počinjeno na štetu LN i za kazneno djelo počinjeno na štetu VN utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. SN će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja i trajanja istražnog zatvora od 28. studenog 2024. pa nadalje.

1.3. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. SN izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od 1 (jedne) godine te će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, i to za provedeno vještačenje 687,94 eura (šesto osamdeset i sedam eura i devedeset i četiri centi) i u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žali se opt. SN putem branitelja Josipa Juraja Vlajčevića, odvj. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se u cijelosti ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv te presude žali se opt. SN osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u osnovi nadopunjava žalbu branitelja. Stoga će se o istim žalbama donijeti jedna odluka.

4. Odgovor na žalbu optuženika, podnijeli su oštećenici VN i LN. Međutim, navedeni podnesak je za oštećenike nedopušten, a shodno čl. 473. ZKP/08, jer je u ovom kaznenom postupku ovlašteni tužitelj državni odvjetnik, koji jedini može podnijeti odgovor na žalbu optuženika.

5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. ZKP/08, navodeći da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Upire da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio i utvrdio sve bitne okolnosti i činjenice na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da intenzitet, namjera i ozbiljnost navodno izrečenih riječi mogu biti podobne da uznemire oštećenike, kao i da je optuženik stvarno sposoban ostvariti navodne prijetnje, da optuženik riječi koje je uputio žrtvama nisu izrečene u ozbiljnoj mjeri poduzimanjem nekog zla, iz kojih okolnosti smatra da je povrijeđen Kazneni zakon na štetu optuženika. Iz sadržaja obrazloženja u osnovi proizlazi preocjena izvedenih dokaza, te drugačiji zaključak optuženika.

7.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika, sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge, kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima, koje čine obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje opt. SN.

7.2. Suprotno žalbenom navodu optuženika, nije povrijeđen Kazneni zakon koji numerički nije niti označio, a u osnovi iz sadržaja žalbe proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenično stanje koje je utvrdio, trebao izvesti drugačiji zaključak, smatrajući da optuženik u odnosu na žrtve nije ostvario sva bitna obilježja dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, jer da kod optuženika nije postojala namjera za počinjenja tog protupravnog djela. To stoga što optuženik smatra da je sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, pa onda na takvo utvrđeno činjenično stanje primijeniti Kazneni zakon i zaključiti da nema opisanog kaznenog djela, to prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon, jer je primijenio Kazneni zakon na ono činjenično stanje koje je utvrdio na raspravi, a ne na ono, za koje optuženik smatra da bi trebalo biti utvrđeno. Kraj takvog stanja, nije počinjena povreda Kaznenog zakona.

8. Ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih povreda, a shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

9. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je iskaze žrtava LN i VN, te svjedoka DN prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kao vjerodostojne, dok je optuženikov iskaz, kojim osporava izrečene prijetnje pogrešno ocijenio nevjerodostojnim. Nadalje, žalbom upire i na pogrešno vrednovan nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka kao i njegov iskaz sa rasprave, iz kojeg žalitelj upire smatrajući da potvrđuje njegov zaključak iz sadržaja iskaza žrtava i svjedoka, da kod optuženika nije postojalo stvarne i ozbiljne namjere ugroze za žrtve za navodno izgovorene riječi prijetnje pod utjecajem alkohola, a kada se optuženik drugačije ponaša prema žrtvama, što je žrtvama od ranije poznato. Upire da je vještak istakao, da je postupanje optuženika i motivacija bila djelomično nesvjesna a djelomično svjesna.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je pravilno ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu je naročito dana ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz optuženika kao nevjerodostojnim u dijelu, kojim je osporavao izrečene riječi ozbiljne prijetnje LN i VN, kada je ispred ulaznih vrata stana od LN izrekao pored riječi uvrede za žrtvu i riječi prijetnje "... pokopat ću te pod zemlju, tebe i tvoje treba sve zaklati, sve VN treba zaklati", uz udaranje nogom po ulaznim vratima od njenog stana, kao i u odnosu na žrtvu VN, koji je povodom galame i buke došao pred ulazna vrata od kćerke i zatekao optuženika u dijelu, kada je optuženik istome izrekao riječi "... tebe treba zaklati ... ubit ću te". Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojne iskaze žrtava LN i VN, koji su suglasni u pogledu izgovorenih riječi ozbiljne prijetnje koje je tempore criminis optuženik izgovorio žrtvama. U bitnome je pravilno ocijenjen i iskaz svjedoka DN koji je potvrdio navode iz iskaza žrtava, te okolnosti kako je ovaj događaj djelovao na njegovog oca VN koji se uznemirio i nije mu bilo dobro te je otišao do svoga stana, a da je optuženik pred njim izrekao prijetnju u odnosu na njegovog oca da će ga ubiti, a u odnosu na njegovu sestru LN da će riješiti nju kurvetinu i onu djecu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaze žrtava i svjedoka, jer se u bitnome podudaraju, a sadržaj izrečenih prijetnji su objektivno podobni da izazovu strah i uznemirenost kod žrtava, a što je pravilno utvrđeno iz opisa uznemirenosti i straha kod VN i LN, koja nije htjela otvoriti vrata od stana a iz stana se čuo plač djeteta, koji je u svom iskazu, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud potvrdio svjedok DN. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i dopune istoga na raspravi, kao vjerodostojan jer je u skladu s pravilima struke, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje te iskaz vještaka, u kojem je vještak utvrdio da je optuženik bio zbog akutnog opitog stanja i ovisnosti o alkoholu bitno smanjeno ubrojiv i da postoji realna opasnost da bi upravo zbog ovisnosti mogao ponoviti kazneno djelo, iz kojeg razloga je pravilno prihvaćen i prijedlog vještaka za izricanjem mjere obveznog liječenja optuženika od ovisnosti, sukladno odredbi čl. 69. KZ/11.

9.2. Stoga, kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i vrednovao sve izvedene personalne i materijalne dokaze i pravilno zaključio da je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na način opisan u izreci pobijane presude, što prihvaća kao pravilno i ovaj drugostupanjski sud.

10. Optuženik se žali zbog kazne, koju u žalbi ne obrazlaže. Međutim, kako žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, shodno čl. 478. ZKP/08, drugostupanjski sud ispitat će pobijanu presudu i u tom dijelu.

10.1. Prilikom donošenja odluke o kazni, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, težinu i društvenu opasnost počinjenih djela, o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, te je u tom dijelu naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno ocijenio da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju, te ostao kod tog nalaza u svom iskazu na raspravi. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotno ocijenio da je optuženik pravomoćno osuđivan i to prema izvatku iz kaznene evidencije, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K- 1104/2022 od 19. rujna 2022. i pravomoćne 31. listopada 2022. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok provjeravanja od jedne godine, kao i okolnosti počinjenja iz opisa radnje izreke pobijane presude agresivnosti i bezobzirnosti kod optuženika i da je počinio dva istovrsna djela za koja je ranije pravomoćno osuđen. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve navedene okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje optuženika i društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela za koja je proglašen krivim u okviru granice predviđene kazne za navedeno djelo, pravilno utvrdio kazne zatvora optuženiku u trajanju za svako djelo po osam mjeseci, te shodno čl. 51. KZ/11 pravilno osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio činjenicu da je optuženik specijalni povratnik, te i da nadalje čini kaznena djela i da je upravo osuda na kaznu zatvora u navedenom trajanju primjerena da se istom ostvare ciljevi specijalne i generalne prevencije jer ranija osuđivanost za identično kazneno djelo nije polučilo pozitivne rezultate kod optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i na nezakonit način.

10.2. Stoga, takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čini kaznena djela i da shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da upravo takva kazna zatvora sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i 47. KZ/11).

11. Slijedom navedenog, žalba opt. SN nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu shodno čl. 482. ZKP/08.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić