Poslovni broj: Usž-1209/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆČĆ, koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1673/2023-8 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1673/2023-8 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/418, urbroj:

251-02-01/001-23-2 od 10. ožujka 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22- 013/1571, urbroj: 251-09-22-17003-22-02 od 30. studenog 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. Izreke), te je naloženo Gradu Zagrebu da u roku d 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 155, 54 EUR-a ili 1.171,88 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen (točka II. izreke).

3. Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud donio odluku bez provođenja rasprave bez da su ostvareni uvjeti propisani odredbom članka 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, unatoč tome što je tužbom osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Smatra da je na navedeni način sud počinio bitnu povredu pravila postupka. Ističe da je rješenje tuženika pobijala isključivo u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka, a iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud preispitivao zakonitost točke II. izreke rješenja u dijelu koji nije osporavala tužbom. Navodi da joj na očitovanje nije dostavljen spis upravnog predmeta, te da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja o utvrđenim činjenicama u postupku na kojima sud temelji svoju odluku. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, te potražuje naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su ostvareni uvjeti za donošenje presude bez održavanja rasprave propisani odredbom članka 98. ZUS-a, jer iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica osporavala pravilnost primjene materijalnog prava, bez da je izričito zahtijevala održavanje rasprave, a činjenice relevantne za donošenje odluke nisu sporne. Tužiteljici je prije donošenja presude sukladno članku 6. ZUS-a, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj UsI-1673/23-5 od 23. studenog 2023., dana mogućnost izjašnjavanja o navodima tuženika, te se podneskom od 29. studenog 2023. i očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Pri tome se ukazuje da je tužiteljica u upravnom sporu zastupana po ovlaštenom opunomoćeniku, koji je ovlašten u svakom trenutku izvršiti uvid u spis predmeta.

7. Prema sadržaju spisa predmeta proizlazi da je osporenom točkom II. izreke rješenja tuženika primjenom odredbe članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/08 i 110/21, dalje: ZUS-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22) tužiteljici priznato pravo na naknadu troška upravnog postupka za sastav prigovora (Tbr. 22 u svezi s Tbr. 20. t. 1), dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen uz obrazloženja da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu.

8. Tužiteljica tužbom osporava rješenje tuženika u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen više zatraženi iznos naknade troškova, smatrajući da se radi o procjenjivom predmetu, te da je tuženik prilikom odlučivanja o visini troška pogrešno primijenio Tbr. 20. t 1. Tarife, umjesto Tbr. 20. t. 2., kojom je određen način vrednovanja i obračunavanja odvjetničkih troškova u procjenjivim upravnim predmetima.

9. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev i potvrdio osporavani dio rješenja tuženika, jer tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20. stavka 1. Tarife, kojom je propisan način vrednovanja odvjetničkih usluga u neprocjenjivim upravnim predmetima. Pri tome je prvostupanjski sud glavni tužbeni prigovor da se radi o procjenjivom predmetu otklonio i pozvao se na pravno shvaćanje ovog Suda izraženo u presudi poslovni broj Usž- 2061/2024-2 od 23. listopada 2024., donesenoj u sporu u kojem je predmet tužbe iste činjenične i pravne osnove, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj Sud.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Time što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio stajalište u svezi dijela točke II. izreke rješenja tuženika u kojem je tužiteljici priznato pravo na naknadu troška upravnog postupka, te koji tužbom nije niti pobijala, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, imajući u vidu izreku presude kojom taj dio rješenja nije poništen.

11. S obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, niti navode koji bi doveli do drugačije odluke, to nije bilo osnove za usvajanja žalbe.

12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić