Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -1725/2022-6

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3372/2019-22 od 4. srpnja 2022., na sjednici vijeća 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3372/2019-22 od 4. srpnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetni dijelovi odredbi 1. i 7 ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 02.04.2008. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

„ - članak 1.

kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 126.255,99 chf obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

- članak 7., u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja''

1.1. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 83.667,08 kn/11.104,53 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose s dospijećem pobliže opisano u toj točki izreke.

1.2. U točki III. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212849176 od 02.04.2008. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: " članak 2.

u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama zagrebačke banke d.d.,."

1.3. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.811,46 kn/1.567,65 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose s dospijećem pobliže opisano u toj točki izreke.

1.4. Točkom V. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.520,00 kn/1.661,69 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti citiranih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 2. travnja 2008. te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

5.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su odredbe predmetnog ugovora ništetne u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) i promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i stoga smatra da ostvaruje pravo na isplatu predmetnog iznosa koji je tuženik neosnovano stekao, pozivajući se na obvezujući učinak presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bio i tuženik, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, čl. 81. i 87. ("Narodne novine" br. 96/03-dalje:ZZP/03).

6. U postupku je utvrđeno da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa od 5,80% odlukom tuženika.

6.1. Ocjenjujući pravnu valjanost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je isto razmatrao prema odredbama čl. 4., 26., 247., 270. i 320. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) te je utvrdio da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisila o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat. Nastavno je utvrdio da je sporna odredba Ugovora o kreditu u odnosu na promjenu kamatne stope protivna načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) te da je posljedično tome ništetna u smislu čl. 322. ZOO-a.

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplatio iznos od 11.811,46 kn po osnovi povećanja kamatne stope te iznos od 83.667,08 kn po osnovi valutne klauzule te je zaključio da mu pripada pravo na povrat tog iznosa, sukladno čl. 323. ZOO-a.

7. Pri tome, prvostupanjski sud odbija tuženikov prigovor zastare uz shvaćanje da predmetna tražbina ne podliježe zastari jer se temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu.

8. Prije svega, u odnosu na žalbeni prigovor o neurednosti tužbe u vezi zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, u smislu da tužbom nisu obuhvaćene sve ugovorne strane, konkretno jamac i sudužnik UA, treba odgovoriti da, suprotno shvaćanju žalitelja, prvostupanjski sud nije propustio postupiti prema čl. 109. u vezi s čl. 201. ZPP-a. Naime, jamac i sudužnik nije stranka ugovora o kreditu budući da sukladno čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi stranke predmetnog ugovora o kreditu su samo tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, pa sudužnik ne mora biti obuhvaćen tužbom u smislu čl. 201. ZPP-a.

9. Međutim, tuženik osnovano u žalbi prigovara da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da ne sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za predmet spora, zbog čega se ne može ispitati.

9.1. Naime, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud izveo zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja u odnosu na ništetnost valutne klauzule i posljedično za isplatu s osnova ništetnosti te ugovorne odredbe. Pored toga, žalitelj osnovano prigovara da je tijekom postupka tužitelju osporavao status potrošača te je tvrdio da se ne radi o potrošačkom kreditu, iako je kredit odobren za izgradnju kuće na Krku, Vrh-[adresa], budući da tužitelj na toj adresi oglašava iznajmljivanje apartmana „N“, dok o tom prigovoru u prvostupanjskoj presudi nisu izneseni razlozi, iako je za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučna činjenica da li tužitelj ima svojstvo potrošača, odnosno je li predmetni ugovor potrošački ugovor.

9.2. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, „Narodne novine“ br. 79/07, 125/07-dalje:ZZP/07), koji je bio a snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U ovakvim parnicama tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP/07, a ako tuženik to osporava, tada je teret dokaza na tuženiku da tužitelj taj status nema (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Su IV-56/2023-9 23. studenog 2023., Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). Pri tome okolnosti odlučne za utvrđivanje pravne prirode ugovora o kreditu u trenutku njegova sklapanja treba tumačiti u duhu odluka Suda Europske unije, prije svega, kada je riječ o tekstu čl. 2. toč. (b) Direktive 93/13 treba navesti da u skladu s tom odredbom pojam „potrošač” treba razumjeti kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, da svojstvo „potrošača” određene osobe treba promatrati s obzirom na njezinu funkciju, odnosno ocijeniti ulazi li sporni ugovorni odnos u okvir djelovanja izvan profesionalne djelatnosti (presuda od 8. lipnja 2023., C-570/21, t. 30. i navedena sudska praksa). Ako bi sud prvog stupnja otklonio izneseni prigovor tuženika, nastavno je potrebno imati u vidu navode tuženika o učincima presude u sporovima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prema čl. 502. c. ZPP-a te s tim u vezi shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama jer o tome nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

10. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je ukinuta prvostupanjska presuda kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju otklonio naznačenu procesnu povredu i donio novu zakonitu presudu.

11. Kako je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu glavne tražbine, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te će u ponovnom suđenju prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

12. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović