REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1331/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Angelika Rajačić Bonifačić i Sanja Gelić, odvjetnice u Rijeci, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-715/2023-3 od 11. siječnja 2024., kojom je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2232/2019-32 od 29. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužene se odbija, kao neosnovana.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. 336-741/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 02.08.2004.g. sklopljenog između tužitelja BS i tuženika ADDIKO BANK d.d. (ranije HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.) solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva iz Rijeke i to:
- odredba čl. 3. II. u dijelu koji glasi: „..a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke,, te u dijelu koji glasi „...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d na dan dospijeća.“,
- odredba čl. 6. koja glasi: „Promjenljivost kamatne stope. Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća promjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“,
-odredba čl. 7. pod nazivom “Kašnjenje s plaćanjem i njegove posljedice“ u dijelu koji glasi: „ U slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveze iz članka 3. ovog Ugovora Korisniku kredita se zaračunavaju zatezne kamate po stopi opisanoj u Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d.“,
- odredba čl. 8. pod nazivom “Pravo na odustajanje Korisnika kredita“ u dijelu koji glasi: „...Korisnik kredita obvezuje se snositi sve tečajne razlike koje mogu nastati zbog sukcesivnog ili prijevremenog podmirenja tražbina.“
II. Nalaže se tuženiku da s osnova ništetne promjenjive kamatne stope isplati tužitelju iznos od 2.566,80 EUR/ 19.339,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi: (…)“,
dalje su u nastavku te točke izreke određene zatezne kamate na pojedinačne iznose te glavnice te je dalje, u sljedećoj točki izreke, izrečeno:
„III. Nalaže se tuženiku da s osnova ništetne valutne klauzule isplati tužitelju iznos od 10.851,21 EUR/ 81.758,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi: (…)“,
dalje su u nastavku te točke izreke određene zatezne kamate na pojedinačne iznose te glavnice te je dalje, u sljedećoj točki izreke, izrečeno:
„IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.977,92 EUR/52.575,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.843,52 EUR/51.562,50 kn.
VI. Utvrđuje se da je neosnovan prigovor prijeboja te da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju.“.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno o trošku postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2098/2024 od 22. svibnja 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenoga 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima, predložio je reviziju odbiti te je potražio trošak sastava toga odgovora.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u ovom stadiju postupka se svodi na problematiku troška parničnog postupka, konkretno, na pitanje mogućnosti primjene vrijednosti tarifnog boda, u smislu čl. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa/22), u visini 15,00 kuna (1,99 eura) i na parnične radnje koje su učinjene prije stupanja na snagu Tarife/22, kojom je ta vrijednost boda sa dotadašnjih 10,00 kuna (1,33 eura) povećana na 15,00 kuna. Nižestupanjski sudovi su izrazili potvrdno pravno shvaćanje u tom smislu, pa su na sve radnje u postupku, pa i one učinjene prije stupanja na snagu Tarife/22, bod vrjednovali sa 15,00 kuna.
8. Ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje koje je već izrazio u pogledu problematike i pitanja podudarnim sa ovopredmetnim, u odlukama poslovni broj:
− Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., koje glasi: „19.4. Pritom valja napomenuti da revizijski sud nije smetnuo s uma da je noveliranom odredbom Tbr. 50 Tarife vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (a ne 10,00 kuna) i sukladno Tbr. 48. stavka 3. Tarife primjenjuje se i u vrijeme donošenja ove odluke o parničnom trošku.“;
− Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., koje glasi: „Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenoga 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura).“.
9. Reafirmirajući ovom odlukom već izražena, gore citirana pravna shvaćanja, ovaj sud ocjenjuje da su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, tbr. 48. i 50. Tarife/22, kada su primijenili pravni pristup opisan u toč. 7. ovoga obrazloženja, pa je, na temelju čl. 391. st. 6., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.
10. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih iznosa (kunske u eurske) izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. II. izreke).
Zagreb, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
