Posl. br. Gž -1665/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž -1665/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševačka br. 15a., OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice GB iz [adresa], G [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv 77/2023 od 30. srpnja 2024., 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv 77/2023 od 30. srpnja 2024. u točki III. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 9,95 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 1856/2022 od 3. listopada 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 332,33 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke ukinut je predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 53,09 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 43,13 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 30. srpnja 2024. pa do isplate, točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na trošak postupka za razdoblje od 4. listopada 2022. do 29. srpnja 2024.

Rješenjem istog suda utvrđeno je da je povučena tužba tužitelja u dijelu u kojem je naloženo tuženici da mu isplati iznos od 329,41 eur, te je u tom dijelu ukinut predmetni platni nalog.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u točki III. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije parnični trošak u iznosu od 9,95 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a), iako bi se radilo o žalbenom razlogu iz čl. 353. st.1. t.3. ZPP-a.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužitelja, kako se radi sporu male vrijednosti, sukladno čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a.

6.Nije u pravu tužitelj kada pobija pravilnost stava suda prvog stupnja u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 9,95 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7.Iz stanja u spisu razvidno je pored ostalog:

- da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu na ime troškova ovrhe zatražio nagradu za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 33,18 eur, te predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 eur, kao i troška „ostale naknade“ u iznosu od 9,95 eur,

-da je iz obavijesti javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice (l. 7. spisa) vidljivo da se poziva tužitelj na platež predujma za rad javnog bilježnika u iznosu od 9,95 eur,

-da je tužitelj podneskom od 25. svibnja 2023. ustrajao na zahtjevu za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 43,13 eur, te ujedno zatražio naknadu parničnog troška, a da istodobno taj dio troška nije specificirao ni u tom podnesku, ni kasnije do donošenja pobijanog rješenja,

-da do donošenja pobijane odluke, tužitelj nije bio pozvan na platež sudske pristojbe, niti spisu prileži dokaz o plaćanju iste.

8.Odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da kako je postupak koji je započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno donošenjem rješenja o ovrsi, zbog izjavljenog prigovora tuženice, nastavljen kao parnični postupak, odnosno da se taj prijedlog smatra tužbom za izdavanje platnog naloga u smislu čl. 446. i 448. ZPP-a, da nema mjesta razdvajanju troškova na trošak ovrhe i na parnični trošak.

Nastavno tome, sud točkom II. izreke ukida platni nalog u dijelu troškova ovrhe, te o troškovima postupka odlučuje sukladno čl. 164. st.4. ZPP-a, na način da priznaje tužitelju trošak od 9,95, eur sukladno čl. 5. Pravilnika, na temelju Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova postupka za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 o dr., dalje: Tarife), trošak u iznosu od 33,18 eur i to s zakonskim zateznim kamatama počam od donošenja presude, sukladno čl. 151. st.3. ZPP-a, slijedom čega odlučuje kao u točkama III. i IV. izreke presude.

9.1.Polazeći od prethodno izloženog, protivno stajalištu tužitelja, sud prvog stupnja, rukovodeći se podneskom istog od 25. svibnja 2023., u kojem je dakle tužitelj izuzetno jasno i nedvosmisleno naveo koliko traži na ime troškova ovrhe, ni nije bio u mogućnosti dosuditi tužitelji glede tog dijela troška, neovisno o činjenici da se ovdje radi o jedinstvenom trošku, iznos preko dosuđenih 43,13 eur.

Nastavno tome, ni prema ocjeni ovog suda, u ovoj situaciji nije bilo valjanog uporišta temeljem kojeg je sud prvog stupnja mogao dosuditi tužitelji i dio troška ovrhe za daljnjih 9,95 eur.

9.2.Što se tiče parničnih troškova, za ukazati je tužitelju da isti do donošenja pobijanog rješenja prema prosudbi ovog suda nisu ni na koji način specificirani, posljedično čemu nije mogao odlučiti o tom dijelu troška, budući da taj zahtjev nije bio ni određen ni odrediv, kako glede zahtjeva za nagradu za sastav podneska od 25. svibnja 2023., tako ni eventualnog troška sudske pristojbe.

U svezi prednjeg, podredno se skreće pažnja tužitelju, da kako je tek u žalbenoj fazi postupka, odnosno u žalbi specificirao daljnje troškove za koje smatra da mu pripadaju, da ovaj sud nema ovlaštenja odlučivati o tom dijelu osnovanosti izjavljene žalbe, budući da je prethodno potrebno da o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužitelja najprije odluku donese prvostupanjski sud, koji međutim o navedenom uopće nije odlučivao, nakon čega tek ovaj sud može zauzeti stav da li je takva odluka pravilna ili ne.

10.Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu pravilnost odluke suda prvog stupnja sadržanu u točki III. izreke, to se ista ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

11.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem istome nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 9,95 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

12.Presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II., te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu, te u točki IV. izreke, te rješenje istog suda, ostaju kao nepobijani neizmjenjeni.

U Rijeci, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić