Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1766/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Uzur, odvjetnik iz Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33,OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2650/2021-21 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2650/2021-21 od 10. listopada 2024. u točki II. izreke
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.275,91 eur s zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2020. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 704,45 eur.
2. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 2.144,16 eur (s zateznom kamatom) te dio zahtjeva tužitelja u odnosu na tijek zateznih kamatnih na dosuđeni iznos od 2.275,91 eur za period od 05. rujna do 28. listopada 2020.
3. Protiv citirane presude u točki II. izreke žalbu je podnio tužitelja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353., st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu s žalbenim navodim i u cijelosti prihvati preostali dio tužbenog zahtjeva, te obveže tuženika na naknadu daljnjeg parničnog troška, uvećanog za žalbeni trošak, ili podredno u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine (naknade štete) na temelju police automobilskog kaska u vezi štetnog događaja od 19. kolovoza 2020. u kojem je na tužiteljevom vozilu nastala totalna šteta.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj u žalbi opisno ukazuje jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
9. U ovome žalbenom postupku nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, obveza tuženika, kao osiguratelja na isplatu osigurnine.
10. Sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja iz točke II. izreke pobijane presude.
11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da su stranke, tužitelj kao osiguranik i tuženik kao osiguratelj 20. siječnja 2020. sklopile policu (ugovor) automobilskog kaska broj 004295044973 kojom policom je osiguran osobni automobil u vlasništvu tužitelja BMW serija tri 320 DM Sport reg oznake [registarska oznaka],
- da je 19. kolovoza 2020. došlo do prometne nezgode u kojoj je u gradu Pazinu na županijskoj cesti 5007 na skretanju za Pilate sudjelovalo osobno vozilo tužitelja, na kojem je došlo do totalne štete,
- da je tužitelj 20. kolovoza 2020. tuženiku podnio prijavu štete i odštetni zahtjev za isplatu osiguranja od automobilskog kaska; da je tuženik izvršio obračun totalne štete u kojem je utvrdio da vrijednost tužiteljevog neoštećenog vozila na dan utvrđivanja osigurnine iznosi 97.053,07 kuna, da vrijednost ostatka vozila iznosi 50.390,00 kuna, te da je oduzimanjem iznosa vrijednosti ostatka vozila od iznosa vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja osigurnine utvrđena osigurnina u iznosu od 46.663,00 kune (6.193,24 eur) koju je tuženik isplatio tužitelju,
- da tužitelj smatra da je tuženik pogrešno izvršio obračun osigurnine, te tuženiku podnio pritužbu na obračun totalne štete, dana 25. siječnja 2021., smatrajući da je tuženik u obvezi isplatiti mu iznos od 33.303,00 kune (4.420,07 eur), koju pritužbu tužitelja je tuženik odbio kao neosnovanu pozivajući se ona odredbu čl. 21., st. 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, koji su sastavni dio police (ugovora), a kojom odredbom je ugovoreno da se kod totalne štete (uništenje ili krađa vozila) visina štete utvrđuje prema vrijednosti vozila u trenutku utvrđivanja visine štete, umanjenoj za tržišnu vrijednost ostatka vozila a prema stanju vozila prije štete pri čemu da tuženik navodi da utvrđena vrijednost neoštećenog vozila na dan utvrđivanja osigurnine iznosi 97.053,00 kune, koji iznos je umanjen za tržišnu vrijednost ostatka vozila te da osigurnina iznosi 46.663,00 kune,
- da tužitelj nije prihvatio kao pravilan navedeni obračun totalne štete te tužbom zatražio isplatu iznosa od 4.420,07 eur s zateznom kamatom od 05. rujna 2020. do isplate,
- da iz osnovnog pisanog nalaza i mišljenja vještaka tehničke (procjeniteljske) struke proizlazi da je tržišna vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja svedena na dan isplate štete iznosila 13.661,89 eur, da je vrijednost ostatka vozila s obzirom na opseg nastalih oštećenja starost vozila, stanje na tržištu rabljenih i karamboliranih vozila svedena na dan isplate štete iznosila 34,5% tržišne vrijednosti vozila tj. oko 4.713,35 eur, te da stoga visina štete na vozilu tužitelja svedena na dan isplate štete iznosi 8.948,54 eur,
- da je tuženik podneskom od 12. veljače 2024. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da vještak nije uzeo u obzir činjenicu da je predmetno vozilo imalo prethodnu štetu u iznosu od 14.195,70 eur a što da je razvidno iz podataka s Auda history portala da je zbog toga vrijednost vozila manja od prosječne vrijednosti sličnog vozila koje nije imalo ranija oštećenja, pri čemu da tuženik navodi da je prilikom obračuna totalne štete imao u vidu i ovu okolnost odnosno da je predmetno vozilo imalo prethodnu veliku štetu,
- da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da bi u tom slučaju vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja iznosila 12.930,00 eur, kao i da bi vrijednost ostatka vozila bila manja i iznosila 4.460,85 eur,
- da je tužitelj, sukladno osnovnom nalazu i mišljenju vještaka tužbeni zahtjev snizio tražeći isplatu iznosa od 2.755, 30 eur, da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe protivio.
Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, uvažavajući odredbu čl. 21. tuženikovih Uvjeta automobilskog kaska prihvatio kao mjerodavan dopunski nalaz i mišljenje vještaka, te obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 2.275,91 eur s zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate.
12. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.144,16 eur (do zatraženog iznosa od 4.420,07 eur) s zateznom kamatom odbio je kao neosnovan. Isto tako, primjenom odredbe čl. 243., st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) odbio je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zatezne kamate za period od 05. rujna 2020. do 28. listopada 2020.
13. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154., st. 2. i čl. 155. ZPP-a.
14. Sva opisana činjenična utvrđenja o stanju u spisu kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da je prvostupanjski sud u svemu pravilno u obrazloženju presude obrazložio tijek postupka i izvedene dokaze.
15. Tužitelj u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost presude u točki II. izreke prvenstveno ističe da je tuženik u podnesku od 12. veljače 2024. u kojem je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, naveo da je tužiteljevo vozilo prethodno imalo štetu, da je ovu činjenicu iznio tek u navedenom podnesku nakon zaključenja prethodnog postupka, da se stoga radi o nedopuštenim novim činjenicama i dokazima, koje prvostupanjski sud nije smio uzeti u obzir u smislu odredbe čl. 299 ZPP-a. S obzirom na ovu okolnost tužitelj smatra da prvostupanjski sud pobijanu presudu nije mogao utemeljiti na dopunskom nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je visina osigurnine utvrđena uzimajući u obzir umanjenu vrijednost tužiteljevog vozila zbog prethodne štete, već da je sud, o tužbenom zahtjevu trebao odlučiti na temelju osnovnog nalaza i mišljenja vještaka, prema kojem nalazu, osigurnina (šteta) iznosi 2.755,30 eur.
16. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Pogrešno smatra tužitelj da se radi o novim činjenicama i novim dokazima u smislu odredbe čl. 299., st. 2. i 3. ZPP- a, jer iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u procjeni i obračunu totalne štete od 25. studenog 2020. (list 24) utvrdio i naveo da je tužiteljevo vozilo imalo prethodnu štetu što je, uz ostalo u omjeru od 1% imao u vidu prilikom utvrđivanja stvarne štete na tužiteljevom vozilu.
17. Tuženik je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka isticao da je procjenu i obračun totalne štete na tužiteljevom vozilu sačinio pravilno u skladu sa odredbom čl. 21. Uvjeta. Prema stanju u spisu tužitelj postojanje ranije štete na vozilu nije osporio. U takvim okolnostima tuženik je sasvim opravdano prigovorio osnovnom nalazu i mišljenju vještaka procjeniteljske struke, zahtijevajući da vještak obračun totalne štete izvrši uzimajući u obzir i postojanje ranije štete na vozilu tužitelja.
18. U takvim okolnostima suprotno žalbenim navodima tužitelja ne radi se o novim činjenicama i novim dokazima, te slijedom toga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 1. u vezi čl. 299., st. 2. i 3. ZPP-a, na koju tužitelja neosnovano u žalbi ukazuje.
19. I prema shvaćanju ovog suda a imajući u vidu sve izvedene dokaze prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je kao mjerodavan za obračun totalne štete na tužiteljevom vozilu prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka prema kojem tržišna vrijednost tužiteljeva vozila u trenutku štetnog događaja svedena na dan isplate štete iznosi 12.930,00 eur, vrijednost ostatka vozila 4.460,85 eur, slijedom čega visina štete iznosi 8.469,15 eur. Kada se od tog iznosa odbije tužitelju isplaćeni iznos od 6.193,24 eur proizlazi da je tužitelju pravilno dosuđen iznos od 2.275,91 eur.
20. Stoga je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.
21. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti kao dopuštenu dispoziciju tuženika kojom se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe s iznosa od 4.420,07 eur na iznos od 2.755,30 eur treba reći da nisu osnovani. Naime u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe, tuženik, ima procesnu mogućnost usprotiviti se djelomičnom povlačenju tužbe u kojem slučaju sud treba odlučiti o preostalom iznosu tužbenog zahtjeva, do visine iznosa zatraženog tužbom, u ovom slučaju do iznosa od 4.420,07 eur , ili pak ne protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe, uz mogućnost traženja naknade parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva što tuženik u konkretnom slučaju nije tražio.
22. Žalbeni navodi u kojima tužitelj ističe da je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio tek nakon provedenog procjeniteljskog vještačenja, pa da je sud i zbog ove okolnosti trebao otkloniti kao nedopuštenu dispoziciju tuženika kojom se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe nisu osnovani jer je prema stanju u spisu, odnosno činjeničnim navodima tužbe , tužitelj pogrešno zatražio isplatu iznosa od 4.420,07 eur zanemarujući odredbu čl. 21., st. 1. Uvjeta s obzirom na okolnost da se vrijednost vozila neposredno prije štete utvrđuje na način da se osnovica za obračun premije korigira za faktor zastare tipa, rabljenosti prema godinama starosti, pogonskog učinka, općeg stanja vozila, uvjeta i načina eksploatacije te ponude i potražnje na tržištu slijedom čega je, prvostupanjski sud, uvažavajući kao zakonitu i dopuštenu dispoziciju tuženika kojom se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja do zatraženog iznosa od 4.420,07 eur odbio kao neosnovan.
23. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni odredbi čl. 943., st. 1. i čl. 943., st. 4. ZOO tužitelju dosudio zateznu kamatu u tijeku od 29. listopada 2020. do isplate odnosno pravilno je odbijen preostali dio zahtjeva u odnosu na tijek zatezne kamate za period od 05. rujna do 28. listopada 2020.
24. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154., st. 2. i čl. 155. ZPP-a pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio uspjeh svake stranke u parnici te nakon toga, tužiteljev omjer uspjeha umanjio za tuženikov omjer uspjeha u parnici, te tako pravilno utvrdio visinu parničnog troška u iznosu od 704,45 eur.
25. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368., st. 1. i čl. 166.. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
26. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 17. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
