Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -415/2022-3

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P- 1278/2019-30 od 7. siječnja 2022., na sjednici vijeća 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1278/2019-30 od 7. siječnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđena je ništetnom dio odredbe sadržan u Ugovoru o kreditu broj: [broj kredita]) koji govori o promjenljivoj kamatnoj stopi i njezinoj primjeni prema jednostranoj internoj odluci tuženika, a koji ugovor su u Osijeku dana 08.03.2007. godine sklopili tužitelj LL iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i pravni prednik tuženika "Hypo Alpe-Adria-Bank" d.d. Osijek. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.035,34 kn/3.455,48 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i s tijekom kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.510,00 kn/1.394,92 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23–dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje:

-da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb dana 08. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita]) prema kojem je banka kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.000,00 CHF te da je isti otplaćen u 84 mjesečna anuiteta;

-da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.;

-da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 5,10 %, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno jednostranoj internoj Odluci Banke te da je ugovorena valutna klauzula u CHF;

-da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama Banke;

-da kredit nije konvertiran;

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.;

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač koja je u odnosu na ugovornu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 2221/18 od 3. rujna 2019.

6.1. Budući da se kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama banke na štetu potrošača kao i cijeneći da tuženik nije informirao tužitelja o svim bitnim parametrima vezanim za promjenu kamatne stope i valute, ujedno imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u smislu odredbe čl. 502. c. ZPP-a, pozivom na čl. 84., 86., 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine br. 96/03, 46/07-dalje: ZZP/03) te čl. 323., 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO), sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev osnovom nepoštenih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

7. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, kao i da banka nije jednostrano mijenjala kamatnu stopu, tužitelj bi manje platio iznos od 26.035,34 kn, prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

8. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor zastare pozivom na čl. 215. i 225. st.1. ZOO-a, cijeneći da je najstarije potraživanje dospjelo 1. prosinca 2007. te da je kolektivnom tužbom od 4. travnja 2012. zastara prekinuta i da je nakon prekida zastara počela ponovno teći primjenom čl. 245. st. 1. ZOO-a i to 14. lipnja 2014. s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

9. Osporavajući zakonitost presude suda prvog stupnja tuženik u žalbi prigovara da je tužitelj tek tijekom glavne rasprave podneskom od 16. lipnja 2021. preinačio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da je zahtijevao isplatu iznosa od 26.035,34 kn zahtijevajući dodatno preplaćeni iznos po osnovi promjene tečaja valute CHF iako ništetnost ugovorne odredbe o promjeni tečaja valute CHF tužitelj da nije isticao u tužbi, niti da je ista bila predmet ovog postupka. Ukazuje da se protivio takvoj preinaci tužbe međutim da je prvostupanjski sud istu dopustio kao svrsishodnu, a za što smatra da nije bilo pravnog osnova zbog toga što je tužitelj tužbu usmjerio na utvrđenje ništetnosti odredbe o jednostranom povećanju kamatne stope te po utvrđenju ništetnosti isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne i utvrđenje ništetnosti odredbe o promjeni tečaja valute CHF i isplatu po osnovi ništetnosti iste. Stoga da u tom smislu tužiteljev eventualni manjak stručnog financijskog znanja ne može opravdati postavljanje tužbe na isplatu po osnovi ništetnosti odredbe o promjeni kamatnih stopa te preinaku iste u fazi glavne rasprave na isplatu i po osnovi promjena tečaja valute CHF. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud prilikom dopuštenja preinake tužbe postupio i protivno čl. 190. st. 7. ZPP-a odnosno nije ostavio tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi. Smatra da mu je time povrijeđeno pravo na jednakost oružja i pravično suđenje zajamčeno čl. 29 Ustava Republike Hrvatske kao i da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

10. Žalbene tvrdnje kojima tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a nisu prihvaćene.

10.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u tužbi svoj zahtjev činjenično i pravno temeljio na tvrdnji da je ništetna ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te je nastavno zahtijevao isplatu temeljem te ništetne ugovorne odredbe. Nadalje, proizlazi da je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka podneskom od 9. ožujka 2020., među ostalim, naveo da mu djelatnik tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije ništa govorio o mogućim rizicima rasta švicarskog franka, već da mu je takav ugovor prezentiran kao najpovoljniji i najsigurniji te da tužitelj stoga nije znao da je uz valutnu klauzulu uz CHF vezan rizik „valute utočišta“ stoga da je i ta ugovorna odredba u smislu relevantnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača nepoštena i ništetna jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Nadalje, proizlazi da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen 17. rujna 2020. te je u dokaznom postupku prvostupanjski sud odredio provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem rješenjem od 26. siječnja 2021. na način da je vještaku određeno izvršiti obračun razlike preplate po osnovi jednostrano povećane kamatne stope te po osnovi promjene tečaja valute CHF. Nakon što je vještak dostavio nalaz i mišljenje 25. svibnja 2021., tužitelj je u skladu s danim nalazom i mišljenjem podneskom od 16. lipnja 2021. zatražio isplatu iznosa od 26.035,34 kn po osnovi utvrđene razlike u preplati prema promjeni kamatne stope i tečaja CHF, te se tuženik podneskom od 28. srpnja 2021. protivio preinaci tužbe uz obrazloženje da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a da potonje nije predmet spora prema sadržaju pravne zaštite koju tužitelj zahtijeva u tužbi. Potom je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi održanoj 22. studenog 2021., na kojoj je glavna rasprava i zaključena, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, rješenjem dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 16. lipnja 2021. uz obrazloženje da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama te cijeneći da tužitelj ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem da bi mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev bez provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

10.2. Slijedom izloženog, proizlazi da je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka iznio nove činjenične i pravne tvrdnje koje se odnose na ništetnost valutne klauzule, pored tvrdnji iznesenih u tužbi u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da je prvostupanjski sud sukladno tome odredio zadaću vještaku, kako u odnosu na preplatu po osnovi promjene kamatne stope, tako i u odnosu na preplatu s osnova valutne klauzule. Takvo postupanje prvostupanjskog suda ukazuje se opravdanim jer je tužitelj pravovremeno iznio činjeničnu i pravnu osnovu pravne zašite koju zahtijeva u ovom sporu, kraj neprijeporne činjenice da ni sud, niti stranke ne raspolažu dovoljnim stručnim znanjem za određivanja iznosa tražbine, a s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio visinu zahtjeva tužitelja već u odnosu na preplatu s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope. Nastavno, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnim okolnostima dopustio preinaku tužbe u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a. U protivnom, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi bilo ograničeno pravo na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine -Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija). Naime, dopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja razmjerno je legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i time je otklonjena moguća povreda prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a isticanje tužbenog zahtjeva za isplatu preplate po osnovi valutne klauzule nakon provedenog vještačenja, u konkretnim okolnostima nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Kada bi se prihvatio stav tuženika, tada bi tužitelj bio primoran na podnošenje nove tužbe za taj dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na isplatu, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

10.3. Međutim, osnovano tuženik prigovara da je u konkretnoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud propustio postupiti sukladno čl. 190. st. 7. ZPP-a i ostaviti tuženiku vrijeme potrebno za pripremu za raspravljanje po preinačenoj tužbi, jer je tuženik tek nakon dopuštanja preinake tužbe izvjesno saznao koji je predmet raspravljanja te mu je trebalo omogućiti da raspravlja o tom (proširenom) zahtjevu. Budući da je prvostupanjski propustio postupiti na taj način, osnovano tuženik prigovara da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

11. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju otklonio naznačenu procesnu povredu i donio novu zakonitu presudu. Pri tome, imajući vidu žalbene navode tuženika o učincima presude u sporovima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prema čl. 502. c. ZPP-a, kao i navode i dokazni prijedlog tuženika istaknut u postupku u tom smislu saslušanjem svjedoka-osobnog bankara, treba napomenuti da je u nastavku suđenja potrebno imati u vidu i shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama jer o tome nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

11. Kako je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu glavne tražbine, to je ukinuta i odluka o troškovima postupka te će u ponovnom suđenju prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Rijeci 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović