Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-20/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije, Split, Vukovarska 46, OIB: 54948902275, zastupanog po punomoćnicama odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov-Pavasović iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1946/2020-22 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1946/2020-22 od 11. prosinca 2023. potvrđuje u točki I. izreke.

II. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se točka II. izreke citirane presude i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.437,50 eura[1] / 10.830,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2023. do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,63 eura / 833,54 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.194,50 eura / 8.999,96 kn, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 1.793,53 eura / 13.513,34 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.194,50 eura / 8.999,96 kn (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žale se obje stranke.

3. Iako tužitelj navodi da podnosi žalbu protiv citirane presude, sadržajem žalbe pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke citirane presude, pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da mu tuženik naknadi cjelokupan parnični trošak, uključujući trošak sastava žalbe, u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura / 13.185,38 kn s kamatama, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Tuženik presudu pobija u točki I. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti ili prizna pravo na isplatu iznosa utvrđene neto plaće, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u bruto iznosima pobliže navedenim točkom I. izreke, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

9. Među strankama nije sporno:

- da je 4. prosinca 2020. tužitelj ustao tužbom radi isplate po osnovu uvećanja osnovice place za 6 % za 2016.;

-da mu je tuženik 18.lipnja 2021 ponudio sklapanje izvansudske nagodbe radi rješenja spora, te sukladno izračunu tvrtke Status d.o.o. za razdoblje od prosinca 2015 do listopada 2017. na ime razlike plaće i naknade plaće, 28. lipnja 2021., uplatio u korist računa tužitelja iznos od 2.417,48 eura / 18.214,49 kn;

- da je tužitelj 20. studenoga 2021., izvršio tuženiku povrat uplaćenog iznosa od 2.417,48 eura / 18.214,49 kn.

10. Polazeći od sadržaja odredbe čl.1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) , te iako je tuženik tužitelju predlagao sklapanje izvansudske nagodbe temeljem potraživanja tužitelja po osnovi uvećanja osnovice za 6 % i za dulje razdoblje nego li je tužitelj obuhvatio tužbom, kao i da je temeljem obračuna za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. tuženik 28. lipnja 2021. izvršio plaćanje iznosa od 18.214,19 kn, a koju uplatu je tuženik u cijelosti vratio tuženiku 20. studenoga 2021., sud prvog stupnja utvrđuje da i dalje postoji obveza tuženika iz predmetnog tužbenog zahtjeva s obzirom da je ustrajanjem u navedenom zahtjevu tužitelj zadržao pravo na povrat.

11. Nadalje, prihvaćajući nalaz i mišljenje angažiranog knjigovodstvenog vještaka prema kojem razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario prema osnovici od 5.415,37 kn i plaće koju je ostvario u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. iznosi 13.513,34 kn bruto, odnosno 8.853,44 kn neto, sud prvog stupnja odlučuje kao u točki I. izreke citirane presude, s time da na pojedinačne iznose dosuđene tužitelju priznaje zakonske zatezne kamate primjenom odredbe iz čl. 29. ZOO-a, tekuće od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 28. lipnja 2021. kada je tuženik izvršio uplatu tužitelju, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenoj bruto plaći.

12. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. i čl. 156. ZPP-a, te tužitelju priznaje trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova i za sastav podneska od 12. siječnja 2021. u visini od 100 bodova, ukupno 200 bodova, a prema vrijednosti jednog boda od 15,00 kn, iznos od 3.000,00 kn i PDV, što iznosi ukupno 497,71 eura /3.750,00 kn. Sud tuženiku pak priznaje trošak za sastav podnesaka od 2. prosinca 2021. i 15. ožujka 2022. za svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištima 28. veljače, 9. svibnja i 31. kolovoza 2022., te 9. veljače 2023., za svako po 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 9.000,00 kn + PDV, što daje trošak u iznosu od 1.493,13 eura / 11.250,00 kn, s time da tuženiku priznaje i trošak predujama za vještačenje u iznosu od 199,08 eura /1.500,00 kn, tako da ukupan parnični trošak tuženika iznosi 1.692,21 eura / 12.749,97 kn. Prijebojem troškova stranaka utvrđuje da je u konačnici tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.194,50 eura / 8.999,96 kn, iz kojih razloga odlučuje kao u točki II. izreke citiane presude.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a s obzirom da se istima ne problematizira pravo tužitelja na utuženo uvećanje osnovice plaće, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na platež iznosa od 1.793,53 eura / 13.513,34 kn bruto, budući da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 2.417,48 eura / 18.214,49 kn pozivajući se na ponuđenu nagodbu od 18. lipnja 2021., a koja ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za tako izvršenu uplatu, budući da tužitelj predmetnu nagodbu nije prihvatio. Ne radi se ni o situaciji da bi tuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja, pa je utoliko tužitelj opravdano vratio predmetni iznos tuženiku. Stoga nije bilo osnove tužitelju dosuditi ni neto iznos utužene razlike plaće, odnosno kako to tvrdi tuženik, iznos od 1.175,05 eura /8.853,44 kn, jer da bi tuženik već uplatom iznosa od 2.417,48 eura / 18.214,49 kn platio sve poreze, prireze i doprinose.

14. S obzirom na prethodno izloženo nije bilo osnove trošak tužitelja umanjiti za trošak tuženika, već je naprotiv na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužitelju trebalo dosuditi cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka, odnosno i trošak nastao nakon 28. lipnja 2021. Naime, tužitelju pored pravilno utvrđenog iznosa nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa) i sastav podneska od 12. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife treba priznati trošak pristupa na ročišta 28. veljače 2022. (u troškovniku i žalbi pogrešno se navodi 1. ožujka 2022.), 31. kolovoza 2022. i 9. veljače 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosima od po 200,00 eura, trošak sastava podneska od 29. travnja 2022. (pogrešno se navodi 2. svibnja 2022.), kojim je tužitelj specifirao tužbeni zahtjev prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife u iznosu od 50,00 eura i trošak pristupa ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 eura, što iznosi ukupno 1.150,00 eura, PDV od 25 % u iznosu od 287,50 eura, odnosno ukupno 1.437,50 eura / 10.830,84 kn. U preostalom je dijelu do zatraženog iznosa od 1.625,00 eura / 12.243,56 kn zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka odbijen kao neosnovan.

15. Tužitelju je priznat i trošak sastava predmetne žalbe koji potpuni trošak prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife iznosi 50 bodova, odnosno 100,00 eura i PDV u iznosu od 25,00 eura, ukupno 125,00 eura, budući da vrijednost predmeta spora predstavlja ožalbeni iznos od 1.625,00 eura / 12.243,56 kn. Kako je od tog iznosa tužitelj uspio iznosom od 1.437,50 eura / 10.830,84 kn, ili 88,50 %, dosuđen mu je trošak sastava žalbe u iznosu od 110,63 eura / 833,54 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

16. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

U Rijeci, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović