Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -319/2022-8

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dunji Duduković Šegavić, odvjetnici u Ozlju, protiv tuženika IF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rožman i Oredić iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-355/2018-18 od 17. prosinca 2021., na sjednici vijeća 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-355/2018-18 od 17. prosinca 2021. u točkama I, III i IV izreke, te se predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 49.007,22 kn/6.504,38 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i s dospijećem kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 0,01 kn i zateznih kamatama na iznos od 537,00 kn od 18. listopada 2013. do isplate i 537,00 kn od 12. studenog 2013. do isplate. Točkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici pojedinačno naznačene iznose sa zateznim kamatama kako je to pobliže opisano u toj točki izreke (ukupno 20.024,75 kn/2.657,74 eura). Točkom IV izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 5.500,00 kn/729,98 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv presude u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 49.007,22 kn i 20.024,75 kn s osnova troškova života i dugovanja stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-434/14-7 od 4. ožujka 2015., a da je bračna zajednica stranaka prestala 1. prosinca 2013. Nadalje, utvrđuje da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka tužiteljica podigla kredite kod Sberbank d.d. i to prema Ugovoru o kreditu broj 255476 od 23. rujna 2013. u iznosu od 11.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (otplata u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 137,56 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 20.u mjesecu počevši od 20. listopada 2013.) i prema Ugovoru o kreditu broj 256164 od 2. listopada 2013. u iznosu od 49.500,00 kn (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 717,50 kn, anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 20.u mjesecu počevši od 20. listopada 2013.). Nadalje utvrđuje da je tužiteljici nenamjenski kredit u devizama isplaćen u iznosu od 84.460,37 kn od kojeg je iznosom od 64.494,45 kn dana 25. rujna 2013. zatvoren je kredit koji je tužiteljica podigla kod Karlovačke banke d.d. [adresa] prema ugovoru za nenamjenski kredit od 21.11.2012., kreditna partija: 20274247, a isto proizlazi iz prometa po računu dok je iznos od 11.641,87 kn dana 25. rujna 2013. isplaćen na račun tužiteljice kod Karlovačke banke d.d. [adresa], te je tim iznosom podmiren minus na računu tužiteljice u iznosu od 10.963,49 kn. Nadalje, u odnosu na kunski kredit od 49.500,00 kn utvrđuje nespornim da je tužiteljica kupila osobno vozilo Ford Focus za iznos od 15.000,00 kn koji je zadržala nakon prestanka bračne zajednice, pa da je preostao iznos od 34.500,00 kn za koji tužiteljica navodi da je iznosom od preko 10.000,00 kn zatvoren nastali dug po Diners kartici, a ostatak za dugove na ime najma stana, režijske troškove i druge uobičajene troškove života. Utvrđuje da je prema podacima o prometu po Diners kartici tužiteljice utvrđeno da je u razdoblju od siječnja 2011. do prosinca 2013. prikazana potrošnja koja se uglavnom odnosi na kupovinu namirnica u trgovinama u dućanima Lidl Hrvatska, Konzum, Plodine, Kaufland, Mercator-H Supermarket, Billa, Spar Hrvatska, Gavranović Centar, mesnici Pivac, mesnici Fiolić i sl., goriva na benzinskoj pumpi INA-BP Dubovac, TIFON BP-Karlovac, Petrol, odjeće i obuće u dućanima C&A, Planet Obuća, Deichmann, lijekova u ljekarni Dubovac, namještaja u Lesnini (na rate), zatim o otplati školi stranih jezika Lingua centar (na rate). Na temelju sadržaja iskaza tužiteljice i prethodno citirane dokumentacije prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetnim kreditima tužiteljica zatvarala dugove koji su nastali u bračnoj zajednici te da je kredit Karlovačke banke d.d. [adresa] također podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice, zatvoren deviznim kreditom kao i minus na računu tužiteljice te da je očito potrošen za troškove zajedničkog života stranaka ocjenjujući da je tuženik u određenom razdoblju za trajanja braka bio nezaposlen, od 1. listopada 2010. do 7. ožujka 2011. te potom u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 2. prosinca 2014. Također, u odnosu na kunski kredit prvostupanjski sud utvrđuje da je time plaćeno dugovanje po Diners kartici kojom su se kupovale namirnice, odjeća, obuća, namještaj, gorivo i škola stranih jezika za dijete te da je riječ o zajedničkim troškovima kao i drugim troškovima najamnine, režija i slično pa s obzirom da je tuženik u određenim razdobljima bio nezaposlen, to da je isto trebalo snositi samo od plaće tužiteljice koja da očito nije bila dostatna zbog čega su nastajali dugovi koje je tužiteljica zatvorila kreditom. Prvostupanjski sud cijeni da sadržaj dostavljene dokumentacije i provedeni dokazi su dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica i stoga odbija dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka na okolnost da su podignutim kreditima podmirivani zajednički troškovi stranaka u braku. Slijedom prednjih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice teret bračne stečevine koji na jednake dijelove snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi u smislu čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:

116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/13, u daljnjem tekstu: OZ), te stoga obvezuje tuženika na plaćanje polovice iznosa deviznog kredita koji je tužiteljica otplatila, te iznosa od 20.024,75 kn po osnovi otplaćenog kunskog kredita. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a te obvezuje tuženika da u cijelosti nadoknadi troškove postupka tužiteljice.

8. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude tuženik prigovara da je već u odgovoru na tužbu ukazao da je tužiteljica u bračnu zajednicu unijela ranije nastale dugove, da ih je povećavala i zatvarala novim kreditima te da je kreditom Karlovačke banke d.d. od 21. studenog 2012. zatvorila ranije dugove koje je ona osobno izazvala prije bračne zajednice. Tvrdi da ti raniji dugovi ne mogu teretiti bračnu stečevinu i da se ne odnose na troškove zajedničkog života, pa da je bez točnog utvrđenja financijskog stanja stranaka prilikom stupanja u bračnu zajednicu nemoguće utvrditi jesu li utuženi krediti služili za pokrivanje svakodnevnih potreba bračne zajednice ili su služili da se njima pokriju raniji dugovi tužiteljice. Također, prvostupanjski sud da je presudu utemeljio i na pogrešnoj primjeni pravila o teretu dokaza na način da je njemu stavljeno na teret dokazivati da se ne radi o zajedničkim troškovima s obzirom da se u postupku negativne činjenice ne dokazuju, a da je na tužiteljici bio teret dokaza njezine tvrdnje da je riječ o zajedničkim troškovima stranaka. Smatra da je prvostupanjska presuda donijeta suprotno odredbi čl. 8. ZPP- a jer da nije provedena brižna i savjesna ocjena dokaza kao i da su odbijeni dokazni prijedlozi bez kojih nije bilo moguće donijeti zakonitu odluku, posebno ukazujući da je za utvrđenje odlučnih činjenica bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem, koje je predložila tužiteljica, a tuženik da se s time suglasio.

9. Izneseni žalbenim navodima tuženik za sada dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tuženik tijekom postupka i u žalbi osporava da su predmetna dugovanja po kreditima podignutim u rujnu i listopadu 2013. nastala (isključivo) radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice stranaka. Posebno, tuženik osporava da bi prethodni kredit podignut kod Karlovačke banke tijekom 2012. imao istu svrhu odnosno da bi teretio zajedno oba bračna druga te da posljedično tome obveze po kasnijem kreditu, kojim je ovaj prethodni zatvoren, ne mogu teretiti tuženika. S obzirom na izloženo, za sada nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da time što je kredit kod Karlovačke banke podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, da je i iskorišten za troškove zajedničkog života stranaka te je u vezi toga izostala detaljna analiza provedenih dokaza, posebno iskaza stranaka danih u postupku. Pri tome je za napomenuti da bi iz iskaza tužiteljice proizlazilo da je kredit kod Karlovačke banke podignut, između ostalog, jer da su stranke zapale u dugove zbog tuženikovog odlaska na brod kao i da je naknadno kredit u rujnu 2013. podignut jer da su u tom razdoblju živjeli samo od njene plaće, dok bi iz iskaza tuženika proizlazilo da je na brodu bio u razdoblju od ožujka do svibnja 2013., a da je prema podacima HZMO-a bio nezaposlen u razdoblju od ožujka 2013. i nastavno do prestanka bračne zajednice stranaka. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio cijeniti kolika su bila primanja stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, na koji način su ih stranke raspoređivale, koliki su bili troškovi svakodnevnih potreba za to vrijeme (prehrana, odijevanje, stanovanje-režijski troškovi, školovanje djeteta) te u kojoj mjeri je (eventualno) postojala potreba za zaduživanjem radi podmirenja tih potreba.

9.1. S obzirom na izloženo, osnovano tuženik daljnjim žalbenim navodima prigovara da je u postupku propušteno provesti druge predložene dokaze na ove sporne okolnosti, saslušanjem svjedoka predloženih po strankama, pa je stoga prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi prvostupanjski sud upotpunio činjenično stanje u smislu prethodno izloženog i potom ocijenio provedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te donio novu zakonitu presudu.

10. Kako je ukinuta odluka o dijelu glavne stvari, to je ukinuta i odluka o troškovima postupka te će prvostupanjski sud u ponovnom postupku odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

11. Iz tih razloga odlučeno je u izreci ovog rješenja.

12. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke nije pobijana žalbom te ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović